wriscutters: a love story
January 27, 2006
Å to bi rekli, naÅ¡e gore list Goran Dukić, redatelj legendarnog hrvatskog filma Mirta uÄi statistiku, vratio se u velikom stilu i ovih dana žari i pali svojim ameriÄkim ostvarenjem; igranim filmom koji je u službenoj konkurenciji Sundance film festivala. Uopće me ne opterećuje Å¡to je lik odavde pa mi je drago Å¡to je uspio vani, nego sam svojedobno bio superoduÅ¡evljen Mirtom, pa mi je drago Å¡to autor spomenutog uratka nije izgubljen. Naprotiv, kako govore prve reakcije (nakon prve projekcije) iz Sundancea, film ima jako dobre Å¡anse za kakovu zvuÄnu nagradu.
Wristcutters: a love story, govori o samoubojici, njegovom afterlifeu rezerviranom i za ostale samoubojice, naravno tu je i ljubavna priÄa, a atmosfera je spookovito/filtrirano/atmosferaliÄna, za glazbeni ugoÄ‘aj pobrinuo se izmeÄ‘u ostalih i jedan od glumaca: Tom Waits. Kako potonji ima iza sebe nekolicinu filmskih uloga (uglavnom kod meni dragog Jima Jarmuscha), ne može se viÅ¡e govoriti o njemu kao marketinÅ¡kom potezu koji bi trebao privući u kina nekakvu kulovitiju publiku, već je on na filmskom setu dobrano kuhan, a i peÄen. No, festival ovih dana joÅ¡ traje, pa dok se žiri odluÄi oni koji joÅ¡ nisu mogu u mediateci online pogledati gore spomenuti Mirta uÄi statistiku.
žensko oko vs žensko pismo
January 11, 2006
Autor: anarhijaweekly (blog) Objavljeno u: Lifestyle Post je dosada pročitan 1144 puta.
Tagovi: Booksa, Lifestyle, Matanović, Milin, objektiv, oko, pismo, spisateljica, Vijenac, Vitaljić, Zarez, žene
Žensko pismo umjetno je stvoren okvir kojim se posljednjih godina odreÄ‘uje mlaÄ‘i naraÅ¡taj hrvatskih spisateljica (ako majku svega, Julijanu Matanović joÅ¡ možemo nazvati mladom) i koji pomaže ženskom mozgu koji teži redu i preciznom odreÄ‘enju svemira, shvatiti Å¡to to zapravo radi i gdje se sve to uklapa. Kako je sve skupa poprimilo znaÄajne razmjere, aktivirale su se i koje nisu planirale, dodale su gas koje su posustale, a vratile su se one koje su zauvijek otiÅ¡le; dobili smo situaciju o kojoj se piÅ¡e, priÄa, komentira, raspravlja za okruglim stolovima i razmiÅ¡lja. Jednom pokrenut kotaÄ, s vremenom mora usporiti ili se u konaÄnici zaustaviti. Tražit će se nova ideja ili okvir. Predlažem stoga ubrzani prelazak na žensko oko.
Rijetko se koja struka u nas naime može podiÄiti tako darovitim mlaÄ‘ahnim ženama poput hrvatske ženske fotografije. Žensko oko. Možda i prirodno ženski medij, jer, ne zaboravite kako žensko oko vrluda i vidi sve ono Å¡to trapavo muÅ¡ko rijetko uviÄ‘a. Žensko oko gleda i zagleda poput Mordorskog oka iz Gospodara. Žensko oko govori i onima koji ne uspijevaju uvidjeti sami, pokazuje put, razmiÄe prepreke i osvjetljava. Žensko oko idealna je tema za naprednu emisiju (da, ima i takvih na htv-u) Drugi format, savrÅ¡ena tema za veÄeri u Booksi, iskoristiva za otvaranje MSU-a, neprožvakana za kolumniste Zareza, Vijenca, strukovnih foto magazina, ženskih magazina, ženskog pisma naposljetku. Iza pionirki novog pojma, a ja bez straha istima prozivam Sandru Vitaljić i Maru Milinovu (na slici), stoji cijelo sestrinstvo djevojaka koje svojim objektivima prenose obiÄnim smrtnicima precizno ljudsko poimanje svijeta koji nas spaja i razdvaja. Stoga, oÄekujte žensko oko. Žensko pismo je na izdisaju, žensko oko tek dolazi…
crossing the bridge: the sound of istambul
January 4, 2006
fatih akin, njemaÄka / turska, 2005.basist kultnog njemaÄkog eksperimentalnog benda Einsturzende Neubauten, uvodi nas u glazbeno-dokumentarni film koji će zauvijek promijeniti moj pogled na Tursku. Crossing the bridge, a radi se o mostu koji povezuje Europu i Aziju definitivno je stvorio most koji će preptostavljam otvoriti mnoge nove poglede i, kako je nekoliko protagonista filma i istaknulo, izbrisati predrasudu o dva razliÄita svijeta – istoku i zapadu. Žila kucavica onoga Å¡to je na zapadu vjerojatno umrlo pojaÄanim korporativnim angažmanom oko glazbe, u Istambulu živi punom parom, ne kopira nikoga – samo uÄi lekciju, i stvara jedan novi svijet glazbene egzistencije otvoren svima.
Redatelj filma Fatih Akin, tridesetdvogodiÅ¡nji njemaÄki državljanin turskog porijekla koji je za svoj prethodni film Glavom kroz zid (Head-on) osvojio berlinskog zlatnog medvjeda, ne staje na loptu i snima film koji je u rangu, recimo, Wendersovog Buena Vista Social Club-a, a gdje vrhunski glazbenici po prvi puta postaju poznati Å¡irjoj publici i predstavljaju Kubu kao glazbenu izvornu velesilu sa do danas evidentnim utjecajem na svjetsku glazbenu scenu. Akin takoÄ‘er dolazi sa priÄom koju nitko do sada nije ispriÄao, a priÄa drži vodu. Rock bendovi, hip-hoperi, break-danceri i klasiÄni turski glazbenici, predstavljaju se na moderan i pristupaÄan naÄin, kombiniraju zapadnjaÄko iskustvo sa vlastitom tradicijom i ne posustaju. Film se ne ograÄ‘uje od politiÄke konotacije (Å¡to je kod Wendersa skriveno «iza kulise»), pa nekolicina gostiju komentira npr. ameriÄku naivnost i nerazumijevanje cijele jedne civilizacije, kritiÄki se osvrću i na negativne pojave u samoj Turskoj, a oÄigledna je i energija koja se ulaže u probijanje tabua i predrasuda druÅ¡tva u kojem se nalaze. Glazbeni ugoÄ‘aj je potpun, predlažem gledanje filma sa kvalitetnim ozvuÄenjem, ovo je neÅ¡to Å¡to će ostaviti traga…
