Roger - the best January 31, 2006

Moja ljubav prema tenisu počela je kada sam imao 2-3 godine. Često sam na televiziji gledao dokumentarce o ljudima koji su, da bi uspješno hodali kroz predjele dubokog snijega, teniske rekete vezali podno čizama. U dobi od 5-6 godina dobio sam na poklon prvi «borgovski» reket koji mi je služio za sviranje gitare pred ogledalom. Da imam gene vrsnog tenisača shvatio sam onoga dana kada sam ugledao majku u vrtu kako bespoštedno forhendom i bekendom udara tepih koji je visio na dugačkom konopu. Prvi reket u glavu dobio sam kada sam Ivoni malo podigao kratku suknjicu istim, ne bih li saznao što to curice nose ispod. Toga dana shvatio sam da u životu želim biti porno producent. U biti, shvatio sam da je to veća razonoda nego ići na sva ta mukotrpna putovanja svijetom i krvavo se znojiti na terenu dok me iz počasne lože promatra prelijepa manekenka koju sam skupo platio da reklamira moj ukus. Znam da se neke tete zgražaju čitajući moja razmišljanja, ali isto tako znam da je većina teta na mojoj strani i da žele sa mnom intelektualno podijelit krevet.
Evo, dok pričam sa vama nestrpljivo čekam da mi jave iz Budimpešte je li prošao moj scenarij za novi porno uradak naslova «Grand slam her». Ima tu svega i svačega : puno vrištanja, anala, orala, gangbang, fetish, ass to mouth i obrnuto, čak i izljeva nježnosti. Za razliku od prijašnjih scenarija, ovaj put sam se posebno posvetio samoj dramaturgiji texta. U prvoj sceni Ana Kurčikova (jedna od najboljih tenisačica svijeta) zaljubi se u četiri tamnoputa navijača. Ma, ne bih vam sada o samoj fabuli. Najbolje da se sami uvjerite krajem mjeseca u vašim kinima.
«Ženski tenis je smijurija» - reče Goran Ivanišević
E moj Gorane, je istina je. Ali nije ti bila smijurija kada si nakon osvojenog Wimbledona morao plesati na balu pobjednika sa čednom venerom Venus Williams. Kakva je bila Gorane??
Sjećate se 1997. godine kada je Iva Majoli samljela Martinu Hingis u finalu Roland Garrosa?
Naravno, toga se sjećamo samo mi hrvati i, eventualno, Martina.
Cure su bile dobro napaljene i rastrčane. Vrištale su u svih šesnaest. Gore nego kakve babe narikače na sprovodima.
A-hiii. Evo ti ga Martina!!! – ispali Iva dvoručni forhend
A-hi-hiiiii.Evo ga tebiiiiiii! – uzvrati Martina jednoročnim slajsom
Aaaaaaaiha-hiiiiiiiiiiiii – to Iva upotpunjuje svoj arsenal genijalnih udaraca jednim elegantnim drob šotom.
Pobijedila je ona koja ga je jače željela.
Ako ćemo promatrati stvari sa te pozicije, onda bolje da ne spominjem želje Monike Seleš.
Sve u svemu, ne znam šta mi je večeras.
A baš sam imao dobru volju pisati o Rogeru.

Australian Open - prvi tjedan January 24, 2006

Prošao je prvi tjedan prvog Grand Slam turnira sezone, Australian Opena u Melbourneu. Kao što je Wimbledon poznat po prekidima mečeva zbog kiše, Aussie Open je specifičan po prekidima zbog ekstremnih vrućina. Zamislite igranje meča od pet setova, trajanja od tri sata i više na 40 stupnjeva. Dok nas upravo tlači ruska zima, ne zvuči čak ni toliko loše.U muškom dijelu turnira u zadnjih 8 iliti u četvrtfinale ušli su Federer, Nalbandian, Davidenko, Ljubičić, Kiefer, Grosjean, Santoro i Baghdatis. Ova zadnja četvorka prilično neočekivano, a iz turnira su ispali visoko postavljeni nositelji Roddick i Hewitt. Važno je reći da je Ljubo jedini od ove osmorke došao do četvrtfinala bez izgubljenog seta, čak je i nedodirljivi Federer odigrao jedan gusti meč u pet setova. Ljubo igra odlično, nije imao lagan ždrijeb i nije se provukao. Ovo mu je već sad najbolji uspjeh na Grand Slamovima, a prema igri se može očekivati još više. Za polufinale igra sa Cipraninom Baghdatisom koji ga je izbacio prošle godine, a imat će protiv sebe i hrpu njegovih navijača, ali ima u Australiji i Hrvata, hvala Bogu. Od ostalih možemo sa velikom sigurnošću dalje očekivati samo Federera, iako je i on pokazao da ima rupa u igri i da nije baš nepobjediv, najljepše bi bilo kad bi ga Ljubo napokon dobio u jednom finalu, jer je prošle godine izgubio čak tri finala od njega.

U ženskom dijelut turnira u zadnjih 8 došle su očekivano visoko postavljene nositeljice - Davenport, Clijsters, Mauresmo, Sharapova, Schnyder, Petrova, Henin-Hardenne i velika povratnica Martina Hingis. Ženski dio, kao i ženski tenis je puno manje neizvjestan, nema velikih iznenađenja, osim što su vrlo rano ispale sestre Williams, Venus čak u prvom kolu. Ostali mečevi su uglavnom rezultata 6-0, 6-2 ili slično, jer postoji velika razlika u kvaliteti između prvih deset i ostalih. To se vidjelo i u nastupu naših, Šprem i Kostanić su ispale rano, iako je Šprem prilično namučila prvu nositeljicu Davenport.
Nakon tri godine izbivanja zbog ozljeda, vratila seMartina Hingis trostruka pobjednica ovog turnira i nekad najjača tenisačica svijeta. I odmah je ušla u četvrtfinale što je ogroman uspjeh. Ne bih se začudio kad bi otišla još dalje, očito je da veliki talent ni ozljede ni izbivanje ne umanjuju, kao ni kod Janice.

Večeras počinju četvrtfinalni susreti i bit će zanimljivo vidjeti kako će stvari ići dalje. Uživajte u dobrom tenisu i pogledu na ljeto.

Dakar: na senegalskom pijesku January 16, 2006

Završen je još jedan Dakar. Na Senegalskom pijesku svoja je vozila parkiralo 93 (od 180) motociklista, 66 (od 240) automobilskih i 35 (od 80) kamionskih posada.Među automobilistima slavio je Luc Alphand (Mitsubishi) koji je u lanjskom (premijernom) nastupu bio drugi. I među motociklistima je pobjedu odnio novi pobjednik Marc Coma (KTM). Među kamionima je svoju petu pobjedu slavio Vladimir Chagin (Kamaz).

U jako neizvjesnoj automobilskoj konkurenciji bilo je mnogo obrata. Odmah od početka je poveo Carlos Sainz (Volkswagen) i s tri pobjede na etapama bio na čelu do pete etape. I nakon toga je dobro držao korak s vodećima sve dok na osmoj etapi nije “spržio” kvačilo izvlačeći se iz pješčane dine. Izgubio je više od osam sati i pao na 16. mjesto. Do kraja rallya je ponovno postizao odlična vremena (i pobijedio na još jednom brzincu) i uspio se ponovno uspeti do 11. mjesta. S pobjedama na 4 etape (ovogodišnji rekord) može biti zadovoljan svojim premijernim nastupom.

Dolaskom na afričko tlo prvoj poziciji se počeo približavati Stephane Peterhansel (Mitsubishi), lanjski pobjednik i favorit utrke. To mu je i uspjelo na kraju osme etape. Nakon toga, u maniri dvostrukog pobjednika u automobilskoj i peterostrukog pobjednika u motociklističkoj konkurenciji, počeo je stvarati sigurnu prednost. No utrka završava dolaskom na cilj, a prvi u tome nije bio Peterhansel . Na 12. etapi udario je u drvo i izgubio preko 3 sata na popravak. Na kraju je osvojio četvrto mjesto.

Peterhansel nije jedina žrtva susreta s drvetom. Tijekom jedanaeste etape “zlonamjerno drvo” je iz utrke izbacilo i najbržu ženu na svijetu Jutte Kleinschmidt (Volkswagen). U trenutku odustajanja Jutte je držala 5. poziciju sa oko 2 sata zaostatka za vodećim.

Sva tri buggie vozila Schlesser-Ford teama su stigla do cilja. Najbolje plasirani među njima je bio sam Schlesser završivši na šestom mjestu i pobijedivši na jednoj etapi.

Na kraju je zasluženo pobjedu odnio Luc Alphand.

U motociklističkoj konkurenciji je bilo puno manje dramatično. Pobjednik, Marc Coma je vodio većinu utrke. Do 6 etape u stopu ga je slijedio lanjski pobjednik Cyril Despres (KTM). Nije htio forsirati već je održavao minimalni razmak i spremao se za napad u kasnijim etapama. Možda bi u tome u uspio da na šestoj etapi nije doživio težak pad i ozlijedio rame. Unatoč ozbiljnim upozorenjima liječnika da ne smije nastaviti utrku on je to učinio i uspio osvojiti drugo mjesto. Pobjednik Marc Coma svoju je pobjedu posvetio smrtno stradalom momčadskom kolegi Andyu Caldecottu (KTM).

Kamionsku konkurenciju nisam posebno pratio i nisam kompetentan napisati osvrt pa to ni neću učiniti.

Za kraj valja spomenuti i tragičan podatak da je dvoje djece smrtno stradalo pod kotačima vozila iz karavane. Zbog toga je i otkazana zadnja etapa rallya. Inače, ne postoji službena statistika stradalih na Dakarskom rallyu koji nisu bili natjecatelji. Neslužbeni podaci govore da bi se njihovim pribrajanjem bilanca smrti popela na više od prosječna dva smrtna slučaja po rallyu. Sve to ostavlja ružan trag na cijelo natjecanje i postavlja se pitanje treba li se ono uopće održavati ukoliko se ne može povećati sigurnost za stanovništvo? Odgovor na to pitanje ćemo dobiti 31. prosinca kada bi trebalo započeti 29. izdanje legendarne utrke.

Janica & nedjeljna misa January 16, 2006

Glavna uloga ovog posta je Janica Kostelić, zato kategorija sport a ne možda televizija. Janica je jučer u Bad Kleinkirchhemu kompletirala pobjede u svim disciplinama koje postoje u svjetskom kupu. Nakon prekjučerašnje pobjede u spustu (također prve u svjetskom kupu) ostao je još samo superveleslalom. Niti sama Janica nije vjerovala da će nakon samo 24 sata zabilježiti prvi trijumf u superveleslalomu. Nakon što je godinama vladala u tehničkim disciplinama i kombinaciji na red su došle i brze discipline.
Sad konačno ima sve, i olimpijska i svjetska zlata, i veliki i mali kristalni globus i pobjede u svim disciplinama alpskog skijanja. Dosezi su to vrijedni svakog divljenja, naše iskrene čestitke.
Sad malo o televiziji, točnije o hrvatskoj televiziji. Iako je HTV od utrka svjetskog kupa otkupio prava na prijenose iz Austrije ipak smo jučer ostali uskraćeni za Janičin trijumf bar Å¡to se tiče prijenosa na HTV-u. Prijenos smo pogledali na slovenskoj televiziji dok je na HTV-u uredno iÅ¡la - nedjeljna misa. Pa posluÅ¡ajmo Å¡to kaže glasnogovornik HTV-a, Janos Roemer na sve ovo:“Nažalost, dogodila se jedna od onih čestih situacija da se istodobno odvijaju dva važna dogaÄ‘aja. Odlučili smo prijenos skijanja staviti na HRT+, a navečer prikazati i snimku skijanja, kada će svi ljubitelji skijanja moći doći na svoje .”

E moj Janose, ljubitelje sporta, u ovom slučaju skijanja, snimka od nekoliko sati zaklašnjenja zanima otprilke kao i lanjski snijeg. Koje svrhe ima, osim informativne, gledati prijenos kada već znaš ishod. Draž sportskih prijenosa i leži u natjecateljskoj neizvjesnosti ali hej - imali smo zato direktan prijenos mise i to ne bilo kakve nego one nedjeljne mise. Misa nikako nije mogla ići u snimci, ni za živu glavu. Napetost direktnog prijenosa jedne nedjeljne mise nije usporediva niti s finalom svjetskog prvenstva u nogometu a nitko ne bi htio da se Crkva uvrijedi i digne nos.

Dakar ponovno uzima živote: Andy Caldecott (1964 - 2006) January 9, 2006

Ni ovogodišnji Dakar neće proći bez smrtno stradalih. Svijet rallya potresla je vijest o novoj kobnoj nesreći: danas u 11:31 medicinski je helikopter poslan na mjesto pada motociklista Andya Caldecotta. Nažalost, više mu se nije moglo pomoći. To je 23. smrtni slučaj sudionika u 28 godina održavanja utrke.Andy je pao sa svog KTM-a na 250. kilometru devete etape između Nouakchotta i Kiffe.

Nakon prošlogodišnje pogibije Fabrizia Meonia i ovogodišnje Andya Caldecotta, KTM je najavio da će razmotriti hoće li se ponovno natjecati na ovom natjecanju.

Nikad izjednačeniji Dakar! January 5, 2006

Nakon jučer dovršene pete od ukupno petnaest etapa na Dakarskom reliju, poredak vodećih je neviđeno zgusnut. Tako je vodeći Carlos Sainz ostvario ukupno vrijeme od 13 sati 4 minute i 57 sekundi, slijedi ga Jutte Kleinschmidt sa minutom i 28 sekundi zaostatka, a primjerice osmoplasirani Jean Luis Schlesser (na fotografiji) kasni samo 4 minute i 14 sekundi! Bez puno SF-a danas bi na čelo poretka mogao zasjesti bilo tko od prvih osam (pa čak i deset) vodećih u generalnom poretku nakon jučerašnjeg dana.Trenutno vodeći Carlos Sainz dokazuje da je talent bez premca. Na svom prvom Dakru do sada je pobijedio na 3 od 5 odvoženih etapa i time pokazao da nije zalutao u ovu disciplinu.

U poretku konstruktora pet (uključujući prvo i drugo) od prvih deset mjesta drže moćni Volkswageni što je svojevrsni prevrat nakon petogodišnje uzastopne dominacije Mitsubishia. Ljubitelje sporta zasigurno veseli i odličan trenutni plasman Jean Luis Schlessera (dvostrukog pobjednika Dakra), koji je vozač i konstruktor svog automobila, a uspijeva se boriti s bogatim tvorničkim momčadima.

U poretku motocikala devet od prvih deset mjesta drže vozači KTM-a. Na čelu je Marc Coma, a slijedi ga Cyril Despres sa ponovno minimalnim zaostatkom od minute i dvadeset i pet sekundi.

Skijaški skokovi i padovi January 1, 2006

Zadnjih dvadesetak godina prvi dan nove dočekujem manje viÅ¡e isto. Jeziv mamurluk, žgaravica jačine trganja nadrkane jezgre atoma, potraga slobodnom rukom za flaÅ¡om vode i okretanje na drugu stranu kreveta s namjerom da ugledam zadovoljno lice sisate, netom viÅ¡e puta svrÅ¡ene plavuÅ¡e. Kako plavuÅ¡e ipak nikad nema, otkotrljam se do neke sobe gdje me dočeka neki znojni poskakujući dirigent koji nakon dva sata davljenja zahtjevnim djelom, pokuÅ¡ava oraspoložiti publiku nekom alpskom violinskom poskočicom. Lagano utiÅ¡am telku, umlatim sve jestivo i pitko iz fridža, telefoniram najboljim frendovima da pitam Å¡to sam sinoć radio nakon blackouta i jesam li neÅ¡to ukrao (Å¡to obično radim u takvom stanju, moje isprike svim vlasnicima tuluma) te u miru dočekam ono bez čega nova godina ne bi imala smisla. GarmiÅ¡.Garmisch Parten Kierchen, ubogo seoce u vulvi materinoj u kojem bi i dan danas pastiri malo guzili miće janjiće a malo retardiranu Hajdi iz drugog sela, da se neki mudar čovjek nije domislio ideji da smisli skijanje, skakanje i općenito turizam. I tako uz malo betona, čelika i par godina radnih akacija, Å¡vabe koje ne žive u svojoj državi napraviÅ¡e skakaonicu u tom pituresknom mjestaÅ¡cu koje bi bez toga bilo poznato samo po klanju nekog vuka samotnjaka ili kraljevskoj lavini.A kako ga priroda vuče ljubavi prema sve samo ne normalnim sportovima, mali se Ribafish negdje u trećoj godini života zaljubio u te skijaÅ¡ke skokove. Sjećam se da je na crnobijeloj telki neki striček smijeÅ¡nog prezimena Wosipivo skakao ko blesav s ružnom kacigom, pa je brkati Poljak hračnuo pred kamerom nakon Å¡to bi se prekrižio, Slovenac se strmopizdio na glavu… I tako, malo po malo, viÅ¡e ne bi propustio niti jedan prijenos ni za živu glavu.

Problem je bio u tome Å¡to se nekad nije imalo satelitskih i Å¡to je sve ovisilo o godiÅ¡njem planu i programu nekog urednika s HTV-a koji bi odabrao Å¡to će se gledat te godine. A GarmiÅ¡ je, baÅ¡ kao i ostale tri skakaonice iz novogodiÅ¡nje turneje bio nezaobilazan jer je bio fantastičan udar svježine na tako suhoparan reprizni program svakog prvog u godini. Ostatak sezone se uglavnom nije prikazivao osim zavrÅ¡nog natjecanja, ali to je samo davalo draž. Kao i kad ste tih godina mogli gledat samo jednu tekmu tjedno, i to bi obično bio užasni sraz ili tzv “Derbi začelja” izmeÄ‘u OFK Beograda i Radničkog iz Kragujevca. Tada su naiime Krvati imali svega četiri predstavnika u prvoj ligi (osima kad bi uhopsao i Dinamo iz Vinkovaca), pa dok si dočekao nekog naÅ¡eg, proÅ¡lo bi pola sezone (i onda Hajduk izgubi od Trepče ili Galenike). Ali, udaljih se…

Uglavnom, tako sam zadnjih dvadesetak godina počecima istih liječio mamurluk navijanjem za Nykaenena, Nieminena, Ulagu, Bokleva, Cecona i ostale graničare, vojnike ili servisere kombija, koje god im je već njihova matična država radno mjesto sredila - jer su to uglavnom bili prilično tupavi dečeci s tri razreda osnovne koji bi školovanje žrtvovali za sezonu što bi je proveli putujući od Libereca preko Sapporoa do Thunder Baya. Jednostavno, to me veselilo ko bebu - i kad su moji dečki pobjeđivali i kad su gubili. Osjećao sam se dijelom toga. Kasnije sam bio i u Bischofshofenu, pet puta na Planici, a Garmiš nikad ne bi propustio. Juhica, kolačić, krevet i pijani glas mutnog Mutića. Ideala!

I onda se dogodi to. Danas, cuclajući gastal nakon što sam otkrio da u krevetu nemna plavuše i da mi odojkovo uho s primozgom strši iz jednjaka, krenem drkuljit po teletekstu i skužim da HTV ne prenosi skokove. Ej? Ne prenose Garmiš?U napadu bijesa i očaja, skoro sam otišao čistit snijeg ispred kuće, ali sam se ipak svladao i sjeo ovo napisat jer sam stvarno potresen.

Tuga, poniženje, izdaja. Bolje da su dnevnik izbacili. Pas im se na materi zarazio…

Kaj sad? - rekao bi Smile, DMJ bi dodao - jebat ga, bar smo se napili sinoć, a ja bi naručio tri pive i život bi iÅ¡ao dalje. Nažalost, oni su slavili na nekom drugom mjestu i sad sjedim sam za compom i vraćam uspomene. BaÅ¡ sam kiselkast…

I tako, iako ovo moje piskaranje neće promijeniti svijet, izbacio sam iz sebe ono što me dugo tištilo, a to je da nam je državna teve zakurats, i da bi ja to puno bolje radio i zato ih gonim sve u krasni i idem vidit kaj ima za jest.

Ko će sad nać birc s jurosportom, uf…

ribafish@hotmail.com, 01.01.2006.

Dakar 2006 December 30, 2005

Sutra, 31. prosinca, startat će novo izdanje slavnog endurance rallya Dakar. OvogodiÅ¡nje izdanje dugo je ukupno 9043 km, a prijavljeno je čak 508 natjecatelja u tri kategorije (240 automobila, 180 motocikla i 80 kamiona).Dakarska utrka je, osim po svojoj duljini, poznata i po nehumanim uvjetima koji kod svih natjecatelja stalno testiraju granice izdržljivosti. Vozi se po europskom asfaltu, afričkim pješčanim dinama, oÅ¡troj kamenitoj pustinji… Natjecanje ukupno traje 15 dana koje vozači provode za volanom najčešće od jutra do mraka. O opasnosti koja vlada na rallyu najviÅ¡e govori niz smrtno stradalih natjecatelja kroz godine održavanja. Posljednji u nizu je lani stradali motociklist Fabrizio Meoni. Meoniu, legendi motociklističkih raid utrka, je to bio 13 nastup na Dakru kojega je dva puta i osvojio. Prije utrke je službeno obznanio da mu je to zadnji nastup i da prestaje s utrkama.

ProÅ¡la izdanja su pokazala da se osim sa surovošću pustinje, natjecatelji moraju hrvati i sa raznim drugim poteÅ¡koćama od mehaničkih kvarova, gubljenja u pustoÅ¡i, nestanka goriva, pa čak i suočavanja s pustinjskim razbojnicima. Tako je jedne godine karavanu dočekala grupa do zuba naoružanih tuarega i svakom vozilu naplatilo “cestarinu”.

Favorit ovogodiÅ¡njeg izdanja svakako je viÅ¡estruki pobjednik Stephane Peterhansel (Mitsubishi). Suprotstavit će mu se, izmeÄ‘u ostalih, i “pustinjska lisica” Jutte Kleinschmidt, pobjednica iz 2001. i jedina žena koja je osvojila Dakar. Osim po vozačkim sposobnostima, pamtimo je i po slavnoj izjavi da nije ponosna kao prva žena koja je osvojila Dakar, već kao vozač. Obrazložila je to time da je Dakar osvojilo malo slavnih vozača i da je ponosna da je meÄ‘u njima. To Å¡to je žena nije potrebno isticati.

Na ovogodišnjem Dakru trebao bi nastupiti i Carlos Sainz, legenda svjetskog rally prvenstva (WRC). Sainz, rekorder po broju pobjeda u WRC rally utrkama i dvostruki prvak svijeta, kao i Jutte Kleinschmidt, braniti će boje Volkswagena.

U motociklističkoj konkurenciji lanjsku pobjedu brani Cyril Despres (KTM), a glavni konkurent bi mu mogao biti Marc Coma.

Iz Hrvatske i ove godine dolazi tim Martinčević-Frčko u Toyoti. Lani su, nakon brojnih problema širokog spektra, završiti za 72 mjestu od ukupno 75 natjecatelja koji su stigli do Senegala. Kako je ovo zaista sport u kojem je uspjeh stići na cilj, nadamo se da će to uspjeti i ove godine.

Ljubičić starta u Chennaiju December 27, 2005

Ivan Ljubičić, najbolji hrvatski sportaš godine na izmaku novu sezonu će početi već 02.01. u Chennaiju (Indija). Ivan će na turniru zamijeniti španjolsku tenisku superzvijezdu Rafaela Nadala, čovjeka koji je na ATP ljestvici odmah iza neprikosnovenog Federera.
Nadal još uvijek nije sanirao probleme s koljenom a zbog kojih je morao otkazati i nedavni Masters, summit 8 najboljih.
Ljubičić će tako biti jedno od najjačih imena na turniru.