Masculfiber: Pisanje o seksu (1)
March 16, 2006
Mnogi misle daje pisati o seksu lako. Dovoljno je tu i tamo staviti pokoji Uh! i Ah! i dobili ste savrÅ¡eni erotski haiku. MeÄ‘utim, stvari baÅ¡ i nisu tako jednostavne kako se na prvi pogled Äine. Naime, bilo da je rijeÄ o novinarskom Älanku ili literarnom kandidatu za Nobela, sve ovisi o tome je li autor žena ili muÅ¡karac. Kut gledanja je tu iznimno važan.Tako će, kao i kod Å¡opinga, muÅ¡karci na seks gledati kao na brže-bolje-unutra van aktivnost. Za razliku od njih, žene su poznate kao okorjeli pristaÅ¡e definiranja seksa, dakle i Å¡opinga, kao bolje-unutra-Å¡to-dulje. Napominjem da ne biste pogrijeÅ¡ili prididate li istoj joÅ¡ pokoju odrednicu poput gore.dolje ili lijevo-desno.
Seks je fascinantan predložak upravo zbog takve viÅ¡edimenzionalnosti. Sa svojom vremenskom i prostornim komponentom Äini kontinuum o kojem se uvijek isplati pisati, filozofirati, maÅ¡tati… Ukratko, ostavlja nevjerojatnu kreativnu slobodu. Primjerice, pomoću nje možete vrlo plitko opisati scenu sirovog seksa na brzaka u nekoj prostoriji u stanu. Recimo u Å¡pajzi.
‘Uzeo me kraj kiÅ¡tre s krumpirom.’,mogla bi zapoÄeti kratka priÄa o usamljenoj stanodavki koja na sebi svojstven naÄin od svog podstanara, studenta siromaÅ¡nijeg od crkvenog miÅ¡a, ubire najamninu. ‘Od užitka sam poÄela plakati. Nesigurno me upitao jesu li moje suze potekle zbog luka. Rekla sam da zaÄepi i ugurala mu veliki krastavac u usta.’
Ili ste možda više poklonik nježnih opisa predigre s dubokoumnim filozofskim pristupom?
- Dok ležim kraj tebe ovako, - obraćao bi se muÅ¡ki protagonist svojoj partnerici u jednom takvom romanu, - mslim si kako mi samo dvije stvari ispunjavaju duÅ¡u uvijek novim i sve većim divljenjem i strahopoÅ¡tovanjem, Å¡to se ustrajnije moje razmiÅ¡ljanje bavi njima. Ti i samo ti…
- Ma kako si samo to prelijepo kantovski sroÄio. – uzvratila bi ushićeno. – ‘Moja prva misao bila je bog, druga duh, a treća i posljednja Äovjek.’ Ti. Feuerbach.
- ‘Nema niÄeg u razumu, Å¡to prije toga nije bilo u osjetilima’. Tebe! Locke.
- ‘Ono Å¡to proturijeÄi srcu ne ulazi u glavu.’ Schopenhauer! Ti mi iz nje ne izlaziÅ¡!
- ‘Nije dovoljno da misao stremi k zbilji, sama zbilja trema stremiti k zbilji!’ Marx! Stremi k meni!
- ‘Odsada ljudski duh napuÅ¡ta apsolutna traganja!’ Comte! NaÅ¡ao sam te!
- ‘Bolji je gram teorije nego tona iskustva!’ Dewey! PoÅ¡evi me!
- ‘Natrag k iskustvu, k zoru!’ Husserl!
- Ali Äekaj! Nije li Marcuse rekao da ‘treba razlikovati istinske od krivih potreba’?
- ZnaÅ¡ kaj? Meni se Äini dam i tu samo filozofiramo.
- ‘Ma kada mi to filozofiramo?’ Heidegger.
- ‘OÄigledno tek onda kad povedemo razgovor s filozofom!’ Heidegger! A meni je, dragi moj, razgovora dosta. Zbogom!
Masculfiber: Neonska prasica
March 2, 2006
Već prvog dana stvaranja svijeta naÄinio je Bog svijetlo. Bio je to pravi potez u pravom trenutku, jer konaÄno je mogoa u nebeskom Å¡piglu vidjeti odraz svoje slike i prilike. Zadovoljan viÄ‘enim konstatirao je:
- Hej, ovo je dobro!
I bi tako, dobro. DapaÄe, odliÄno. Da nije stvorio svijetlost pitanje je kako bi u mraku svog ateljea oblikovao ljude. Tko zna, možda bi nam glave imale oblik krumpira i rasle iz stražnjice, a tijela nalikovala pokuÅ¡aju trogodiÅ¡njaka da složi kakvog takvog snjegovića.
- Tata, ge! – hvalilo bi se ponosno dijete pokazujući ocu svoj umjetniÄki talent.
- Bravo, sine! Samo, ne bi li ovaj nos-mrkva trebao biti na glavi?
- Ne, to je pišo!
S takvim tijelima nemoguće je zakljuÄiti u kojem bi se pravcu razvijala umjetnost, a poglavito slikarstvo. Vjerojatno bi pravci zamijenili mjesta, pa bi se apstrakcije Kandinskog smatrale vrhuncem realizma.
Dakle, dobro je. Barem je tako bilo dok Bog nije dao mozak i sposobnost da sam stvori svijetlo. ToÄnije, jednom Gossiotu koji je izumio neonsko svijetlo. Rezultat?
Bi loše, jako loše.
Barem tako misle žene dok u kabinama butika isprobavaju najnovije modele kupaćih kostima.
- Ja bum zadavila idiota koji je izumio ove neonke! – reži u sebi jedna od njih poÅ¡to joj se pogled zaustavlja na namreÅ¡kanoj nakupini celulita. – Ovog proÅ¡li put tu nije bilo. A tek bokovi! Stara, uprasila si se. Reci si: Ja sam prasica! Uplatila si si tjedan dana na Kanarima samo da bi oni prekrasni ljudi na plaži ustanovili da si jedno veliko, ogromno, divovsko… morsko prase. No, gledaj to s pozitivne strane. Barem se nećeÅ¡ sramotiti s loÅ¡im engleskim. Ako ti neka francuska verzija Joeya uleti s ‘How you doi’n?’ spikom, ti mu na savrÅ¡enom svinjskom odgovori ‘Oink!’
Potaknute takvim nemilosrdnim chiaroscurom na odrazu svog tijela u zrcalu butika, uzorne će Älanice Diners cluba uÄiniti jedinu stvar koja neće izazvati podsmijeh prodavaÄica – uzet će badić, pa makar im gaćice stanu tek do polovice jedne noge. Stat će i na drugu, samo da se jabuÄni ocat probije do nje i natjera Å¡pek na povlaÄenje. Za svaki sluÄaj, angažirat će i priÄuvne jedinice generala Atkinsa. U zasjedi nestrpljivo iÅ¡Äekuju njegove zapovijedi spremne na sjeckanje, rezuckanje, komadanje i sve ostalo Å¡to s tim već ide u paketu.
- Brze hrane… – vapi naÅ¡a neonska prasica nakon samo nekoliko sati od padanja Ävrste odluke da odlazi na dijetu. Iako je na razini Ega svijesna da to iz nje progovara Id Äija je osnovna funkcija, kako Superlaki vodiÄ kroz sve tajne nutricionizma slikovito objaÅ¡njava, ’sjebati ju gdje god stigne’, s aspekta elementarne fizike Rubeljov katalog ÄevapÄića, ražnjića, pljeskavica i pizza sa svim gore koji drži u drugoj ruci teži svega bekoliko grama. I upravo je toliko izgubila preznojavajući se dok je pred oÄima vizualizirala sebe pred stolom prepunim hrane iznad kojeg se nalazi plakat s otisnutom krilaticom: JEDEM, DAKLE MRÅ AVIM!
U životu, pa tako i u dijeti, sve se svodi na vaganje. Konfrontirate li vi priruÄnik japanske vojske za izgladnjivanje ratnih zarobljenika i kuharicu ili anÄ‘ela i vraga, sasvim je svejedno. Dileme jesti-ne jesti i naruÄiti za van-unutra mogu vas odvesti na sam rub provalije. Ako ste koju kilicu teži, i preko njega. Iz tog razloga ne reba vagati, pogotovo ako u svojoj kupaonici imate one digitalne vagice s nasnimljenim vokalom Željke Fattorini.
- Sad imate toÄno 112 kilograma, 34 dekagrama i 35 sekundi. BIP! Sad imate toÄno 112 kilograma, 34 dekagrama i 37 sekundi. BAP! – govorit će vam antologijska spikerica iz kutije.
Pritom stvarno nemate razloga posumnjati u ispravnost dobivenih rezultata, jer ih verificira svih vaÅ¡ih 10 nožnih prstiju koji usmjereni prema znamenkama na displayu kaoda viÄu:
- Debela, debela!
Dakle, danaÅ¡njim vagama nikako nije za vjerovati. Nisu to oni stari uliÄni automati iz doba Austro-Ugarske s besprijekornim bontonom. Bili su to pravi kavaliri meÄ‘u vagama. Te bi vam metalne grdosije uvijek ostavile izbor: želite li vi vaÅ¡u karticu s iznosom kilaže pogledati i saÄuvati za uspomenu ili ju jednostavno baciti u koÅ¡, to je apsolutno vaÅ¡a stvar. Bitno je da je korisnik zadovoljan. Naime, zbog viÅ¡ka tjelesne mase nikad se niste trebali pjeniti jer imali ste slobodu izbora i shodno tome okriviti teÅ¡ke cipele ili brdo kovanica u stražnjem džepu.
Za razliku od njih, moderne vage će vam bez pardona sve sasutu u lice, ne pitajući vas za eventualne posljedice po vaÅ¡e mentalno zdravlje. Nemaju one u sebi ni trunku etiÄkog kodeksa, uostalom kao ni industrija koja ih u sve većem broju izbacuje na tržiÅ¡te. Nedavno sam proÄitao i Älanak o njenoj navodnoj povezanosti s proizvoÄ‘aÄima dijetalnoh pripravaka. Prema njemu, vage se podeÅ¡avaju prema sustavu ‘važi-laži’, pa stoga nije ni Äudo Å¡to apoteke na svojim policama nude bezbroj varijacija na temu ‘SmrÅ¡avite za 7 dana bez muÄnina, pa makar bili i trudni.’, a telefonske linije prema distributerima samo Å¡to ne pregore.
O svim ovim boljkama nekad se nije razmiÅ¡ljalo. Sve je bilo daleko jednostavnije i, rekao bih, mirnije. Recimo, Isus je bez razmiÅ¡ljanja, onako velik u svojoj jednostavnsti zakljuÄio kako mora na dijetu, smireno otiÅ¡ao u pustinju i joÅ¡ se mirnije nakon 40 dana dugog postaiz nje vratio. MrÅ¡av kao ÄaÄkalica. Da se razumijemo, ne želim ulaziti u njegove osobe motive za takav potez. Možda je pretjerivao u jelu, makar sunjam. TadaÅ¡nja bliskoistoÄna kuhinja i nije bila bogzna kako produktivna kada je stalno morao multiplicirati prehrambene namirnice. ÄŒas vino, Äas kruh, Äas ribu! Prije će biti da se umorio od tog silnog napora i otiÅ¡ao na godiÅ¡nji. Na vrući pijesak. To bi uÄinio i danas. Odmah nakon posjeta francuskom restoranu.
Sjećam se rijeÄi jednog ameriÄkog TV propovijednika – ne pitajte me koji, jer ih ima dovoljno za kinesku pjeÅ¡adiju – koji je pored klasiÄnih krÅ¡Äanskih vrijednosti kao Å¡to su apstinencija od predbraÄnog seksa i kontracepcije istaknuo joÅ¡ jednu mudrost koja mi se urezala u pamćenje:
- Biblija je, - govorio je znakovito, - Biblijaje odgovor na sve! Aleluja!
U svijetlu te tvrdnje, Biblija je odgovor i na žensku prekomjernu težinu. Pitam se zaÅ¡to onda žene gube toliko vremena na izuÄavanje tablca kalorija i prelistavanje u osnovi istih bestselera koji uvijek iznova uvedu neku revoluciju u kulturu mrÅ¡avljenja? Umjesto toga, bilo bi sasvim dovoljno upisati Äetrdesetodnevni teÄaj aerobika s Jane Fondom u Sahari. JoÅ¡ vam ostane i vremena za hvatanje boje.
No, Å¡t ose dogaÄ‘a s naÅ¡om Prasicom? Dok smo se m izabavljali s vagama, ona je upala u duboku krizu u psihologiji poznatu i kao ‘neutaživa želja za Äokoladom’ i svoju inaÄicu ‘važi-laži vage’ bacila u smeće zajedno s nadom da će se na nekoj kanarskoj plaži pojaviti u novom ruhu. Ono malo dostojanstva Å¡to joj je ostalo ne želi potroÅ¡iti na naÄin da se meÄ‘u tim lijepim golim svijetom pojavi s donjim dijelom kupaćeg kostima oko lijeve noge, a s gornjim oko desne ruke pravdajući se:
- Kaj me tak gledate?! To se tak nosi!
Osim toga, sigurna je da za tamoÅ¡nje plaže vrijedi pravilo da je turistima koji na svom tijelu imaju viÅ¡e valova nego Å¡to ih ima u priobalnom pojasu, zabranjeno ne samo kupanje, već i pokazivanje. ‘Ljudskim tsunamijima pristup zabranjen!’ piÅ¡e na znakovima upozorenja. Naime, nikad se ne zna kada će pojava jedne takve osobe meÄ‘u ostalim kupaÄima izazvati prave valove kolektivnog Å¡okai histerije zbog viÄ‘enog, a masovni turizam to jednostavno ne trpi. Zamislite samo Å¡to bi se tek dogodilo da se valovitoj osobi pruži sloboda brÄkanja u vodi? Spasioci bi se po uzoru na svog idola Mitcha Buchanana konaÄno morali primiti posla pazeći da mlaz vode oko nje ne potopi sve one preplanule ljepotice s kojima se svakog dana satima domahuju. Å to se njih tiÄe, takvoje ponaÅ¡anje krajnje nedopustivo i da se njih pita za struÄno miÅ¡ljenje, trebalo bi ih sve humano preseliti na plaže za daskaÅ¡e. Ionako stalno jadikuju kako im fali valova. A i publike.
Humor u Hrvata? Huh!
January 29, 2006
GENI. Hrvati i nemaju baÅ¡ previsoko miÅ¡ljenje o vlastitom smislu za humor. Onda im iz vedra neba na glavu padne pokoja dobra komedija, pa joj se stanu Äuditi kao BuÅ¡mani flaÅ¡i Coca-Cole.- Gulp-tpt-gulp-huh!
U slobodnom prijevodu, možda mi i imamo koji gen za duhovitost, samo ga Primorac joÅ¡ nije otkrio. PreviÅ¡e je zauzet ministarskom dužnošću davati novcac sam sebi za vlastite projekte. S druge strane, ako stoji njegova tvrdnja da se kao narod ne možemo pohvaliti s prevelikim udjelom slavenskih gena, kojeg se onda vraga Äudimo Å¡to nismo duhoviti kao istoÄni nam susjedi? Pa Srbi i Bosanci su toliko duhoviti da su im i same države vic! Ukoliko im ponestane viceva o Muji i Hasi, slobodno mogu prijeći na one o BiH ili SiCG.
- DoÄ‘e B i pita H…
MENTALITET. Ako je suditi po mentalitetu, i za prohladne Britance bi se moglo zakljuÄiti kako da nisu preskloni Å¡ali, upravo kao ni mi, nikad rezerviraniji Hrvati. SamoÅ¡aljivi Zagorci su tu samo iznimka koja potvrÄ‘uje pravilo. No, kad pogledate Mućke, Pythone ili Mr. Beana, ponovit ćete onu s poÄetka ovog teksta:
- Gulp-tpt-gulp-huh!
FILOZOFIRANJE O HUMORU. Ovog puta prijevod je neÅ¡to drugaÄiji. Nama pod milim Bogom tu niÅ¡ta nije jasno. Pa i ne mora vam biti jasno, jer u humoru i nema prevelike filozofije. Ako je smijeÅ¡no, smijeÅ¡no je. Ako nije, zvizni flaÅ¡om Coca-Cole tog idiota po tikvari! Da se kojim sluÄajem vodimo ovim barbarskim principom, ne bi mi na malim ekranima gledali ni Bitange ni princeze, a kamoli Zlikavce. Sve bi ih poskidali s TV neba kako se i spada, TV Bumerangom, pa kad bi se raspali na tlu, poslali bih u naÅ¡u malu kliniku Äurinim Slovencima. Potom bi zasigurno na popravni teÄaj duhovitosti kod Pervana u VeÄernju.
- Biti duhovit, - predavao bi im, - znaÄi biti duh, pa to spojiti s –ovit. Onda si duhovit. Ja to stalno ponavljam!
I to u interviewima, novinama, na radiu, televiziji… Samo spomenite medij, on je na njemu po nemam pojma već koji put ponovio svoje viÄ‘enje duhovitosti da se i Papa već sigurno pita gdje je razlika duhovitosti i duhovnosti. Toliko vas s tim zbuni!
NOVE NADE. A nije sve u ponavljanju, nego da ima neÄeg i u novim stvarima pokazala je nova stand-up Å¡kola Slavice Knežević. U njoj nema ni jedinica ni dvojki, jer tamo je Sve 5! A prema onom Å¡to sam ovaj petak u Papillonu vidio, bolje ne može. DapaÄe, kako mi jedan od njih kaže, uskoro će i oni u televizor. Kad tad sve u njemu zavrÅ¡i, ali i poÄne.
KORIJENI. Tako je u onda crno-bijelim televizorima prve korake hrvatskog stand-upa utabala Nela EržiÅ¡nik, i to kako se spada – s metlom u ruci. U ulozi, najÄešće, ÄistaÄice mela je ona sve Å¡to bi joj se na putu naÅ¡lo, pa Äak i pred pragom Titove rezidencije. On je to znao otrpjeti, jer kao Zagorec zasigurno je imao veći prag tolerancije od Mesića koji Å¡izi na svaku poÅ¡alicu koja na meti ima njegov lik. I djelo. To je i razumljivo, jer nije to njegov teren. Za priÄanje viceva viÅ¡e mu odgovara, recimo, jedna profinjena i kulturna Francuska.
KULTURA HUMORA. Hrvati imaju podulju tradiciju pisanog humora. Iako nema tu pregrÅ¡t imena, Držić, Hadžić, Tomić i ostali se rado pamte. Možda zato jer su tako rijetki. Naime, poznato je da Äelavci itekako dobro poznaju onih nekoliko i kusur preostalih dlaka na svojoj glavi.
BIZNIS. ÄŒelavost je oduvijek bila plodno tlo za biznis, pa za proÄelav hrvatski humor vrijedi isto pravilo – otići na presaÄ‘ivanje korijena, uzgojiti plavu kosu i prozvati se Arijana ÄŒulina. A ako nema love za operaciju? Uvijek se može napraviti po receptu Nove TV – ne platiti i reći: Laku noć, Hrvatska!
Kak su srali naši stari? – Kratka povijest WC papira
January 22, 2006
Nakon što se pokakate prva stvar za kojom posežete je WC papir. Tada niste ni svijesni koliku privilegiju imate. Da samo znate kako su srali naši stari, to bi vam vrlo brzo došlo iz guzice u glavu.Pa kako su brisali svoje pokakane guze?
Britanski lordovi stranicama otrgnutim iz knjiga, rani HavajÄani kokosovom korom, Vikinzi ostacima od ovÄje vune, razmaženo francusko plemstvo Äipkom, starorimski bogatuni kombinacijom vune i ružine vodice, stari Indijci golom lijevom (!) rukom i vodom, prvi ameriÄki naseljenici klipovima kukuruza, Eskimi snijegom i mahovinom iz tundre, a brodske posade portugalske i Å¡panjolske kraljevske mornarice koristile su pohabane dijelove stare užadi za sidro.
Prvi su svoje guzice WC papirom joÅ¡ daleke 1391. brisali kineski carevi, no pojava prvog komercijalnog WC papira zabilježena je tek 1857. kada je Joseph C. Gayetty iz New Yorka poÄeo s prodajom neizbijeljenog WC papira od Äiste manilske konoplje, i to u pakiranju od po 500 komada za 50 centa, a proizvod je bio nazvan ‘Terapeutski papir’. Već je tada postojala svijest o važnosti reklame, pa je na svaki utisnuo i svoje ime. Revolucionarni potez namatanja WC papira u role povukla je firma Scott Paper Company 1890. godine.
Dakle, iz ovog vidimo da je WC papir civilizacijski doseg kojim se moramo ponositi. Zahvaljujući zaljubljenicima u današnji standard kakanja možete se prošetati i virtualnim muzejom WC papira. Priznajte, on je to zaslužio.
MASCULFIBER: Definicija žena po Forrest Gatesu
January 18, 2006
Koristite li javni gradski prijevoz, tada znate koliko može biti naporno iÅ¡Äekivati autobus koji je zapeo u nekom prometnom Äepu iz tko zna kojeg sad razloga. Sve ih redom vrtite po glavi i pritom smiÅ¡ljate neki novi naÄin za inkvizicijsko tranÄiranje gradonaÄelnika, jedine osobe odgovorne za neispunjenje predizbornih hereza o pametnijoj regulaciji prometa u urbanoj koÅ¡nici Äiji se nemir nužno preselio i u vas.
S druge strane, postoje ljudi na koje takve stvari uopće ne utjeÄu. Sjest će kraj vas i iz Äistog mira progovoriti o prvoj temi koja im padne na ono malo pameti Å¡to imaju.- Ime mi je Forrest Gates. – zapoÄet će. – Moja mama uvijek je govorila: ‘Žene su kao kućiÅ¡ta kompjutera. Kad ih otvoriÅ¡, nemaÅ¡ blagog pojma Å¡to si to dobio!’Isprva bi vam se ovakva izjava mogla uÄiniti potpuno suluda, pogotovo kada dolazi iz ustiju nekog tko vas je ponudio memorijskom ploÄicom od nekoliko megabajta kao da je rijeÄ o najobiÄnijem ‘Životinjskom carstvu’. MeÄ‘utim, ukoliko vam toliko priželjkivani autobus debelo kasni, pa naÄ‘ete neÅ¡to vremena razmisliti o njoj, možda shvatite kako tu ipak ima nekog smisla. Ne previÅ¡e, ali ima.
Naime, izvana se ta kutija doima vrlo jednostavno, što uostalom potvrđuju i nikad lakši programi koji ih krase.
- Ja kliknem na miÅ¡a, - komentiraju penzioneri na informatiÄkim teÄajevima za treću dob, - a ono vidim cijeli svijet! Samo da nisu tako sitna slova…
Nekako se uvriježilo da one dvije, tri godine dok su joÅ¡ pod garancijom rade kao podmazani, ali po njenom isteku oÄekujte pravu kompjutersku Zonu sumraka! Sve zapoÄinje Äudnim brujanjima, drndanjima, zujanjima i ostalim zvukovima za koje biste teÅ¡ko mogli naći adekvatan naziv. Nije jezik evoluirao do te razine. I dok se vaÅ¡e uÅ¡i joÅ¡ nisu niti privikle na takve sluÅ¡ne napade, već vas to isto kućiÅ¡te prima za ruku i iz kućne idile odvodi u Å¡oping.
- Treba mi ruž za usne! – govori. – Stari mi je na knap!
Ulazite u ogromnu parfumeriju prepunu žena koje nosnicama plaze po rukama uvlaÄeći mirise iz testera, glasno se dive svojim novim plastiÄnim noktima, tresu posudice sa Å¡ljokicama provjeravajući koliko se sjaje… Ukratko, naÅ¡li ste se ni krivi ni dužni u vama potpuno nepoznatoj zemlji. Zemlji Äiji jezik ne govorite.
- Jel’ imate 104737? – upita kućiÅ¡te prodavaÄicu.
- Joj, ponestalo ga je. – odgovori. – Al’ 104738 vam je tu negdje. Ima gotovo istu boju maline. Makar malo vuÄe na ciklu.
- Ma ta cikla mi je tak grozna! – nastavit će bez predaje. – SliÄna joj je i ona stara 3757383, ali ona je odavno demode!
- Je, u pravu ste! – složi se oraspoložena prodavaÄica koja je konaÄno naÅ¡la nekog tko ravnopravno barata brojkama koje oznaÄavaju odreÄ‘enu nijansu ruža.
Meni to tada nitko nije objasnio, pa mi se Äinilo kao da prisustvujem znanstvenoj raspravi informatiÄkih genija koji komuniciraju numeriÄkim nizovima. Sve me to toliko razljutilo da sam po povratku doma odluÄio uzvratiti istom mjerom.
- Daj okreni na program broj tri! – urlao sam. – Na njemu je sad jedna utakmica gdje deset igraÄa igraju koÅ¡arku! I to u 4 Äetvrtine!
- A da isprobam pašu li one tangice uz 104736 koji sam danas odabrala? – upita me.
- Gasi taj televizor…
Sisa, platno i boje
January 8, 2006
Za svijet slikarstva mogli bi s pravom konstatirati da je rijeÄ o muÅ¡kom svijetu. Malo je slikarica koje bi vam baÅ¡ sad mogle pasti na pamet. Iskreno, i ja sam se ovog trenutka pokuÅ¡avao prisjetiti nekog ženskog Rembrandta ili van Gogha. Nažalost, sjetio sam se samo svoje profesorice iz likovnog. Uvijek je nosila minice i njene su mi se noge urezale u pamćenje tako duboko da bi ih trebalo vaditi buÅ¡ilicom za naftu. Naime, rijeÄ je o pravom pravcatom remek-djelu.No, da nema žena vjerojatno ne bi bilo ni slikarstva. Ako bi ga ipak bilo, ne bi to bilo u formi u kojoj ga poznajemo danas. Odlasci u muzeje i galerije propisivali bi se kao najstrože sudske kazne.
- Zbog kaznenog djela razbojstva osuđujem vas na 12 godina mrtve prirode! – rekao bi nepokolebljivi sudac.
- Ne, samo to ne! Evo, možemo se nagoditi. Što velite na jednu zgodnu samicu? Recimo, kojih 20 godina?
- Žao mi je. Mrtva priroda!
Srećom, žene su u slikarstvo uÅ¡le na velika vrata, i to kao modeli. Zbog njih su slikari itekako produktivni, a muzeji i galerije uvijek rado posjećena mjesta. Naravno, pod uvjetom da nije rijeÄ o seriji slika ‘Jabuke i njihove sjene iz 360 kutova’.
MeÄ‘utim, Å¡to je sa ženama u slikarstvu kao autoricama? Å to mora uÄiniti jedna slikarica kako bi svijetu otkrila svoj talent tako da njeno ime odjekne poput ‘Krika’? Kao prvo, želi li biti slavna, može to kompenzirati svojim imenom kao Å¡to je to uÄinila Slava RaÅ¡kaj. Druga je opcija da stvori sliku nevjerojatno zvuÄnog naslova od kojeg će vam se zatresti tlo pod nogama. Recimo, ‘Zemljotres’! Upravo se tim se receptom poslužila i kurpulentna tasmanijska domaćica Di Peel, a poklonike ove umjetnosti uzdrmala Äinjenicom da slika svojim sisama, a povrh svega – na kuhinjskom stolu! S obzirom na naglu pomamu za njenim slikama uskoro ćemo u Graz na organizirane posjete njenim izložbama.
- S lijeve strane možete vidjeti sliku ‘Cvijetak’iz apstraktne faze ove vrsne slikarice. – govorio bi kustos. - Pogledajte samo kojim je senzibilitetom svojom lijevom sisom umjetnica otisnula ovu crvenu mrlju. Obrubljena je crnom linijom koju je tako nježno nanijela svojom desnom bradavicom.
- A Å¡to je ovo zeleno u desnom kutu? – upitat će neki znatiželjni obožavatelj. – Sigurno je rijeÄ o nekoj simbolici.
- Ne, to je samo mrlja od Å¡pinata…
MASCULFIBER: Kaj radiš tak dugo na WC-u?!
January 5, 2006
Ovo pitanje spada u klasiÄni arsenal tradicionalnih pitanja koja žene postavljaju muÅ¡karcima. I Å¡to im onda možete odgovoriti?- ÄŒuj, zalomilo se! Nisam ja kriv kaj mi se zalomilo!
- Požuri ili ću ti se ja zalomiti!
Nekad su WC-i poput pravih usamljenih tvrÄ‘ava bili udaljeni i do nekoliko stotina metara od kućnog ognjiÅ¡ta. SagraÄ‘eni na nepristupaÄnom terenu, obiÄno negdje iza rasadnika paradajza i krastavaca, muÅ¡karci su na miru mogli obilježavati svoj teritorij. Danas? Danas je taj teritorij anektiran i ima status protektorata unutar ženskog carstva. Pa sad ti brani njegove granice! Prije ste barem raspolagali kakvim takvim zamkama poput skrivenih jama, jezera s krokodilima, a ni pokoji zmaj nije bio na odmet. Bilo je to zlatno doba avanturistiÄkog gledanja na vrijeme provedeno na Å¡koljci.
MeÄ‘utim, sve je to stvar pretpovijesti. Povijest je zapoÄela onog trena kada je homo sapiens poÄeo kakati po stanu. Isprva su prevladavala radikalna rjeÅ¡enja, kao npr. nekad iznimno popularna kahlica pod krevetom. Kada se shvatilo da baÅ¡ nije zgodno da kod ustajanja u potrazi za Å¡lapom nožnim palcem pronaÄ‘ete vlastiti drek, jedino je logiÄno rjeÅ¡enje bilo porculanske tute zamijeniti prozorom. Ali niti to nije bilo dugog vijeka. Naime, tada joÅ¡ nisu bili izumljeni drekobrani, pa je većina ondaÅ¡njeg urbanog stanovniÅ¡ta svijetom kroÄilo posranih glava.
Pravo je sranje nastalo kada su se žene poÄele baviti dizajnom interijera. Pojava prve kanalizacije omogućila im je da WC urede kao zasebnu prostoriju i u nju smjeste Å¡koljku koja je u stopostotnom dijelu prilagoÄ‘ena njihovom naÄinu pražnjenja. Ukratko, uÄinile su ama baÅ¡ sve da se osjećaju kao Mala sirena koja onako polugola zanosno viri i Äedno domahuje iz svoje Å¡koljke. Pritom ih apsolutno nije briga za njihove prinÄeve!
Tada se jednostavno morate osjećati kao ljevak o svijetu deÅ¡njaka. Želite li na tržiÅ¡te proturiti pokoji ljevoruki proizvod, budite spremni na borbu do smrti! Nema vam druge! Inspirirani brojnim uspjesima feministiÄkih pokreta neki su utopisti tako pokuÅ¡ali izboriti pravo na pisoar u stanu. Služili su se pritom svim mogućim i nemogućim argumentima: malen je, stoji na zidu, ne zauzima puno prostora… A kako su sirene odgovorile?
- MA NEMA ŠANSE! – zaurlale su. - SAMO PREKO NAS MRTVIH!
Sad shvaćate s Äim imate posla. RijeÄ je o niÄem drugom nego o evoluiranoj teritorijalnoj pretenziji žena na WC. Pa kako ga onda braniti? Jedini mogući naÄin je osnovati neku vrstu WC-NATO pakta. Možemo ga Äak nazvati i Partnerstvo za mir na WC-u, a u osnivaÄkoj Povelji navesti kako cilj takvog obrambenog saveza nije niÅ¡ta drugo do saÄuvati pravo na svojih pola sata na WC-u. U aneksu se Äak može i dodati: Evo, nećemo Äak ostavljati ni dlake na dasci! I ako popiÅ¡kimo malo sa strane, sve ćem obrisati!
(Nastavlja se…)
Moderne ispovijedi
January 3, 2006
ProÅ¡lo je 150 godina otkad je mali Sigmund, poznat kao Freud, doÅ¡ao na svijet i zauvijek izmijenio sliku njegovog psihiÄkog zdravlja. Odjednom su svi osjetili potrebu posjetiti psihijatra. Važno ga je imati. Ako ga nemate, neÅ¡to s vama nije u redu.Nekoć katolici nisu trebali psihijatre. Njihovu su potrebu za jadanjem o psihiÄkim problemima, koje je Crkva tako mudro nazvala grijesima, odliÄno podnosili ispovjednici. DanaÅ¡nji su se urbani katolici pak pretvorili u prave babe. Kako bi drugaÄije nazvali nekog tko petominutnu recitaciju grijeha mijenja za jednosatne seanse blebetanja kod psihoterapeuta neizgovorljivog imena?
Slobodno bi mogli konstatirati kako je biti katolik ekonomski isplativo. TeÅ¡ko da ćete pasti u minus na tekućem ako u sklopu nedjeljne mise odete na ispovjed, Å¡to se ne može reći i za posjete psihijatru radnim danom. To je razumljivo, jer ipak oni u svojim ordinacijama nude puni komfor, dok nakon kleÄanja u ispovjedaonici dobijete samo nažuljana koljena. Osim toga, kao katolika na ispovjedi nitko na vas ne gleda kao na pacijenta. Vi ste samo normalan katolik koji u punom smislu rijeÄi prakticira svoju vjeru. No, Äim zakoraÄite kroz vrata psihijatrijske ordinacije postajete pacijent. Pacijent kojem nisu sve na broju.
Svojedobno je crkva na otkupu grijeha razvila Äitavi biznis. Svaki je grijeh imao svoju cijenu, pa ste na taj naÄin toÄno znali koliko će vas mentalno zdravlje koÅ¡tati. Prednost takvog sustava bio je taj Å¡to ste za Äitavu godinu mogli planirati svoje grijehe. ÄŒitava je mudrost bila da u kućnom budžetu pod stavkom rashoda predvidite planirane grijehe, te ste tako bez straha od nebeske osude mogli na miru krasti i varati. Nazovimo to bezgreÅ¡nim osiguravanjem prihoda za popunjavanje budžeta. Tako bi se izrazio svaki imalo obrazovani ministar financija.
Opisanoj je praksi na kraj stao Martin Luther. Na krilima njegovog manifesta rodio se protestantizam koji je u zapadnoj Europi odbacio ispovijed i time stvorio plodno tlo za židovske psihoanalitiÄare. Kako na set jadanja viÅ¡e nisu mogli u Crkve, siroti su se protestanti u sve većoj mjeri obraćali Freudu i Jungu, a oni su, pouÄeni katoliÄkom Å¡kolom ekonomije, itekako znali naplatiti svoje usluge. U cijeloj je ovoj priÄi najviÅ¡e nadrapao Vatikan. Pod pritiskom nadobudnih vjernika odbacio je otkup grijeha i nadomjestio ju – pokorom. Za vatikansku blagajnu iznimno glup potez, jer pokorom možete napuniti jedino ispovjednikove uÅ¡i, a time ne može kupiti ni Äepiće kojima bi ih zaÅ¡titio. Pokora se izraÄunava po posebnoj jednažbi. Uzmimo da je G grijeh, ON OÄe naÅ¡, a ZM Zdravo Marijo. Tada bi jednažba glasila: mG = xON + yZM
Iz nje jasno proizlazi kako je zbroj OÄenaÅ¡a i Zdravomarija jednak težini grijeha koje je poÄinio odreÄ‘eni greÅ¡nik. Problem nastaje onog trenutka kada ispovjednik treba odrediti koji bi to zbroj trebao biti. Zamislite samo da se naÄ‘ete u njegovoj poziciji. Koliko biste, primjerice, dali osobi koja je sagrijeÅ¡ila bludno? Tri OÄenaÅ¡a i dvije Zdravomarije? Ili možda dva OÄenaÅ¡a i pet Zdravomarija? Vjerujem da ipak niste baÅ¡ toliko teoloÅ¡ki potkovani da bi mogli odgovoriti na ovako teÅ¡ko pitanje. Tko zna, možda se s druge strane pregrade u ispovjedaonici nalazi tablica pomoću koje se grijesi preraÄunavaju u OÄenaÅ¡e i Zdravomarije! U svakom sluÄaju, bilo bi daleko jednostavnije kada bi se pokora obraÄunavala prema vremenu provedenom u ispovijedi. Psihijatri tako posluju već viÅ¡e od stoljeća, a dosad nisam Äuo da se netko požalio.
Novogodišnja buljobolja
December 31, 2005
VjeÄno pitanje koje se svake Nove godine povlaÄi je kako se rijeÅ¡iti buljobolje. Njime se bave Äak i znanstvenici koji su dali toliko recepata da se Äovjek jednostavno mora zapitati je li tu ustvari rijeÄ o prvorazrednom problemu opstanka naÅ¡e civilizacije? Tko zna, ako smo dovoljno praznovjerni pa vjerujemo da se po poÄetku godine ostatak poznaje, možda bi uistinu trebali baciti oko na ‘ antibuljoboljne savjete’.Tako se znanstvena elita udružila u antibuljoboljnu koaliciju i odluÄila spasiti svijet – SURFANJEM! Pretražujući internet, pronaÅ¡li su Äak 38 “provjerenih” lijekova za mamurluk - od aspirina do obiÄne vode, a meÄ‘u ostalim preporuÄuju se i banane, kupus, kava, svježi zrak, pizza, frapei, pak Äak i joÅ¡ koja ÄaÅ¡ica žestokog. Stara narodna ipak veli da se klin klinom izboja.
NaÅ¡i susjedi Slovenci imaju puno originalniju nacionalnu politiku protiv buljobolje. Po njima je najbolji lijek protiv mamurluka juha od svinjske glave u koju se na kraju kuhanja doda ÄaÅ¡ica kiselog vina ili octa. Dakle, Äitamo li izmeÄ‘u redaka, cilj je da vam se za Äitav život zgadi popiti ÄaÅ¡icu viÅ¡e. Tome će pogodovati i ovaj recept:
60 dkg takvog mesa najprije se napola skuha sa zelenjem za juhu, a onda nareže na kockice i kuha joÅ¡ jedan sat nakon Å¡to smo u nju stavili klasiÄnu zaprÅ¡ku. U juhu se na kraju kuhanja dodaje ÄaÅ¡ica vina ili octa, a sve se može zaÄiniti i kiselim vrhnjem. I dobar tek!
Čini se da će slovenske hitne biti pune na Novu godinu. Svi će dolaziti na ispumpavanje želuca.
‘Britiš’ receptura (o Äijoj je veleumnosti Ariston već napisao Älanak) možda je u svojoj gluposti i najpametnija. “Najsigurniji naÄin da se izbjegnu njegovi simptomi je apstinencija i umjerenost”, zakljuÄili su oni u jednom svom mediciskom(?!) Äasopisu. Ne znam zaÅ¡to, ali ovo neodoljivo podsjeća na crkvenu politiku u odnosu na seks prije braka.
Prema tome, govorimo o ozbiljnoj problematici koja je na jednom mjestu okupila najveće znanstvene umove sa svih krajeva svijeta. Razbijali su svoje glave i zaradili opasne buljobolje, meÄ‘utim pronaÅ¡li nisu niÅ¡ta. Ustvari, ako ne već apsolutno niÅ¡ta, onda niÅ¡ta novo. MeÄ‘utim, u svemu tome ima neÄeg novo, a to je Nova godina i prilika da se proveselite kako samo vama paÅ¡e.
A što će biti iza? Ma koga boli bulja za to!
Objavljeni brojevi povezani s dialerima
December 30, 2005
Kako saznajemo, s ciljem da se zaÅ¡tite korisnici telekomunikacijskih usluga svih mrežnih grupa, Hrvatska agencija za telekomunikacije od danas javno, na svojoj web stranici - www.telekom.hr, objavljuje popis riziÄnih brojeva, za koje je utvrÄ‘eno postojanje osnovane sumnje u povezanosti s “dialerima”.Ako vas zanima koji su to brojevi, evo linka na tabelu.
