SF poslijepodne May 10, 2007

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: SF & Fantasy, Blogosfera, Književnost Post je dosada pročitan 3930 puta.
Tagovi: , , ,

Danas će se odvijati dosta zanimljivo SF poslijepodne.

Na feminističkom festivalu FemFestu 2007, danas u 12:30h Igor Marković će održati predavanje “Hierarchism dies very hard, doesn’t it?” - (Rodna) jednakost i (rodna) sloboda Ursule Le Guin.

A u sklopu 4. Zagrebačkog sajma knjiga, u 17h će se predstaviti nakladnička kuća Mentor sa svojim novim izdanjima: romanom “IzvrÅ¡itelji nauma Gospodnjeg” Zorana KruÅ¡vara, zbirkom domaćih SF pripovjetki “13. krug bezdana” te troknjižjem Tatjane JambriÅ¡ak “Nikad bivÅ¡a”, “Slova iz snova” i “Blogomdana”.

O Tanjinim sam knjigama već pisala ovdje, ali ne Å¡kodi ponoviti gradivo: prva knjiga, “Slova iz snova” je pjesnička zbirka; “Nikad bivÅ¡a” je zbirka kratkih priča, a “Blogomdana” zbirka kratkih eseja. Urednik svih triju knjiga je Darko Macan, a za njihov jednostavan, a efektan dizajn, odgovoran je Studio grafičkih ideja.

Zoranov se roman itekako reklamirao i prije nego je izašao, na jedan u nas, a vjerojatno i u svijetu, jedinstven način. Kao prvo, roman ima trailer, a kao drugo popraćen je i CD-om na kojem se nalaze amaterski video uratci inspirirani radnjom romana, a snimljeni kao spotovi za pjesme neafirmiranih riječkih bendova. Trailer i ti spotovi mogu se naći i na YouTube-u ili na NOSF-u. A za razliku od SFeraKonske prezentacije romana, na ovoj Profilovoj neće biti žrtvovanja ni krvi.

Trinaesta SFeraKonska zbirka domaćih SF pripovjetki, prigodno je nazvana “13. krug bezdana”. A u njoj je 13 priča trinaestoro autora s 13 različitih pogleda na budućnost koja nas čeka. Svi koji su posjetili SFeraKon ove godine mogli su dobiti zbirku besplatno, a moći će je danas kupiti ukoliko je - zahvaljujući i viÅ¡e nego odličnoj posjećenosti ovogodiÅ¡njeg SFeraKona - ostala koja.

Ne propustite SF-a puno poslijepodne!

Povijest i fantastika May 9, 2007

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: SF & Fantasy, Književnost Post je dosada pročitan 3848 puta.
Tagovi: , , , , ,

Danas će na 4. Zagrebačkom sajmu knjiga biti održane dvije zanimljive prezentacije. Prva je knjige “Povijest Japoda” Borisa Olujića, profesora na katedri za staru povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a druga je leksikona “Croatica”, kojeg je uredio Neven Budak, takoÄ‘er profesor na FF-u (predaje hrvatsku povijest srednjega vijeka) i njegov bivÅ¡i dekan. O “Povijesti Japoda” moći ćete sluÅ¡ati u 17 sati, a na “Croaticu” svratite u 19:30.

fantasy1.jpgIz stvarnosti naglo skačemo u nestvarnost viješću kako sljedećeg tjedna, točnije u utorak 15.5. kreće radionica pisanja fantasy priča, koju pokreće Društvo za znanstvenu fantastiku SFera. Poseban naglasak radionice, pod nazivom Fantasy-O-Mat, bit će na hrvatskoj baštini odnosno na elementima hrvatskog srednjovjekovlja, hrvatske poganske baštine i hrvatske kulture. Stoga, ako ste mislili da prva i druga vijest nemaju veze jedna s drugom, grdno ste se prevarili.

Osim radionice, SFera ima i natječaj za fantasy priču. Raspisati se može do čak 35 kartica, a rok za predaju radova je 12.12. ove godine. Najbolje fantasy priče izaći će u godišnjoj SFeraKonskoj zbirci domaće žanrovske proze 2008. godine.

Povezane vijesti:

Kakva nas b(l)udućnost čeka? May 8, 2007

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: SF & Fantasy, Književnost Post je dosada pročitan 3576 puta.
Tagovi: , ,

bluducnost.gifDvadeset prvo je stoljeće, te mistične dvije tisuće i neke godine, u koje su brojni SF autori tijekom prošlog stoljeća smještali svoja utopijska društva u kojima su svi ravnopravni i jednaki. Taj nam je cilj još uvijek utopija, daleka i nedostižna, nekima čak i zabranjena. I dokle god ćemo ono što nam je između nogu pretpostavljati onome što nam je u glavi, za cjelokupno naše društvo nema napretka.

Autori kao što su Ursula K. Le Guin, Samuel R. Delany i James Tiptree Jr. donositelji su, barem u pisanom obliku, jedne pravednije budućnosti u kojoj spol, rod i seksualna orijentacija, kakva god ona bila, ne igraju ključnu ulogu u životima njihovih likova. Sloboda nije sloboda ako je ne možemo utkati i u najmanji djelić našega postojanja. Za sada takva sloboda još uvijek postoji jedino u fikciji, barem što se tiče onih koji odstupaju od hetero-patrijahalnih normi, razmišljanja i stavova.

Zato valja nastaviti promišljati i probijati čvrste ljušture stereotipa. Valja se izboriti za utopiju perom i rječju, stoga se pozivaju svi autori na sudjelovanje u književnom natječaju Kakva nas b(l)udućnost čeka? Natječaj je raspisan za žanrovske priče (SF, fantasy, nadnaravni horor) s elementima erotike, seksualnosti, te motivima koji se bave rodnim stereotipima i queer kulturom. Priče mogu imati do 10 kartica dužine, a rok za slanje je 1. rujan 2007.

Preporučamo i:

Ovaj je tekst dio serije tekstova objavljenih povodom 4. Zagrebačkog sajma knjiga.

4. ZAGREBAÄŒKI SAJAM KNJIGA May 7, 2007

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: Književnost Post je dosada pročitan 2519 puta.
Tagovi: , , ,

Sutra započinje 4. po redu Zagrebački sajam knjiga koji će potrajati do 19. svibnja. Bit će održano stotinjak promocija knjiga, promovirat će se ukupno 200 izdavača, a na sajmu će se knjige moći kupiti po popustu od 20 do čak 70 posto.

Četvrti Zagrebački sajam knjiga ove će godine ugostiti Petera Galbraitha, bivšeg veleposlanika SAD-a s njegovom novom polemičkom knjigom, uglednu francusku spisateljicu Celine Curiol, američkog publicista i tvorca mnogih bestselera na tom području Joela Levyija, novozelandskog pisca, jednog od najvećih stilista engleskog jezika C.K. Steada, jednog od najčitanijih britanskih pisaca Harija Kunzrua te Jensa der Denkera, njemačkog matematičara s nadrealnim sposobnostima računanja.
Također u gostima nam je i Marko Vidojković, srpski hit pisac mlađe generacije te Goran Samardžić, trenutno najjači bosanskohercegovački prozaik. Mnoštvo je i domaćih autora od kojih sigurno vrijedi istaknuti Damira Karakaša, Edu Popovića, Slobodana Šnajdera, Nedjeljka Fabrija, Nikolu Petkovića, Dašu Drndić, Damira Radića, Ladu Žigo, Ivicu Đikića
Tema ovogodišnjeg sajma izrazito je polemična, naslovljena je KNJIGA I TELEVIZIJA. Na Sajmu ćemo ukazati na potrebu boljeg tretmana knjige u svim medijima, a osobito u onom dominantnom, televiziji. U suradnji s Hrvatskom televizijom, mnoge naše promocije, polemike, razgovore vodit će upravo zvijezde te kuće (Goran Milić, Sanja Mikleušević Pavić, Danko Družijanić, Lina Kežić, Danijela Trbović, Tarik Filipović, Mislav Bago, Milan Majerović Stilinović, Krešimir Mišak) te ćemo na taj način učiniti veliki iskorak iz svijeta književnosti u svijet medija, aktualnog, političkog, društvenog i, na kraju, svakodnevnog.

Detaljni program ovogodišnjeg ZSK-a može se pronaći ovdje:

Pratite sljedećih 12 dana Bestseler.net i Ire’s corner office gdje će biti prigodnih knjiÅ¡kih postova, Å¡to na temu ZSK-a, Å¡to općenito o knjigama i kulturi čitanja.

Natječaj za književne stipendije March 21, 2007

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: Ostalo Post je dosada pročitan 3400 puta.
Tagovi: , ,

ye-ol.jpg Pozivaju se književnici do 35 godina starosti, iz centralne i jugoistočne Europe, da se do 1. lipnja prijave za sudjelovanje na Natječaju za književne stipendije.

CEI program stipendija za književne rezidencije oblikovan je s ciljem prekogranične suradnje i promocije mladih književnika u zemljama centralne Europe koje još nisu dio Europske Unije. Dobitnik stipendije osvaja novčanu nagradu u iznosu 5 000 eura te tromjesečni boravak u jednoj od država Inicijative centralne Europe, po izboru kandidata.

Članice Inicijative centralne Europe: Albanija, Austrija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Češka, Mađarska, Italija, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija i Ukrajina.

Tri izabrana kandidata gostovat će na 22. međunarodnom književnom festivalu u Vilenici, koji se održava od 5. do 9. rujna u Sloveniji. Na otvorenju Festivala predstavit će se pobjednik CEI programa.

Prijava mora sadržavati:

  • popunjenu prijavnicu (PDF / RTF);
  • biografiju na engleskom jeziku (max. 1800 znakova bez razmaka);
  • kopiju važeće osobne iskaznice ili putovnice, s vidljivim datumom i mjestom roÄ‘enja te državljanstvom;
  • bibliografiju na engleskom jeziku (max. 3600 znakova bez razmaka);
  • opis projekta, na engleskom jeziku, koji bi bio tema rezidencijalnog programa, te kontakt adresa u zemlji domaćinu (max. 4500 znakova bez razmaka);
  • pismo preporuke na engleskom jeziku (max. 1800 znakova bez razmaka).

Kandidati se odabiru prema sljedećim kriterijima: 40% (4 boda) za bibliografiju, 40% (4 boda) za opis projekta, te 20% (2 boda) zapismo preporuke.

Prijave poslati na:

Slovene Writers’ Association
(Writer In Residence)
Tomšičeva 12
SI-1000 Ljubljana
Slovenija

Svratite na novi Ire’s corner office

Jutarnji super, Jutarnji bljak March 17, 2007

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: Blogosfera, Književnost Post je dosada pročitan 3207 puta.
Tagovi: , , , , , ,

Kako u jednom trenutku možeÅ¡ biti super, a već u drugom bljak, vidjet ćemo na primjeru Jutarnjeg lista. Ne znam Å¡to se dogodilo s blog recenzijama koje je u Jutarnjem svojevremeno potpisivao Tomislav ÄŒadež, možda se čovjek zasitio blogova, ali nakon poteza Večernjeg, Jutarnji je definitivno morao nabaviti svoje konje za blog-u-mainstreamu utrku. I Jutarnji je, po mome, to bolje napravio od Večernjeg, jer nije doveo ljude “izvana” koji će sad odjednom pisati blog (iako, koliko vidim, MiÅ¡ak dosta često piÅ¡e na svom blogu, Å¡to ne čudi, čovjek je ipak pisac), nego je blogere dovukao k sebi. Ali nije dovoljno samo biti u utrci, valja i pobijediti. E tu nastupa dobro nam znani samohrani bloger i novinar Ariston, koji od danas u Jutarnjem ima kolumnu u kojoj će recenzirati blogere domaće i strane. Moram priznati da mi je poprilično impresivno kako se ovaj mladac tako brzo uspeo od običnog novinara do kolumnista i u svakom mu slučaju treba čestitati, ali i Jutarnjem, Å¡to ipak nije odbacio ideju o blog kritikama.

E sad, zaÅ¡to bljak? Taj dio ima veze s nagradama Jutarnjeg za najbolju domaću prozu. ÄŒlanovi žirija, KreÅ¡imir Bagić, Ivica Buljan, Gordana Crnković, Jagna Pogačnik, Velimir Visković, Zdravko Zima i Andrea Zlatar, odabrali su izmeÄ‘u Å¡ezdesetak naslova objavljenih u 2006. sljedeće finaliste: “Putovanje u srce hrvatskog sna” Vlade Bulića, “Enciklopedija očaja” Rade Jarka, “Vampir” Borisa Perića, “Rio bar” Ivane Sajko i “Elijahova stolica” Igora Å tiksa. Ne bih komentirala knjige, jer ih nisam čitala, niti bih ponaosob komentirala članove žirija, jer o većini njih apsolutno niÅ¡ta ne znam. Komentirala bih trend onih, koji dodijeljuju ovu nagradu, da sustavno, iz godine u godinu, kompletno ignoriraju žanrovsku produkciju. Ni ne sumnjam da je za pojedine članove žirija žanrovska književnost manje vrijedna od mainstrema (Å¡to samo govori o njihovoj (ne)načitanosti), a i priča se da su neki članovi izrijekom rekli da žanrovska književnost kod njih nema Å¡to raditi, pa me tim viÅ¡e čudi Å¡to se na popisu finalista naÅ¡ao “Vampir” Borisa Perića.

Da se razumijemo, meni je to izuzetno drago. Borisa sam Perića imala prilike upoznati i učinio mi se vrlo drag i simpatičan, a i kažu oni koji su ga čitali da je roman odličan. Samo se nadam da je žiri svjestan da je “Vampir” žanrovska književnost i da će morati upotrijebiti svo svoje umijeće kako bi zaustavili svoj priroÄ‘eni instinkt da sve Å¡to nosi oznaku “žanr” automatski, ni ne pročitavÅ¡i, zavitlaju kroz otvoreni prozor. Morat će se svojski truditi da ispod svog tog Å¡unda (jer žanr je niÅ¡ta drugo nego Å¡und) pronaÄ‘u književnost. Nadam se da će u tome uspjeti jer bih sve dala da Perić pobijedi i zabije kolac ravno u srce književnom snobizmu.

Još bih samo željela dodati da se nadam da Perić nije ušao u uži izbor samo zato jer je novinar Jutarnjeg. Toplo se nadam da su članovi žirija ipak u njegovom romanu vidjeli nešto, jer mi to daje nadu u bolje i pravednije književno sutra.

Posjetite novi Ire’s corner office

Apocalypto December 21, 2006

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: Ostalo Post je dosada pročitan 5983 puta.
Tagovi: , , ,

apocalypto.jpgOVOG sam tjedna imala prilike pogledati film Apocalypto Mela Gibsona. Film o kojem se puno pričalo i prije no što je počelo s njegovim snimanjem, kojeg se često nazivalo kontroverznim, kružile su glasine da je prepun nasilja, a sama činjenica da je sniman na jeziku Maya, poticala je na mišljenje kako je riječ o Gibsonovom prenemaganju i da iza svega stoji nemaštovitost i nedostatak priče, za što bi valjda trebala kompenzirati kontroverza iza cijelog projekta.

Ne mogu poreći da sam i sama bila skeptična - ne samo zbog sve te pompe koja se razvila oko filma, već i zbog bojazni kako će narod Maya, njihova kultura i čitav njihov svijet biti prikazani, s obzirom na najavljivane rijeke krvi i iznutrica. I na kraju film ispadne dobar. Štoviše, odličan. Odnosno, kad se bolje promisli, pronalizira i prodiskutira - fascinantan! Uistinu i bez pretjerivanja.

APO-08535R1.jpgKad se nakon odgledanog filma - i sami još uvijek uspuhani od silnih potjera, skakanja i borbi - uputite prema izlazu iz kina, možda ćete se zapitati zašto je ovaj film sniman na jeziku Maya i zašto je on o Mayama?! Jer radi se, zapravo, o priči koja bi mogla biti smještena u bilo koji svijet, u bilo koje vrijeme i biti snimljena na bilo kojem jeziku. Zapitat ćete se jesu li ovdje Maye doista izabrane samo zato da bi se stvorila kontroverza? Ali, kad se malo zamislite nad slikama koje ste vidjeli, kad vam se scene odvrte u glavi, kad malo bolje razmislite, onda shvatite o čemu je riječ.

Jer, Apocalypto je zapravo film s dvije priče. Ova prva priča - o mladom ratniku i nevolji koja je snašla njega i njegovu obitelj - nalazi se u prvom planu i prateći nju, pratimo i drugu priču koja se odigrava u pozadini - priču o propasti jednoga naroda. I ta pozadina je ono što film čini fascinantnim. Svi detalji koje nam Gibson na prvi pogled predstavlja kao puke kulise, bez ijedne izrečene riječi pričaju jednu veću, važniju i potresniju priču od one koja se zbiva ispred njih. Tu su veličanstvene građevine s patinom propadanja, sasušeni usjevi kukuruza u koje se izlijeva kanalizacija, izgladnjeli narod koji traži spas - koji nam govore o sveopćoj truleži koja je snašla jedan narod. Zatim su tu mayanske aristokratkinje - bogato odjevene i s raskošnim frizurama, ispružene na jastucima poput Rimljanki -, kraljevski par koji nezainteresiranim pogledima promatra kako dva metra od njih ljudima vade srca i odsijecaju glave, njihovo predebelo dijete glupavog osmjeha, religijski zanos naroda podno piramide koji kliče svaki put kad se glava otkotrlja niz piramidu - kao živi dokazi dekadencije jedne civilizacije.

APO-21494.jpgNo, tu su i mnogi drugi neizravni detalji koji nam govore o kulturi Maya i onome Å¡to je ona bila prije nego ju je sustigla propast. Bogati ukrasi i nakit od žada i zlata, komplicirane tetovaže po licu i tijelu, katkad ekstremni piercing, bogati ukrasi na glavama od raznobojnog perja, oklopi, žrtveni noževi i maske - govore nam o sjaju i veličanstvenosti jedne civilizacije kada je bila na vrhuncu svoje moći. Isto je tako dobro prikazana glavna uloga koju su imale mayanske žene: reprodukcija. Najvažnije osobe u životu Maya bili su svećenici, Å¡to je takoÄ‘er dobro prikazano: oni su vrÅ¡ili astronomske proračune, tumačili religijske spise i proročanstva, vodili rituale i žrtvovanja. A žrtvovanja su se vrÅ¡ila kako bi se udobrovoljili bogovi uvijek žedni ljudske krvi, kako bi se osigurao red u svemiru, uredan protok vremena i izmjena godiÅ¡njih doba, nesmetan rast kukuruza (najvažnije kulture koju su Maye uzgajale) i općenito miran život ljudi. Mayansko je druÅ¡tvo bilo strogo podijeljeno na kaste, te su se seljaci i “divljaci” koji su živjeli raÅ¡trkani po praÅ¡umi, smatrali nižim bićima, no uhvaćeni suparnički borci i poglavice, zarobljenici koji će svoj život skončati kao žrtva bogovima, bili su poÅ¡tivani i njima se klanjalo. APO-17175R1.jpgMaye su inače bile vrlo religijski, ali i praznovjeran narod, te im je sve bilo dobar ili loÅ¡ znak od bogova - a najgori je znak bilo ubiti jaguara, koji se smatrao gospodarem neba i zemlje, ili vidjeti pomrčinu sunca, koja najavljuje zla vremena i propast svijeta. Ujedno, mayanski se život vrtio oko proročanstava, koja su se uzimala vrlo ozbiljno i nerijetko bila apokaliptične naravi (usput, prema mayanskom kalendaru do zavrÅ¡ne apokalipse, koja će zauvijek promijeniti svijet, doći će 22. 12. 2012.!). Inače, na svojim brojnim slikovnim prikazima, Maye nikada nisu prikazivale svakodnevni život i “obične” ljude, no o njima možemo saznati promatrajući danaÅ¡nje Maye, od kojih neki joÅ¡ uvijek žive na stari način, tako najvjernije sačuvavÅ¡i običaje iz davnina. Vjerojatno tome možemo zahvaliti i jednu od osobno najdomljivijih scena iz filma - kada majka sinu “Å¡ije” ranu uz pomoć mrava!

O filmu i potpričama unutar osnovne priče dalo bi se napisati još dosta toga. Mogle bi se spomenuti veličanstvene lokacije na kojima je film sniman, jezik koji je savršeno uklopljen u cijeli film, ne tako diskretni hommage filmskom žanru horora (primjerice scenom kad jednom ratniku iz skalpirane glave šprica krv), o odličnim glumcima i autohtonom stanovništvu koje je sudjelovalo u nastanku filma, režiji, kameri, izazovima snimanja i svemu ostalom. Ali to ćete već naći u nekim drugim prikazima filma i, uostalom, sami vidjeti na velikom platnu.

A što se tiče krvi i iznutrica - ima ih, dakako, ali nisu stvar pretjerivanja niti su u prvom planu. Nakon odgledanog filma, zadnje su što vam ostane u pamćenju. A ljudima koji će se naći zgroženi njima, preporučam da pročitaju bilo kakvu knjigu o povijesti Rima, europskog srednjeg vijeka ili prvom svjetskom ratu.

APO-21081R1.jpg APO-20733R1.jpg APO-22695R1.jpg APO-12120R1.jpg

Muke po žanru, dio IV. September 9, 2006

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: SF & Fantasy Post je dosada pročitan 5477 puta.
Tagovi: , , , , , , ,

U maniri pravog kulturnjaka, svjetskog čovjeka, moćnika, Duško Ljuština izražava svoje negodovanje glede medijske hajke oko Bandi(ti)ćeve kupovine luksuznog stana. Želi on to svoje negodovanje naglasiti, pokazati koliko mu se sve to gadi, staviti svoju preneraženost u pravi kulturni kontekst, kultivirati ga za raju, pljunuti te pogane riječi, pa kaže:

“Å to se tiče same kupnje, u njoj nema ničega spornog, ali je sporno sve ostalo oko toga. Cijela priča spada a) u znanstvenu fantastiku, b) u loÅ¡u komediografsku literaturu, c) u medijsku orgiju koju je bolje ne komentirati jer joÅ¡ nitko nije dobio rat protiv medija.”

ÄŒesto će ljudi za neÅ¡to nebulozno, apstraktno, divlje, besmisleno, neostvarivo reći da je znanstvena fantastika, time samo pokazujući svoje ogromno neznanje, potpuni nedostatak obrazovanosti u stvarima o kojima se zbori. Žanr znanstvene fantastike je žanr ideja koje su često - da, samo vam ime govori - fantastika, ali istovremeno fantastika bazirana na nečemu znanstvenom, realnom, ovozemaljskom i poznatom. Ponajbolja djela znanstvene fantastike zapravo nisu o besmislenoj pucačini, jurnjavi kroz svemir i čudoviÅ¡nim vanzemaljcima koji ljudski rod žele porobiti / pojesti / pretvoriti u baterije - vjerovali ili ne! Ponajbolja djela znanstvene fantastike su zapravo o običnoj ljudskoj slabosti i kamo nas sve ona može odvesti. Ponajbolja djela znanstvene fantastike govore o ljudskim stremljenjima i ljudskim manama. Ponajbolja djela znanstvene fantastike kritiziraju druÅ¡tvo iz kojeg su ponikla. Ponajbolja djela znanstvene fantastike usuÄ‘uju se nadati boljem svijetu od onog u kojem su nastala. Imajući to na umu, DuÅ¡ko je LjuÅ¡tina medijskoj “orgiji” na Bandi(ti)ća zapravo dao pozitivnu ocjenu nazvavÅ¡i je znanstvenom fantastikom, a da toga uopće nije ni svjestan!

Dokaz kamo nas sve neznanje i nedostatak opće kulture može odvesti su i izjave druÅ¡tva PotroÅ¡ač koje se buni oko novih VIP-ovih reklama u kojima gorila razbija prastari telefonski ureÄ‘aj u slavu razvoja i evolucije mobilne telefonije. “HURA mora reagirati i zabraniti prikazivanje reklame s majmunom jer se njome omalovažavaju graÄ‘ani koji imaju fiksne telefone”, kažu ovi u PotroÅ¡aču time davÅ¡i pljusku istim tim graÄ‘anima koje, kao, predstavljaju. GraÄ‘ani su neobrazovana stoka, pa ih zato valjda isti takvi i predstavljaju. Kultni SF film, “2001. Odiseja u svemiru” i vjerojatno najpoznatija filmska scena ikad u kojoj pračovjek grabi svoje prvo oruÄ‘e/oružje i u kojoj je glazbom i pokretima na najjednostavniji mogući način (toliko jednostavan da bi čak i pobornici inteligentnog dizajna trebali shvatiti) pokazano kako evolucija nije samo teorija, iskoriÅ¡teni su za inteligentnu marketinÅ¡ku kampanju. Jedino je Å¡teta Å¡to većina publike kojoj je ta reklama namijenjena nije jednako inteligentna.

Ah, muko moja!

“Technology giveth and technology taketh away.” July 15, 2006

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: SF & Fantasy, Hrvatska, Net, Književnost Post je dosada pročitan 5016 puta.
Tagovi: , , , , ,

Elektroničke knjige - jesu li budućnost (i ujedno smrt) “klasičnih” tiskanih knjiga ili su samo joÅ¡ jedan medij koji je pronaÅ¡ao svoje mjesto u modernom načinu života? Prije nekoliko godina, s pojavom prvih e-knjiga, prognoziralo se svaÅ¡ta: od drastičnog smanjenja upotrebe papira u svakodnevnom životu do potpunog nestanka tiskanih knjiga. Kada e-knjige nisu prouzročile boom kakav se očekivao, prognostičari su okrenuli ploču i počeli predviÄ‘ati njihov polagani nestanak, marginalizaciju ili oživljavanje u nekoj prijemčivijoj budućnosti. Danas su tiskane knjige joÅ¡ uvijek svuda oko nas, papiri nam se nesmiljeno talože na stolovima i u ladicama - ormari nam pucaju od tolikih kilograma papira - ali su i e-knjige joÅ¡ uvijek tu, vrÅ¡e svoj uporni proboj u naÅ¡u tradicionalističku stvarnost.

Je li to dobro ili loÅ¡e, pitanje je sad? Hoće li e-knjige postupno proglodati svoj put do naÅ¡e svakodnevice ili će nastaviti svoj podjarmljeni suživot s običnim knjigama? Hoće li se obične i e-knjige početi nadopunjavati i možda stvoriti sasvim nov oblik književnog izričaja? Hoće li e-knjige “služiti” običnim knjigama ili će obične “služiti” e-knjigama? Hoćemo li ih ikada cijeniti jednako? Hoćemo li downloadati aleksandrijske knjižnice za koje nam neće biti potrebne police već samo diskovni prostor? Ili će knjige od papira zauvijek ostati nenadomjestive? Pitanja su na koja postoji tek pokoja futuristička spekulacija.

Danas, kada se u Hrvatskoj govori o padu interesa za kulturu i posebice knjigu, s jedne strane raste pojava e-knjiga, a s druge opstaju i ustraju piratske verzije knjiga - tj. skenirane i obraÄ‘ene knjige koje se većinom preko news grupa ili peer-to-peer programa nude za besplatni download. Cory Doctorow u svom članku “Science fiction is the only literature people care enough about to steal on the internet” na te megabajte i gigabajte piratskih knjiga gleda dobrohotno i sebe daje kao pozitivan primjer. Njegov prvi roman “Down and Out in the Magic Kingdom” moguće je u cjelosti i besplatno skinuti s interneta na njegovim osobnim stranicama. Roman bilježi preko 650 000 downloada, pa ipak tiskana je verzija već u Å¡estom izdanju! E-knjige zapravo potiču prodaju tiskanih knjiga - barem kada je SF u pitanju. Kada autor samostalno i dobrovoljno ponudi svoju knjigu besplatno putem interneta, kada joÅ¡ i dozvoli čitatelju direktnu povratnu informaciju putem bloga ili osobnih stranica, kada se čitatelj bez posrednika može upoznati s piscem i njegovim djelom, kada ga nitko ne tjera da kraj te i te priče ili tog i tog romana može saznati samo ako plati toliko i toliko, onda je i čitatelj spremniji odvojiti novac za tiskano izdanje. Jer, kaže Cory, “najveći problem SF pisca je anonimnost, a ne piratstvo”. Kad se pred nas stavi opcija da kupimo knjigu nekoga za koga nismo nikada čuli ili nam njegovo ime tek priziva neka sjećanja ili knjigu nekoga koga poznajemo osobno ili preko interneta, za koju ćemo se odlučiti? Ova je logika možda nepobitna, no je li primjenjiva i na Hrvatsku?

Nedavno sam se neugodno iznenadila kad sam na domaćoj news grupi pronašla popis piratskih e-knjiga domaćih nakladnika. Iako sam se sa skeniranim knjigama stranih autora susrela već milijun puta, to me nikada nije zasmetalo, odnosno na to nikada nisam pomislila kao na neku strašnu nepravdu. Radilo se uglavnom o djelima koje bi svatko želio pročitati i imati, ali ih iz ovih ili onih razloga nije želio ili nije mogao kupiti. Radilo se, naravno, i o dostupnosti, a na internetu je sve samo jedan klik udaljeno od tebe. No, ovaj se put radilo o domaćim izdanjima i čak nekim domaćim autorima. I to mi se učinilo jako, jako pogrešno.

Hrvati vole sve Å¡to je besplatno, sve Å¡to se dijeli, daje za džabe, uzet će na kutije, trebalo ili ne trebalo. Legalno ili ilegalno. No, razmiÅ¡ljaju li oni koji troÅ¡e sate na skeniranje tih knjiga i oni koji te knjige skidaju, kakvu medvjeÄ‘u uslugu rade domaćem izdavaÅ¡tvu? Američki će pisac možda i zaraditi pristojan novac od prodaje svoje knjige u domovini, pa i svijetu, te mu tamo neki Hrvat koji skine njegovo djelo s interneta i neće prouzročiti preveliku Å¡tetu, no koliko će zaraditi domaći autor i domaći izdavač čije se skenirane knjige besplatno rasparčavaju, a tiskane skupljaju praÅ¡inu po policama? Koliko će u budućnosti biti izdanih knjiga kao posljedica toga? Hoće li domaći čitatelj, kako tvrdi Cory, uz svoju ilegalnu knjigu biti ponukan nabaviti i legalnu? Hoće li ga činjenica Å¡to sad “poznaje” autora nagnati da se baci u taj ogroman troÅ¡ak kupovine knjige? Hoće li pomisliti da dotični autor možda nije jedan od ljubitelja besplatnog, barem kad je o njegovoj knjizi riječ - knjizi na kojoj je radio mjesecima, možda godinama, koja je dio njega samog? A Å¡to je legalnim besplatnim e-knjigama? Imaju li one ikakvu poticajnu ulogu na domaće izdavaÅ¡tvo i je li im to uopće cilj? I koja je uopće shvrha e-knjiga? Postoje li one kao alternativa samo zato Å¡to nam je takva tehnologija dostupna ili doista imaju nekakvu budućnost?

Vraćajući se polako na početak ovog teksta, u nemogućnosti sam izvesti ikakav zaključak. Tehnologija srlja naprijed, a mi kaskamo za njom pokušavajući je dostići, ni ne shvaćajući zapravo kamo nas vodi. No, ne postojanje cilja ne znači da ga sami ne možemo barem privremeno uobličiti. Možda je primjer Coryja Doctorowa nešto o čemu bi domaći nakladnici i autori trebali porazmisliti, nekakav privremeni cilj i ujedno novi način reklame i privlačenja publike. Možda trebamo uzeti tu tehnologiju, kada već postoji, i stvoriti njezinu svrhu, kada je već toliko nedefinirana i mutna, a dostupna. Bi li takva taktika u Hrvatskoj imala uspjeha ili su sve ovo suvišna pitanja na koja ne postoje konkretni odgovori?

Muke po žanru, dio III. July 12, 2006

Autor: Ire (blog) Objavljeno u: SF & Fantasy, Televizija Post je dosada pročitan 5316 puta.
Tagovi: , , ,

Battlestar Galactica (2003.) je ime na usnama (jagodicama prstiju?) svih ljubitelja SF-a. Na forumima, web stranicama, news grupama i real life okupljalištima te čudne ljudske vrste - SF fanova - ta se serija spominje. Preporuča je se. Hvali je se. I to s razlogom.

Battlestar Galactica ima dugu i klimavu povijest. 7. srpnja 1978. godine premijerno je prikazana trosatna pilot-epizoda, s Lorneom Greeneom, Richardom Hatchom i Dirkom Benedictom u glavnim ulogama, koja je polučila veliki uspjeh. Od rujna 1978. do travnja 1979. godine na američkoj TV postaji ABC prikazana je serija od 17 epizoda, no bila je ukinuta zbog lošeg rejtinga. No, već se u siječnju 1980. na ABC-u pojavljuje spin-off - Galactica 1980. Iako je početak bio obećavajuć, dolazi do pada kvalitete te je nakon deset epizoda serija ukinuta. Mnogi je smatraju jednom od najgorih serija u povijesti SF-a. Međutim, originalna je serija s godinama stekla kultni status i bilo je nekoliko upornih, ali bezuspješnih pokušaja oživljavanja. Sve do 2003. godine i pojave trosatne miniserije Battlestar Galactica. Krenulo se ispočetka. Izbrisana je prošlost i stvorena je nova Battlestar Galactica.

U listopadu 2004. godine krenula je nova serija i do sada su prikazane dvije sezone, dok se treća očekuje na jesen ove godine. Glumački veterani poput Edwarda Jamesa Olmosa i Mary McDonnell, suvisao scenarij, odlični specijalni efekti, vrhunska režija i glazba te pomalo “retro” izgled serije, brzo su je odveli na sam vrh TV produkcije. NagraÄ‘ena je nagradom Saturn u tri kategorije: za najbolju seriju u sindikaciji, za najboljeg sporednog glumca i za najbolju sporednu glumicu. Američki je časopis Time novu Battlestar Galacticu proglasio najboljom serijom u 2005. godini. Osvojila je i nagradu Peabody, kojom se priznaje iznimno postignuće i zasluge u područjima radijskog i televizijskog programa. Naposlijetku, dobila je i Huga za najbolju dramsku seriju. A sada je nominirana i za Emmyja.

MeÄ‘utim, u kuloarima se može čuti negodovanje. Jer, unatoč svoj sili pohvala i nagrada, Battlestar Galactica može Emmyja dobiti samo za najbolju kostimografiju, najbolje vizualne efekte i/ili zvuk. Žanr joÅ¡ jednom puÅ¡i zbog toga Å¡to je žanr - i to ne samo u slučaju Battlestar Galactice. Ni ostale žanrovske serije nisu bolje proÅ¡le po pitanju nominacija: Stargate Atlantis je, primjerice, dobio nominaciju za glazbu, a Smalville za obradu zvuka. Nijedna žanrovska serija - osim Lost, koja se ionako ograÄ‘uje od žanrovske stigme - nije nominirana u nekoj “ozbiljnijoj” kategoriji. Nekima SF serije očito izgledaju i zvuče super, ali nemaju niÅ¡ta drugo za ponuditi. To je neÅ¡to s čim se stotine i tisuće fanova diljem svijeta ne bi složilo.

I dok se, unatoč Å¡ikaniranju, u svijetu željno iščekuje treća sezona, domaća će publika imati zadovoljstvo vidjeti zbog čega postoji cijela ta strka oko Battlestar Galactice. Već od jeseni bi, naime, na HRT-u trebalo početi prikazivanje miniserije i prve sezone, a priča se i o drugoj sezoni novoga serijala. Domaći se fanovi već pripremaju te je pokrenuta stranica Galactica Centar i otvoren forum, a kao Å¡to rekoh na početku, o seriji se može diskutirati na mnogim drugim domaćim forumima - poput NOSF foruma, Monitorovog foruma, foruma HRT-a, foruma Popcorn Cinema itd. Pričekajte jesen i pogledajte zaÅ¡to je Battlestar Galactica svima najbolja, “unatoč” i “usprkos” žanru!


Bestseler pokreće Wordpress 2.2.2.
Sav sadržaj na ovim web stranicama zaštićen je copyrightom njegovih autora.