Ma ‘ko mi je uzeo plažu? August 10, 2006

Nekih 6 metara od mora nije ničije vlasništvo. Pristup moru nikom ne bi smio biti onemogućen ni na koji način. Zbog čega (jer smo država u kurcu) to nije tako u Maloj Luci pored Omiša sasvim mi je jasno, ali nije mi je KAKO JE MOGUĆE da je to tako VEĆ PAR GODINA.

Kad odlučite otići na kupanje u Malu Luku, tamo gdje je baš fina plaža, na ulazu u mjesto dočeka vas rampa i gospodin koji od vas traži 20 kuna za ulazak u mjesto. Molim? Halo? Kako i zašto?

Stanovništvo tog omanjeg mjesta pored Omiša organiziralo se i počelo naplaćivati ulaz u svoje mjesto s lijepom plažom. Čujem da su to od njih vidjeli i oni iz Marine pored Trogira pa da i tamo naplaćuju upad, al s obzirom da tamo nisam bila osobno, ne mogu vam reći je li to zaista tako. No ono u Maloj Luci ostavilo me prošle godine skroz šokiranom. Prošla sam tamo i ove godine - ista stvar. Kao da je netko kupio cestu do mora il čak čitavo mjesto.

“Kako možete naplaćivati upad u misto?” pitala sam joÅ¡ lani gospodina koji je zadužen da po zvizdanu skuplja po 20 kuna ‘po autu’ za ulazak u to mjesto. Platit će ili budale il oni kojima se stvarno viÅ¡e ne da tražiti parkirno mjesto pored magistrale. Ja sam, bogami, uporna i ne dam da me deru ako baÅ¡ ne moraju. Iz diÅ¡peta ću tih 20 kuna potroÅ¡it na benzin i otići malo dalje.
Todorić je uzeo neki otočić pod koncesiju, ali tamo se možete doći kupati. Po zakonu. Inače ne, jer vas njegove grdosije tjeraju s posjeda. Tako vas i ova rampa u Maloj luci tjera od tamo, i to zato jer im nitko niÅ¡ta ne može. Policiji se po suncu ne da raditi, osim kad im treba para za pivu pa iz kafića izaÄ‘u na ulicu i kazne prvog jadnika kojem se u koloni nije dalo vezivati. S ovim im se ne zamarati il su s njima sklopili ‘posao’ pa ubiru proviziju. Tko će ga znati…Znam samo da mi je nekad izuzetno žao Å¡to nemam policijsku značku pa da im mogu mogu oduzet sve te ilegalno stečene pare i naplatiti im globu da bi sljedećih 20 godina morali iznajmljivat apartmane da je plate. A ako su ih nekako legalizirali, voljela bih vidjeti te ‘face’ koji su dozvolili da se zakupi državna cesta i spriječi pristup moru.

Part 4: Ženska strana (skorašnjeg) Svjetskog prvenstva u nogometu May 25, 2006

Oh, dočekala sam i taj dan.
Pružila sam mu DVD, a on je rekao, “Draga, večeras ne možemo gledati film, igra Hrvatska-Austrija. To gledamo.”

U mom stanu, s mog kauča, na mom televizoru, a on kaže “GLEDAMO“. Utakmica umjesto filma. Ajd ne budi kokoÅ¡ i popusti. Film ćemo gledati nakon utkamice, a do tada ću ja imati ono “vrijeme za sebe” koje mi stalno nedostaje i on napokon neće upadati u kupaonicu sto puta dok ja razbijam mjehuriće sapunice, depiliram noge il kasnije ribam zahode. Ova dvije zadnje radnje svakako su neÅ¡to Å¡to mi nije baÅ¡ ugodno dijeliti s ljudima, nije baÅ¡ neki ženstveni prizor. barem nije prizor za relativno svježu vezu.
Iako sam poprilično drska kad su u pitanju rečenice koje uključuju “mi” oko nečega Å¡to je meni apsolutno neprihvatljivo, ovo je proÅ¡lo relativno bezbolno. Na moje i njegovo čuÄ‘enje. Opet nisam ispala rospija. Presladak je da budem rospija.

I dok su naši razbijali Austrijance, ja sam razbijala prvo mjehuriće, a zatim kamenac. A onda mi je sinulo.
Polugola (jer se krema mora upiti) sa spužvom u ruci uletjela sam u dnevni boravak i s vrata bubnula: “Pa Å¡ta svjetsko ne počinje 9. lipnja?” Podatak o 9. lipnja nisam mogla zaobići, jer sam na poslu okružena trojicom nogometnih psihopata. “Ovo su ti kao pripreme za SP, da se repka uigra,” objasnio mi je Mr. Moj i ponosno rekao “Dobri smo skroz”. Pogledala sam na ekran, 4:1.

S neočekivanim znanjem rekla sam “Znam da Austrija nije proÅ¡la na svjetsko i znam da su očajni. Bila sam nekidan u Austriji i samo Austrijanci su mi rekli da su jebena katastrofa u nogometu. Dakle, trebalo je bit barem 41:1 da mi možeÅ¡ reći da smo dobri. Ti ovo zoveÅ¡ uspjehom?”
Mislim da je promrljao neÅ¡to u stilu “Istina” te mi krenuo objaÅ¡njavati tko je Klasnić, bla bla bla. Koncetracija mi razgovoru o nogometu traje u prosjeku pola minute pa sam samo nastavila buljiti u njega koji je tako oduÅ¡evljeno pričao o nogometu, odjeven u dres koji sam mu poklonila. Zatim sam otiÅ¡la nastaviti prat zahode. Uzbudljivije u svakom slučaju. Borim se s kamencem, mijenjam sredstva, razmiÅ¡ljam kako ću tužiti proizvoÄ‘ače zbog lažnog reklamiranja jer oni ne TV-ju očiste sve jednim pokretom, a meni pucaju nokti uslijed ribanja i kiseline..I onda na kraju doÄ‘e on iza mene s glupim pogledom i izjavi “Lijepa ti je guza”.

Jebeš SP kad ga jedna guza može sjebat. Još uvijek smo jače od nogometa!