Slučaj Kurjak May 23, 2007

Ako laže koza ne laže rog. Kaže dobra stara narodna, ali kod nas vrijede malo obrnuta pravila pa raznorazne koze/jarci i pored vidljivih rogova lažu i muljaju godinama i nitko im ništa ne može ili jednostavno ne želi. Sve dok svijet (na našu sramotu) ne podnese račun na naplatu.

Pa je tako i dr.Kurjak godinama bahato obmanjivao javnost pričajući priče o svojoj nevinosti, a već su i ptice na grani znale da ´stručni´ doktor ima šporke ruke. Kao prvo, konačno je dokazano da je Doktor najobičniji plagijator, ili jednostavnije – lopov i kradljivac tuđih znanstvenih radova. Al´ u krađi nije stao samo na tome, već je vrlo vjerojatno, bez pitanja, posegnuo za nečim puno ozbiljnijim od tuđih slova na papiru – za tuđim jajnim stanicama. No za razliku od onog prvog, za ovo drugo će mu se teško dokazati išta, jer u nas jednostavno nema takovih zakona ni dokaznog postupka kojim bi se ispitivalo takvo što. Najvjerojatnije je da će eventualne posljedice mutnih Doktorovih rabota ostati u domeni intimnih obiteljskih drama.

Da zbog otkrića British Medical Journala, svjetski najuglednijeg medicinskog časopisa, nije pukla svjetska bruka i opasno bacila ljagu na hrvatsku medicinu, lokalno bi izija vuk magarca. To je amen! Uzalud bi bila sva uporna upozorenja i konkretni dokazi domaćih istraživača da je Asim Kurjak dugoprstić, ali pomaka i dalje ne bi bilo.

Raznorazne mutljaže su u nas moguće jednostavno zato jer je pravna država neefikasna - a mreža naše znanstvene klike preumrežena i preisplepetena. Previše se u njoj interesa vrti, a da ne bi jedno drugom čuvali leđa bez obzira na količinu grijeha (pa i uz silnu ljubomoru i zavist). Počevši od 20dk kave onoj sestri na porti, preko plave kuverte kirurgu, do protekcije ministarstva i/ili dozvole za neometanu privatnu praksu ´renomiranom´ znanstveniku – sve je isprepleteno korupcijom. Previše njih radi apsolutno isto ono što je radio i Kurjak, od prepisivanja do plagiranja, nepotizma i protekcionizma, previše su svi upleteni u sve, a da ne bi znali kompromitirajuće/osiguravajuće podatke jedni o drugima.

Štoviše, u nas mete napada redovito postaju oni koji traže istinu a ne oni koji su zgriješili, pa su tom logikom i oni koji su ukazivali na Kurjaka bili izloženi njegovim napadima i opasnim optužbama da su šovinisti i rasisti koji ga napadaju samo zbog njegovog podrijetla. I tako godinama. Oni optužbu, on demanti. Vječni bez-rezultantni ping-pong.

Stoga je ovakvo razotkrivanje jedino bilo i moguće - izvana. Nama uvijek netko drugi mora rješavati probleme principom Deux Ex Machina. Intervencijom British Medical Journala, neupitnog autoriteta, koji će lupiti šakom o stol metući pod njega pijani pir mediokriteta. Ali ponavljam - na našu sramotu. Jer tek sad kad je svijet vidio naše šporko rublje, pokrenuše se i hrvatske institucije, iz čiste muke, e a da bi spasili što se spasit´ da. Ali zašporkan obraz se teško pere.

Oblik kazne za Kurjaka još se ni ne naslućuje, jer se hrvatski ´mozgovi´ po prvi put moraju dosjetiti primjerenoj kazni koja bi tobože bila i opomena ostalima. No kakva bi kazna uopće uzdrmala takvog debelokožnog i dobro potkoženog čovjeka? Oduzimanje počasnog naslova, titule, katedre, prava na predavanja? A što je to njemu.

Od svih organa koje takve ljude mogu boliti, mislim da bi ih najviše zabolio – džep. Oduzmi mu licencu za rad, ukini mu praksu, pa da vidiš.

Pravorijek se čeka.

Bush nam u Hrvatsku stiže, Al´Qaida sve bliže i bliže May 8, 2007

Ovih se dana u našim vječno žednim medijima pojavila kratka vjestica o možebitnom skorom posjetu američkog predsjednika Busha Hrvatskoj. Na taj probni balon poradovaše se mnogi Hrvati, ali dva ponajviše - naši Stipe i Ivo!

Poveselio se predsjednik Stipe novom žvaljenju sa Bushom, a premijer Ivo hvatanju mister prezidenta pred pantovčanskim WCom, baš ko´ onomad u Washingtonu kad se udruženo lobiralo/kumilo za NATO. Misle si oni - upalilo je ono silno uvlačenje/navlačenje i naglavično sklepane pošalice o ljepoti jadranske obale!

Već vidim, Dubrovnik, biser Jadrana, varenje šahtova, slikavanje na Stradunu, Laura u šeširiću razgledava, naš naočiti Premijer šarmira Prvu damu izvlačeći Orlandov mač (šta će njemu ionako je kip), mister prezident leđero u kratkim rukavima uz šeretski osmijeh naganja golubove, tajne službe šize!

Već vidim Brijuni, vožnja Titovim mercedesom međ´ jelenima lopatarima, grupna slika sa Titovom stogodišnjom arom na mister prezidentovom ramenu, Laura rupčićem briše kakicu sa suprugova odijela, tajne službe šize!

Već vidim Pantovčak, pentranje uz zavojite stepenice, mister prezident nespretno zapinje, Čobi se požrtvovno baca pod mister prezidenta i ublažava pad, razgovor ugodni na onom otomanu uz čaj i keksiće, Stipe priča vicove, Laura briše proliveni čaj iz suprugova krila, tajne službe šize!

Već vidim silazak na Dolac međ´ populus i babe, zagrljaji, šestinski šeširić na mister prezidentovoj glavi uz kušanje sira i kravatu umočenu u vrhnje, svirka tamburaša, mister prezident razdrljene košulje razdragano hopsa, Laura koluta očima, tajne službe šize! Idila!

Već vidim Bikijada u Radošiću, seoski dernek, volovi, mister prezident sav oduševljen napokon međ´ svojima, Oimpijada seoskih sportova, mister prezident razdragano baca kamena s ramena, tajni agent pada pokošen kamenom međ´ oči, Laura stavlja peku na glavu: That´s not my husband, I don´t know that man! Narodni guslar Mile Krajina:

Kad je Buš u Radošiće bijoooo,

Janjet´nu jeo crno je pijoooo,

Loru je ganjo cuclao je lizuuuu,

Bikove je gledo tijo Kondolizuuu!!!

Eto! Mi i Ameri! Croatia & USA! Tko nam išta može!

Ali avaj, nismo mi te sreće! Naime vjestica veli da mister prezident Bush ako će i svratiti onda će svratiti na kratko, leteći, usput. U sklopu prijateljske turneje po Albaniji i ostalim balkanskim nedođijama, kojom mister prezident baš kao i Nixon nekoć, bezuspješno pokušava vratiti popularnost i simpatije vlastite nacije (po nedavnoj anketi ´popularnost´ u SADu mu je pala na rekordnih 27% potpore). Dakle, žvaljenje, naganjanje, hopsanje, kamena s ramena po Lijepoj Našoj treba uzeti sa rezervom.

Ah majkumu! Ništa Dubrovnik, ništa Brijuni, ništa Pantovčak, ništa Radošić, propadoše svi veseli planovi!

Sve nekako podsjeća na jedan drugi predsjednički posjet ili bolje rečeno - jednominutan skeč, kad se tadašnji USA prezident Clinton sišao u Zagreb popišat´, a predsjednik Pokojni ga dočekao na crvenom tepihu sve mu noseć´ papira da se obriše.

A ništa narode. Barem se ovaj put kompletan postav nacionalne galerije neće preselit na Pleso.

ÄŒernobil April 26, 2007

Trebala je to biti jedna sasvim obična nedjelja, drukčija možda jedino po tome što je bila toplija od prethodnih nedjelja te godine; ipak, toga 26.travnja 1986te, dakle na današnji dan u zoru, dok je čovječanstvo i doslovno i preneseno još uvijek spavalo, dogodilo se nešto što je, na jeziv način, obilježilo bližu prošlost istočnoeuropskih država.
Daleko od očiju javnosti, u tadašnjoj sovjetskoj, a danas ukrajinskoj nuklearnoj elektrani (NE) Černobil, ispitivao se sustav hlađenja u četvrtom reaktoru. Černobilska je elektrana tada bila tek osam godina u pogonu. Nakon nepune minute testiranja sustav je zatajio te je došlo do eksplozije tri godine staroga reaktora.
Eksploziju su najprije uočili stanovnici Pripjata, grada udaljenoga samo 3 km od NE, koji je posebno izgrađen za radnike u elektrani i njihove obitelji. Uslijed eksplozije došlo je do istjecanja radioaktivnih tvari u atmosferu, koje su se u početku, zbog dominantnoga sjeverozapadnog vjetra, širile prema Bjelorusiji, na koju je palo preko 70% radioaktivnih izotopa stroncija. Nedugo potom vjetar je promijenio smjer prema jugoistoku, a pojavili su se i kišonosni oblaci, zbog kojih je došlo do mjestimičnih pljuskova. Ti su meteorološki elementi uvjetovali različitu raspodjelu radijacije na izravno pogođenom prostoru Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, čineći ta područja vječno kontaminiranima i nenastanjivima. Vjetrovi su u nekoliko dana radioaktivni oblak nadvili nad cijelu Europu, a u roku sedam dana i nad cijelu sjevernu hemisferu, sve do Amerike. Dakle, radioaktivni oblak je u roku sedam dana obišao cijelu kuglu zemaljsku! Ako se pitate gdje smo tu bili mi, oblak je već dana drugog stigao i do tadašnje Jugoslavije, odn. naše Hrvatske. Širenje radioaktivnih tvari od zapadnih je zemalja prva uočila Švedska koja je i uzbunila svjetsku javnost.

Sovjetske su vlasti obavijestile javnost o nesreći tek dva dana nakon eksplozije. Tada je već 48 000 stanovnika Pripjata bilo daleko od svojih domova, dok je nad černobilskom elektranom kružilo 1800 helikoptera koji su pijeskom i drugim vatrogasnim sredstvima bezuspješno pokušavali ugasiti požar. Tek deset dana nakon eksplozije zaustavljeno je istjecanje radioaktivnih tvari, a sedam mjeseci nakon katastrofe reaktor je prekriven tzv. «sarkofagom», betonsko-armiranim pokrovom. Time je samo privremeno prikrivena velika černobilska nuklearna katastrofa, jer brojne su posljedice ubrzo isplivale na površinu. Tridesetak smrtonosno ozračenih radnika koji su golim rukama herojski uklanjali radioaktivni materijal - preminulo je u prva tri mjeseca. No državni je vrh šutio o tim tragičnim posljedicama, tako da je u operacijama saniranja terena sudjelovalo čak 800 000 vojnika i vatrogasaca. Prema službenim podacima, njih 25 000 više nije među živima, dok mnogi drugi pate od teških bolesti, poput raka pluća, štitnjače, leukemije, kardiovaskularnih bolesti, oštećenja živčanoga i probavnoga sustava. Prema neslužbenim podacima, samo u Ukrajini od posljedica radijacijske bolesti pati oko 3 milijuna ljudi! Posljedice zračenja cjelokupno stanovništvo će osjećati i kroz nekoliko generacija, budući se genetska oštećenja prenose i na nerođenu djecu.

Tri preostala reaktora NE Černobil rade i dan danas. Sovjetski su znanstvenici prije petnaestak godina objavili vijest da sarkofag nad uništenim 4tim reaktorom neće izdržati dulje od 20 do 30 godina! Ovo je godina – 21a.

Na današnji dan u zoru, prije 21 godinu, dok je čovječanstvo i doslovno i preneseno još uvijek spavalo, neki su zaspali da se više nikad ne probude, no neki su se probudili i više nikad, nikad – nećemo usnuti. Ne nuklearnom lobiju! Ne nuklearkama! Ne za NE!

Monty Python’s Flying Circus (prva sezona) March 16, 2007

U velikom stilu na policama boljih videoteka (ne joÅ¡ i u prodaji) pojavila se kompletna 1. sezona legendarnog Monty Python’s Flying Circusa. Na dvostrukom dvd-u je čak 6 sati i 32 minute materijala ili svih 13 epizoda prve od ukupno 4 sezone. Podsjetimo se, MPFC se pojavio daleke 1969., točnije 05.10.1969. na BBC-u. Maloprodajna cijena ovog izdanja će biti negdje oko 150 kn, a posuditi je u videoteci možete za 20 kn.
Evo i popisa epiozoda:

1. Whither Canada?
2. Sex and Violence
3. How to Recognise Different Types of Trees from Quite a Long Way Away
4. Owl-Stretching Time
5. Man’s Crisis of Identity in the Latter Half of the 20th Century
6. The BBC Entry for the Zinc Stoat of Budapest
7. You’re No Fun Anymore
8. Full Frontal Nudity
9. The Ant, an Introduction
10. Untitled
11. The Royal Philharmonic Orchestra Goes to the Bathroom
12. The Naked Ant
13. Intermission

Svi Kosoričini stanovi March 10, 2007

O, ja vjerujem da je Jadranka Kosor do svoje stančuge od 90 kvadrata došla apsolutno u okvirima tadašnjih zakona, naglasak na - tadašnjih. I vjerujem da su prijašnje stanare ´humano iselili´ i pronašli im alternativu. I vjerujem da ona o tome nije ništa znala. Uostalom zašto bi, zašto bi gospođa poklonjenom konju gledala u zube? Ja kužim da je ´zamjena´ manjeg za duplo veći stan ´čista´ i da je sve to obavljeno legalno po zakonu. I znam da sukladno tome Jadranka ima sve papire i stečeno stanarsko pravo. I shvaćam da je u toj priči sve crno na bijelo potkrijepljeno dokumentima koji je ´odrješuju´ krivnje.

Ali i sa svim dokumentima i papirima i zakonima, znate kako kažu – ako smrdi, djeluje i izgleda ko govno…

Naime, sve u toj prljavoj priči previše asocira na one filmske scene kad neki plavooki nacistički uber SS-ovac ulazi u netom ´humano iseljeni´ židovski stan i liježe na još toplu postelju diveći se sada svojem Kokosckhi na zidu.

Iako ovo Hrvatsko ´stanarsko preuzimanje´ 90ih nema veze s onodobnim nacizmom, metodologija je htjeli priznati ili ne – vrlo slična. Uostalom i nacisti su preuzimali židovsku imovinu ´po zakonu´. Doduše - nacističkom antisemitskom zakonu.

To su bila vremena kada je HDZ na taj način, dakle tuđim stanovima (mahom bivših pripadnika JNA) i sličnim, regrutirao ljudstvo. To su bila vremena kada su glavešine nerijetko išle po provincijama i popunjavale HDZove redove odanim materijalom: Mate, Ante, Stipe oš´doć u Zagreb, Split, Zadar daćemo ti stan, ne brigaj… To su bila vremena kada je HDZ na taj način ´zaslužnicima´ popunjavao naglo ispražnjene vojne stanove, to golemo materijalno bogatstvo koje im je kao mana s neba palo u pohlepne ruke.

Vjerujem da je svako mjesto u Hrvatskoj imalo ovakvih primjera, možda ste nekima i svjedočili.

Doduše, bilo je i manje rafiniranih metoda. Sjećate se vremena kada su gradovima operirale uniformirane naoružane trojke, četvorke isl. sa izuzetnim darom provaljivanja i zauzimanja tuđih stanova, a nitko im nije htio ili mogao ništa. Sjećate se vremena kada je bilo opasno otići bilo gdje jer bi se mnogima po povratku s vikenda na selu znalo desiti da poljube vlastita vrata? Čekala bi ih nova brava, a nerijetko i kompletno nova blindirana vrata skupa sa šarkama i okvirom, a o ´podstanarima´ da ne govorimo.

Sad ćete se začuditi kad kažem da mi se čak ova druga, sirovija metoda čak čini ´poštenijom´ od prve. Jer kad pogledaš s ove vremenske distance, ova druga metoda barem ´dopušta´ da danas upreš prstom i jasno vikneš – ukrao si (Iako oni koji su tada noćima iza vlastitih vrata doživljavali traume osluškujući nepoznate korake na stubištima – teško da bi to nazvali ´poštenijim´)! A ona prva metoda oduzima ti čak i to pravo, pravo na - imenovanje lopova.

A upravo ta fina razlika koja prvu metodu otimačine rascjeljuje od druge metode otimačine, a o otimačini je i ničemu drugome riječ, je – zakon.

To su bila vremena kada se robilo i kralo kako otvoreno tako i prikriveno, pod okriljem nedorečenih zakona (čitaj=privatizacija). Dakle govorimo otvoreno, to su bila vremena kada je Hrvatska pod patronatom vladajućeg HDZa, legalno i zakonito - popljačkana.

I kažem jasno - Jadranka Kosor nije sama opljačkala Hrvatsku, ona čak takoreći ni nije profitirala (vraga nije, ali eto) u usporedbi sa ´krupnijim´ zvjerkama, ali miševa je bilo više, a kad svi miševi grickaju isti kolač, malo po malo kolača više nema.

I zato apsolutno vjerujem da gđa Kosor o tome nije ništa znala jer nije htjela znati. Uostalom zašto bi ona čačkala mečku i išla znati više od onoga što joj je tada bilo potrebno. Odnosno, bolji izraz bi bio - više od onoga što bi joj tada a i sada bilo ugodno znati.

I da privedem kraju, situacija danas iliti sukus svega je – izija vuk magarca. Hrvatska može samo lajat i maštat, nema nam vajde.

Kamo sreće da su gđi Jadranki za njene zasluge dodijelili još kakav stan da se u njega preseli! Ne, nemojte se čuditi, ponavljam – kamo sreće da su Jadranki i takovima dodijelili još kakav stan da se i u njih presele!

Npr. Kurdi-stan, Tadžiki-stan, Kazah-stan, Uzbeki-stan, Afgani-stan, Guli-stan…

Hrvatska bi danas bila toliko sretnija, ako ne i bogatija.

P.S. O pozadini cijelog ovog slučaja, političkim napadima, podmetanjima, vađenjem prljavog veša baš sada, tko koga zašto isl. nisam previše, jer smatram da će to najbolje pokazati budućnost. Naime svima nam je jasno da smo ušli u - izbornu godinu.

NATO lovi Karadžića February 21, 2007

Ovih dana sve bosanske ali i hrvatske solane rade punom parom. Tuzla vrije, Pag i Ston ključaju, stručnjaci se hvataju za glavu, sol se prodaje pod zlato, dionice soli rastu, vrijednost šećera pada, sojina repica bubri, lički krumpir se mrvi, kava miriše, INA smrdi, indeks stoji, burze padaju, nitko ne zna šta bi sa sobom, vlada totalno apsolutno i nesagledivo – lu-di-loooo!

Soli nema dovoljno! Potražnja za solju uvelike premašuje mogućnosti proizvodnje. Tuzlanska sitna kamena vadi se iz površinskih kopova bagerima i ostalom teškom mašinerijom jer ljudskih resursa nema dovoljno, zavodi za zapošljavanje su poharani, radna se snaga traži i u Rumunjskoj, Kini i Albaniji, kopa se rukama, kopa se nogama, kopa se dvonoške i četvoronoške, kopa se danju i kopa se noću, kopaju i starci i žene i djeca i invalidi rada i invalidi nerada.

Ali šta?! Soli i dalje nema dovoljno!! U Hrvatskoj solane ne zaostaju, paška i stonska morska jodirana sitna i krupna beru se katapilerima i trpa u kamione, mobilizirane su pričuvne vojne snage, beru ročnici, beru domovine branitelji, beru obiteljski hranitelji, beru zubima, beru nogama, bere se rukama, bere se dvonoške i četvoronoške, bere se danju i bere se noću, beru i starci i žene i djeca i invalidi rada i invalidi nerada. Kamioni su zakrčili ceste, avioni zakrčili nebo, brodovi zakrčili morske i riječne luke, u obje zemlje nastao je totalni apsolutni i nesagledivi – prometni kaos!

Ali šta?! Soli i opet nema dovoljno!!! SOLI NAPROSTO I DALJE NEMA DOVOLJNO!!! Vlade obiju zemalja uvele su mjere elementarne nepogode i donijele hitne mjere poticajnog uvoza šporke žute krupne iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata! Cestovne službe za zimsko održavanje cesta prazne skladišta svojih godišnjih zaliha krupne soli za posipavanje cesta i hitno šalju svoje ralice na mjesto emergencije! Restorani, hoteli i moteli miču soljenke sa stolova, kućanice ne sole ručkove, neslano je meso, pita i salata, neslana je srdela, maslina i blitva, neslana je juha, sarma i pečena janjetina, neslan je pršut, panceta i kulen, neslano je čak i o tempora o - more! A o ozbiljnosti situacije govori dovoljno što je bez soli ostala čak i - neslana šala!

Ali Å¡ta?! Pogodili ste - SOLI I DALJE NEMA I NEMA DOVOLJNO!!!

Pa pobogu kako sve to? Zašto sve to?? Otkud tolika nestašica??? Otkud tolika potražnja??? Kako je do toga uopće došlo??? Kako, kako, KAKOOOO?!?

Zar niste čuli?

NATO opet lovi Karadžića – mogu mu stavit soli na rep.

Danijel, pobjednik treće sezone Big Brothera ! December 9, 2006

Treća sezona BB-a je doÅ¡la do same zavrÅ¡nice. Tusta spletkaroÅ¡ica Halitaj je uspjela doći do Rima, ali Papu neće vidjeti. Prvi put je nominirana i odmah je izletjela van poput Å¡ampanjskog čepa. Danijel je izdržao tko zna koju po redu nominaciju i potpuno zasluženo ulazi u finale. Zadranin je bio na meti sustanara, a RTL je bezobrazno, kao niti jedne sezone do sada, dopuÅ¡tao otvorena dogovaranja oko nominacija. Nadam se da će Danijel pokupiti nagradu i da neće biti novih neugodnih iznaneÄ‘enja u režiji RTL-a koji se svojski trudio nametnuti kao favorite posrnulog vjernika Antu Seljaka i Tanju Jovanović, jednu od najglupljih stanarki u povijesti ovog showa. Pod sumnjivim okolnostima Ante je “pobijedio” Anu, Big Brother je odlučio pričekati joÅ¡ jedan tjedan dajući Å¡ansu spomenutom dvojcu da ogreznu do kraja u sexu, ali kako od toga nije bilo niÅ¡ta morali su potvrditi Danijelovu pobjedu u slijedećem krugu. Naravno, uvijek se rezultat prikazivao kao iznimno tijesan Å¡to je imalo ponukati one koji glasaju da joÅ¡ viÅ¡e okreću brojeve i guraju lovu u RTL-ovu Å¡krabicu. Pogledajmo finaliste i pokuÅ¡ajmo predvidjeti rasplet finala.

Tomislav Šimićević (Novigrad), 28 godina, frizer, bračni status - ima curu (jea rajt).

UÅ¡ao u show naknadno, uhvatio se kuhače, frizeraja i budžeta i tako si osigurao da nikada ne bude nominiran. Potajno se nada pobjedi iako od toga neće biti niÅ¡ta. Sprijateljio se sa ženama, zajedno s njima lio gorke suze i dijelio jeftine ljubavne savjete. Omiljena pjesma “Srce nije kamen”.
Prognoza za finale: ispada prvi ili drugi.

Tanja Jovanović (Dubrovnik), 20 godina, slastičarka, bračni status - imala tipa pa ju je ovaj šupirao tijekom showa.

Neke njene glupe izjave će ući u anale televizijske zabave kao npr. “a znam, trajekti su ono Å¡to vozi po Zagrebu” ili nedavni primjer kada je Michelangela nazvala “MiÅ¡elangelom”. Razumijemo da kandidate za BB ne vrbuju iz redova akademske zajednice, ali njeno dovoÄ‘enje u show je bilo na rubu dobrog ukusa.
Prognoza za finale: ispada prva ili druga.

Yameisy Sanchez Hernandez (Poreč), 26 godina, bračni status - razvedena, ima dijete na Kubi.

Živahna Kubanka bogatog životopisa je imala kakve-takve izglede sve dok nije prošli tjedan stavila sve na kocku odbivši nominirati dvoje sustanara. Na ovaj način je namjeravala prikupiti dodatne poene kod publike, ali teško da će to proći kod naroda koji je u svojoj povijesti bio prevaren toliko puta da je ova egzibicija Hernandezove mačji kašalj, učiti od Sanadera i ekipe kako se to radi.
Prognoza za finale: najvjerojatnije će ispasti pretposljednja, treća.

Danijel Rimanić (Zadar), 26 godina, bračni status - slobodan poput ptice.

Iako će sam za sebe reći da je glup on je zapravo najobrazovaniji od svih finalista, ima završenu višu pomorsku školu. Teški emotivac, tipični Dalmatinac, jedini istinski zabavan stanar od svih koji su prodefilirali kroz kuću i najmanje pokvaren. Morao je izdržati silne nominacije, od finalista najmanje razmišlja o glavnoj nagradi. Jedino postoji opasnost da ga u slijedeći petak ne trefi lakši srčani udar kada ostane sam s Yameisy ili ko već dogura do te faze.
Prognoza za finale: pobjednik.

Zaključno, ova sezona je obećavala u početku, ali se kasnije sve rasplinulo u nekakve prozirne tajne misije koje su stanari uglavnom kužili od početka. Iako je uveden sustav novčanog kažnjavanja, tj. umanjivanja glavne nagrade to se svelo na kazne od po 5 soma kuna za nenošenje mikrofona dok su otvorena dogovaranja oko nominacija prolazila lišo, osim u jednom slučaju. I dalje je vidljiva žudnja Big Brothera i ekipe da od showa načini lakši pornografski sadržaj koji bi kako oni misle povećao gledanost. Zbog želje da konačno spare Antu i Tanju BB je prekršio i neka elementarna pravila samog showa. U kontaktiranju s vanjskim svijetom, koje je opet samo po sebi protiv pravila, Tanji je namjerno javljeno da ju je dečko nogirao i da joj, zamislite samo - cijela obitelj daje blagosov da se baci na Antu. Ljigavo, nema šta. Ove sezone RTL je došao u sukob i sa EPH-om kada je Denis Kuljiš objavio da je jedan od glavnih ljudi cijelog showa u svoje vrijeme dilao dop ispred škole. Hoće li biti slijedeće sezone? Pa obzirom da je ovo jedina emisija koja drži kakvu takvu gledanost vjerojatno nas čeka i 4. izdanje BB-a. Smjernice su postavljene, možda već sada RTL-ovi skauti traže po Hrvatskoj nekoga iz Izraela i Palestine..

Kažem vam - zaustavite se! November 16, 2006

(Političko-satirička poema sa nebuloznim upadicama preminulih i nepostojećih osoba)

UVOD

A obećavaše popodne baš spokojno i mirn-o…

ZAPLET

Nesmotreno, Ona o! Spomenuše funkciju koju je tada obnaša-o.

Na to -mili bože- o, ko kokica je pukao!

Šiknuše krvca Mu, uz vrat v nos und obraza lik,

Prokuljala iz uški vode dim,

Probudio se partijin bik!

Čuperak povrh čela se nakostriješio,

I onda je puče moj dar-mar uslijedio!

(Dar-mar Holmeeees, on je pravi! Dar-mar Holmeeees, on je pravi! Dar-mar Hooooooolmes!)

KULMINACIJA

I onda opomenu daše joj,

A ona o opomeni da ona ne paše njoj – pih!

No nepokoleban i opomenu drugu (uz riječi uskrat) on poslaše joj,

No uskrat riječi - jezika ne skratiše njoj: Šutila hvala lijepa – ne bih!

te jezikom nastavi ona, mjesto metle, po liku da mlati mu pijanom.

I onda on njoj ´Zaustavite se!´ reče,

Al´ rafal-dva (rata-ta-ta) njoj uteče.

Pak će on ´Kažem vam – zaustavite se!´ i opeta,

A ona njemu paljbom otvorenom: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!!

I onda on njoj da joj dati ne mogaše više ništa sem toga,

Na što ona raspištoljeno: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!! –raspali ne gledajući ni kamo ni koga,

I onda on njoj da bi vitezove sjajne zaštitare zvao da izbace nju to jest ju,

No da: ´…to ne bi bilo prema dami… to.´

Na što dama jošte i više: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!! –krene ispaljivati riječi roj,

I da ministricom nesposobnom bješe –zlobno je nadodao.

(I tu ga je zajebao. Jer posli ovoga puče moj, sve ode u pićkamaterina neparan broj!)

KLIMAKS

I onda djeva cipelicu skinuše jer Pepeljuga bosonoga djevama uzor - jest,

(Kubrick: U pićkumaterinu - šta nisam gorili da cipelu mesto koske! Cipelu mesto koske!)

I sva je djevice pepelne čedna suzdržanost minuše,

Te usklicima uskličnim stane prve redove - mest,

I s cipelicom započe nedužnu klupu nemilosrdnijeh tući

(´Ho-ću ku-ćiiiiii, ho-ću ku-ćiiiiiiiiiiiiii!!!´ -šeik iz dječje lutkarske emisije).

RASPLET

I onda kada već prijetiše ugroza o-zbiljna,

Od tih moćnih obućnih projektila,

I kada se vitezovi zastupni pod klupe pobacaše hrabro,

(Ne znajuć gdje im je guza u tom trenu, a gdje glava bila)

Strahujuć od cipelica ženskih 38-40 broja…

KRAJ

Dođe i konac tog ludinog odijela kroja.

I zaključiše raspravu On,

Navodno kažu, zbog mobitela mu tihi zvon

(Jer kad Doktor zove plavušo znaj - svemu je kraj).

Sjeverna Koreja i licemjerje svijeta October 10, 2006

I tako je sjevernokorejski diktatorčić međ´ ljudima i selom poznat i kao ludi Kim (Junior, sin ludog Kima Seniora) dobio novu omiljenu igračku – nuklearnu bombu. A što je dobio svijet?

Pa ovaj poremećeni svijet je dobio još jednu brigu, kao da ih ionako nema dovoljno. Ali zanimljivo je tko je taj tko je najglasnije graknuo na Sjevernu Koreju, zanimljivo je tko je taj koga najviše žulja najnovija nuklearna sila.

Pa onaj tko kao kvočka sjedi na najviše nuklearnih jaja (bojevih glava). Pa onaj tko je jedini u povijesti čovječanstva i bacio atomsku bombu na civile (Hirošima i Nagasaki). Pa onaj tko nema nikakvih skrupula u ostvarivanju svojih ratnih ciljeva. Pa onaj tko upravo sada i dalje u vukojebinama svijeta koristi projektile sa osiromašenim uranom.

Da, pogodili ste, taj netko je - SAD. Najveća nuklearna velesila na ovom planetu od kada je svijeta i budala.

Brže-bolje su se sjetili prosvjedovat´ (u prijevodu: sad im guza radi ko meduza, jer dok su se oni bavili Irakom - S.Koreja im je iza leđa ostvarila ono što Iran odavna želi, ali ne može), brže-bolje su skočili tražiti sankcije (ama što uzeti ili sankcionirati onomu - tko ionako ništa nema?), brže-bolje su stali drečat kako je to nečuveno. Pa i jest nečuveno prijatelji!

Znate što je nečuveno?

-Nečuveno je da ´slučaj Sjeverna Koreja´ svjetskom policajcu SADu služi kao kamuflaža za puno gore stvari koje se događaju u Iraku.

-Nečuveno je da Busheva administracija S.Koreju koristi za guranje bitnijih stvari pod tepih (pedofilska afera etc).

-Nečuveno je da Ameri S.Koreju izvlače iz rukava samo kad i gdje njima odgovara.

-I nečuveno je da ostatak svijeta tako lako pada na tu prozirnu igru.

Da prijatelji, Sjeverna Koreja je bila i prije Bombe. Sviđalo se to nekomu ili ne.

-Ludi Kim je i prije bio.

-Diktatura je i prije bila.

-Izgladnjivanje vlastitog naroda je i prije bilo.

-Tajni koncentracijski logori za sjevernokorejski narod su i prije bili.

-Tisuće napuštene i do smrti izgladnjele sjevernokorejske djece su i prije bile, pune su ih ulice.

-Potpuna izolacija jednog totalitarnog i bolesnog i umobolnog i paranoičnog režima je i prije bila – i jest.

A gdje je onda SAD i zabrinuti svijet bio? Ha? Gdje je onda bio UN? Gdje je onda bilo Vijeće (ne)Sigurnosti? Gdje su svi ti dušobrižnici onda bili?! Gdje su bili kad su iz Sjeverne Koreje dopirali vapaji milijuna umirućih i izgladnjelih ljudi?! Gdje su onda bili, to ja vas pitam!?!

Bili su na naftnim poljima Iraka (ćućali naftu borati!). Na kojima je usput, ali i nimalo slučajno rečeno – i danas u bombaškom napadu izmasakrirano 13, a ranjeno 46oro ljudi. Odnosno, trinaestoro mrtvih i četrdeset i šestoro ranjenih više nego u podzemnom nuklearnom pokusu Sjeverne Koreje.

59 žrtava u jednom danu. Mislite da je to malo? A koliko ih je bilo jučer? A prekjučer? Ne znate? Ne znam ni ja. Ne znam – priznajem. Postalo mi je sve ravno. Ajmo ih onda brojat. Šta je, šta ste stali?! Rekla sam ajmo ih brojat, ajmo junaci:

jedan,

dva,

tri,

četiri,

pet,

Å¡est,

sedam,

osam,

devet,

deset,

jedanaest,

dvanaest,

trinaest,

četrnaest,

petnaest,

Å¡esnaest,

sedamnaest,

osamnaest,

devetnaest,

dvadeset,

dvadestjedan,

dvadestdva,

dvadesettri,

dvadesetčetri,

dvadesetpet,

dvadesetšest,

dvadesetsedam,

dvadesetosam,

dvadesetdevet,

trideset,

tridesetjedan,

tridesetdva,

tridesettri,

tridesetčetri,

tridesetpet,

tridesetšest,

tridesetsedam,

tridesetosam,

tridesetdevet,

četrdeset,

četrdesetjedan,

četrdesetdva,

četrdesettri,

četrdesetčetiri,

četrdesetpet,

četrdesetšest,

četrdesetsedam,

četrdesetosam,

četrdesetdevet,

pedeset,

pedesetjedan,

pedesetdva,

pedesettri,

pedesetčetiri,

pedesetpet,

pedesetšest,

pedesetsedam,

pedesetosam,

pedesetdevet.

Šta je? Teško vam je brojat? Prepatetično? I neka je. Jer ovo je samo od danas.

I prosvjeduje li zbog ovih mrtvih tko? Traži sankcije? Traži barem intervenciju ili možebitno reakciju Vijeća Sigurnosti? Izražava li itko barem zabrinutost? Itko? Di ste sad junaci?

I da, u pravu ste, potpuno ste u pravu – ovo što S.Koreja radi je potpuno sranje, svijetu fakat ne treba još nuklearnih sila, ne treba mu ni zračenja, ni bombi, ne treba mu ni luđaka, ni diktatora, ni beskrupuloznih manijaka, ni svega onoga što onaj Kim Junior predstavlja. Dabogda se okliznuo o svoju zlatom optočenu kadu i slomio vrat. Toliko o tom kretenu.

Ali shvatite jedno - svijetu ne treba ni da ga SAD vodi žedna preko vode (neće meni nitko pored zdrave pameti mazat´ oči i prodavat´ roge pod sviću).

Jamie Oliver napokon odrastao? September 29, 2006

Jamie Oliver do sada me fascinirao koliko i muvlje govance na šoferšajbi jutarnjeg lokalca Metković-Makarska. I inače cijela ta svjetska histerija i pomama za jednim osrednjim kuharčićem u pravilu mi je dizala kosu na glavi, a ne rijetko i želudac kad god bi naše TV postaje zavirivale u lonac tog engleskog nedozrelog mladca.
Ukratko rečeno, to što bi on nazivao vrhunskim jelom, počesto je izgledalo kao specijalitet moje babe Ikače za tovljenje svinja, ili po domaću rečeno – na napoj iliti mekinje. A o zloupotrebi maslinova ulja da ni ne govorimo, to što je on sa zelenim blagom mediteranskih krajeva radio - nalikovalo je na kulinarski zločin.
Da je Stevo Karapandža svojedobno sa onim tucaonikom za začine radio što ovaj danas radi, ne bih se zaklela da ga onaj drugi Oliver(Mlakar) kao njegov kuharski partner - istim tim tucaonikom ne bi zatukao pred TV kamerama (Blažena bila Vegeta tada i sada).

No jedno se Jamieu nikada nije moglo osporiti, nevjerojatna količina energije i posvećenosti svome pozivu, onaj zarazni entuzijazam koji tjera ljude da ga barem blagonaklono toleriraju ako ne i obožavaju. Predanost onomu za što te Bog na ovaj svijet donio uvijek u konačnici donese zanimljive rezultate, a na rezultate Jamieve predanosti naletih sasvim slučajno prije koji dan okrećući programe na TVu.
I ne moram ni reći da me potpuno osvojio! Naime, Jamie se upustio u borbu sa vjetrenjačama, u plemenit i nadasve ispravan boj, ali iznad svega težak ako ne i nemoguć (tim veći trijumf ako u svome naumu uspije). Jamie je odlučio promijeniti cijeli jelovnik britanskog školskog sustava! Jamie je odlučio objaviti rat nezdravoj umjetnoj hrani, hamburgerima i pomfriu! Odlučio je poduzeti nešto dok je još vrijeme, nešto za dobrobit britanske djece, za dobrobit njihova zdravlja, budućnosti - odlučio je preokrenuti cijeli sustav naopako, odlučio je vratiti prirodnu i zdravu hranu u školske menze!

Ne sjećam se kad sam sa većim zanimanjem gledala neki dokumentarac, jer problemi na koje je Jamie nailazio u svojoj misiji pratili su se poput najnapetijeg trilera. Prvo je trebalo naći jednu oglednu školu koja bi poslužila kao primjer za druge u okrugu, te konačno i za nacionalnu razinu (takav je barem plan, da li će uspjeti ne znam).
Ako ste mislili da je uvjeravanjem ravnatelja te škole sve bilo riješeno, varate se. Jamie se suočio s otporom apsolutno svih, prvo kuharica (za koje je na svoj jad i muku ustanovio da uopće nisu kuharice već ´podgrijačice´ jer osim podgrijavanja gotovih i smrznutih pripravaka fast fooda ne znaju takoreći ni jaje pofrigat, manistru zakuvat ili mrkvu narezat), zatim učitelja (koji se nisu mogli nositi sa nezadovoljnom djecom), zatim roditelja (koji nisu podnosili da im djeca doma cendraju da su gladna) i konačno i najbitnije sa otporom djece (koja su već isprogramirana na junk hranu potpuno bojkotirala Jamieve ´kupus-salata-voće i povrće´ kulinarije). Jadni Jamie, ne bih mu bila u koži. Toliko bačene hrane!

No on se nije predao! Uporno je i tvrdoglavo, danima, tjednima, uz veliku pomoć glavne kuharice te škole, gurao i gurao svoju zdravu hranu (maltene samo što nije dicu nutkao, molio i kumio), dovijao se na sve moguće i nemoguće načine, imitirao sendviče i povrćne hot-dogove svašta nešto, tražio savjete od desetgodišnjih dječačića, borio se zubima i nogama i na kraju – uspio!
Djeca koja u životu nisu probala skuhani fažol na salatu ili mahune ili uopće bilo kakvo povrće, počela su ga jesti (vjerojatno i zbog činjenice da bi inače ostala gladna, jer se junk food više nije nudio).

A onda je Jamie krenuo sa slijedećom fazom svoga plana – obučiti sve školske kuharice okruga! Ni manje ni više za pomoć se obratio i britanskoj vojsci koja je te ženskinje strpala u vojni kamp, dala im lonce, kuhače i opremu i – kuhaj brajo! Ali vjerovali ili ne, tek sada problemi nastaju…
Jamie ustanovljava da stare i profesionalno neobrazovane kuharice, iako godinama u školskim kuhinjama - pojma nemaju o kuhanju! Hvata ga očaj, ne zna što će, ima samo tri dana da te žene nauči svemu, od banalnog guljenja mrkve do spravljanja umaka za salate, raznoraznih juhica, priprave mesa, ribe i tome slično. A ove babe se ponašaju kao i ona djeca prvih tjedana novog jelovnika, neće – pa neće! Plaču, zanovijetaju, prigovaraju, psuju mu entuzijastičnu mater i bojkotiraju, samo što ga u lonac onog bljutavog kelja ne ubace. I opet, jadni Jamie - ne bih mu u koži bila!

Što je dalje bilo, je li uvjerio babe, je li izbjegao lonac, kako je prošao njegov posjet Ministarstvu školstva, je li za svoju misiju pridobio i ministra osobno… to tek u drugom nastavku dokumentarca.

Pa jesam vam rekla da je napeto ko krimić. ;0)