Sljadoljed
July 18, 2007
U ovim vrućim danima nema bolje stvari za osvježenje od dobroga - slaje. Stoga ajmo malo o njemu.
Problematika kupovnog sladoleda je neÅ¡to Äemu ovih dana pristupam vrlo seriozno i metodiÄki odgovorno, to je jedan ozbiljan istraživaÄki postupak u kojem sam se bespogovorno pristala žrtvovati i osobno preuzeti rizik degustacije. Kako je subjekt istraživanja prisutan u velikom broju varijacija oÄekujem da će se moje istraživanje protegnuti minimalno na cijelo ljeto.
Kao jedan mali uvod u moj ozbiljan istraživaÄki rad ovdje ću iznijeti neka osnovna zapažanja koja će mi poslužiti kao temelj budućeg, nimalo ne sumnjam, doktorata o sladoledu, a jednog dana, ha, tko zna – Nobel?Â
Postoje sladoledi razni. To potopljeno blago rashladnih škrinja vabi nas u lokalnim dućanima raznoraznim okusima, raznoraznim pakovanjima. Kako ih onda razlikovati i rangirati?
U doba samoupravnog Yu-socijalizma problematike sladoleda nije bilo, odnosno ako je i bilo - bila je u povojima. Å iptarskom sljadoljedu onom ljepljivo bijelom ili žutom koji je vijugavo curio iz aparata, eventualnu je konkurenciju radio isto tako Å¡iptarski ´kugljica i muha u kornjet´ sljadoljed i možda Snjeguljica iz dućana. No dolaskom zapadnog kapitalizma i modernih demokracija problematika sladoleda dolazi do punog izražaja! Sladoledarska industrija postaje moćna industrijska velesila koja ne bira sredstva u obraÄunu sa konkurencijom i varanju konzumenata. Sladoled je dobio krila!
ÄŒetiri glavna oblika u kojima kupovni sladoled danas dolazi do kupca konzumenta su:
-kartonska kutija,
-plastiÄna kutija,
-kornet,
-štapić,
ne spominjući joÅ¡ raznorazne podvarijacije istih (kugle, kocke, tuljci..) sa ili bez mamaca pardon dodataka u vidu igraÄkica, naljepnica, sliÄica, albumÄića isl.
Odmah valja napomenuti da oblik u kojem sladoled dolazi i pakovanje u kojem se nalazi –
NE garantiraju i kvalitetu istog! Postoje sladoledi i
sladoledi. Razlika je kao izmeÄ‘u neba i zemlje kad kuÅ¡ate zaslaÄ‘eno obojanu vodu koja imitira sladoled a pod jezikom je tvrda i oÅ¡tra kao aljaski gleÄer bez imalo slasti i mekoće - i onoga
kremastog sladoleda punog okusa koji se u ustima topi ko´ najslađa pupa.
Stoga se ajmo prvo obraÄunati sa raznoraznim pakovanjima te prednostima i nedostacima istih:
-kartonska kutija; iako sladoled kao takav u njoj ne mora biti loÅ¡, kartonska kutija je jako nespretno ambalažno rjeÅ¡enje. Samo otvaranje takovih pakovanja poÄesto zna jako živcirati, jer se karton nepravilno kida, sladoled je teÅ¡ko dostupan i poÄesto zalijepljen za sam karton Å¡to vas prisiljava na lizanje kartona. Sladoled se izvan frižidera vrlo brzo topi i u sluÄaju da se nalazi u kartonskoj kutiji njegova konzumacija mora biti brza i potpuna. U sluÄaju da neÅ¡to sladoleda zbog veće koliÄine pakovanja i preostane - već poderana kutija nema mogućnost hermetiÄnog zatvaranja, pa pri sljedećoj konzumaciji nerijetko dolazi i do gutanja cijelih komadića kartona ili sladoleda s okusom kartona. Kartonske kutije su zbog svoje brze razgradnje u prirodi uistinu najekoloÅ¡kije no nažalost ne i najmodernije rjeÅ¡enje.
-plastiÄna kutija; puno praktiÄnije i higijenskije rjeÅ¡enje. Bez obzira na vremenske
uvjete sladoled je u kutiji siguran, pa Äak i kad je otopljen. Za svakog sladoljupca prednost je i veća koliÄina, no ako ste baÅ¡ željni sladoleda a pri ruci nemate žlicu moglo bi biti problema. I ovakovo pakovanje Äesto ima problematiÄno otvaranje, plastiÄni poklopÄići znaju biti jako misteriozno zavareni i tvrdoglavi, na Äijim se oÅ¡trim rubovima može slomiti nokat ili porezati prst. No to ne spreÄava mnoge brižne majke da skupljaju te multipraktik plastiÄnjake i onda u njima zamrzavaju sarmu ili nose pomidore na plažu.
Osim toga kvaliteta sadržaja Äesto zna biti upitna, previÅ¡e se lažnjaka nekažnjeno naziva sladoledom.
-kornet; spada u sladoled klasiku. Na njega tipuju starije generacije te oni koji ne žele riskirati i skloniji su tradiciji. DanaÅ¡nji kornet je usto puno bolje pakiran nego korneti u proÅ¡losti, pa se umjesto tankih kartonskih poklopÄića na vrhu koji su Äesto znali otpadati, danas koriste plastiÄni higijenskiji poklopÄići. No uz vjeÄnu popularnost, kornetu su ostale i neke vjeÄne mane.
/prva je – umoÄeni nos. Nema kome se nije desilo da grickajući kornet u njega sluÄajno umoÄi svoj nos (il´tuÄ‘i, he), a nema mržeg osjećaja nego osjećaj mokrog nosa. Neodoljivo tjera na lizanje istog, ali kako nismo koker Å¡panijeli - rijetki meÄ‘u nama imaju dovoljno dugu jeziÄinu da vrh vlastita nosa i dohvate - situacija zna biti teÅ¡ki neugodnjak, pogotovo ako ste usred ljetne gaže.
/druga je - lomljenje vrÅ¡ka (dna) korneta. PreÄesto u dnu onog papirnatog omotaÄa gledamo odlomljeni vrh naÅ¡eg korneta i zatim zabrinuto provjeravamo Äistoću naÅ¡e koÅ¡ulje, jer kad vrh otpadne znamo da naÅ¡ kornet odbrojava zadnje minute života. Neprirodno iskrenutog vrata ubrzano ćućamo slaju kroz onu rupu na dnu (ts-ts) i psujemo nekom nepoznatom bližu familiju.
/treća je – papirnati omotaÄ. Ubrzanom ćućanju postoji jednostavan lijek - da papir sa naÅ¡eg korneta opće ne skidamo. No u tom sluÄaju slijedi nova muka, kružno guljenje istoga koji se zna slipit s onim preljevom na vrhu – a to je stvarno pokora. Ako ste nestrpljiviji grist ćete i sladoled i papir a onda nervozno ispljuckivati komadiće celuloze.
-sladoled na Å¡tapiću; ako je kornet bio sladoledna kubanska cigara, dakle za one koji vole lizati s uživanjem i bez žurbe, onda je sladoled na Å¡tapiću – cigareta. Jer sladoled na Å¡tapiću traži brzinu! Ipak, moramo napomenuti da su danaÅ¡nji Å¡tapići i u tome napredovali, jer za razliku od proÅ¡lih vremena kad Å¡tapići nisu imali Äokoladne omotaÄe, ovi danaÅ¡nji poÄesto imaju i dvostruku Äokoladnu oplatu (ko trogirski tankeri ;0) koja skriva slasno jezgro i usporuje otapanje. Dakle sladoled na Å¡tapiću je fast food sladolednog lanca, pa iako su proÅ¡la vremena slivanja i kapanja slaje niz grube Å¡tapiće pune Å¡pranja – odugovlaÄenje nije preporuÄljivo jer se sa Äokoladnim plaÅ¡tom pojavila i nova kvaka – lomljenje i meckanje Äokolade. A i drveni Å¡tapići iako moderniji i glaÄ‘i i dalje u ustima ostavljaju okus, a božemoj, drvetine. No u većini sluÄajeva ovakav slajo služi kao instant osvježenje pa nestane brzinom munje.
A sad je vrijeme da se bacim na konkretno istraživanje, a to preporuÄujem i vama.
Pelješki most – za i protiv
June 12, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Politika, Hrvatska, Ostalo Post je dosada pročitan 6595 puta.
Tagovi: autocesta, BiH, EU, granica, Hrvatska, javni natjeÄaj, Klek, KorÄula, Mljet, most, Neum, PeljeÅ¡ac, ploÄe, Politika, Sanader, Trpanj, Vlada, Å estanovac, Å¡engen, ÄŒaÄić
Projekt peljeÅ¡kog mosta, odnosno joÅ¡ bezimenog i nepostojećeg mosta koji će povezivati kopno sa poluotokom PeljeÅ¡cem (nadajmo se da ga neće blagosloviti kao dubrovaÄkog pa da mu ime ovisi o tome s koje mu strane prilazite), ima i dobrih i loÅ¡ih strana oko kojih će se vjerujem lomiti joÅ¡ mnoga koplja.
Svatko ovdje s juga reći će vam da za taj most navija i nema ništa protiv, ali svi će se s pravom pitati koja je cijena toga megalomanskog poduhvata. A u tom grmu leži predizborni zec.
Dakle apsolutno pozitivne strane tog povezivanja kopna kod Kleka s kobasom od poluotoka Pelješca su:
-povezivanje hrvatskog teritorija - bajpasom na PeljeÅ¡ac zaobilazi se do sada obavezni dvostruki prelazak BiH granice pri svakom izletu na jug - stvaranje uÄinkovite alternative prolasku kroz Neum
-potpuna sloboda kretanja na cjelokupno vlastitom teritoriju bez pravljenja problema od BiH susjeda
-anuliranjem graniÄnih zastoja skraćuje se put ka krajnjem jugu (Dubrovnik, Cavtat etc), i 15min znaÄi puno, kao najbolji primjer opet navodim izgradnju dubrovaÄkog mosta
-prometno približavanje unutraÅ¡njosti PeljeÅ¡ca i otocima koji se na PeljeÅ¡ac nadovezuju (KorÄula, Mljet)
-cesta donosi gospodarski razvoj cijelog podruÄja koje je sada prometno izolirano i uvelike ovisi samo o nedostatnim trajektnim linijama (do KorÄule možete stići ili trajektnom odisejom PloÄe-Trpanj-bus-Orebić-trajekt-KorÄula ili auto avanturistiÄkom odisejom Neum-Ston-cesta smrti dužinom PeljeÅ¡ca-Orebić-promiÅ¡ani bubrezi-trajekt-KorÄula, a za Mljet ni ne pitajte)
Od svih ovih razloga po meni su najjaÄi gospodarski razlozi razvoja regije. Povezivanjem s kopnom cijelo bi ovo podruÄje procvalo.
Pitanje granica je uvijek bilo pitanje dogovora, a druga je stvar Å¡to se naÅ¡i i njihovi glavonje nikako ne mogu dogovoriti. Stoga se postavlja logiÄno pitanje, ako se ne mogu dogovoriti pa kako onda planiraju (i planiraju li uopće) nastaviti Dalmatinu do Dubrovnika? Kako uopće zavrÅ¡iti autocestu do juga ako ne prelaskom preko BiH teritorija - pa neće nam valjda A1 ploviti zrakom?
Kad se stvari ovako postave vrlo se lako dolazi do razotkrivanja politiÄkih manipulacija i nepotrebnih meÄ‘udržavnih koÅ¡kanja. Oni nama spomenu granice, mi njima most, princip prijetiÅ¡ mi prijetim ti. Da ne spominjemo i malu Äinjenicu kako zavrÅ¡etkom planirane dionice autoceste od Å estanovca do PloÄa, graÄ‘evinari ostaju bez posla pa ih hitno treba prebaciti na novo gradiliÅ¡te, a koje kao Å¡to smo već spomenuli sve je izglednije neće biti autocesta ka Dubrovniku. Stoga je iznaÄ‘eno zgodno rjeÅ¡enje – novi most i prilazni putovi (jer je u pitanju i cijela peljeÅ¡ka dionica ceste od budućeg mosta do prikljuÄka na magistrali, koja će ukljuÄivati i nekoliko tunela).
A tek Å¡engenske granice koje se pomiÄu prema istoku! Ajoj! Bolje da s tim ni ne poÄnemo. EU nameće neka pravila koja Hrvatskoj diktiraju puno toga.
Sad pogledajmo negativne strane ovog grandioznog projekta:
-država nema para stoga…
-upravo ta grandioznost ili kako bi naš narod britko rekao – A ki će to platit?
Predizborni projekti naÅ¡ih vlastohlepnih politiÄara željnih vjeÄne slave uvijek su bili najskuplji – jer se lome na grbaÄi naroda. ÄŒaÄić je imao autocestu a Sanader hoće most. Dakle platit će narod. Krvavo.
-dodatno zaduživanje, cijene ovakovih megalomanskih poduhvata na kraju uvijek premaÅ¡e sve aproksimativne izraÄune, pa ako sad spominju milijardu ipo slobodno množite na desetu. Kredite će otplaćivati i naÅ¡i Äukununuci, ako ih uopće bude.
PriÄe o planskoj otplati i da cesta otplaćuje samu sebe, uvjeravaju narod da se ceste grade potpuno besplatno same od sebe, ali i vrabac zna da ni lopata ne kopa sama.
-željeni gospodarski procvat nažalost nosi i rasprodaju zadnjih (najljepÅ¡ih) dijelova naÅ¡e obale. OlakÅ¡an pristup raznoraznim investitorima je olakÅ¡an pristup raznoraznim manipulatorima, a relativno netaknuti jug upravo Äeka da ga popljaÄkaju i izobliÄe
-nekontrolirana izgradnja, bauk naše obale
-zanemarivanje ekologije, zadiranje u netaknutu prirodu. Dovoljan je samo jedan kamenolom, a jednom izgubljena prirodna ravnoteža teško se ako i ikad vraća
Dakle, graditi treba, a graditi su izgleda tvrdoglavo naumili htjeli mi to ili ne (Hrvatska Vlada je i službeno raspisala javni natjeÄaj) pa neka nam je bog svima na pomoći da sve na dobro izaÄ‘e.
SluÄaj Kurjak
May 23, 2007
Ako laže koza ne laže rog. Kaže dobra stara narodna, ali kod nas vrijede malo obrnuta pravila pa raznorazne koze/jarci i pored vidljivih rogova lažu i muljaju godinama i nitko im niÅ¡ta ne može ili jednostavno ne želi. Sve dok svijet (na naÅ¡u sramotu) ne podnese raÄun na naplatu.
Pa je tako i dr.Kurjak godinama bahato obmanjivao javnost priÄajući priÄe o svojoj nevinosti, a već su i ptice na grani znale da ´struÄni´ doktor ima Å¡porke ruke. Kao prvo, konaÄno je dokazano da je Doktor najobiÄniji plagijator, ili jednostavnije – lopov i kradljivac tuÄ‘ih znanstvenih radova. Al´ u kraÄ‘i nije stao samo na tome, već je vrlo vjerojatno, bez pitanja, posegnuo za neÄim puno ozbiljnijim od tuÄ‘ih slova na papiru – za tuÄ‘im jajnim stanicama. No za razliku od onog prvog, za ovo drugo će mu se teÅ¡ko dokazati iÅ¡ta, jer u nas jednostavno nema takovih zakona ni dokaznog postupka kojim bi se ispitivalo takvo Å¡to. Najvjerojatnije je da će eventualne posljedice mutnih Doktorovih rabota ostati u domeni intimnih obiteljskih drama.
Da zbog otkrića British Medical Journala, svjetski najuglednijeg medicinskog Äasopisa, nije pukla svjetska bruka i opasno bacila ljagu na hrvatsku medicinu, lokalno bi izija vuk magarca. To je amen! Uzalud bi bila sva uporna upozorenja i konkretni dokazi domaćih istraživaÄa da je Asim Kurjak dugoprstić, ali pomaka i dalje ne bi bilo.
Raznorazne mutljaže su u nas moguće jednostavno zato jer je pravna država neefikasna - a mreža naÅ¡e znanstvene klike preumrežena i preisplepetena. PreviÅ¡e se u njoj interesa vrti, a da ne bi jedno drugom Äuvali leÄ‘a bez obzira na koliÄinu grijeha (pa i uz silnu ljubomoru i zavist). PoÄevÅ¡i od 20dk kave onoj sestri na porti, preko plave kuverte kirurgu, do protekcije ministarstva i/ili dozvole za neometanu privatnu praksu ´renomiranom´ znanstveniku – sve je isprepleteno korupcijom. PreviÅ¡e njih radi apsolutno isto ono Å¡to je radio i Kurjak, od prepisivanja do plagiranja, nepotizma i protekcionizma, previÅ¡e su svi upleteni u sve, a da ne bi znali kompromitirajuće/osiguravajuće podatke jedni o drugima.
Å toviÅ¡e, u nas mete napada redovito postaju oni koji traže istinu a ne oni koji su zgrijeÅ¡ili, pa su tom logikom i oni koji su ukazivali na Kurjaka bili izloženi njegovim napadima i opasnim optužbama da su Å¡ovinisti i rasisti koji ga napadaju samo zbog njegovog podrijetla. I tako godinama. Oni optužbu, on demanti. VjeÄni bez-rezultantni ping-pong.
Stoga je ovakvo razotkrivanje jedino bilo i moguće - izvana. Nama uvijek netko drugi mora rjeÅ¡avati probleme principom Deux Ex Machina. Intervencijom British Medical Journala, neupitnog autoriteta, koji će lupiti Å¡akom o stol metući pod njega pijani pir mediokriteta. Ali ponavljam - na naÅ¡u sramotu. Jer tek sad kad je svijet vidio naÅ¡e Å¡porko rublje, pokrenuÅ¡e se i hrvatske institucije, iz Äiste muke, e a da bi spasili Å¡to se spasit´ da. Ali zaÅ¡porkan obraz se teÅ¡ko pere.
Oblik kazne za Kurjaka joÅ¡ se ni ne naslućuje, jer se hrvatski ´mozgovi´ po prvi put moraju dosjetiti primjerenoj kazni koja bi tobože bila i opomena ostalima. No kakva bi kazna uopće uzdrmala takvog debelokožnog i dobro potkoženog Äovjeka? Oduzimanje poÄasnog naslova, titule, katedre, prava na predavanja? A Å¡to je to njemu.
Od svih organa koje takve ljude mogu boliti, mislim da bi ih najviše zabolio – džep. Oduzmi mu licencu za rad, ukini mu praksu, pa da vidiš.
Pravorijek se Äeka.
Bush nam u Hrvatsku stiže, Al´Qaida sve bliže i bliže
May 8, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Politika, Hrvatska, Televizija Post je dosada pročitan 6777 puta.
Tagovi: Albanija, Bikijada, Brijuni, Bush, Clinton, Dolac, Dubrovnik, Hrvatska, NATO, PantovÄak, Pleso, Politika, RadoÅ¡ić, seoska Olimpijada, Televizija, Tito, Washington
Ovih se dana u naÅ¡im vjeÄno žednim medijima pojavila kratka vjestica o možebitnom skorom posjetu ameriÄkog predsjednika Busha Hrvatskoj. Na taj probni balon poradovaÅ¡e se mnogi Hrvati, ali dva ponajviÅ¡e - naÅ¡i Stipe i Ivo!
Poveselio se predsjednik Stipe novom žvaljenju sa Bushom, a premijer Ivo hvatanju mister prezidenta pred pantovÄanskim WCom, baÅ¡ ko´ onomad u Washingtonu kad se udruženo lobiralo/kumilo za NATO. Misle si oni - upalilo je ono silno uvlaÄenje/navlaÄenje i naglaviÄno sklepane poÅ¡alice o ljepoti jadranske obale!
Već vidim, Dubrovnik, biser Jadrana, varenje Å¡ahtova, slikavanje na Stradunu, Laura u Å¡eÅ¡iriću razgledava, naÅ¡ naoÄiti Premijer Å¡armira Prvu damu izvlaÄeći Orlandov maÄ (Å¡ta će njemu ionako je kip), mister prezident leÄ‘ero u kratkim rukavima uz Å¡eretski osmijeh naganja golubove, tajne službe Å¡ize!
Već vidim Brijuni, vožnja Titovim mercedesom međ´ jelenima lopatarima, grupna slika sa Titovom stogodiÅ¡njom arom na mister prezidentovom ramenu, Laura rupÄićem briÅ¡e kakicu sa suprugova odijela, tajne službe Å¡ize!
Već vidim PantovÄak, pentranje uz zavojite stepenice, mister prezident nespretno zapinje, ÄŒobi se požrtvovno baca pod mister prezidenta i ublažava pad, razgovor ugodni na onom otomanu uz Äaj i keksiće, Stipe priÄa vicove, Laura briÅ¡e proliveni Äaj iz suprugova krila, tajne službe Å¡ize!
Već vidim silazak na Dolac međ´ populus i babe, zagrljaji, Å¡estinski Å¡eÅ¡irić na mister prezidentovoj glavi uz kuÅ¡anje sira i kravatu umoÄenu u vrhnje, svirka tamburaÅ¡a, mister prezident razdrljene koÅ¡ulje razdragano hopsa, Laura koluta oÄima, tajne službe Å¡ize! Idila!
Već vidim Bikijada u RadoÅ¡iću, seoski dernek, volovi, mister prezident sav oduÅ¡evljen napokon međ´ svojima, Oimpijada seoskih sportova, mister prezident razdragano baca kamena s ramena, tajni agent pada pokoÅ¡en kamenom međ´ oÄi, Laura stavlja peku na glavu: That´s not my husband, I don´t know that man! Narodni guslar Mile Krajina:
Kad je Buš u Radošiće bijoooo,
Janjet´nu jeo crno je pijoooo,
Loru je ganjo cuclao je lizuuuu,
Bikove je gledo tijo Kondolizuuu!!!
Eto! Mi i Ameri! Croatia & USA! Tko nam išta može!
Ali avaj, nismo mi te sreće! Naime vjestica veli da mister prezident Bush ako će i svratiti onda će svratiti na kratko, leteći, usput. U sklopu prijateljske turneje po Albaniji i ostalim balkanskim nedođijama, kojom mister prezident baš kao i Nixon nekoć, bezuspješno pokušava vratiti popularnost i simpatije vlastite nacije (po nedavnoj anketi ´popularnost´ u SADu mu je pala na rekordnih 27% potpore). Dakle, žvaljenje, naganjanje, hopsanje, kamena s ramena po Lijepoj Našoj treba uzeti sa rezervom.
Ah majkumu! NiÅ¡ta Dubrovnik, niÅ¡ta Brijuni, niÅ¡ta PantovÄak, niÅ¡ta RadoÅ¡ić, propadoÅ¡e svi veseli planovi!
Sve nekako podsjeća na jedan drugi predsjedniÄki posjet ili bolje reÄeno - jednominutan skeÄ, kad se tadaÅ¡nji USA prezident Clinton siÅ¡ao u Zagreb popiÅ¡at´, a predsjednik Pokojni ga doÄekao na crvenom tepihu sve mu noseć´ papira da se obriÅ¡e.
A ništa narode. Barem se ovaj put kompletan postav nacionalne galerije neće preselit na Pleso.
ÄŒernobil
April 26, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Ostatak svijeta, Hrvatska, Televizija Post je dosada pročitan 7060 puta.
Tagovi: Bjelorusija, Hrvatska, kontaminacija, nuklearna elektrana, Ostatak svijeta, Pripjat, radioaktivni oblak, Rusija, Televizija, Ukrajina, ÄŒernobil
Trebala je to biti jedna sasvim obiÄna nedjelja, drukÄija možda jedino po tome Å¡to je bila toplija od prethodnih nedjelja te godine; ipak, toga 26.travnja 1986te, dakle na danaÅ¡nji dan u zoru, dok je ÄovjeÄanstvo i doslovno i preneseno joÅ¡ uvijek spavalo, dogodilo se neÅ¡to Å¡to je, na jeziv naÄin, obilježilo bližu proÅ¡lost istoÄnoeuropskih država.
Daleko od oÄiju javnosti, u tadaÅ¡njoj sovjetskoj, a danas ukrajinskoj nuklearnoj elektrani (NE) ÄŒernobil, ispitivao se sustav hlaÄ‘enja u Äetvrtom reaktoru. ÄŒernobilska je elektrana tada bila tek osam godina u pogonu. Nakon nepune minute testiranja sustav je zatajio te je doÅ¡lo do eksplozije tri godine staroga reaktora.
Eksploziju su najprije uoÄili stanovnici Pripjata, grada udaljenoga samo 3 km od NE, koji je posebno izgraÄ‘en za radnike u elektrani i njihove obitelji. Uslijed eksplozije doÅ¡lo je do istjecanja radioaktivnih tvari u atmosferu, koje su se u poÄetku, zbog dominantnoga sjeverozapadnog vjetra, Å¡irile prema Bjelorusiji, na koju je palo preko 70% radioaktivnih izotopa stroncija. Nedugo potom vjetar je promijenio smjer prema jugoistoku, a pojavili su se i kiÅ¡onosni oblaci, zbog kojih je doÅ¡lo do mjestimiÄnih pljuskova. Ti su meteoroloÅ¡ki elementi uvjetovali razliÄitu raspodjelu radijacije na izravno pogoÄ‘enom prostoru Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, Äineći ta podruÄja vjeÄno kontaminiranima i nenastanjivima. Vjetrovi su u nekoliko dana radioaktivni oblak nadvili nad cijelu Europu, a u roku sedam dana i nad cijelu sjevernu hemisferu, sve do Amerike. Dakle, radioaktivni oblak je u roku sedam dana obiÅ¡ao cijelu kuglu zemaljsku! Ako se pitate gdje smo tu bili mi, oblak je već dana drugog stigao i do tadaÅ¡nje Jugoslavije, odn. naÅ¡e Hrvatske. Å irenje radioaktivnih tvari od zapadnih je zemalja prva uoÄila Å vedska koja je i uzbunila svjetsku javnost.
Sovjetske su vlasti obavijestile javnost o nesreći tek dva dana nakon eksplozije. Tada je već 48 000 stanovnika Pripjata bilo daleko od svojih domova, dok je nad Äernobilskom elektranom kružilo 1800 helikoptera koji su pijeskom i drugim vatrogasnim sredstvima bezuspjeÅ¡no pokuÅ¡avali ugasiti požar. Tek deset dana nakon eksplozije zaustavljeno je istjecanje radioaktivnih tvari, a sedam mjeseci nakon katastrofe reaktor je prekriven tzv. «sarkofagom», betonsko-armiranim pokrovom. Time je samo privremeno prikrivena velika Äernobilska nuklearna katastrofa, jer brojne su posljedice ubrzo isplivale na povrÅ¡inu. Tridesetak smrtonosno ozraÄenih radnika koji su golim rukama herojski uklanjali radioaktivni materijal - preminulo je u prva tri mjeseca. No državni je vrh Å¡utio o tim tragiÄnim posljedicama, tako da je u operacijama saniranja terena sudjelovalo Äak 800 000 vojnika i vatrogasaca. Prema službenim podacima, njih 25 000 viÅ¡e nije meÄ‘u živima, dok mnogi drugi pate od teÅ¡kih bolesti, poput raka pluća, Å¡titnjaÄe, leukemije, kardiovaskularnih bolesti, oÅ¡tećenja živÄanoga i probavnoga sustava. Prema neslužbenim podacima, samo u Ukrajini od posljedica radijacijske bolesti pati oko 3 milijuna ljudi! Posljedice zraÄenja cjelokupno stanovniÅ¡tvo će osjećati i kroz nekoliko generacija, budući se genetska oÅ¡tećenja prenose i na neroÄ‘enu djecu.
Tri preostala reaktora NE Černobil rade i dan danas. Sovjetski su znanstvenici prije petnaestak godina objavili vijest da sarkofag nad uništenim 4tim reaktorom neće izdržati dulje od 20 do 30 godina! Ovo je godina – 21a.
Na danaÅ¡nji dan u zoru, prije 21 godinu, dok je ÄovjeÄanstvo i doslovno i preneseno joÅ¡ uvijek spavalo, neki su zaspali da se viÅ¡e nikad ne probude, no neki su se probudili i viÅ¡e nikad, nikad – nećemo usnuti. Ne nuklearnom lobiju! Ne nuklearkama! Ne za NE!
Svi KosoriÄini stanovi
March 10, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Politika, Hrvatska, Televizija Post je dosada pročitan 7261 puta.
Tagovi: HDZ, Hrvatska, izborna godina, Jadranka Kosor, pljaÄka, Politika, privatizacija, stan, stanarsko pravo, Televizija
O, ja vjerujem da je Jadranka Kosor do svoje stanÄuge od 90 kvadrata doÅ¡la apsolutno u okvirima tadaÅ¡njih zakona, naglasak na - tadaÅ¡njih. I vjerujem da su prijaÅ¡nje stanare ´humano iselili´ i pronaÅ¡li im alternativu. I vjerujem da ona o tome nije niÅ¡ta znala. Uostalom zaÅ¡to bi, zaÅ¡to bi gospoÄ‘a poklonjenom konju gledala u zube? Ja kužim da je ´zamjena´ manjeg za duplo veći stan ´Äista´ i da je sve to obavljeno legalno po zakonu. I znam da sukladno tome Jadranka ima sve papire i steÄeno stanarsko pravo. I shvaćam da je u toj priÄi sve crno na bijelo potkrijepljeno dokumentima koji je ´odrjeÅ¡uju´ krivnje.
Ali i sa svim dokumentima i papirima i zakonima, znate kako kažu – ako smrdi, djeluje i izgleda ko govno…
Naime, sve u toj prljavoj priÄi previÅ¡e asocira na one filmske scene kad neki plavooki nacistiÄki uber SS-ovac ulazi u netom ´humano iseljeni´ židovski stan i liježe na joÅ¡ toplu postelju diveći se sada svojem Kokosckhi na zidu.
Iako ovo Hrvatsko ´stanarsko preuzimanje´ 90ih nema veze s onodobnim nacizmom, metodologija je htjeli priznati ili ne – vrlo sliÄna. Uostalom i nacisti su preuzimali židovsku imovinu ´po zakonu´. DoduÅ¡e - nacistiÄkom antisemitskom zakonu.
To su bila vremena kada je HDZ na taj naÄin, dakle tuÄ‘im stanovima (mahom bivÅ¡ih pripadnika JNA) i sliÄnim, regrutirao ljudstvo. To su bila vremena kada su glaveÅ¡ine nerijetko iÅ¡le po provincijama i popunjavale HDZove redove odanim materijalom: Mate, Ante, Stipe oš´doć u Zagreb, Split, Zadar daćemo ti stan, ne brigaj… To su bila vremena kada je HDZ na taj naÄin ´zaslužnicima´ popunjavao naglo ispražnjene vojne stanove, to golemo materijalno bogatstvo koje im je kao mana s neba palo u pohlepne ruke.
Vjerujem da je svako mjesto u Hrvatskoj imalo ovakvih primjera, možda ste nekima i svjedoÄili.
DoduÅ¡e, bilo je i manje rafiniranih metoda. Sjećate se vremena kada su gradovima operirale uniformirane naoružane trojke, Äetvorke isl. sa izuzetnim darom provaljivanja i zauzimanja tuÄ‘ih stanova, a nitko im nije htio ili mogao niÅ¡ta. Sjećate se vremena kada je bilo opasno otići bilo gdje jer bi se mnogima po povratku s vikenda na selu znalo desiti da poljube vlastita vrata? ÄŒekala bi ih nova brava, a nerijetko i kompletno nova blindirana vrata skupa sa Å¡arkama i okvirom, a o ´podstanarima´ da ne govorimo.
Sad ćete se zaÄuditi kad kažem da mi se Äak ova druga, sirovija metoda Äak Äini ´poÅ¡tenijom´ od prve. Jer kad pogledaÅ¡ s ove vremenske distance, ova druga metoda barem ´dopuÅ¡ta´ da danas upreÅ¡ prstom i jasno vikneÅ¡ – ukrao si (Iako oni koji su tada noćima iza vlastitih vrata doživljavali traume osluÅ¡kujući nepoznate korake na stubiÅ¡tima – teÅ¡ko da bi to nazvali ´poÅ¡tenijim´)! A ona prva metoda oduzima ti Äak i to pravo, pravo na - imenovanje lopova.
A upravo ta fina razlika koja prvu metodu otimaÄine rascjeljuje od druge metode otimaÄine, a o otimaÄini je i niÄemu drugome rijeÄ, je – zakon.
To su bila vremena kada se robilo i kralo kako otvoreno tako i prikriveno, pod okriljem nedoreÄenih zakona (Äitaj=privatizacija). Dakle govorimo otvoreno, to su bila vremena kada je Hrvatska pod patronatom vladajućeg HDZa, legalno i zakonito - popljaÄkana.
I kažem jasno - Jadranka Kosor nije sama opljaÄkala Hrvatsku, ona Äak takoreći ni nije profitirala (vraga nije, ali eto) u usporedbi sa ´krupnijim´ zvjerkama, ali miÅ¡eva je bilo viÅ¡e, a kad svi miÅ¡evi grickaju isti kolaÄ, malo po malo kolaÄa viÅ¡e nema.
I zato apsolutno vjerujem da gÄ‘a Kosor o tome nije niÅ¡ta znala jer nije htjela znati. Uostalom zaÅ¡to bi ona ÄaÄkala meÄku i iÅ¡la znati viÅ¡e od onoga Å¡to joj je tada bilo potrebno. Odnosno, bolji izraz bi bio - viÅ¡e od onoga Å¡to bi joj tada a i sada bilo ugodno znati.
I da privedem kraju, situacija danas iliti sukus svega je – izija vuk magarca. Hrvatska može samo lajat i maštat, nema nam vajde.
Kamo sreće da su gÄ‘i Jadranki za njene zasluge dodijelili joÅ¡ kakav stan da se u njega preseli! Ne, nemojte se Äuditi, ponavljam – kamo sreće da su Jadranki i takovima dodijelili joÅ¡ kakav stan da se i u njih presele!
Npr. Kurdi-stan, Tadžiki-stan, Kazah-stan, Uzbeki-stan, Afgani-stan, Guli-stan…
Hrvatska bi danas bila toliko sretnija, ako ne i bogatija.
P.S. O pozadini cijelog ovog sluÄaja, politiÄkim napadima, podmetanjima, vaÄ‘enjem prljavog veÅ¡a baÅ¡ sada, tko koga zaÅ¡to isl. nisam previÅ¡e, jer smatram da će to najbolje pokazati budućnost. Naime svima nam je jasno da smo uÅ¡li u - izbornu godinu.
NATO lovi Karadžića
February 21, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Politika, Ostatak svijeta, Televizija Post je dosada pročitan 7625 puta.
Tagovi: Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Karadžić, lov, NATO, Ostatak svijeta, Politika, sol, Televizija, Vijesti
Ovih dana sve bosanske ali i hrvatske solane rade punom parom. Tuzla vrije, Pag i Ston kljuÄaju, struÄnjaci se hvataju za glavu, sol se prodaje pod zlato, dionice soli rastu, vrijednost Å¡ećera pada, sojina repica bubri, liÄki krumpir se mrvi, kava miriÅ¡e, INA smrdi, indeks stoji, burze padaju, nitko ne zna Å¡ta bi sa sobom, vlada totalno apsolutno i nesagledivo – lu-di-loooo!
Soli nema dovoljno! Potražnja za solju uvelike premaÅ¡uje mogućnosti proizvodnje. Tuzlanska sitna kamena vadi se iz povrÅ¡inskih kopova bagerima i ostalom teÅ¡kom maÅ¡inerijom jer ljudskih resursa nema dovoljno, zavodi za zapoÅ¡ljavanje su poharani, radna se snaga traži i u Rumunjskoj, Kini i Albaniji, kopa se rukama, kopa se nogama, kopa se dvonoÅ¡ke i ÄetvoronoÅ¡ke, kopa se danju i kopa se noću, kopaju i starci i žene i djeca i invalidi rada i invalidi nerada.
Ali Å¡ta?! Soli i dalje nema dovoljno!! U Hrvatskoj solane ne zaostaju, paÅ¡ka i stonska morska jodirana sitna i krupna beru se katapilerima i trpa u kamione, mobilizirane su priÄuvne vojne snage, beru roÄnici, beru domovine branitelji, beru obiteljski hranitelji, beru zubima, beru nogama, bere se rukama, bere se dvonoÅ¡ke i ÄetvoronoÅ¡ke, bere se danju i bere se noću, beru i starci i žene i djeca i invalidi rada i invalidi nerada. Kamioni su zakrÄili ceste, avioni zakrÄili nebo, brodovi zakrÄili morske i rijeÄne luke, u obje zemlje nastao je totalni apsolutni i nesagledivi – prometni kaos!
Ali Å¡ta?! Soli i opet nema dovoljno!!! SOLI NAPROSTO I DALJE NEMA DOVOLJNO!!! Vlade obiju zemalja uvele su mjere elementarne nepogode i donijele hitne mjere poticajnog uvoza Å¡porke žute krupne iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata! Cestovne službe za zimsko održavanje cesta prazne skladiÅ¡ta svojih godiÅ¡njih zaliha krupne soli za posipavanje cesta i hitno Å¡alju svoje ralice na mjesto emergencije! Restorani, hoteli i moteli miÄu soljenke sa stolova, kućanice ne sole ruÄkove, neslano je meso, pita i salata, neslana je srdela, maslina i blitva, neslana je juha, sarma i peÄena janjetina, neslan je prÅ¡ut, panceta i kulen, neslano je Äak i o tempora o - more! A o ozbiljnosti situacije govori dovoljno Å¡to je bez soli ostala Äak i - neslana Å¡ala!
Ali šta?! Pogodili ste - SOLI I DALJE NEMA I NEMA DOVOLJNO!!!
Pa pobogu kako sve to? Zašto sve to?? Otkud tolika nestašica??? Otkud tolika potražnja??? Kako je do toga uopće došlo??? Kako, kako, KAKOOOO?!?
Zar niste Äuli?
NATO opet lovi Karadžića – mogu mu stavit soli na rep.
Koliko je sati ili DrIvo eat your self!
January 11, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Hrvatska, Kolumnizam, Ostalo Post je dosada pročitan 8067 puta.
Tagovi: 150 000 eura, Hrvatska, kolekcija, Kolumnizam, Premijer, Rolex, Sanader, sat, satovi
Vi znate da Mod uvijek prati trendove, a najnoviji trend su - satovi, pa kad može Premijer mogu i ja! Kao pravi kolekcionar predstavljam vam svoje tika-takajuće blago. DrIvo, gledaj i pati!
Aha, evo ih! Evo moje djeÄice, moga blaga neprocijenjivoga! Slobodno zasuzite, znam da sad umirete od zavisti…
A gle kako tek lijepo pristaju nježnoj ruÄici mojoj, fakat Å¡vercerija-Å¡iptarija, ko´ da Äujem: ĆeÅ¡ Rolexa buraz, ćeÅ¡ Kartjer pravo iz Germanija, jevtino buraz, mlogo jevtino!

Evo po redu, moje najstarije – neki Fero Feldmann, Swiss made, 17 jewels, na navijanje. Vau – koji san ja kapitalista! Dala mater kad se krenulo u školu, veli: Evo sine-ćerce, da znaš koja je ura.
A ja ću na to: Ali mama, nema kaiša!?
A ona će na to: Nije ga ima ni kad ga je meni poklonija moj ćaća-a tvoj dida kad san se udavala.
A ja ću na to: Iiiiiik?!
Dijete drugo - digitalac! Quartz i to pazi sad – Timetron! Moj prvi na baterije. Kupljen na nekom seoskom derneku od strane raspižđenih roditelja. Narod uveseljavala Neda Ukraden ili neka sliÄna majka-cajka. Ispravak! Doris Dragović (dobro sam rekla, neka druga cajka). Imao jednu prednost i jednu manu. Prednost da je za razliku od prethodnika – radio, a manu – da, radio je, ali samo do isteka baterije koja se NE MOŽE zamijeniti. Stvarno jadno za jedan TIMETRON!!!
Mislim, ono, ima ime ko´ neki izgubljeni Transformer (slušajte samo tu snagu, taj odjek: TRI-ME-TRON!!!), a ne može mijenjat bateriju. Jadno. A gle kako je bio lijepiiiii i crven – baš za dobre curice ko što sam ja.
E da, i on izgubio pola remena. Stvarno ne znam što je to sa mnom i remenima, ono… ne znam, stvarno.
Sljedeći, Omax, Quartz, dole sitno Japan Movt, muÅ¡ki, isto na navijanje i joÅ¡ (pazi sad) – water proof! NaÄ‘en na ulici tamo negdje poÄetkom 90ih u jeku najveće paranoje da nam ćetniÄki petokolonaÅ¡i po ulicama podmeću eksplozivne kemijske, upaljaÄe i ruÄne satove. A Å¡to da vam kažem, Å¡mrc, smatram to osobnim Äinom izuzetne hrabrosti, Å¡mrc, mislim, to jeli, doma donijeti stari ofucani nadasve sumnjivi sat koji joÅ¡ uz to nema pola remena. I danas mi suza krene na oko kad se toga sjetim, Å¡mrc.
Desetak godina poslije - još uvijek nije eksplodirao. Pu majkumu, nit´pokazuje vrime nit´je ćetnik!
Moje milo Äetvrto – Lorus, Quartz, water resistant plastics, Shiojiri Japan, na baterije i joÅ¡ uz to prvi kojeg sam osobno izabrala! Kupljen u Duty Free Shopu, dok je Duty Free Shopova u bivÅ¡oj Jugi joÅ¡ samo po carinama bilo, odnosno dok su joÅ¡ neÅ¡to znaÄili. Sjetite se samo.. kupiti bocu whiskeya, Å¡teku Marlbora i dva Kinder-jaja u DJUTI FRI Å OPU ej! Luksuz jebate!
Uglavnom, bila je to ljubav na prvi pogled – zvijezda repatica i polumjesec kazaljke, a zvijezdice na noćnom nebu umjesto brojki. Tako sam ga voljela, taj satić, tako sam ga i voljela i pazila i mazila i ljubila i grlila i davila i gnjavila i… i… zvala ga Äuro, toliko sam voljela tog malog japanca da je na kraju od tolike ljubavi naprosto svisnuo. Otpala mu krila. Kao Å¡to se vidi iz priloženog.
Ma vjerujte mi na rijeÄ, ja stvarno ne znam Å¡to je to sa mnom i remenjem, ono.. stvarno ne znam.
I moje zadnje Äedo – Parmex, Quartz, na baterije. Nabavljen neÅ¡to prije odlaska na faks. Jedini joÅ¡ uvijek u funkciji, iako ga ne nosim (sa mobitelima posvuda, stvarno nema potrebe) – no na njemu za divno Äudo sve Å¡tima.
Eeeeee.. ovaj.. da.. hm.. osim jedne stvarÄice… ovo nije njegovo originalno remenje.
Ma kunem vam se, ja stvarno ne znam Å¡to je to sa mnom i remenjem, stvarno nemam blage veze, Äini mi se da nekako ti kaiÅ¡ići u mojoj blizini imaju tendenciju nestajati ili se trgati sami od sebe. Da. Ovaj.. da.
I eto, Å¡ta mislite? O mojoj kolekciji? Mislim, znam da to nije ni približno 150 000 Eura ili neÅ¡to sliÄno, no bi li postigla dobru cijenu? Bi li je netko htio? Ne? Å to velite, da vam je 100 kuna preskupo?
A da vam platim 200? ;D
LjubiÄice
November 30, 2006
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Politika, Hrvatska, Kolumnizam, Ostalo Post je dosada pročitan 8493 puta.
Tagovi: Afganistan, Hrvatska, hrvatski vojnici, Kolumnizam, ljubiÄice, mirovne misije, NATO, Politika, RonÄević
Ljudi, meni bi zbog ovog letile glave ej, letile glave!
Jer kad je naÅ¡, (medijski pristojno) u debelo meso odn. (narodski nepristojno) u - guzicu ranjeni vojnik u Afganistanu, poÄeo priÄati o okolnostima u kojima je ranjen, pa poÄeo priÄati o nekom ´Äišćenju´ u nekom selu nakon ameriÄkog bombardiranja, a svekolikoj hrvatskoj javnosti pred oÄima već osvanuli neželjeni prizori iz Voda Smrti -
naÅ¡ ga je ministar RonÄević (onako poÄeÅ¡ljan kao da ga je krava polizala) koji je kraj njega pozirao (zaÅ¡to ne i kraj njegove guzice) na to paniÄno munuo laktom u rebra,
pa se ovaj brže-bolje pribrao i lakonski zakljuÄio da ionako ´nisu u Afganistan doÅ¡li brati ljubiÄice´.
Pu majkumu, i to je javno-tajno sranje konaÄno dobilo slikovnu potvrdu – naÅ¡i deÄki sudjeluju u borbenim akcijama rame uz rame s Amerima! Eto vam cijene DrIvinog posjeta Bijeloj kući i mister Prezidentu, eto vam da prostite – gelera u Å¡upku.
Upićkumaterinu i sve! ZaÅ¡to upićkumaterinu i sve pitate se sad vi i dobro se pitate, jer nitko ama nitko nije bio toliko naivan vjerovati da će naÅ¡i deÄki tamo u Afganistanu brati cvijeće i do vjeÄnosti izbjegavati ratne sukobe, ali u pićkumaterinu i sve i SVI ONI - koji ovoj naciji tako bezobrazno i bez pardona mažu oÄi i prave nas glupim u pićkumaterinu kao da nas je njihov ćaća napravio, a nije!
Ma stoko jedna da jedna tko si ti stoko da ikoga munaš u rebra kad govori istinu?!
Ma stoko jedna tko si ti da ovoj naciji tajiÅ¡ prave zadatke naÅ¡ih deÄkiju tamo u toj vukojebini boguizanogu?!
Ma stoko jedna kako se usuÄ‘ujeÅ¡ lagat ovom narodu, stoko, da naÅ¡e deÄke Å¡aljeÅ¡ tamo ´samo´ u mirovnu misiju i neborbeno djelovanje?!
Ma stoko jedna da jedna kako se usuÄ‘ujeÅ¡ prodavat ovom narodu priÄu da naÅ¡i deÄki tamo samo obuÄavaju lokalce?!
Ma stoko jedna tko ti je dao pravo naÅ¡e deÄke tamo, stoko jedna, bacati iz relativno sigurnih u borbena podruÄja?!
Ma stoko jedna baÅ¡ me zanima kako misliÅ¡ opravdati prvu crnu vreću iz Afganistana, a doći će stoko i ti to vrlo dobro znaÅ¡, to je samo pitanje vremena! Nesretnim sluÄajem jeli, možebitno da se momak sapleo o metak pa slomio vrat?!
Ma stoko jedna ako već toliko oÄajno želiÅ¡ u taj prokleti NATO a znaÅ¡ da narod ne želi - tko ti je dao pravo zataÅ¡kavati ovakvu vijest?!
Ma stoko jedna po Äemu je vijest od možebitnom pozivu u prokleti NATO 2008e, važnija od ranjavanja naÅ¡eg Äovjeka danas?!
Ma stoko jedna tko si ti da nam dicu u smrt šalješ i Amerima jeftino prodaješ?!
Ma stoko jedna ako već ovaj narod smatraš budalama onda stoko budi barem pošten pa to priznaj javno!
Ljudi, meni bi zbog ovog padale glave ej, padale glave! I Ministarske i Premijerske i PredsjedniÄke – sve do jedne, sve do jedne koja je imala udjela u ovom sranju!
Ma stoko jedna zar stvarno misliš da će ti nešto ovako proći?!
Jebiga narode, u tome i je problem - stoka stvarno misli da će im to proći! I zato narode - diž´se! Narode diž´ te se i to bez zajebancije!
NA KUKE I MOTIKE NARODE HRVATSKI – NA KUKE I MOTIKE!!!
NA KUKE I MOTIKE LJUUUUDIIII!!! PET JE DO DVANAEST LJUDI, SRANJE NAM SE SPREMAAA!!!
Jer ako se sad ne dignete, ako ne vratimo naÅ¡e deÄke, ako uÄ‘emo u NATO - jebaće nan ćuko ježa, dica će nam ginut po Afganistanu, Iraku, Iranu i svim budućim ratiÅ¡tima pakla! Biće sranja ljudi, biće sranja i biće ljubiÄica. Biće ljubiÄica ljudi, bit će ih u pićkumaterinu koliko će ih bit! Brat ćemo ljubiÄice ljudi, brat ćemo ih za stvarno, brat ćemo ih po – grobovima hrvatskih vojnika.
Kažem vam - zaustavite se!
November 16, 2006
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Politika, Hrvatska, Televizija, Kolumnizam Post je dosada pročitan 8508 puta.
Tagovi: cipela, Glavaš, Hrvatska, Kolumnizam, Politika, Sabor, Televizija, Vesna Škare Ožbolt, Šeks
(PolitiÄko-satiriÄka poema sa nebuloznim upadicama preminulih i nepostojećih osoba)
UVOD
A obećavaše popodne baš spokojno i mirn-o…
ZAPLET
Nesmotreno, Ona o! Spomenuše funkciju koju je tada obnaša-o.
Na to -mili bože- o, ko kokica je pukao!
Šiknuše krvca Mu, uz vrat v nos und obraza lik,
Prokuljala iz uški vode dim,
Probudio se partijin bik!
ÄŒuperak povrh Äela se nakostrijeÅ¡io,
I onda je puÄe moj dar-mar uslijedio!
(Dar-mar Holmeeees, on je pravi! Dar-mar Holmeeees, on je pravi! Dar-mar Hooooooolmes!)
KULMINACIJA
I onda opomenu daše joj,
A ona o opomeni da ona ne paše njoj – pih!
No nepokoleban i opomenu drugu (uz rijeÄi uskrat) on poslaÅ¡e joj,
No uskrat rijeÄi - jezika ne skratiÅ¡e njoj: Å utila hvala lijepa – ne bih!
te jezikom nastavi ona, mjesto metle, po liku da mlati mu pijanom.
I onda on njoj ´Zaustavite se!´ reÄe,
Al´ rafal-dva (rata-ta-ta) njoj uteÄe.
Pak će on ´Kažem vam – zaustavite se!´ i opeta,
A ona njemu paljbom otvorenom: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!!
I onda on njoj da joj dati ne mogaše više ništa sem toga,
Na što ona raspištoljeno: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!! –raspali ne gledajući ni kamo ni koga,
I onda on njoj da bi vitezove sjajne zaštitare zvao da izbace nju to jest ju,
No da: ´…to ne bi bilo prema dami… to.´
Na Å¡to dama joÅ¡te i viÅ¡e: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!! –krene ispaljivati rijeÄi roj,
I da ministricom nesposobnom bješe –zlobno je nadodao.
(I tu ga je zajebao. Jer posli ovoga puÄe moj, sve ode u pićkamaterina neparan broj!)
KLIMAKS
I onda djeva cipelicu skinuše jer Pepeljuga bosonoga djevama uzor - jest,
(Kubrick: U pićkumaterinu - šta nisam gorili da cipelu mesto koske! Cipelu mesto koske!)
I sva je djevice pepelne Äedna suzdržanost minuÅ¡e,
Te usklicima uskliÄnim stane prve redove - mest,
I s cipelicom zapoÄe nedužnu klupu nemilosrdnijeh tući
(´Ho-ću ku-ćiiiiii, ho-ću ku-ćiiiiiiiiiiiiii!!!´ -Å¡eik iz djeÄje lutkarske emisije).
RASPLET
I onda kada već prijetiše ugroza o-zbiljna,
Od tih moćnih obućnih projektila,
I kada se vitezovi zastupni pod klupe pobacaše hrabro,
(Ne znajuć gdje im je guza u tom trenu, a gdje glava bila)
Strahujuć od cipelica ženskih 38-40 broja…
KRAJ
Dođe i konac tog ludinog odijela kroja.
I zakljuÄiÅ¡e raspravu On,
Navodno kažu, zbog mobitela mu tihi zvon
(Jer kad Doktor zove plavušo znaj - svemu je kraj).