Muke po žanru, dio II. May 29, 2006

U utorak, 30. svibnja 2006., desit će se promocija Antologije hrvatske znanstvenofantastične novele od 1976. do 2006. godine “Ad Astra”. Bit će to, slutim, joÅ¡ jedna u nizu slabo posjećenih promocija jer, kako izgleda, svi vole SF i svi vole čitati domaće, ali jako malo ljudi voli čitati domaći SF. ZaÅ¡to je tome tako bilo je već riječi na mnogim mjestima i u mnogo navrata. Od nepovjerenja domaće publike prema domaćim autorima (iako su se brojni domaći pisci SF-a dokazali kao bolji i zreliji od brojnih pisaca tzv. mainstreama), slabog poznavanja materije (osim ako se ne krećete u uskim fandomskim krugovima ili barem povremeno u njih navratite, teÅ¡ko da ćete čuti da Hrvatska uopće ima autore SF-a), nedovoljnog promicanja žanra u medijima (i katkada zaziranja od “izlaska iz geta”) pa do konkretnih podrivanja žanra i žanrovske produkcije od strane nekih pojedinaca - sve su to razlozi zaÅ¡to se domaći SF bez razmiÅ¡ljanja stavlja u kategoriju “Å¡und” i namah zaboravlja.

No, s izlaskom ove uistinu monumentalne antologije, svi bi ovi razlozi trebali pljusnuti u vodu. Jer - kako možemo govoriti o nepovjerenju prema domaćim autorima, ako ćete u ovoj knjizi naići na poznate i priznate hrvatske književnike poput Predraga Raosa, Zvonimira Furtingera ili Darka Macana? Kako možemo govoriti o neeksponiranosti u medijima kad je antologija od izlaska krajem mjeseca travnja do danas promovirana u javnosti već tri puta (na SFeraKonu, na Književnom petku u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu i na upravo zavrÅ¡enom Zagrebačkom sajmu knjiga), a o njoj se govorilo na radiju i u novinama. Kako se može pričati o Å¡undu ako ova antologija donosi i iznimno bogat i vrijedan popratni sadržaj koji pruža uvid u povijest i trenutno stanje hrvatske znanstvenofantastčne novele i domaće znanstvene fantastike uopće? Ona uz bibliografiju domaćih znanstvenofantastičnih novela i minijatura od 1976. do danas, donosi i popis izvora za antologiju i bibliografiju, te popis svih dobitnika nagrade SFERA, jedine nacionalne žanrovske nagrade. Uz klasični predgovor, u knjizi su objavljena i dva eseja: Aleksandar Žiljak napisao je isrcpan povijesni pregled hrvatske znanstvene fantastike, a Tomislav Å akić uhvatio se u koÅ¡tac sa teorijom književnosti u eseju “Znanstvena fantastika: kratke skice za opis žanra”.

U antologiji je predstavljeno četrdeset hrvatskih žanrovskih autora i autorica te je prikazana trideset godina duga tradicija hrvatske znanstvenofantastične novele. Uz već spomenuta imena, valja istaknuti i autore poput Hrvoja Prćića, nekadaÅ¡njeg urednika Siriusa te trenutno glavnog urednika hrvatskog izdanja National Geografic-a; HTV-ovog novinara KreÅ¡imira MiÅ¡aka; vlasnika Algoritma Nevena Antičevića ili renomiranog hrvatskog redatelja Branka Belana. Ili primjerice Damira Mikuličića, “ponajboljeg hrvatskog predstavnika tvrde znanstvene fantastike”, vlasnika izdavačke kuće Izvori; Živka Prodanovića, “jednog od najprisutnijih imena u hrvatskoj SF književnosti”; Gorana Konvičnog, svakako “najosebujnijeg pisca SF-a u Hrvatskoj”; ili brojne autorice (poput Tatjane Vranić, Biljane Mateljan, Vesne GorÅ¡e, Veronike Santo, ili kasnije Tatjane JambriÅ¡ak i trenutne urednice Future Milene Benini) za koje sami urednici antologije kažu da su “pisale suvremenije i svjetskije nego njihove muÅ¡ke kolege” te da se njihova djela ističu svojom izrazitom literarnošću i svježinom tema.

Kao početna godina antologije uzeta je 1976. Ta je godina posebna je zbog dvije stvari - utemeljen je SF časopis Sirius koji je svojedobno žario i palio bivÅ¡om Jugoslavijom toliko da je dva puta osvojio titulu najboljeg žanrovskog časopisa u Europi, a iste godine stvoreno je zagrebačko druÅ¡tvo za znanstvenu fantastiku SFera, prvo takvo druÅ¡tvo na području bivÅ¡e Jugoslavije. Urednici antologije su Tomislav Å akić, komparatist, kroatist, filmolog, izvrÅ¡ni urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa i suradnik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, te Aleksandar Žiljak, ilustrator i pisac znanstvene fantastike. Oni su na antologiji radili pune dvije godine i usuÄ‘uju se konstatirati kako se od 1976. do 2006. “znanstvena fantastika u Hrvatskoj oblikovala kao profesionalna književnost”.

Na vama je, dragi čitatelji i ljubitelji SF-a (te svi koji ćete to tek postati) da primite u ruke ovu u svakom smislu riječi veliku knjigu i uvjerite se kako nam govore istinu. Kako Hrvatska itekako ima dobre i kvalitetne autore i izvan mainstreama i kako je domaći SF - žanr o kojem treba pričati i kojim se treba ponositi.

Promocija “Ad Astre” održat će se u prostorijama knjižnice Bogdan Ogrizović (Preradovićeva 5) u 18:30 sati.

Muke po žanru May 7, 2006

Ne postoji žanr koji bi bio manje vrijedan od tzv. mainstreama. Postoje dobar i loš književni tekst, žanr je tek etiketa koju trgovci lijepe na police na koje slažu robu.
Aleksandar Žiljak
(”‘Visoka kultura’ je relikt nazadnih kulturnjaka”, intervju s urednicima “Antologije hrvatske znanstvenofantastične novele”, objavljen u VJESNIKU od 29., 30. travnja i 1. svibnja 2006.)

Koliko god se slažem s gorenavedenom izjavom, toliko sam i svjesna da ona vjerojatno vrijedi samo za nas poklonike znanstvenofantastičnog žanra. Većina ovih drugih (barem većina s kojom sam sama razgovarala) reći će isto Å¡to ja kažem za ribe i ostale plodove mora - to je okej, al’ dalje s tim od mene! Za tu većinu, znanstvenu fantastiku čine zločesti elijeni i leteći automobili. Njima jednostavno nema smisla objaÅ¡njavati Å¡to znanstvena fantastika jest i Å¡to sve može biti.

Najsmješnije mi je kad mi netko kaže da se u vrijeme opuštanja uz knjigu ne želi opterećivati stvarima koje su nerealne i nemoguće. Nije mi jasno što s tim žele reći. Je li njihov dan toliko ispunjen divljim uzbuđenjima na granici mogućeg, jesu li njihovi životi puni nevjerojatnih obrata i otkrivanja misterija i tajni, spašavaju li svijet jednom mjesečno, a dolaze do novih otkrića dva puta tjedno, pa da im u vrijeme opuštanja uz knjigu treba doza običnog, normalnog, svakodnevnog života? Ili možda ne uviđaju da su roboti, sateliti, kompjuterske tehnologije, mobiteli i tko zna što sve još ne, prije samo nekoliko desetljeća bili znanstvena fantastika - nešto nerealno i nemoguće? Ili doista smatraju da bi mašti trebalo ocrtavati granice?

Zanimljivi su i oni koji nakon pročitane SF knjige imaju otkrivenja. “Pa to uopće nije SF!”, viču zadihano, rumenih obraza zbog upravo proživljenih avantura na papiru. MaÅ¡u knjižuljkom i radosni su Å¡to u ruci imaju dokaz da neÅ¡to dobro Å¡to su pročitali uopće ne može biti SF, kako se neki drznik usudio utisnuti na korice. “Pa tu se radi o stvarnim ljudima, stvarnim emocijama, stvarnim problemima ljudi i druÅ¡tva. Samo je malo seting znanstvenofantastičan.” Na takve i slične izjave mogu reći samo staru, dobru, američku: DUH!

No, unatoč svemu, ne vjerujem da će žanr znanstvene fantastike tako skoro steći ugled kakav mislim da zaslužuje. A ne vjerujem ni da ću se prestati boriti s vjetrenjačama. Jer smatram da najgore što čovjeku možete oduzeti su - mašta i snovi. Pa čak i ako su oni nerealni i nemogući.

Senzacionalizam, marketing, nedostatak samopouzdanja, ili nešto deseto April 26, 2006

Vijest počinje ovako: “Nakon Houellebecqua, joÅ¡ nam jedno veliko svjetsko književno ime stiže u posjet.” Naravno, riječ je o Elizabeth Kostovi, autorici Povjesničarke - jedne od najčitanijih knjiga proÅ¡le godine -, čije ime senzacionalistički puni stupce kulturnih rubrika domaćih novina. I to samo po sebi - kao ni toliko najavljivani i iščekivani dolazak Michela Houellebecqua - nije niÅ¡ta loÅ¡e. Dapače, drago mi je da naÅ¡u malu Hrvatsku posjećuju tako slavna imena.

Ono što me ljuti je to što se novinar koji će napisati tu vijest i svaki sljedeći novinar koji će tu vijest prenijeti istim ili sličnim riječima, uopće neće potruditi saznati je li ta vijest potpuna i istinita. Jer to zapravo nije važno. Jer je važna senzacija. Senzacija koja će u konačnici prodati novine. I zato što se zapravo ne radi o novinarima - da ne kažem profesionalnim novinarima - već o prepisivačima dopisa. A kamo li da se radi o nekome tko ima ikakve veze s kulturom.

Neki novinar neke kulturne rubrike, koji drži do sebe i svog poziva, možda bi primijetio da Houellebecque i Kostova nisu jedina velika svjetska književna imena koja su nam stigla u posjet. Da, dragi čitatelji, ova dva navedena imena nisu jedini svjetski poznati i priznati pisci koji su nam pohodili domovinu. Čak, dapače, poznatija i priznatija imena su nam bila u gostima. Pa kako to da o tome nemate pojma, pitate se? Nažalost, nepostojeća i teško moguća marketinška menažerija uzrokovala je da ta dva poznata imena prođu gotovo nezamijećeno u medijima. Jer, ipak, doveli su ih entuzijasti i zaljubljenici u književnost, a ne oni kojima je profit pokretačka snaga.

Radi se, naravno, o Brianu Aldissu - koji je gostovao u Pazinu krajem ožujka i početkom travnja - te Michaelu Swanwicku - koji je gostovao u Zagrebu protekli vikend. Da, zamijetit će netko upućeniji, ali radi se o SF piscima koji široj publici nisu zanimljivi. Te i takve kojima će takva primjedba pasti na pamet, ohrabrila bih da pročitaju koji Houellebecquov roman ili samu Povjesničarku (a dovoljno je i da na internetu pronađu kratke sadržaje), pa će uvidjeti da žanr nije problem. Problem je u neinformiranosti, nezainteresiranosti, neznanju, nemogućnosti. Ili, ako želite drugim riječima - problem je u tome što je i kultura komercijalizirana i što je stvar u tome tko donosi pare, a ne tko pridonosi oblikovanju našeg kulturnog identiteta.

ZaÅ¡to bi svaki bloger trebao pročitati “Enderovu igru” February 2, 2006

“That’s the problem with winning right from the start, thought Ender. You lose friends.”

“Enderova igra” je roman Orsona Scotta Carda objavljen 1985. godine, nastao prema istoimenoj kratkoj priči iz 1977. Radnja se vrti oko dječaka Andrewa Wiggina “Endera” koji sa samo Å¡est godina odlazi na vojnu obuku. Zemlju ugrožava rasa vanzemaljaca te je čovječanstvo u očajničkoj potrazi za vrhunskim vojskovoÄ‘ama. Tako se pokreće program za vojnu obuku djece gdje se odgajaju mali strateÅ¡ki i vojni geniji. Ender će se kroz obuku vrlo brzo izdvojiti kao najveći vojskovoÄ‘a svih vremena.

—–
Za komentare, pokude ili pohvale svratite na SFeraKon 2006. Blog.

Cvijet i pjesma Asteka January 21, 2006

“Umjetnik je kradljivac cvijeća i pjesama, onaj koji kroz dugi razgovor sa samim sobom traga i u svojoj nutrini pronalazi odgovarajući božanski simbol, unosi ga u riječi, ugraÄ‘uje u kamen, stavlja na kodekse ili u plemenitu kovinu, fino perje ili glinu.”Kad sam se jednog friÅ¡kog i maglovitog jutra odlučila baciti u potragu za istinskim duhom Zagreba, za ne toliko banalnim i trivijalnim stvarima koje ga pokreću, za oko mi je prvo zapela jedna sramežljiva najava izložbe o Astecima. Kao pravi zaljubljenik u sve Å¡to ima veze s Latinskom Amerikom, a posebno s njenom pretkolumbovskom poviješću, uopće nema spomena da bih ovakvu priliku propustila. DoduÅ¡e, malena mi izložba ne može nadoknaditi propuÅ¡ten posjet američkom postavu The British Museum-a u Londonu (koji je baÅ¡ kad sam bila tamo bio zatvoren za posjetitelje), ali i ovakav maleni pogled u povijest i kulturu jednog naroda ugodno je iznenaÄ‘enje i pravo skriveno blago u kulturnoj ponudi Zagreba.

Izložba je postavljena u prostorijama kulturne udruge “Nova Akropola” na Gornjem Gradu (Habdelićeva 2). Sastoji se od devet velikih panoa na kojima su riječju i slikom predstavljeni najvažniji povijesno-kulturni aspekti drevne civilizacije Asteka. Tako posjetitelj može saznati sve o legendi koja je ovaj narod dovela na područje danaÅ¡njeg Meksika, o “knjigama slika” odnosno kodeksima koje su preživjele kršćanski žar i plamen Å¡to su posijali Å¡panjolski misionari u ranim danima kolonizacije i pokrÅ¡tavanja Indija, o kompliciranom kalendaru i mjerenju vremena, o umjetnosti i poeziji koje su metaforički pretvorene u cvijet i pjesmu, o ratovanju i legendarnim astečkim ratnicima, o religiji i vjerskim obredima, ali i svakodnevnom životu Asteka, ustroju njihovog druÅ¡tva, Å¡kolovanju i td.

Stotinjak fotografija u boji popraćeno je arheoloÅ¡kim reprodukcijama skulptura božanstava, obrednih bodeža i zidnih reljefa. U malom i ugodnom prostoru nakon odgledane izložbe možete sjesti i prolistati časopise koje izdaje “Nova Akropola” (na primjer one brojeve posvećene Srednjoj i Južnoj Americi) ili porazgovarati s ljubaznim članovima ove udruge koji će vam rado odgovoriti na sva vaÅ¡a pitanja.

Izložba je otvorena do 10. veljače, radnim danom od 18 do 22 sata. Ulaz je slobodan i - ako mene pitate - obavezan!

Izložba o Astecima

SF rođendani u siječnju - Kress January 19, 2006

Nancy Anne Koningisor rođena je u Buffalu, država New York, 20. siječnja 1948. godine. Pohađala je njujorško državno sveučilište nakon kojeg je četiri godine predavala u osnovnoj školi. Godine 1973. udala se za Michaela Josepha Kressa, od kojeg se razvela 1984. godine. Dok je bila trudna s drugim sinom, počela je pisati fikciju. Nikada nije planirala postati piscem, ali budući da joj po vlastitom priznanju vezenje i kačkanje nikada nisu išli od ruke, posvetila se pisanju.Njezina prva priča The Earth Dwellers objavljena je 1976., a prvi roman The Prince of the Morning Bells 1981. godine. Sve do 1990. godine pisanjem se bavila samo iz hobija. Iako je ispočetka pisala fantasy, danas se bavi isključivo znanstvenom fantastikom. Njezina su djela tehnički realistična i smještena u nedaleku budućnost. Često piše o genetičkom inženjeringu i umjetnoj inteligenciji.

Osvojila je tri nagrade Nebula i jednu nagradu Hugo. Njena su djela prevedena na mnoge jezike: švedski, francuski, talijanski, njemački, španjolski, poljski, hrvatski, rumunjski, japanski, ruski i td. Godine 1998. Nancy se udala SF pisca Charlesa Sheffielda koji je 2002. umro od tumora na mozgu. Trenutno živi u Rochersteru, država New York.

Ostala djela:

Characters, Emotion & Viewpoint (2005)
Crucible (2004)
Nothing Human (2003)
Crossfire (2003)
Probability Space (2002)
Probability Sun (2001)
Probability Moon (2000)
Yanked (1999)
Dynamic Characters (1998)
Beaker’s Dozen (1998)
Stinger (1998)
Maximum Light (1998)
Beggars Ride (1996)
Oaths and Miracles (1996)
Beggars and Choosers (1994)
Beginnings, Middles & Ends (1993)
The Aliens of Earth (1993)
Beggars in Spain (1993)
Brainrose (1990)
An Alien Light (1988)
Trinity and Other Stories (1985)
The White Pipes (1985)
The Golden Grove (1984)

Linkovi:

Službena stranica
Nancy Kress About Writing

Robert Silverberg January 15, 2006

Robert Silverberg rođen je 15. siječnja 1935. godine u New Yorku. Sam se opisuje kao ogorčeno i povučeno dijete koje surovi svijet što ga okružuje rano zamijenjuje čarobnim svjetovima znanstvene fantastike. Pisanjem se bavi od rane mladosti. Fanzin znanstvene tematike Spaceship osniva 1949. godine s nepunih petnaest godina. Svoje prvo djelo Fanmag objavljujuje u časopisu Science Fiction Adventures. Prvu fikcijsku kratku priču Planet Gordon objavljuje 1954. godine u Nebula Science Fiction-u, a novelu Pobuna na Alphi C 1955. godine.

Diplomirao je komparativnu književnost na sveučilištu Columbia. Literarno znanje stečeno obrazovanjem više je do izražaja došlo u njegovim kasnijim radovima iz sredine šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Velika prekretnica u njegovom stvaralaštvu dogodila se 1955. godine kada igrom slučaja postaje susjed tada već renomiranom SF piscu Randallu Garrettu, koji ga upoznaje s vodećim urednicima tog vremena, te s kojim ostvaruje dugogodišnju suradnju pod zajedničkim pseudonimom Robert Randall.

Plodnost ovog pisca možda najbolje opisuje podatak da je morao objavljivati pod raznim pseudonimima od straha da se tržište ne pretrpa njegovim radovima. U razdoblju od 1957. do 1959. godine objavljuje nevjerojatnih dvjesto dvadeset kratkih priča i jedanaest novela. Tu impozantnu brojku zasjenjuje jedino konačni broj objavljenih djela od gotovo tisuću radova.

Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su po pet osvojenih Huga i Nebula, te gotovo pedeset nominacija za razne druge nagrade.

Istaknutiji radovi: Nightwings (1968), The Masks of Time (1968), Tower of Glass (1970), A Time of Changes (1971), Dying Inside (1972), The Book of Skulls (1972), Good News from the Vatican (1971), Born with the Dead (1974), Lord Valentine’s Castle (1980).

Robert Silverberg je gostovao na SFeraKonu 1999. godine kao počasni gost.

Linkovi:
Kvazislužbena stranica autora
Pseudonimi
Djela

Text napisao: BAHOD (podaci poznati urednici).

SF rođendani u siječnju - Tolkien January 3, 2006

John Ronald Reuel Tolkien (Bloemfontein, JAR, 3. siječnja 1892. - Bournemouth, 2. rujna 1973.)

Rodio se u Africi, no nije pamtio ni Afriku, ni oca koji je ubrzo umro. Najljepše razdoblje Tolkienova života, kako je naglašavao, bilo je djetinjstvo provedeno s majkom i bratom u engleskom mjestu Sarehole. Iako je idila kratko trajala, Tolkien nikad nije zaboravio okolicu Sareholea koju će kasnije u Hobitu i Gospodaru prstenova pretočiti u domovinu hobita – zeleni i mirni Shire.

Školu je pohađao u Birminghamu. Već kao dijete počeo se zanimati za jezike; ne samo da je znao grčki i latinski, već je učio i anglosaksonski te srednjevijekovni engleski. Godine 1910. dobio je stipendiju Oxfordskog sveučilišta. Studij je shvaćao olako, više je pohodio pijanke i zabave nego predavanja, ali je uspio diplomirati engleski jezik i književnost s najboljim ocjenama.

Po odlasku s fakulteta, 1915. godine, prijavljuje se u britansku vojsku. Prije no što je trebao poći u rat, oženio je Edith Bratt, djevojku iz svoje mladosti. Godine 1917. rodio mu se prvi sin; iste je godine započeo s pisanjem svoje prve knjige: Book Of Lost Tales. Po završetku rata vraća se sa svojom obitelji u Oxford; tamo se udružuje s grupom znanstvenika koji su sastavljali Novi engleski rječnik. Godine 1920. rodio mu se drugi sin, Michael, 1924. treći, Christopher, a 1929. kćer, Priscila.

Iz njegovog živog interesa za jezike rodio se jedan od njegovih hobija: izmišljanje jezika. Njegov je znanstveni rad bio vezan uz proučavanje anglosaksonskog jezika i njegove povezanosti sa ostalim jezicima istog porijekla. Bio je stručnjak za književnost pisanu na tim jezicima. Od godine 1924. bio je profesor engleskog jezika na sveučilištu u Leedsu, a od 1925. do 1945. predavao je anglosaksonski na sveučilištu u Oxfordu.

Prva verzija Hobita objavljena je 1937. godine. Zatim počinje pisati Gospodara prstenova; na tom će djelu raditi tijekom cijelog Drugog svjetskog rata. Prva dva dijela Gospodara prstenova izašla su 1954. godine, a treći 1955. Do kraja je života nadopunjavao i prepravljao to djelo.

Gospodar prstenova je 1997. u izboru za knjigu 20. stoljeća u Velikoj Britaniji zauzeo prvo mjesto. Osim Gospodara prstenova, te Hobita i Silmarilliona, Tolkien je napisao i nekoliko manje poznatih dječjih knjiga: Pustolovine Toma Bombadila, Kovač iz Wotton Majora i Roverandom, a Nedovršene priče o padu Númenora i Međuzemlji dodatak su Gospodaru prstenova i dokumentiraju zbivanja kasnije povijesti Međuzemlja.

SF rođendani u siječnju - Asimov January 2, 2006

Isaac Asimov (2. siječnja 1920. - 6. travnja 1992.)
Rodio se u ruskom mjestaÅ¡cu Petrowskom. Godine 1923. zajedno s roditeljima je emigrirao u SAD, a američko će državljanstvo dobiti tek pet godina poslije. Bio je iznimno plodan autor; bavio se znanošću (bio je biokemičar), “popularnom znanošću”, kriminalističkom književnošću, znanstvenom fantastikom i fantasyjem, te je napisao ili uredio preko 400 knjiga. Svoju prvu priču je objavio 1939. godine u SF časopisu Amazing Stories, a prvi roman, Å ljunak na nebu, 1950. godine. U ljeto 1977. godine pokrenuo je časopis Isaac Asimov’s SF Magazine. Autor četiri zakona robotike i serijala o Zadužbini. Za svoj je rad dobio mnoge nagrade i priznanja. Njegovu priču Nightfall Udruženje pisaca znanstvene fantastike Sjedinjenih Država proglasilo je najboljom kratkom pričom svih vremena, a serijal o robotima nagraÄ‘en je kao najbolji serijal svih vremena.Isaac Asimov Home Page
Asimovljeva biografija na hrvatskom
Asimov’s Science Fiction
Asimovians
Foundation Universe
Isaac Asimov Quotes
Robotika (na hrvatskom).

Ursulino Zemljomorje January 2, 2006

Davno prije nastanka sage o Harryju Potteru, Ursula K. Le Guin je pisala o Å¡koli za čarobnjake, stvorivÅ¡i jedinstvenu fantasy priču koja možda najviÅ¡e odskače od nasljeÄ‘a kojeg nam je ostavio Tolkien. ÄŒetiri knjige o Zemljomorju (A Wizard of Earthsea, The Tombs of Atuan, The Farthest Shore, Tehanu: The Last Book of Earthsea) pričaju priču o čarobnjaku Gedu - od njegovih najmlaÄ‘ih dana i odlaska na otok Roke gdje se nalazi čarobnjačka Å¡kola, pa preko njegovih pustolovina do starosti.No, za razliku od Harryja Pottera, ekranizacija ovih veličanstvenih knjiga nije bila najuspjeÅ¡nija. U siječnju proÅ¡le godine premijerno je prikazana miniserija Legends of Earthsea, snimljena u produkciji SCI FI Channela. Miniserija se mogla kupiti i kod nas uz Slobodnu Dalmaciju, u ediciji povijesnih spektakala, te prevedenu kao Zemlja zmajeva. Sama autorica baÅ¡ i nije bila oduÅ¡evljena tom ekranizacijom. ÄŒetvorosatnu je miniseriju nazvala “Izblijedjelim Zemljomorjem” te izjavila kako je SCI FI Channel uniÅ¡tio njezinu knjigu. IzmeÄ‘u ostalog, autorica je prigovorila kako su bile izmijenjene rase nekih od ključnih likova te kako su teme i dogaÄ‘aji iz njenih knjiga pogreÅ¡no protumačeni. “Ne znam o čemu se u seriji radi. Puna je scena iz priče, drugačije poredanih i u potpuno drugačijem zapletu, tako da nemaju nikakvog smisla”, izjavila je autorica.

MeÄ‘utim, Ursulino će Zemljomorje možda biti “osvećeno”. Japanci su, naime, najavili adaptaciju knjiga i to u animirani film pod nazivom Gedo Senki (Tales from Earthsea). Film bi trebao biti puÅ¡ten u distribuciju u Japanu u srpnju 2006. godine i bit će baziran na trećoj i četvrtoj knjizi serijala. Režirat će ga Goro Miyazaki, sin legendarnog režisera Hayaoa Miyazakija, kome će ovaj film biti redateljski debi.

Velika je autorica odala priznanje JK Rowling Å¡to je oživjela fantasy književnost, meÄ‘utim s odreÄ‘enom je gorčinom dodala: “Nikada nisam osjećala da me pokrala, no mogla je biti ljubaznija prema svojim prethodnicima. Bila sam osupnuta kritičarima koji su njenu prvu knjigu smatrali veličanstveno originalnom. Ona ima puno vrlina, ali originalnost nije jedna od njih.”

Sedamdesetsedmogodišnja spisateljica, koja iza sebe ima 5 knjiga poezije, 17 romana, stotinjak pripovjetki, 2 zbirke eseja, 11 knjiga za djecu, 2 zbirke prijevoda te bezbroj nagrada, u svakom je slučaju zaslužila veće priznanje za svoj veličanstveni svijet Zemljomorje i prekrasnu priču o životu čarobnjaka Geda.