Vitez od osobne i potraga za svetim formularom
April 24, 2006
Kad me prst sudbine bezobzirno piknuo u oko, kroz suze postao sam svjestan dvije nedaće koje me pogodiÅ¡e. Prva, gubitak svih dokumenata i nije toliko straÅ¡na, ali pomisao na drugu, odnosno pomisao na sve one administracijske praÅ¡ume kroz koje ću se morati probijati da izvadim nove isprave, u meni izazva Weltschmerz kakvu ni Krleža opisao nije. Ovaj tragikomiÄan ep o hrabrom mladiću koji se uputio po nove isprave poÄinje u jednoj od zagrebaÄkih policijskih postaja.
Kroz zavrzlamu nedefiniranih trgova i ulica, upadam u policijsku stanicu gdje odmah na poÄetku bivam diskriminiran zbog svojeg kriminalnog izgleda kojeg ni moja prijateljska faca ne uspijeva oslabiti. Nesigurno, s rukom na piÅ¡tolju, vratar me upućuje dvije zgrade niže ne bi li mi tamo ponudili usluge koje od njih zahtijevam. Na drugom ulazu opet ista situacija. Vratar me uputi do informacijskog pulta, ne skidajući pogled s mene. S informacijskog pulta, kroz neprobojno staklo pojavljuje se neprijazna pojava koja zbog profesionalne deformacije u svima vidi Äisto zlo, za lisice i zatvor spremno. Hrabar mladić, vitez od osobne u potrazi za svetim formularom zapoÄinjem konverzaciju koja će se kasnije pokazati kao jedna od retardiranijih u njegovom mladom i neiskusnom životu.
Prva zapreka je bila obiÄna kemijska olovka koju nisam imao kod sebe, a koja mi je bila nužna. Kako je policajac onkraj stakla imao samo jednu, naiÅ¡li smo na nepredvidivu zapreku. Umalo odluÄih odustati kad se vrli redarstvenik dosjeti kako bi mogao on pisati, a ja ću priÄati. Kao u onom vicu kad jedan policajac Äita, drugi piÅ¡e. Samo Å¡to ovdje ja nisam bio policajac, a ovaj se nije sjetio alternative - posuditi mi tu olovku.
Nakon što je unio osnovne podatke koje sam mu dovikivao kroz rupice u staklu i nakon što je par puta potražio moj savjet oko pravopisnih problema, zatražio je da mu izgovorim ime svojeg fakulteta. Ni sam ne znam zašto.
- Fakultet politiÄkih znanosti
- A iz Bjelovara si?
- Da, ali studiram ovdje u Zagrebu.
- Fakultet politike, a ti iz Bjelovara - ponovi zaÄuÄ‘eno i zastane. Zbunjen, joÅ¡ jednom naglasim te podatke i prvo pitam sebe, a odmah potom i njega u Äemu je problem i zaÅ¡to me gleda s tolikom nevjericom, ushitom i svjetlom u oÄima?
- Hah! Pa joÅ¡ jedna ÄurÄ‘a AdleÅ¡ić! - uzvikne on ponosno. Da mu staklo nije smetalo, potapÅ¡ao bi me po ramenu i preporuÄio nekoliko problema da ih uguram na dnevni red. S gnuÅ¡anjem u želucu dajem mu državni biljeg i odlazim dok on kroz smijeh brblja u bradu neÅ¡to o ÄurÄ‘i AdleÅ¡ić.
Sljedeća stanica je bila gradska knjižnica u koju sam doÅ¡ao prijaviti gubitak iskaznice, poradi moguće zlouporabe. Sve bi bilo u redu da se nagluha službenica nije dvije minute Äudila kako sam mogao izgubiti dokumente i majÄinski nastrojena mi davala savjete za ubuduće. Uslijedilo je previranje oko toga jesam li ja izgubio dokumente ili sam ih možda izgubio.
- Pa izgubio sam ih, gospoÄ‘o - već iznerviran poviÄem.
- Ta jesi li siguran da si ih izgubio?
- Gledajte gospoÄ‘o, imao sam ih prije par sati u tramvaju, sad ih viÅ¡e nema. Ako nisu naiÅ¡li mali patuljci koji kradu olovke koje padnu na pod, Äarape koje nestaju ispod kreveta u tajnu prostoriju, onda sam ih izgubio. Naime, nema ih.
- ZnaÄi siguran si da si ih izgubio’
- Jesam, gospođo, siguran sam.
- Mogao si to odmah reći.
Glasno uzdahnem dok mi se tlak u krvnim žilama povećava, a mislima mi prolaze uÄinkovite metode dekompresije. Primjerice, ja, vitez od osobne nabijam na veliki maÄ dotiÄnu gospoÄ‘u i režem ju u krvavijim scenama od onih iz Hostela koji se pokazao kao jedan od loÅ¡ijih horora. ZaÅ¡to su uopće stavili Tarantinovo ime kad i nije puno toga napravio? Iz misli me prene piskutav glas administrativne zaposlenice koja konstatira kako je gubitak prijavljen i kako se moram vratiti ovdje kroz par dana. Silazim stubama i prisjećam se Lebove priÄe o gospodinu Horvatu koji izmuÄen sliÄnim problemima poseže za krvavim rjeÅ¡enjima.
Prvi dio epa zavrÅ¡ava u provinciji gdje me jedna bezuba i brkata starija dama kudi kako sam opet mogao izgubiti zdravstvenu iskaznicu. Naime, pred koji dan sam podigao novu. Ja se duboko ispriÄavam Å¡to sam možda bio žrtva Ä‘eparenja, draga gospoÄ‘o, i Å¡to sam se usudio doći moliti vas da radite svoj posao te mi date potrebne formulare. Da vam se iskupim tako Å¡to ću vam donijeti veliku Äokoladu i kavu? Ili da vam možda stavim odreÄ‘enu svotu novaca na pult? Ma neću gospoÄ‘o, radije ću se, ako to bude potrebno lijeÄiti kod lokalnih vraÄara.
Oni mi barem neće spoticati Å¡to sam pogubio dokumente. Njima neću morati platiti biljege i siguran sam da neće postavljati retardirana pitanja. U meÄ‘uvremenu, vitez od osobne se povlaÄi u svoj dvorac gdje će ubijati zmajeve kako bi se rijeÅ¡io nastalih frustracija. A opet, kad pomislim ovako realno, možda su danaÅ¡nji zmajevi, zaposlenici za pultovima državnih institucija mnogo veći neprijatelji od onih lijepih zelenih životinjica. Potraga se nastavlja.
Krenulo je mailovima o Severini
March 20, 2006
Dakle, krenulo je Å¡irenje obrada klasiÄnog hita o Å tikli o kojemu smo podosta već govorili putem maila. Za sve one koji joÅ¡ nisu proÄitali ove obrade nepoznatog autora:
1.MOJA NAUÅ NICA
Jer još se pode oporavio nije tamo gdje je pala moja naušnica
Ej,ja, ejjaja, ejja, ejja, ejja … X2
Nikad bez naušnice
Vratit ćeš mij je da se ne vidi
Ti crni macan
Znam ja takve zlatare kao ti
Bum, bum, pala je moja naušnica
Dum, dum otkotrljala se nekoj drugooooj
(Divojko tvoja nauÅ¡nica je o’Å¡la)
Ej,ja, ejjaja, ejja, ejja, ejja … X2
Zlato, biseri, dijamanti, bljuv, pljuf, bumc, cum
hopa cupa , dum dum
Pppp perlica…
Amerika Antartika
2.MOJA CIKLA
Tu gdje trava nije nikla
izrasla je moja ciklla
rasti, rasti, hop hop hop
kopaj kopaj, kop kop kop
od jutra pa do pola tri
okopavam bilje moje
tješim se da je niko ne vidi
znam ja dobro;izjest će je svi
kakvi su ono Å¡umovi?
krc, krc, stani brale, stoj
zar ne vidiš, ovaj vrt je moj!
Poznajem te levisice i stare bijele tenisice
kradeš ciklu u cik zore..
e ne more!
En ten tini sava raka tini
jel si pleso
s vragom na mjeseÄini?
evo tebi motikom po glavi
idi kući pa mi poslije javi
jel ti dosta te cikle i trica?
našo si se usred krivog vica
sijeÅ¡ žito, raste grahorica…
3.Tresi-Mesi
Son makaron son leo
kako si me samo pleo
noć je pala a ja mala
pitam se; bil ti dala?
Äibu Äabi abu dabi
sad me primi, sad me nabi
taÄke, tiki, kikiriki
mjesec, zvijezde i moj Miki
gumi gumi, ringe raja
tu smo sami a la playa
cvrÄak cvrÄi Å¡uma mrÄi
sad me primi, sad me p*Äi
tresi mesi, klin se klina
lete avioni, gori borovina
ciju, cika, ti se pripa
ludilo ili ptiÄja gripa?
oh, kakva je to divota
dok me motaš oko plota
Saksija-Galaksija
Karaula
March 20, 2006
Ukazao mi se Jesus putem maila i obavijestio me da umjesto njega odem pogledati Karaulu, film Rajka Grlića koji je danas pre(d)(pre)mijerno prikazan u cinestaru. Slatke muke ovog zadatka uvećala je Äinjenica da sam znao kako je film snimljen prema romanu NiÅ¡ta nas ne smije iznenaditi, veoma dobrom dijelu ovdaÅ¡njeg i trenutno ( uz lebowskog, naravno ) možda i ponajboljeg pisca Ante Tomića Äiji smo stil davno apsorbirali, ali nas uvijek iznenadi i zato ga uvijek Äitamo. ProuÄivÅ¡i kasnije materijal kojeg su Tomić i Grlić napisali o tome kako su radili scenarij, dobivam ispravan dojam koji me pratio tokom cijelog filma; Tomić je zaista s ljubavlju radio ovaj scenarij i to je urodilo plodom viÅ¡e nego Å¡to sam, pod utjecajem velike vike oko nedavnog filma Å to je muÅ¡karac bez brkova, oÄekivao.
Radnja filma odvija se u proljeće godine 1987. Na jugoslavnesko-albanskoj granici, nekolicina vojnika u malenoj karauli Äeka kraj vojnog roka. Na samom poÄetku filma odliÄno se oslikava ozraÄje koje je vladalo u tom vremenu kada se joÅ¡ nije znalo da će doći do rata. Vojnici se izležavaju na suncu, sluÅ¡aju Partibrejkerse i love mlade djevojÄice koje padaju na uniformu. O ratu se i ne misli. Barem ne u toj pripizdini gdje se u nedostatku puÄanstva svatko jebe sa svakim, pa tako i poruÄnik Safet PaÅ¡ić ( Emir Hadžihafizebegović ) jebavajući neku kurvicu dok mu žena doma umire od dosadnog života pokupi sifilis. U pomoć zove doktora SiniÅ¡u SiriÅ¡Äevića ( Toni Gojanović ), mladog splićanina Äiji postupci odreÄ‘uju daljnji tok filma i koji zapeÄati sudbinu nekolicine vojnika te tragiÄnu sudbinu poruÄnikove žene. On mu odredi trotjedno lijeÄenje pa potom poruÄnik Safet, u strahu od žene, objavi izvanredno stanje na granici. Zaprijeti grupiranjem 16 000 albanskih vojnika i natjera svoju jedinicu u strah, kopanje rovova i stalno pripremanje za obranu.
U klasiÄnom Tomićevom stilu, priÄa se grana i postaje sve veća i kompliciranija. Mladi SiniÅ¡a jedini izlazi iz Karaule po lijekove i odlazi do poruÄnikove žene s kojom nakon nekoliko pokuÅ¡aja zavrÅ¡i u krevetu. U isto to vrijeme poruÄnik muku muÄi s Ljubom Paunovićem ( Sergej Trifunović ) koji se pravi lud i pokuÅ¡ava napustiti vojsku. Nagovara poruÄnika da ga pusti da pjeÅ¡aÄi do Titova groba i oda mu poÄast. Ovaj to dopuÅ¡ta, ali Ljubo koristi priliku i njegovom nadreÄ‘enom plaÄe kako je bio natjeran na taj Äin. PoruÄnik ostaje kriv i gubi svaku nadu u prekomandu o kojoj sanja. Ljubo se vraća u lisicama i poÄinje tuÄa u kojoj poruÄnik Safet vuÄe deblji kraj i ostaje mrtav. Istovremeno, uzavrela je situacija izmeÄ‘u Tonija i poruÄnikove žene Mirajane koju glumi Verica Nedeska. Uvjerena kako će je on izbaviti iz muke života na granici, nagovori ga da ju povede na more. No, u strahu da će ga poruÄnik ubiti dok mu Toni to objavi kreće prema karauli. Povest će je vojnici koji su krenuli privesti poruÄnika zbog njegove navodne krivice koja je pak negativno utjecala na ugled njegovog nadreÄ‘enog, pukovnika Rade Orhideje kojeg je upriliÄio Bogdan Diklić. Napetost ovdje dolazi do vrhunca, a priÄa dobiva svoj epilog tako Å¡to u metežu uplaÅ¡eni vojnici zapucaju na nadolazeći vojni kombi, vjerujući da se radi o napadu neprijateljske vojske. U toj pucnjavi, ironiÄno, pogiba poruÄnikova žena te se film zavrÅ¡ava Tonijevim odlaskom.
Ono Å¡to daje Äar ovom filmu jesu uzroÄno posljediÄni odnosi Tomićevih likova Äija je sudbina domino efektom utvrÄ‘ena na samom poÄetku filma i tokom razvoja dogaÄ‘aja sve je viÅ¡e poveznica koje vode do tragedija. Tako su potrgana svijetla vojnog vozila uzrokovala paniku u redovima vojnika ne naviknutih na ikakvu ratnu aktivnost. Ono Å¡to je vjerojatno najveći problem u filmu je ta konstantna suzdržanost koja se osjeti u zraku. Razlog tome možda treba potražiti u Äinjenici da su ovaj film zajedniÄkim snagama napravili ljudi koji dolaze iz svih podruÄja bivÅ¡e Jugoslavije i nitko, odnosno niÄiji svjetonazor nije prevladao kao jedini ispravan. Nema klasiÄne napetosti na koju smo navikli gledajući proteklih godina navalu ratnih filmova. Zapravo, ovo i nije ratni film jer govori o predratnom stanju i odnosima vojnika i nadreÄ‘enih te isto tako smatram da ovaj film nije komedija kakvom ga predstavljaju jer osim priÄe same po sebi i nema previÅ¡e komiÄnih elemenata. UnatoÄ toj suzdržanosti, film je veoma zanimljiv i specifiÄan te mu nedostaje medijske pažnje koju je njegov brat Å to je muÅ¡karac bez brkova prethodno dobio. U svakom sluÄaju, toplo ga preporuÄam.
INNUENDO: Cipelica potpetica – croeuropska takmica
March 7, 2006
Govore mi ljudi da sam hodajuća tvornica cinizma, sarkazma i da nikad ne kažem svoje miÅ¡ljenje direktno kad me netko neÅ¡to upita, već da se krećem okolnim putevima dok zajedno koraÄamo tragom istine. Danas sam drugaÄije raspoložen. Istina mi dolazi na tipkovnicu i ne želim viÅ¡e istu skrivati od svijeta. Dragi narode, vrijeme je da saznate pravu istinu o Severininoj Å¡tikli koja toliko ljulja integritet naÅ¡e zemlje da ćemo se uskoro svi razboljeti, a sindromi morske bolesti nam neće ići u prilog kad kapetan naÅ¡eg broda, zajedno sa svim pomoćnicima, odluÄi punim jedrima zaploviti prema zapadu. Naime, iako nam naÅ¡e voÄ‘e sasvim suptilno puÅ¡taju filmove i knjige koje su prepune zavjera i urota, mi oÄito nikako da prepoznamo najveću zavjeru od svih. Prije nekoliko dana Severina je sa svojom “pjesmom” pobjedila na Dori, natjecanju u kojemu se odabire jedan pobjednik koji nas pak predstavlja na Eurosongu, velebnom glazbenom dogaÄ‘aju koji onim drugim zapadnjacima govori da i “mi” svog konja za trku imamo.
Pitate me kako sam otkrio da se ovdje dogaÄ‘a neÅ¡to veliko? Ako zanemarimo nepravilnosti tokom glasanja koje sad izlaze na vidjelo i ako zaboravimo Äinjenicu da je pjesma pobjednica ultimativno sranje koje ne spada ni u kuruzu, onda se možemo osloniti na dvije stvari. Prva je tekst koji je prepun skrivenih poruka, a o kojima ću diskutirati, a druga je subliminalna poruka koju nam ova pjesma Å¡alje ukoliko je sluÅ¡ate unatrag. Osim Å¡to poziva da slavimo sotonu gore nego reverse stairway to heaven, ona nam usput pokuÅ¡ava nametnuti neÅ¡to europskog trenda oblaÄenja. Uz sve to, imamo politiku koja je možda i najvažniji Äimbenik odaslane poruke. Pa pogledajmo o Äemu se ovdje radi:
Jer još trava nije nikla
Tamo gdje je stala moja Å¡tikla
Å tikla je zapravo metafora za ljude, politiÄare koji nam žele utabati put ka EU sreći. Å tikla je simbol za visoko pozicionirane ljude koji imaju mogućnost i zadaću prvi proći teÅ¡kim putem ( jer joÅ¡ nije trava nikla – referenca na težak, pustinjski, mukotrpan put ) i kao Å¡to su to radili podanici kraljeva u istoÄnim zemljama, oni će prvi okusiti taj EU život pa, ako izaÄ‘u živi i zdravi, svi mi možemo slijediti njihov primjer.
Dođi, dođi, hop, hop
Hajde pile moje
Ovo je popriliÄno jednostavno. Pilići smo mi, a kokoÅ¡ je EU koja nas zove u svoje okrilje i koja nas želi zaÅ¡titi od nas samih ( Å¡to je nemoguće, ali može pokuÅ¡ati) i od ptiÄje gripe, naravno. Pod okriljem majke Europe sve će biti ok.
Tika taka oko pola tri
Da stihovi sluÄajno idu oko ponoći onda da bi to ipak bilo previÅ¡e jednostavno i svi bi odmah raskrinkali ovu urotu, no oko pola tri ( tri sata u noći je vrijeme kada se prema kršćanskom vjerovanju javlja sotona onima koji ga zazivaju ) je manje sumnjivo. Ovo je sasvim jasna sugestija da trebamo stići na vrijeme i nipoÅ¡to ne smijemo dopustiti da nam svane zora i doÄeka nas nespremne. Jutra su u EU ipak jasnija.
Štipnut ćeš me da se ne vidi
Drugim rijeÄima, lagano će progurati i nametnuti nam svoju politiku tako da se to ne vidi jasno. Primjerice, predpristupnim fondovima, nekim tamo bolonjskim procesima i sl.
Znam ja dobro takve kao ti
Äavoli su tvoji kumovi
Ovo je, pak, jasna insinuacija da se Å¡to prije trebamo osloboditi demona proÅ¡losti i njihovih okova Å¡to nam već godinama ovdje na balkanu zadaju krvave rane i nikako da nam dopuste napredak. U ovom sluÄaju, Äavol može biti simbol koji nosi mnogo znaÄenja.
Zvrc, zvrc, tražit ćeš moj broj
Kuc, kuc kucaj nekoj drugoj
Prvo se osvrnimo na ovaj glazbeni izriÄaj. Dok sam ovo prvi put Äuo, posramio sam se Å¡to mi je Pink Floyd omiljeni bend i Å¡to mi je time omiljena pjesma, budući da je poÄetak te pjesme nemjerljivo loÅ¡iji od ovih stihova. Zvrc zvrc su tako milozvuÄni efekti da se sad floydovci grizu Å¡to nisu znali za Severinu. Å to se pak politiÄkih poruka tiÄe, ovo je takoÄ‘er sasvim jasno. Zvrc zvrc tražit ćeÅ¡ moj broj odnosno, tražit ćemo toÄan datum pristupa Uniji, ali moramo biti oprezni; ako nam se EU odmah ne javi na poziv i ne kaže nam vrijeme, ne trebamo srljati i stvarati kojekakve balkanske udruge, odnosno ne trebamo Å¡urovati Uniji iza leÄ‘a. Ne voli to. Ona je žena kao i sve ostale.
SojÄice devojÄice daj obuci
Äarapice
Ovdje nas Unija samo podsjeća da nismo do kraja prilagodili sve zakone, odnosno da proces usklaÄ‘ivanja naÅ¡eg pravnog sustava s Njezinim nekako dugo traje. Daj je sasvim jasan znak požurivanja dok Äarapice pomalo nevino simboliziraju zaÅ¡titu koju nam Ona želi pružiti.
Ojda da, oj da da, oj da da da
Sssss sex
O znaÄenju ove metafore sam dugo kontemplirao i doÅ¡ao do ingenioznog zakljuÄka kako Unija aludira na naÅ¡u zajedniÄku proÅ¡lost, odnosno kako smo svi na poÄetku bili Europljani koji su se razjebali po raznim brdima i stvorili narode i sad je vrijeme da se opet ujedinimo. Osim toga, Ona nam sugerira da moramo u Nju ući slobodnog duha te da moramo biti spremni reći DA slobodnom seksu, homoseksualizmu i gay zajednicima, swingerima i svim ostalim oblicima upražnjavanja ovog prirodnog zakona koji se projiciran na politiÄki plan može protumaÄiti kao : JaÄi jebe sve slabije od sebe i Skidaj gaće, Cro, sad ću da te jebem. Oj da da da.
Hop, hop, mrk, mrk
Šic, šic, bježi nekoj drugoj
Ovo je sudbina koja nas Äeka ukoliko ne posluÅ¡amo prethodnu sugestiju. Pazimo se, neka druga možda ima sifilis.
Cupa, cupa, zumba, zumba
Seno, slama, sir, salama
E dragi moji, ovo je ono Äega se svi pribojavamo. Ako zanemarimo prve Äetri rijeÄi koje su ovdje iskljuÄivo poradi rime, onda vidimo da nam ostaju druge Äetri rijeÄi koje nisu simboliÄne već nam direktno govore bez Äega ostajemo ulaskom u Uniju. Nema viÅ¡e sena, nema viÅ¡e salame, nema viÅ¡e sira i vrhnja i nema viÅ¡e kobasa ( salama se ponavlja, prvi puta u pravom znaÄenju, drugi put simbolizirajući domaće kobasice napravljene od nekontroliranog mesa odkupljenog od strane mesne mafije ), nema viÅ¡e niÄega. Jest ćemo samo finu kupovnu hranu.
Cikla nikla, cikla rikla
Aha! Eto vam sad. Cikla nikla, cikla rikla. Trebam li tu uopće iÅ¡ta pojasniti? Sve je jasno kao jutro u Uniji. Sve prolazi. Ne možemo vjeÄno biti na Balkanu.
Afrika paprika
Amerika svoje stare industrijske strojeve redovito Å¡alje u Afriku pod krinkom humanitarnosti, a zapravo uvijek ostavlja tamnopute Afrikance nekoliko koraka iza njih. Da nije te humanitarnosti, Afrika bi već odavna bila na Äelu svijeta. I zbog toga su oni ljuti kao paprika. Ovo je opaska Å¡to bi nam se moglo dogoditi. Hrvati, oprez.
Zlatan prsten tanki brÄići
Za kraj, sasvim jasno, Unija nam aludira kako u Njoj teÄe med i mlijeko i kako ćemo tamo svi imati lijepe brÄiće jer ćemo si moći priuÅ¡titi vrhunske brijaÄe aparate i kako ćemo svi, naravno, moći nositi zlatne prstene – simbole bogatih i zadovoljnih ljudi.
Dakle, Severina je Unijin tajni agent koja nam je prvo vlastitim primjerom, a onda i ovom pjesmom pokazala kako ćemo lagano najebati, ukoliko se Å¡to prije ne uguramo u veliku Unijinu guzicu, a kako je većina ljudi glasala za ovu pjesmu na Dori, onda možemo biti sigurni da su sve ove poruke utisnute duboko u naÅ¡e umove i da mi već sad koraÄamo velikim koracima ka novoj i boljoj budućnosti pod okriljem majke Unije.
Ovim putem Äestitam Severini i molim Uniju da mi poÅ¡tedi život, iako sam Ju rasnkrinkao.
aristonov.innuendo@gmail.com
O Bologni i njenoj funkcionalnosti
February 16, 2006
Kako se proteklih mjeseci užurbano pripremamo za ulazak u EU, na manja ili veća vrata, tako su mediji konstantno brujali o procesima prilagodbi naÅ¡ih zakona s njihovim. NaÅ¡a se vodeća politiÄka elita poslužila starom makijavelistiÄkom tvrdnjom kako “cilj opravdava sredstvo” i pokuÅ¡ala je poÅ¡to-poto užurbati neke zakone, odnosno njihovu praktiÄnu uporabu. Iako se za Bolognu u naÅ¡oj zemlji zna već par godina, prilagodba Å¡kolstva nije uÄinjena postupno već je par mjeseci prije poÄetka Å¡kolske godine dignuta panika i sve se napravilo u nekoliko oÅ¡trih i nezgrapnih koraka.
Pa kako sada kad je prva generacija bolonjaca završila prvi semestar sve to izgleda?
Zanimljivo, u svakom sluÄaju. Jedna od osnovnih ideja ovog naÄina Å¡kolovanja mlade intelektualne nacije jest ta da se ograniÄi broj studenata po predavaÄu. Cilj je tako bio stvoriti male grupe s kojima profesor radi lakÅ¡e, brže, detaljnije i u konaÄnici bolje i uspjeÅ¡nije. Prva i najveća pogreÅ¡ka ili samo nesretna ( kako kome ) koincidencija jest prihvaćanje Älanka 53. Zakona o hrvatskim braniteljima. O Äemu on govori takoÄ‘er je poznato. Djeca dobrovoljaca dobivaju posebnu potvrdu uz koju na željenom fakultetu mogu upasti Äinjenicom da su samo preÅ¡li zadani prag. Kao rezultat te politiÄke igrice koja je direktno trebala popuniti neÄiju glasaÄku kutiju dogodila se prebukiranost svih fakulteta koja je opet direktno utjecala na kvalitetu izvoÄ‘enja nastave. Studenti su se kuhali prvih tjedna u malim i natrpanim prostorima, a profesori ih nisu sve uspjeli niti vidjeti, a kamoli ostvariti oÄekivani “prisniji kontakt.” To je bio prvi korak unazad.
Kako je sistem ocjenjivanja preobražen u bodovni, ECTS – European Credit Transfer System / Europski sustav prijenosa bodova, tako je prilagodba odgovornih osoba aka profesora malo teže iÅ¡la jer ni oni sami nisu znali Å¡to im je i kako Äiniti. Nerijetko se dogaÄ‘alo da studente iz referade Å¡alju nazad profesoru uz objaÅ¡njenje da «to ne ide tu i da se ovo upisuje ovdje». Kako god, na kraju se sve ipak uspjelo prilagoditi. Koliko je to zapravo dobro vidjet ćemo tek za tri godine.
A te tri godine dodiplomskog studija su treći korak unazad. Naime, svi su predmeti postali jednosemestralni i to je dovelo do toga da studenti moraju uÄiti brže, redovitije ali i povrÅ¡nije. Jednostavno se nema vremena posvetiti važnim cjelinama onako kako bi se trebalo. ÄŒemu to vodi? Stvaranju fah idiota koji su žrtva ovog novog i nametnutog sistema. Nakon tri godine postajemo bakaleurati koji su kao prvostupnici spremni za obavljanje primarnih poslova u struci. Europa se ekspandira i potrebna joj je mlada «intelektualna» snaga koja će postati sve samo ne «intelektualna» nakon tri godine užurbanog studiranja. Ipak, dobra strana je stvaranje metodologije i povećanje odgovornosti, usudio bih se reći, koji prethodni studenti jednostavno nisu trebali posjedovati. Bolonjci su obavezni pohoditi specificirane seminare koji su prije bili predviÄ‘eni samo za najambicioznije.
Na kraju krajeva, Bologna nije donijela niÅ¡ta novo jer se opet oni s ponajviÅ¡e ambicija i sposobnosti izdižu iznad drugih i postižu rezultate u većoj mjeri. Tako je Hrvatska kao buduća Älanica EU osigurala svojim mladim nadama da se prema Bologni mogu priznatije i lakÅ¡e doÅ¡kolovati u inozemstvu, no nekako se moramo prema toj Äinjenici skeptiÄnije postaviti znajući da obiÄno odlazak mladih intelektualaca u stranu zemlju bude trajan te kako Äesto govorimo o velikom problemu «odljeva mozgova». Možda su zapadne zemlje bolje prilagodile ovaj sustav, postupnije i odgovornije pa ne moraju strahovati od istih bolesti kao i mi, a možda smo mi kao zemlja u tranziciji prerano i prenaglo zakoraÄili u neÅ¡to za Å¡to nismo pripremljeni niti spremni. Kako će sve to izgledati i tko će na kraju najviÅ¡e profitirati, politiÄari ili njihov narod, vidjet ćemo kroz par godina kad prve generacije ovog sistema studiranja zapoÄnu svoje karijere. Ostaje nam da strahujemo hoćemo li kao mladi intelektualci moći konkurirati za radno mjesto ostalima iz Unije imajući na umu da ćemo biti prvi meÄ‘u jednakima iskljuÄivo po steÄenom znanju i sposobnostima.
INNUENDO: Tko će koga, ak’ ne svoj svoga
January 29, 2006
Isto kako si ljudi dopuÅ¡taju svakojake bedaste postupke u svojim odnosima prema drugima, tako si je i nemali broj ljudi dopustio da kritizira one prve. Å to nam se na kraju iz toga izrodi, manje je ili viÅ¡e bitno. Ovisno o situaciji, o tome tko piÅ¡e i na koga će tekst utjecati.Kako ipak ne bih morao odgovarati na sudu Äasti zbog generaliziranja, projciranja vlastitih frustracija kroz tekst i tko zna kakvih joÅ¡ optužbi ljudi koji ne mogu prihvatiti istinu, ja ću generalizirati samo u jednom; svi će dobiti istom mjerom po turu.
Aktualno je u Hrvata pitati se kako se mladi zabavljaju petkom, subotom ili bilo kojim drugim danom u tjednu za kojeg u odreÄ‘enom trenutku možemo pronaći opravdanje. Poradi lakÅ¡eg snalaženja, razvrstat ću mlaÄ‘ahnu naciju u nekoliko kategorija pa neka se ljuti tko se prepozna. Krenimo nasumiÄnim redom.
Å minkeri:
Ova populacija ima vjerojatno najduže pripreme i probleme oko izlaska. Prvo, naravno, valja osigurati oveću svotu novca za odjeću, Å¡minku, najnovije modele mobitela i pomodnih must have triÄarija. Sve to treba opravdati željom da se dokažu vanjÅ¡tinom, istom sakrivajući prazninu unutraÅ¡njosti. Ženski dio populacije izlazi najkasnije. Nakon Å¡to su provele viÅ¡e od 4 sata u Å¡opingu, dva sata na kavi tokom Äijeg ispijanja komentiraju Å¡to su kupile, Å¡to su trebale, Å¡to bi htjele i Å¡to budu kupile, tri sata isprobavajući i kombinirajući Å¡to će obući, napokon su spremne za izlazak. Zauzete protagonistice ovog žanra dolaze u in kafiće sa svojom pratnjom koja mora biti manje impozantnija, Äisto da pozornost bude koncentrirana na nju, ali nipoÅ¡to ne smije zaostajati kad su financije u pitanju. Piju se skupi kokteli, ali ne pretjerano puno njih jer nakon Å¡opinga, tijelo je iscrpljeno i malo mu treba. MuÅ¡ki dio populacije prolazi kroz sliÄan proces, samo u manjim vremenskim intervalima, dodajući prethodno teretanu, kladionicu i joÅ¡ poneko iskljuÄivo muÅ¡ko mjesto. Vode se isprazni razgovori o sportu, neÄijem dupetu i Äiji tata ima većeg. Mislio sam na BMW, naravno. TuÄnjave nisu poželjne jer one viÅ¡e nisu in. Razmirice se rjeÅ¡avaju tako Å¡to svi stoje na stolovima, elita, i razbacuju se na milo moje i ostale velebne hitove. VeÄer zavrÅ¡ava bljuvanjem po kožnim sjedalima, Nikeicama i novim dijamantima obloženim Å¡tiklicama. ÄŒija je bljuvotina, uvijek ostane u magli.
AltrOnativci: ( © Eugen Vidrić )
Izlazak zapoÄinje veoma rano i s jako malo pripreme. Marte, traperice, Iron Maiden ili /umetni sam / majica, kožnjak, masna kosa u rep, crna olovka oko podoÄnjaka da naglasi depresiju i weltsmerzch i hej ho, let’s go. Okupljanje u parku, crno jeftino vino, kloÅ¡arske pive. Žestice strogo zabranjene. Kokteli su fensi. A i tko bih ih radio u mraku zabaÄenog djela grada. Prvo se pije, pa se malo svira, pa se vode rasprave o nepostojanju boga i postojanju sotone, pa se promiÅ¡lja o tome je li veći junak Sid ili Kurt. Uz nekoliko razmirica, zakljuÄuje se kako je individualnost i tu prisutna pa je nemoguće i nepotrebno odrediti jednog junaka. Kasnije se nalaze s istomiÅ¡ljenicima pa se opet pije. Netko pretjera pa pobljuje klupu. TuÄnjave nema. Ona dolazi kasnije u mraÄnim prostorijama gdje frustracije napuÅ¡taju ljudsku duÅ¡u i stapaju se u zvuÄnicima iz kojih kreÅ¡ti knedl of fil. PoÄinje masovno Å¡latanje, bljuvanje u okolici, skakanje i demoliranje. Svira se air guitar i maÅ¡e kosom. Bari se sve Å¡to je dovoljno visoko ili dovoljno sisato. Uvjerenja o vjeÄnoj ljubavi Å¡to su je idoli spjevali nestaju s prvim drpanjem u parku, sjedeći na neÄijoj bljuvotini. Nije bitno Äija je, ali jebu mu mater Å¡to se baÅ¡ tu, stoka, morao pobljuvati.
Alternativci:
Priprema za izlazak traje malo duže zbog kreativnog kombiniranja odjeće s predmetima koji nisu u pravilu namijenjeni kao pokrivala, no tko se usudi prkositi konceptualnoj umjetnosti? Izlazi se na koncert, na neku andergraund sluÅ¡aonu benda za koga je Äulo maksimalno 25 sretnika, sluÅ¡aju se finski nepoznati autori koji su joÅ¡ uvijek nepoznati, iako je proÅ¡lo 25 godina od prvog albuma. No, ni onda ih nisu shvaćali ljudi pa ih sa zadovoljstvom ne shvaćaju ni danas. Kreativne radionice, revije nijemog njemaÄkog filma i sastanak ljubitelja životinja. Prethodno se svi toliko napuÅ¡e da im se uha zazelene i budu u skladu s jaknama. Nitko ne bljuje. Svakih nekoliko mjeseci jedan Älan druÅ¡tva napusti kolege zbog droge. Na sprovodu raspravljaju o filozofiji i postojanju sile. UmjetniÄki se izražavaju, piÅ¡u poeziju i radije će bljuvati zbog previÅ¡e soje, kukuruze, sative i ostalih biljaka u želucu nego zbog alkohola. Pri svakom izlasku paze da Å¡ire uvjerenja o najnovijoj hi men- new age – zen filozofiji života. Kuže život.
Normalna mladež
Doma su, pijuckaju jednu bocu kvalitetnog vina, slušaju dobru glazbu i ševe se cijelu noć.
Narodnjaci
Protagonisti ove populacije nemaju previÅ¡e financijskih mogućnosti da budu Å¡minkeri pa ih slobodno možemo osloviti sa Å¡minkerima wannabe. Naravno, uvijek se naÄ‘e pokoja stotka za staviti pevaljki meÄ‘’ cice. Kultura i ozbiljna glazba ih ne zanima. IzaÅ¡li su van da se napiju, potuku i da neÅ¡to uhvate kasnije u mraku. Prvo se napiju loÅ¡eg vina, porazbiju sve ÄaÅ¡e. Zatim se potuku jer je netko gledao nekoga sumnjivo. TrÄi se u na kredit kupljene mercedese po razne alatke kojima se razbijaju dijelovi tijela. U posljednje vrijeme se nosi i piÅ¡tolj oko pasa. Ako neka Äasa ne pukne kad se njome u žaru mnogo dobre pesme lupi o pod, onda se u nju puca. Najnoviji hit. No, eto, dogodi se da netko malo i promaÅ¡i. Bljuva se pod stolom i pod Å¡ankom, kao i svi normalni ljudi. Životne istine ostaju izreÄene u glazbi Å¡to treÅ¡ti iz mikrofona muÅ¡ke viÄ‘ me, matere ti Å¡to sam lijep i ženske imam cice, imam dupe koga joÅ¡ briga Å¡to nemam sluha pevaljke. Možda i najvažniji segment ovakvog provoda je ekonomiÄnost. Ne treba mnogo puno para, ljepote, a ni pameti.
Svaka sliÄnost sa stvarnim osobama je namjerna i nema niÅ¡ta loÅ¡e u tome Å¡to ste se prepoznali. LoÅ¡e je to Å¡to ste u krivoj kategoriji.
The Truman Show: povratak legende
January 24, 2006
Da parafraziram; niÅ¡ta nas viÅ¡e ne može iznenaditi. Izvježbali su nam mozgove, naviknuli su nas na svaÅ¡ta. ViÅ¡e nam ni krvave scene iz vijesti ne izmamljuju rijeÄi pokude i uzdahe na usta. Uvjetovani smo na razna sranja. No, i dalje postoji jedna stvar koja nipoÅ¡to ne može postati dosadna i predvidljiva.
Ljudska glupost definitivno ruÅ¡i sve ljestvice po svim mjerilima ovozemaljske intrige. Ono Å¡to žalosti pojedince je to Å¡to većina ljudi postane pasivna do te mjere da prihvaća glupost kao ultimativno božanstvo. Proizvodimo pristanak na bedastoće, ukratko. Imali smo tako raznorodnih tv realitya koji su rezultirali «slavom.» Slava poradi slave i milijun kuna.Hajde, Äak se može i shvatiti ovaj milijun kuna kao motivacija, ali kad je rijeÄ o 10 000 funti onda sumnjam da je novac originalna motivacija. Bit će da je želja za slavom pravi razlog. Opet kažem, možemo li tu slavu nazivati slavom?
Monitor.hr donosi link na Älanak Å¡to potvrÄ‘uje sve gore navedeno. 200 ljudi je «nasamareno» tako Å¡to su se prijavili za natjeÄaj povodom novog reality showa. RijeÄ je o tome da dvoje nepoznatih ljudi u showu zaÄnu dijete. Tv bi sve to prenosila, ljudi bi gledali zapanjenije nego Å¡to su statisti iz Trumanovog Showa gledali kako mali Truman spava. ÄŒak se jedan kandidat prijavio, iako je homoseksualno opredijeljen. Zamislite, žrtvovao bi svoja uvjerenja koja nije lako održati u ovom svijetu.
Srećom, bila je rijeÄ samo o testiranju ljudske sposobnosti da ide iz jedne krajnosti u krajnost. No, koliko će zapravo vremena proći kad ovakav i sliÄni show ne postanu dio tv programa? I usudio bih se reći da i Big Brother nije niÅ¡ta mnogo drugaÄije.
Pa kad već ovih dana glasno raspravljamo o privatnosti i koliko ćemo dopustiti drugima da ona postane javna, razmislite o ovome; Reality ne raste na drveću, ona je oko nas.
Vrišteći Edvard
January 23, 2006
Autor: ariston (blog) Objavljeno u: Time machine, Likovni odgoj Post je dosada pročitan 3417 puta.
Tagovi: boje, ekspresionizam, Ibsen, Krik, Likovni odgoj, Munch, Oslo, realnost, slikarstvo, Strindberg, tehnika, Time machine, Vrisak, Warhol
23. sijeÄanj datum je smrti poznatog NorveÅ¡kog slikara Edvarda Muncha. Prva asocijacija na ovog depresivnog Norvežanina zasigurno je njegova glasovita ekspresionistiÄka slika Vrisak. A odjeci tog vriska već su godinama u mojoj glavi, simbolizirajući jednu od autorovih najdražih slikarskih tvorevina.Edvard Munch roÄ‘en je 12.12. 1893. godine. Cijeli svoj život provest će okružen bolešću i smrću Å¡to će se jasno odraziti na njegov likovni izriÄaj. Tmina i depresija uzrokovane vlastitom i svjetskom boli prelijevaju se u melankoliÄnim bojama ovog zaÄetnika ekspresionistiÄkog pokreta u slikarstvu. PoÄetkom dvadesetog stoljeća izvrÅ¡it će svojim slikama veliki utjecaj na razvoj njemaÄkog ekspresionizma.
Nakon smrti Laure Cathrine Bjølstad, njegove majke, ostaje živjeti s ocem Christianom koji njemu te njegovoj braći i sestrama tjera strah od pakla duboko u kosti, uÄeći ih kako se za grijeh ide u pakao bez ikakve Å¡anse za pomilovanje. Kao mladom, umiru mu majka, brat i mnogo voljena sestra Sophie, dok je najmlaÄ‘oj sestri dijagnosticirana mentalna bolest. Edvard je takoÄ‘er bio Äesto bolestan. Od njegovih braće i sestara, jedino se Andreas oženio te odmah potom umro. To možda objaÅ¡njava zaÅ¡to su njegovi radovi bili ispunjeni agonijom. Kasnije struÄnjaci objavljuju kako je Munch najvjerojatnije bolovao od bipolarnog poremećaja.
1879. godine Edvard upisuje studij inženjerstva te ga joÅ¡ iste godine prekida zbog Äestog bolovanja i želje da postane slikarom. 1881. god. upisuje se na Royal School of Art and Design of Kristiania gdje su mu uÄitelji kipar Julius Middelthun i naturalistiÄki slikar Christian Krohg. 1885. god. putuje u Pariz gdje ostavlja dojam i utjecaj na francuske impresioniste i postimpresioniste. Pri svom izriÄaju na platnu prednost daje stanju svijesti i uma dok se vanjske realnosti dotiÄe rijetko ili nikako. Munch se nikako nije mogao poistovjetiti s impresionistima jer je umjesto nasumiÄno odabranog «komada» realnog svijeta radije slikao konkretne situacije ispunjene emocionalnom, ekspresivnom energijom. Tokom karijere Äesto mijenja naÄin izriÄaja, ali uvijek ostaje pri iskazivanju unutarnjih emocija. Zbog toga se likovi muÅ¡karaca i žena na njegovim slikama ne doimaju realistiÄno.
1892. god. izlaže u Berlinu, no pod izlikom prevelike kontroverzije izložba biva zatvorena nakon tjedan dana. U Berlinu se poÄeo kretati u krugovima umjetnika poput Hnerika Ibsena i August Strindberga.
IzmeÄ‘u 1892. i 1908. god. stalno putuje izmeÄ‘u Berlina i Pariza eksperimentirajući pritom s novim tehnikama poput fotografije, litografije i drvoreza najÄešće preraÄ‘ujući neka svoja starija djela.
U jesen 1908.god. njegova tjeskoba postaje akutna te biva stacioniran u mentalnoj klinici Dr. Jacobsena . Terapija kojom je bio lijeÄen utjeÄe na njegov svjetonazor te njegov rad postaje manje pesimistiÄan i s mnogo svjetlijih boja.
1940. god. nacisti deklariraju njegov rad kao «degenrativnu umjetnost» Å¡to Muncha izuzetno vrijeÄ‘a budući da je NjemaÄku smatrao svojom drugom domovinom.
Umire na danaÅ¡nji datum u Ekleyu nedaleko Osla, ostavivÅ¡i iza sebe 1 000 slika, 15 400 kopija te 4 500 crteža i 6 skulptura gradu na poklon. Njemu u Äast, podignut je Munch Museum u Tøyenu.
Slika Vrisak ili ponekad PlaÄ (Skrik, 1893) ostaje poznata kao njegovo najvažnije djelo. Prema mnogim analitiÄarima, slika simbolizira egzistencijalni strah modernog Äovjeka. Munch je napravio 4 verzije ove slike od kojih su dvije u vlasniÅ¡tvu Munch muzeja, jedna u vlasniÅ¡tvu Petera Olsena, a jedna je ukradena iz muzeja 2004.godine i joÅ¡ uvijek nije pronaÄ‘ena. Munch je o ovoj slici napisao sljedeće :
Hodao sam putem s dva prijatelja – sunce je zalazilo – najednom nebo postade krvavo crveno – Zaustavio sam se, osjećajući umor, i naslonio na ogradu – krv i plameni jeziÄci su bili iznad plavo-crnog fjorda i grada – moji prijatelji su nastavili dalje, a ja sam ostao stajati potresen tjeskobom – osjetio sam beskrajan vrisak Å¡to prolazi kroz prirodu.
Krajolik što se vidi na slici nalazi se u blizini Osla gledan s brda Ekeberg, a za vrijeme izrade ove slike njegova mentalno oboljela sestra bila u bolnici u podnožju istog tog brda.
2003. god. Astronomi su ustvrdili kako je slika zapravo odražava veliku erupciju Krakatoa 1883.god. Osim toga, postojale su insinuacije kako je bespolno biće na sredini slike zapravo jedna od mumija koju je Munch vidio na jednoj od izložba.
U 20.stoljeću, Andy Warhol radi Äitav niz kopija Munchovih slika, ukljuÄujući i Vrisak, sa svrhom da od jednog umjetniÄkog djela napravi objekt sklon masovnoj reprodukciji. Sam Munch ga je u tome davno pretekao, ostavivÅ¡i litografski otisak slike.
Munchov Vrisak ostaje priznat kao jedno od najpoznatijih dijela u ljudskoj povijesti dok slika sama simbolizira ekspresionistiÄki vrisak Å¡to ponekad ÄuÄi u svima nama.
Nickname Igra SkrivaÄa
January 20, 2006
Sociologija kao relativno mlada znanost podosta prouÄava iskoriÅ¡tavanje medijskog prostora i utjecaj medija na druÅ¡tvo. Sve se kvalitetno sažima u novonastale definicije izravno objaÅ¡njavajući postupke druÅ¡tva unutar novih trendova. Jedan ne tako novi trend meÄ‘u Internet korisnicima jesu Forumi. Okanimo se na tren blogova i pustimo njih za neka druga, zasebna istraživanja. Ujedno, prve asocijacije na blogove su online dnevnici. PodruÄje net psihologije viÅ¡e nego net sociologije.Forumi postoje otkako je i interneta kakvog ga mi danas poznajemo pa se o toj raÅ¡irenoj pojavi kao naÄinu meÄ‘uljudske komunikacije može mnogo govoriti i s povećim vremenskim odmakom. Mnogo prije blogova, forumi su dali mogućnost ljudima da u virtualnom prostoru prezentiraju jedno drugo poimanje vlastite osobnosti. Nerijetko se dogodi da neka liÄnost postane izvrnuta i sasvim opreÄna pravom obliÄju neke osobe. Forumi s mnogo registriranih Älanova savrÅ¡eno preslikavaju socioloÅ¡ku sliku druÅ¡tva u pravom svijetu unutar ovog virtualnog. Tako je kreacijom prvog pseudonima zapoÄela vjeÄita igra skrivaÄa iza jedinica i nula kojom su ljudi pokuÅ¡ali postići raznolike efekte. Od afirmiranja i pronalaženja prave vlastite liÄnosti, do preslikavanja već izgraÄ‘enog karaktera bezbrižno dijeleći svoju intimu zajedno s ostalim maskama. Pitam se, je li se itko ikad registrirao pod vlastitim imenom i prezimenom, a da to nije bila neka parodija u pitanju? Postoje i ne nužno negativni aspekti sakrivanja iza nadimaka. Primjerice, stvaranje kreativnog, umjetniÄkog i idejno zanimljivog lika unutar nadimka i avatara. Stvaranje vlastitog malog svijeta koji nas Å¡titi od realnosti. Ipak, jedan od osnovnih razloga zaÅ¡to su znanstvenici donijeli tezu o asocijalnom uÄinku interneta na ljude. Pojedincima su forumi u nekoj mjeri služili kao ispuÅ¡ni ventil, a sve se viÅ¡e taj aspekt Internet terapije prenosi na blogove.
U takvim situacijama kad mnoštvo ljudi izmjenjuje informacije i razgovara, veoma je zanimljivo promatrati reakcije većine ljudi na pojedine elemente.
Prije podosta vremena na jednom od najvećih hrvatskih foruma, dotiÄna je korisnica iskoristila samilost ostalih Älanova foruma tako Å¡to je hinila nepoznatu bolest, a zapravo je istraživala kako će se ljudi prema njoj ponaÅ¡ati. Osobe ostanu povrijeÄ‘ene kad uvide da su dio neÄijeg istraživanja, no oni Å¡irokogrudniji pretrpe takve stvari u cilju razvitka znanosti. Ako znamo da su ponekad deseci ljudi ubijani poradi istraživanja, onda ovo i nije tako straÅ¡na Äinjenica.
Igra skrivaÄa ponekad dosegne jednu zanimljivu, kompleksnu razinu u kojoj nastaju likovi razliÄitih ili istih profila. Primjerice, neÄiji klon se vrlo brzo može detektirati poznavajući naÄin na koji pojedinac inaÄe piÅ¡e. Zapravo, ovoj igri skrivaÄa stavljam ironiÄan predznak jer su rijeÄi ogoljene i same, bez fiziÄkih karakteristika zbog kojih ponekad donosimo krive zakljuÄke. Sakrivajući se u masi Internet korisnika, svaki od nas otvara svoju unutraÅ¡njost vjerojatno viÅ¡e nego Å¡to to Äini u vanjskom svijetu. Zbog toga su forumi i psiholozima i sociolozima veoma pogodno i plodonosno tlo koje vrijedi istraživati. Zapravo, mnogo se toga o ljudima može nauÄiti putem promatranja i sudjelovanja u forumima, a ponekad nije za zamjeriti sadistima koji Äesto iza odreÄ‘ene krinke manipuliraju većim brojem ljudi. Tko zna, ako se ponekad zabavimo na taj naÄin ni na Äiju Å¡tetu, možda se tada smanji broj stvarnih, povrijeÄ‘enih osjećaja. Ili pak dijelova tijela.
Rekao bih da gdje ima ljudi ima i sociologije, ali vjerujem da era prouÄavanja online efekata koji se ocrtavaju u stvarnom životu ili pak njime uzrokuju tek dolazi.
Forum Teatar
January 16, 2006
Prema mojoj maloj anketi, većina ispitanika nije znala odgovoriti na pitanje Å¡to je to Forum Teatar i kako funkcionira pa odluÄih napisati ovaj tekst i pojasniti za one koji ne znaju. Ne bih znao niti ja da baÅ¡ danas nisam s kolegama upriliÄio predstavu u tom stilu, a povodom seminarskog rada iz komunikologije. Na samom poÄetku ovog teksta upozoravam da, iako mi se otac bavio ozbiljnim kazaliÅ¡tarenjem, moja znanja o kazaliÅ¡tu su prosjeÄna.Naime, o Äemu je rijeÄ; klasiÄno kazaliÅ¡te funkcionira po jednom dobro uhodanom sistemu; glumci – publika. Glumci izvode predstavu pod palicom redatelja. PriÄaju priÄu na daskama koristeći se svojim glumaÄkim umijećem, kostimografijom, specijalnim efektima etc. Publika gleda i sluÅ¡a priÄu koju izvode glumci. Dakle, promatraÄi su koji pasivno sudjeluju u cijelom procesu.
U forum teatru situacija je poneÅ¡to drugaÄije. Publika dobiva jednu sasvim novu ulogu. Postaje aktivna.
Na glumcima je, koji najÄešće improviziraju, da ispriÄaju jedan problem. Odglume nekoliko scena bez prekidanja i uplitanja publike. Nakon Å¡to su to uÄinili, poveznik izmeÄ‘u publike i glumaca; Joker, ima zadaću namamiti publiku na suradnju. Publika je ta koja traži rjeÅ¡enje problema. NajÄešće traži naÄin kako da se slomi tlaÄitelj, odnosno onaj koji probleme donosi.
To može uÄiniti na nekoliko naÄina; sugerirajući likovima kako da se ponaÅ¡aju, uvoÄ‘enjem novog lika iz publike, predlaganjem konaÄnog rjeÅ¡enja i propitivanjem pojedinih likova. Ono Å¡to nikada publika ne smije napraviti jest davanje tzv. magiÄnog rjeÅ¡enja ili direktnog mijenjanja karaktera pojedinog lika. Sve to vrijeme Joker ima važnu ulogu, pazeći da publika sudjeluje. On ne smije ponuditi rjeÅ¡enje, ali može navoditi Älanove publike na pravi put.
Joker zaustavlja glumce u bilo kojem trenutku. Oni se zamrznu, a publika ostvaruje komunikaciju s pojedinim likom ili pak donosi rješenje.
U konaÄnici, tlaÄitelj se slomi idejom publike, ili nekim novim likom iz publike, ali bez da mu se promijeni karakter. Presudno je da su glumci spremni improvizirati jer nikad ne znaju kakav će im zadatak publika zadati i koje pitanje će im postaviti. Karakter likova mora biti izgraÄ‘en i glumac ga mora znati dobro braniti.
Bitno je napomenuti da se glumci pripremaju tako što uvježbavaju osnovne scene i moguće zadane, novonastale scene, ali isto tako radeći vježbe povjerenja i vježbe koncentracije. Mora se ostvariti određen nivo razumijevanja i povjerenja između glumaca. Žargonski, treba ih postaviti na istu razinu kako bi improvizacija glatko tekla.
Dakle, generalna razlika izmeÄ‘u klasiÄne i forum predstave je, kako i ime forum kaže, dvosmjerna kazaliÅ¡na komunikacija u kojoj publika ima glavnu rijeÄ, donoseći u konaÄnici najprikladnije rjeÅ¡enje zadanog problema.
Ovaj oblik scenske izvedbe je relativno mlad, a u Hrvatskoj postoji nekoliko kazaliÅ¡nih skupina koje se bave iskljuÄivo ovakvim djelatnostima. Na žalost, medijska eksponiranost podosta izostaje i ljudi nisu Äesto u prilici vidjeti neÅ¡to ovakvo, a joÅ¡ rjeÄ‘e i sudjelovati.
