Sljadoljed
July 18, 2007
U ovim vrućim danima nema bolje stvari za osvježenje od dobroga - slaje. Stoga ajmo malo o njemu.
Problematika kupovnog sladoleda je neÅ¡to Äemu ovih dana pristupam vrlo seriozno i metodiÄki odgovorno, to je jedan ozbiljan istraživaÄki postupak u kojem sam se bespogovorno pristala žrtvovati i osobno preuzeti rizik degustacije. Kako je subjekt istraživanja prisutan u velikom broju varijacija oÄekujem da će se moje istraživanje protegnuti minimalno na cijelo ljeto.
Kao jedan mali uvod u moj ozbiljan istraživaÄki rad ovdje ću iznijeti neka osnovna zapažanja koja će mi poslužiti kao temelj budućeg, nimalo ne sumnjam, doktorata o sladoledu, a jednog dana, ha, tko zna – Nobel?Â
Postoje sladoledi razni. To potopljeno blago rashladnih škrinja vabi nas u lokalnim dućanima raznoraznim okusima, raznoraznim pakovanjima. Kako ih onda razlikovati i rangirati?
U doba samoupravnog Yu-socijalizma problematike sladoleda nije bilo, odnosno ako je i bilo - bila je u povojima. Å iptarskom sljadoljedu onom ljepljivo bijelom ili žutom koji je vijugavo curio iz aparata, eventualnu je konkurenciju radio isto tako Å¡iptarski ´kugljica i muha u kornjet´ sljadoljed i možda Snjeguljica iz dućana. No dolaskom zapadnog kapitalizma i modernih demokracija problematika sladoleda dolazi do punog izražaja! Sladoledarska industrija postaje moćna industrijska velesila koja ne bira sredstva u obraÄunu sa konkurencijom i varanju konzumenata. Sladoled je dobio krila!
ÄŒetiri glavna oblika u kojima kupovni sladoled danas dolazi do kupca konzumenta su:
-kartonska kutija,
-plastiÄna kutija,
-kornet,
-štapić,
ne spominjući joÅ¡ raznorazne podvarijacije istih (kugle, kocke, tuljci..) sa ili bez mamaca pardon dodataka u vidu igraÄkica, naljepnica, sliÄica, albumÄića isl.
Odmah valja napomenuti da oblik u kojem sladoled dolazi i pakovanje u kojem se nalazi –
NE garantiraju i kvalitetu istog! Postoje sladoledi i
sladoledi. Razlika je kao izmeÄ‘u neba i zemlje kad kuÅ¡ate zaslaÄ‘eno obojanu vodu koja imitira sladoled a pod jezikom je tvrda i oÅ¡tra kao aljaski gleÄer bez imalo slasti i mekoće - i onoga
kremastog sladoleda punog okusa koji se u ustima topi ko´ najslađa pupa.
Stoga se ajmo prvo obraÄunati sa raznoraznim pakovanjima te prednostima i nedostacima istih:
-kartonska kutija; iako sladoled kao takav u njoj ne mora biti loÅ¡, kartonska kutija je jako nespretno ambalažno rjeÅ¡enje. Samo otvaranje takovih pakovanja poÄesto zna jako živcirati, jer se karton nepravilno kida, sladoled je teÅ¡ko dostupan i poÄesto zalijepljen za sam karton Å¡to vas prisiljava na lizanje kartona. Sladoled se izvan frižidera vrlo brzo topi i u sluÄaju da se nalazi u kartonskoj kutiji njegova konzumacija mora biti brza i potpuna. U sluÄaju da neÅ¡to sladoleda zbog veće koliÄine pakovanja i preostane - već poderana kutija nema mogućnost hermetiÄnog zatvaranja, pa pri sljedećoj konzumaciji nerijetko dolazi i do gutanja cijelih komadića kartona ili sladoleda s okusom kartona. Kartonske kutije su zbog svoje brze razgradnje u prirodi uistinu najekoloÅ¡kije no nažalost ne i najmodernije rjeÅ¡enje.
-plastiÄna kutija; puno praktiÄnije i higijenskije rjeÅ¡enje. Bez obzira na vremenske
uvjete sladoled je u kutiji siguran, pa Äak i kad je otopljen. Za svakog sladoljupca prednost je i veća koliÄina, no ako ste baÅ¡ željni sladoleda a pri ruci nemate žlicu moglo bi biti problema. I ovakovo pakovanje Äesto ima problematiÄno otvaranje, plastiÄni poklopÄići znaju biti jako misteriozno zavareni i tvrdoglavi, na Äijim se oÅ¡trim rubovima može slomiti nokat ili porezati prst. No to ne spreÄava mnoge brižne majke da skupljaju te multipraktik plastiÄnjake i onda u njima zamrzavaju sarmu ili nose pomidore na plažu.
Osim toga kvaliteta sadržaja Äesto zna biti upitna, previÅ¡e se lažnjaka nekažnjeno naziva sladoledom.
-kornet; spada u sladoled klasiku. Na njega tipuju starije generacije te oni koji ne žele riskirati i skloniji su tradiciji. DanaÅ¡nji kornet je usto puno bolje pakiran nego korneti u proÅ¡losti, pa se umjesto tankih kartonskih poklopÄića na vrhu koji su Äesto znali otpadati, danas koriste plastiÄni higijenskiji poklopÄići. No uz vjeÄnu popularnost, kornetu su ostale i neke vjeÄne mane.
/prva je – umoÄeni nos. Nema kome se nije desilo da grickajući kornet u njega sluÄajno umoÄi svoj nos (il´tuÄ‘i, he), a nema mržeg osjećaja nego osjećaj mokrog nosa. Neodoljivo tjera na lizanje istog, ali kako nismo koker Å¡panijeli - rijetki meÄ‘u nama imaju dovoljno dugu jeziÄinu da vrh vlastita nosa i dohvate - situacija zna biti teÅ¡ki neugodnjak, pogotovo ako ste usred ljetne gaže.
/druga je - lomljenje vrÅ¡ka (dna) korneta. PreÄesto u dnu onog papirnatog omotaÄa gledamo odlomljeni vrh naÅ¡eg korneta i zatim zabrinuto provjeravamo Äistoću naÅ¡e koÅ¡ulje, jer kad vrh otpadne znamo da naÅ¡ kornet odbrojava zadnje minute života. Neprirodno iskrenutog vrata ubrzano ćućamo slaju kroz onu rupu na dnu (ts-ts) i psujemo nekom nepoznatom bližu familiju.
/treća je – papirnati omotaÄ. Ubrzanom ćućanju postoji jednostavan lijek - da papir sa naÅ¡eg korneta opće ne skidamo. No u tom sluÄaju slijedi nova muka, kružno guljenje istoga koji se zna slipit s onim preljevom na vrhu – a to je stvarno pokora. Ako ste nestrpljiviji grist ćete i sladoled i papir a onda nervozno ispljuckivati komadiće celuloze.
-sladoled na Å¡tapiću; ako je kornet bio sladoledna kubanska cigara, dakle za one koji vole lizati s uživanjem i bez žurbe, onda je sladoled na Å¡tapiću – cigareta. Jer sladoled na Å¡tapiću traži brzinu! Ipak, moramo napomenuti da su danaÅ¡nji Å¡tapići i u tome napredovali, jer za razliku od proÅ¡lih vremena kad Å¡tapići nisu imali Äokoladne omotaÄe, ovi danaÅ¡nji poÄesto imaju i dvostruku Äokoladnu oplatu (ko trogirski tankeri ;0) koja skriva slasno jezgro i usporuje otapanje. Dakle sladoled na Å¡tapiću je fast food sladolednog lanca, pa iako su proÅ¡la vremena slivanja i kapanja slaje niz grube Å¡tapiće pune Å¡pranja – odugovlaÄenje nije preporuÄljivo jer se sa Äokoladnim plaÅ¡tom pojavila i nova kvaka – lomljenje i meckanje Äokolade. A i drveni Å¡tapići iako moderniji i glaÄ‘i i dalje u ustima ostavljaju okus, a božemoj, drvetine. No u većini sluÄajeva ovakav slajo služi kao instant osvježenje pa nestane brzinom munje.
A sad je vrijeme da se bacim na konkretno istraživanje, a to preporuÄujem i vama.
Sto godina Roberta Heinleina
July 6, 2007
U subotu, 07. 07. 2007. Društvo za znanstvenu fantastiku SFera, Profil Megastore i Contiental film & video distribution pozivaju sve zainteresirane na obilježavanje stote godišnjice rođenja jednog od najpoznatijih pisaca znanstvene fantastike i futurista Roberta A. Heinleina.
I dok će njegov roÄ‘endan u SAD-u biti proslavljen velikim trododnevnim dogaÄ‘anjem u Kansas Ciytyju pod nazivom Heinlein Centennial, u Zagrebu će u subotu, na sam roÄ‘endan ovog velikog zagovaratelja svemiriskih misija, o njemu, njegovom zanimljivom životu, te njegovom utjecaju, kontroverzi i nasljeÄ‘u u Profil Megastoreu od 13:00h govoriti Boris Å vel, glavni urednik SFerinog glasila Parsek te i sam nagraÄ‘ivani žanrovski autor. Profil Megastore će pak povodom Heinelenovog roÄ‘endana svim zaljubljenicima ovog klasika SF-a, a i onima koji će to tek postati, ponuditi niz odabranh Heinlenovih naslova po posebno povoljnim cijenama. U 16:45h u prostorijama ZagrebaÄkog foto kino saveza, Trg žrtava faÅ¡izma 14, u suradnji s Continental filmom održat će se besplatna projekcija filma Starship Troopers.
Robert Anson Heinlein (1907. - 1989.) jedan je od najvažnijih autora znanstvene fantastike uopće, iako je u Hrvatskoj Å¡iroj publici razmjerno slabo poznat. ViÅ¡estruko nagraÄ‘ivan, jedan je od autora koji su formirali suvremenu ameriÄku i svjetsku znanstvenu fantastiku, i to ne samo u književnosti već i na filmu. Naime, po njegovim romanima snimani su mnogi filmovi – Destination Moon, Project Moon Base, The Puppet Masters i Starship Troopers. U filmu The Faculty, koji je i sam napravljen po motivima njegovog romana The Puppet Masters, jedan od likova ustvrdi da je knjiga “The Body Snatchers†Jack Finneyja, koja je doživjela Äak tri filmske inaÄice, od Äega dvije kultne, tek remake gore spomenutog Heinlenovog romana.
No, Robert Heinelin nije samo napisao viÅ¡e desetaka utjecajnih romana i priÄa, već je osmislio i opisao niz tehniÄkih izuma, poput vodenog kreveta i pametnog usisavaÄa. Neki su znanstvenici i izumitelji u zadnjih Äetrdesetak godina ostali propriliÄno iznenaÄ‘eni kad bi dobili odbijenicu za patent svoga izuma jer je Heinlein neÅ¡to takvog već opisao u svojim romanima. Heinlein se bavio i danas porovokativnim druÅ¡tvenim odnosima, a posebnu je pažnju poklanjao odgoju mladih. Ovaj je autor nezaobilazan ne samo za ljubitelje znanstvene fantastike, već i za one koji to tek kane postati.
SFera
Pelješki most – za i protiv
June 12, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Politika, Hrvatska, Ostalo Post je dosada pročitan 6080 puta.
Tagovi: autocesta, BiH, EU, granica, Hrvatska, javni natjeÄaj, Klek, KorÄula, Mljet, most, Neum, PeljeÅ¡ac, ploÄe, Politika, Sanader, Trpanj, Vlada, Å estanovac, Å¡engen, ÄŒaÄić
Projekt peljeÅ¡kog mosta, odnosno joÅ¡ bezimenog i nepostojećeg mosta koji će povezivati kopno sa poluotokom PeljeÅ¡cem (nadajmo se da ga neće blagosloviti kao dubrovaÄkog pa da mu ime ovisi o tome s koje mu strane prilazite), ima i dobrih i loÅ¡ih strana oko kojih će se vjerujem lomiti joÅ¡ mnoga koplja.
Svatko ovdje s juga reći će vam da za taj most navija i nema ništa protiv, ali svi će se s pravom pitati koja je cijena toga megalomanskog poduhvata. A u tom grmu leži predizborni zec.
Dakle apsolutno pozitivne strane tog povezivanja kopna kod Kleka s kobasom od poluotoka Pelješca su:
-povezivanje hrvatskog teritorija - bajpasom na PeljeÅ¡ac zaobilazi se do sada obavezni dvostruki prelazak BiH granice pri svakom izletu na jug - stvaranje uÄinkovite alternative prolasku kroz Neum
-potpuna sloboda kretanja na cjelokupno vlastitom teritoriju bez pravljenja problema od BiH susjeda
-anuliranjem graniÄnih zastoja skraćuje se put ka krajnjem jugu (Dubrovnik, Cavtat etc), i 15min znaÄi puno, kao najbolji primjer opet navodim izgradnju dubrovaÄkog mosta
-prometno približavanje unutraÅ¡njosti PeljeÅ¡ca i otocima koji se na PeljeÅ¡ac nadovezuju (KorÄula, Mljet)
-cesta donosi gospodarski razvoj cijelog podruÄja koje je sada prometno izolirano i uvelike ovisi samo o nedostatnim trajektnim linijama (do KorÄule možete stići ili trajektnom odisejom PloÄe-Trpanj-bus-Orebić-trajekt-KorÄula ili auto avanturistiÄkom odisejom Neum-Ston-cesta smrti dužinom PeljeÅ¡ca-Orebić-promiÅ¡ani bubrezi-trajekt-KorÄula, a za Mljet ni ne pitajte)
Od svih ovih razloga po meni su najjaÄi gospodarski razlozi razvoja regije. Povezivanjem s kopnom cijelo bi ovo podruÄje procvalo.
Pitanje granica je uvijek bilo pitanje dogovora, a druga je stvar Å¡to se naÅ¡i i njihovi glavonje nikako ne mogu dogovoriti. Stoga se postavlja logiÄno pitanje, ako se ne mogu dogovoriti pa kako onda planiraju (i planiraju li uopće) nastaviti Dalmatinu do Dubrovnika? Kako uopće zavrÅ¡iti autocestu do juga ako ne prelaskom preko BiH teritorija - pa neće nam valjda A1 ploviti zrakom?
Kad se stvari ovako postave vrlo se lako dolazi do razotkrivanja politiÄkih manipulacija i nepotrebnih meÄ‘udržavnih koÅ¡kanja. Oni nama spomenu granice, mi njima most, princip prijetiÅ¡ mi prijetim ti. Da ne spominjemo i malu Äinjenicu kako zavrÅ¡etkom planirane dionice autoceste od Å estanovca do PloÄa, graÄ‘evinari ostaju bez posla pa ih hitno treba prebaciti na novo gradiliÅ¡te, a koje kao Å¡to smo već spomenuli sve je izglednije neće biti autocesta ka Dubrovniku. Stoga je iznaÄ‘eno zgodno rjeÅ¡enje – novi most i prilazni putovi (jer je u pitanju i cijela peljeÅ¡ka dionica ceste od budućeg mosta do prikljuÄka na magistrali, koja će ukljuÄivati i nekoliko tunela).
A tek Å¡engenske granice koje se pomiÄu prema istoku! Ajoj! Bolje da s tim ni ne poÄnemo. EU nameće neka pravila koja Hrvatskoj diktiraju puno toga.
Sad pogledajmo negativne strane ovog grandioznog projekta:
-država nema para stoga…
-upravo ta grandioznost ili kako bi naš narod britko rekao – A ki će to platit?
Predizborni projekti naÅ¡ih vlastohlepnih politiÄara željnih vjeÄne slave uvijek su bili najskuplji – jer se lome na grbaÄi naroda. ÄŒaÄić je imao autocestu a Sanader hoće most. Dakle platit će narod. Krvavo.
-dodatno zaduživanje, cijene ovakovih megalomanskih poduhvata na kraju uvijek premaÅ¡e sve aproksimativne izraÄune, pa ako sad spominju milijardu ipo slobodno množite na desetu. Kredite će otplaćivati i naÅ¡i Äukununuci, ako ih uopće bude.
PriÄe o planskoj otplati i da cesta otplaćuje samu sebe, uvjeravaju narod da se ceste grade potpuno besplatno same od sebe, ali i vrabac zna da ni lopata ne kopa sama.
-željeni gospodarski procvat nažalost nosi i rasprodaju zadnjih (najljepÅ¡ih) dijelova naÅ¡e obale. OlakÅ¡an pristup raznoraznim investitorima je olakÅ¡an pristup raznoraznim manipulatorima, a relativno netaknuti jug upravo Äeka da ga popljaÄkaju i izobliÄe
-nekontrolirana izgradnja, bauk naše obale
-zanemarivanje ekologije, zadiranje u netaknutu prirodu. Dovoljan je samo jedan kamenolom, a jednom izgubljena prirodna ravnoteža teško se ako i ikad vraća
Dakle, graditi treba, a graditi su izgleda tvrdoglavo naumili htjeli mi to ili ne (Hrvatska Vlada je i službeno raspisala javni natjeÄaj) pa neka nam je bog svima na pomoći da sve na dobro izaÄ‘e.
SluÄaj Kurjak
May 23, 2007
Ako laže koza ne laže rog. Kaže dobra stara narodna, ali kod nas vrijede malo obrnuta pravila pa raznorazne koze/jarci i pored vidljivih rogova lažu i muljaju godinama i nitko im niÅ¡ta ne može ili jednostavno ne želi. Sve dok svijet (na naÅ¡u sramotu) ne podnese raÄun na naplatu.
Pa je tako i dr.Kurjak godinama bahato obmanjivao javnost priÄajući priÄe o svojoj nevinosti, a već su i ptice na grani znale da ´struÄni´ doktor ima Å¡porke ruke. Kao prvo, konaÄno je dokazano da je Doktor najobiÄniji plagijator, ili jednostavnije – lopov i kradljivac tuÄ‘ih znanstvenih radova. Al´ u kraÄ‘i nije stao samo na tome, već je vrlo vjerojatno, bez pitanja, posegnuo za neÄim puno ozbiljnijim od tuÄ‘ih slova na papiru – za tuÄ‘im jajnim stanicama. No za razliku od onog prvog, za ovo drugo će mu se teÅ¡ko dokazati iÅ¡ta, jer u nas jednostavno nema takovih zakona ni dokaznog postupka kojim bi se ispitivalo takvo Å¡to. Najvjerojatnije je da će eventualne posljedice mutnih Doktorovih rabota ostati u domeni intimnih obiteljskih drama.
Da zbog otkrića British Medical Journala, svjetski najuglednijeg medicinskog Äasopisa, nije pukla svjetska bruka i opasno bacila ljagu na hrvatsku medicinu, lokalno bi izija vuk magarca. To je amen! Uzalud bi bila sva uporna upozorenja i konkretni dokazi domaćih istraživaÄa da je Asim Kurjak dugoprstić, ali pomaka i dalje ne bi bilo.
Raznorazne mutljaže su u nas moguće jednostavno zato jer je pravna država neefikasna - a mreža naÅ¡e znanstvene klike preumrežena i preisplepetena. PreviÅ¡e se u njoj interesa vrti, a da ne bi jedno drugom Äuvali leÄ‘a bez obzira na koliÄinu grijeha (pa i uz silnu ljubomoru i zavist). PoÄevÅ¡i od 20dk kave onoj sestri na porti, preko plave kuverte kirurgu, do protekcije ministarstva i/ili dozvole za neometanu privatnu praksu ´renomiranom´ znanstveniku – sve je isprepleteno korupcijom. PreviÅ¡e njih radi apsolutno isto ono Å¡to je radio i Kurjak, od prepisivanja do plagiranja, nepotizma i protekcionizma, previÅ¡e su svi upleteni u sve, a da ne bi znali kompromitirajuće/osiguravajuće podatke jedni o drugima.
Å toviÅ¡e, u nas mete napada redovito postaju oni koji traže istinu a ne oni koji su zgrijeÅ¡ili, pa su tom logikom i oni koji su ukazivali na Kurjaka bili izloženi njegovim napadima i opasnim optužbama da su Å¡ovinisti i rasisti koji ga napadaju samo zbog njegovog podrijetla. I tako godinama. Oni optužbu, on demanti. VjeÄni bez-rezultantni ping-pong.
Stoga je ovakvo razotkrivanje jedino bilo i moguće - izvana. Nama uvijek netko drugi mora rjeÅ¡avati probleme principom Deux Ex Machina. Intervencijom British Medical Journala, neupitnog autoriteta, koji će lupiti Å¡akom o stol metući pod njega pijani pir mediokriteta. Ali ponavljam - na naÅ¡u sramotu. Jer tek sad kad je svijet vidio naÅ¡e Å¡porko rublje, pokrenuÅ¡e se i hrvatske institucije, iz Äiste muke, e a da bi spasili Å¡to se spasit´ da. Ali zaÅ¡porkan obraz se teÅ¡ko pere.
Oblik kazne za Kurjaka joÅ¡ se ni ne naslućuje, jer se hrvatski ´mozgovi´ po prvi put moraju dosjetiti primjerenoj kazni koja bi tobože bila i opomena ostalima. No kakva bi kazna uopće uzdrmala takvog debelokožnog i dobro potkoženog Äovjeka? Oduzimanje poÄasnog naslova, titule, katedre, prava na predavanja? A Å¡to je to njemu.
Od svih organa koje takve ljude mogu boliti, mislim da bi ih najviše zabolio – džep. Oduzmi mu licencu za rad, ukini mu praksu, pa da vidiš.
Pravorijek se Äeka.
Skuter protiv gradskog busa (ekonomska analiza isplativosti kupnje skutera)
May 12, 2007
SkuteraÅ¡e najviÅ¡e mrze dvije skupine ljudi: oni koji gledaju kako prolaze iz svojih skupo plaćenih automobila dok stoje bespomoćno zaglavljeni u beskrajnoj automobilskoj koloni, ili dok «sizifovski» kruže centrom pokuÅ¡avajući naći parking, i oni koji ih, dok se bore s Äestim smradom i drskim džeparoÅ¡ima, gledaju kroz prozore prepunih gradskih buseva (ili tramvaja). Dok za vozaÄe automobila i nema neke hvale vrijedne utjehe, putnici u javnom gradskom prijevozu se barem mogu tjeÅ¡iti Äinjenicom da koriste najjeftiniji motorizirani prijevoz od toÄke A do toÄke B. No je li to baÅ¡ tako? Može li skuter biti cjenovno konkurentna pa stoga i ekonomsko opravdana alternativa javnom gradskom prijevozu? Na to ću pitanje pokuÅ¡ati dati odgovor u ovom tekstu.
U analizi sam nastojao u Å¡to većoj mjeri zanemariti subjektivna stajaliÅ¡ta i uzimati u obzir samo ono Å¡to se može kvantificirano dokazati. Nadalje, raÄunao sam da se skuter može koristiti tijekom cijele godine. To u praksi nije tako jer tijekom zime treba raÄunati na par dana snijega i pokojim tjednom jakih nevremena kad skuter baÅ¡ i nije iskoristiv. No, kao Å¡to nam već godinama pokazuju stanovnici talijanskih gradova, malo hladnije vrijeme pa Äak ni kiÅ¡a nisu nepremostive prepreke za vožnju. Pogotovo sada kad se na svaki skuter može montirati one jeftine i vrlo efikasne «dekice» za zaÅ¡titu nogu od vremenskih uvjeta. Pretpostavio sam i da u promatranom razdoblju neće doći do znaÄajnih nezgoda ni na skuteru ni u autobusu.
Model je sljedeći: odrasla osoba (koja posjeduje vozaÄku dozvolu za automobil) živi u predgraÄ‘u Rijeke, unutar II. zone javnog gradskog prijevoza. Od ponedjeljka do petka putuje na posao u centar grada Å¡to je udaljenost od 8 km u jednom smjeru. Automobil nije razmatran kao mogućnost zbog velikih troÅ¡kova i problema s parkiranjem, a bicikl i hodanje zbog udaljenosti i brdovitosti. Dvije najprihvatljivije opcije su stoga gradski bus ili kupovina skutera.
Cijena pokaza za II. zonu iznosi 340 kn mjeseÄno odnosno 4048 kn godiÅ¡nje. U samom modelu su raÄ‘ene raÄunice i III. (428 kn mjeseÄno) i I. zonu koja je cijenom mjeseÄne karte od 249 kn bliža cijeni zagrebaÄkog tramvaja.
Izbor skutera je pao na uspjeÅ¡ni Kymcov model Agility 50 s Äetverotaktnim motorom. Izabran je zato Å¡to je na naÅ¡em tržiÅ¡tu najpovoljniji skuter s 12 colnim kotaÄima nekog renomiranog proizvoÄ‘aÄa. Od njegovih 9477 kn jeftiniji je samo Piaggiov Zip 50 i to za 715 kn, ali ima 10 colne kotaÄe Å¡to i nije baÅ¡ sretna kombinacija s rupama i oÅ¡tećenjima na naÅ¡im cestama. Jeftini proizvodi kineskih proizvoÄ‘aÄa nisu uzimani u obzir zbog diskutabilne kvalitete (Å¡to ne znaÄi da je nužno loÅ¡a), ali treba znati da je tržiÅ¡te iznimno bogato ponudom i skuter mogao biti i jeftiniji.
Kupnja skutera je predviÄ‘ena na kredit s 9% kamata i 3 godine otplate. U tim uvjetima izraÄunata mjeseÄna rata iznosi 301,37 kn. Odmah pri kupnji skutera potrebno je kupiti i zaÅ¡titnu kacigu, a poÄetni modeli solidnijih integralnih kaciga (znaÄi s zaÅ¡titom za bradu) su oko 800 kn pa sam taj iznos upotrijebio u modelu (inaÄe, kod biranja kacige obavezno provjeriti ima li ECE R 22-05 certifikat sigurnosti, ako nema, ne kupiti). Kako za mopede do 50 kubika (u Å¡to spadaju i ovakvi skuteri) nije potrebno posjedovati vozaÄku dozvolu A kategorije, već ih se može voziti i s vozaÄkom za auto, troÅ¡ak polaganja vozaÄkog ispita nije ukalkuliran.
Prije poÄetka vožnje, skuter je potrebno registrirati i osigurati Å¡to je prve godine neÅ¡to veći iznos zbog kupovine ploÄice i knjižica te iznosi 714 kn. Sljedeće godine registracija i osiguranje iznose samo 392 kn (jer ne treba tehniÄki pregledati vozilo), a nakon toga se cijena primiri na neÅ¡to preko 500 kn. Za izraÄun cijena koriÅ¡ten je kalkulator sa stranica AK Rijeka.
Nakon registracije, vožnja može poÄeti i dolazimo do potroÅ¡nje goriva. Prema navodima skuteraÅ¡a po forumima i prema testovima u specijaliziranim moto Äasopisima, potroÅ¡nja skutera bi se trebala kretati oko 3 litre na 100 km. Vjerojatno i neÅ¡to manje jer su moderni Äetverotaktni modeli jako Å¡tedljivi, ali odluÄio sam zaokružiti na 3 da ne podcjenjujem troÅ¡kove. Uz predviÄ‘enu dnevnu rutu od 16 km (po 8 u svakom smjeru) i petodnevni radni tjedan, skuter bi mjeseÄno prelazio 320 km Å¡to predstavlja troÅ¡ak od 77 kn mjeseÄno odnosno 924 kn godiÅ¡nje.
Zadnju važnu stavku troÅ¡kova Äini servisiranje vozila. Servisni plan za Agility predviÄ‘a servis na 500 km, zatim na 3000, pa potom svakih 3000 km. To znaÄi da bi, uz predviÄ‘enu godiÅ¡nju kilometražu, u prvoj godini trebalo napraviti dva servisa, a u naredne tri po jedan. Prema informacijama dobivenima od uvoznika Kymca za Hrvatsku, Cro Future sa Krka, cijena servisa je 300 kn plus ulje i svjećica, Å¡to je ukupno 370. Na prvom servisu se ulje i svjećica ne mijenjaju pa mu izdatak 300 kn. Vjerojatno je da cijene variraju od servisa do servisa no cijena kod glavnog uvoznika može se uzeti kao mjerodavna. Zbog dvogodiÅ¡njeg jamstva na mehaniku i priÄa o Kymcovoj pouzdanosti, pretpostavka da osim toga neće doći do znaÄajnijih izdataka se Äini realnom.
Sumirani rezultati analize prikazani su u sljedećoj tablici.
Da bi nam ti iznosi neÅ¡to znaÄili, potrebno je pogledati i troÅ¡kove koriÅ¡tenja gradskog prijevoza u istom razdoblju.
Zadnji dio kalkulacije je pretpostavljeni ostatak vrijednosti vozila nakon analiziranog razdoblja. Prema cijenama raznih skutera po oglasnicima, zakljuÄio sam da će nakon Äetiri godine Agility vjerojatno vrijediti oko 50% svoje poÄetne cijene tj. 4750 kn.
Moram priznati da su me rezultati analize malo iznenadili. OÄekivao sam da će skuter biti relativno povoljan. Mislio sam da će, na iznenaÄ‘enje mnogih, biti tek neÅ¡to skuplji od gradskog prijevoza. No da će biti 1800 kn jeftiniji nego gradski prijevoz u II. zoni se nisam nadao. Razlika u cijeni je dovoljna da može pokriti i troÅ¡ak nekog neoÄekivanog kvara pa ili pak prijevoz busom za jako kiÅ¡nih ili snježnih dana.
Pri usporedbi s III. zonom skuter je jeftiniji drastiÄnih 6000 kn Å¡to je viÅ¡e i od njegovog ostatka vrijednosti. To znaÄi da bi, tko se odluÄi na tu opciju, nakon Äetiri godine imao skuter i joÅ¡ nekih 1300 kn uÅ¡tede u odnosu na vožnju busom. Prva zona javnog gradskog prijevoza je ostala nenadmaÅ¡no jeftina - 2500 kn jeftinija od kupnje skutera. No ako netko tko živi u prvoj zoni želi skuter, a jako je troÅ¡kovno osjetljiv pa ne želi potroÅ¡iti tih 2500 kn viÅ¡e, uvijek mu ostaje opcija kupnje nekog jeftinijeg «no-name» proizvoda. Primjerice kalkuliranje sa super jeftinim kineskim Baotianom BT50 s 10 colnim kotaÄima koji se prodaje za nekih 4300 kn ispada jeftinije od prve zone za oko 1000 kn.
Brojke su rekle svoje, ostalo je sve na ukusima.
NatjeÄaj za književne stipendije
March 21, 2007
Pozivaju se književnici do 35 godina starosti, iz centralne i jugoistoÄne Europe, da se do 1. lipnja prijave za sudjelovanje na NatjeÄaju za književne stipendije.
CEI program stipendija za književne rezidencije oblikovan je s ciljem prekograniÄne suradnje i promocije mladih književnika u zemljama centralne Europe koje joÅ¡ nisu dio Europske Unije. Dobitnik stipendije osvaja novÄanu nagradu u iznosu 5 000 eura te tromjeseÄni boravak u jednoj od država Inicijative centralne Europe, po izboru kandidata.
ÄŒlanice Inicijative centralne Europe: Albanija, Austrija, Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, ÄŒeÅ¡ka, MaÄ‘arska, Italija, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Poljska, Rumunjska, Srbija, SlovaÄka, Slovenija i Ukrajina.
Tri izabrana kandidata gostovat će na 22. međunarodnom književnom festivalu u Vilenici, koji se održava od 5. do 9. rujna u Sloveniji. Na otvorenju Festivala predstavit će se pobjednik CEI programa.
Prijava mora sadržavati:
- popunjenu prijavnicu (PDF / RTF);
- biografiju na engleskom jeziku (max. 1800 znakova bez razmaka);
- kopiju važeće osobne iskaznice ili putovnice, s vidljivim datumom i mjestom rođenja te državljanstvom;
- bibliografiju na engleskom jeziku (max. 3600 znakova bez razmaka);
- opis projekta, na engleskom jeziku, koji bi bio tema rezidencijalnog programa, te kontakt adresa u zemlji domaćinu (max. 4500 znakova bez razmaka);
- pismo preporuke na engleskom jeziku (max. 1800 znakova bez razmaka).
Kandidati se odabiru prema sljedećim kriterijima: 40% (4 boda) za bibliografiju, 40% (4 boda) za opis projekta, te 20% (2 boda) zapismo preporuke.
Prijave poslati na:
Slovene Writers’ Association
(Writer In Residence)
TomÅ¡iÄeva 12
SI-1000 Ljubljana
Slovenija
Vožnja bez registarske oznake
February 9, 2007
Vozili smo se draga i ja proÅ¡log vikenda iz Rijeke prema Lovranu gdje smo imali zakazan sastanak s par finih kolaÄa. Putem smo sreli podosta motocikala, Å¡to nije ni Äudno kad ove zime, zime vidjeli nismo. Sa žalošću smo ih promatrali i razmiÅ¡ljali o tome kako je naÅ¡ Kle već predugo zanemaren i zapraÅ¡en u podrumu. No neÅ¡to drugo mi je privuklo pažnju: od motocikala koji su nas prestigli, uspio sam ih pobrojati Äak 5 bez registarske oznake. Å toviÅ¡e, ni jedan od njih 5 nije imao montiran ni nosaÄ za registraciju već su svi imali goli visoki rep. Ako pretpostavimo da nas je prestiglo oko 25 motocikala (a vjerojatno je jer smo mi puno stajali u kolonama, a oni nisu), to bi znaÄilo da otprilike svaki peti (ili 20%) nije imao registraciju.
Provrtio sam si tada malo film u glavi i zakljuÄio da meÄ‘u tih 5 motocikala nije bilo nijednog customa, nijednog endura, nijedne krstarice (tourera), pa Äak ni skutera. Bez ploÄica mahom voze vozaÄi sportskih cestovnih jurilica (tu i tamo zaluta pokoji sportski naked ili supermoto, ali to tada nije bio sluÄaj)
Motocikli bez ploÄice i nisu neka novost na cestama, svi ih viÄ‘amo, a ono Å¡to je mene zanimalo je zaÅ¡to? I zaÅ¡to samo vozaÄi sportaÅ¡a (jer i supermoto je zapravo sportski cestovni motocikl)? Odgovor se nameće sam od sebe: zato Å¡to su to vozaÄi/motocikli koji najÄešće bježe policiji. Ako se bježi policiji, bolje je ne imati registarsku oznaku. ZaÅ¡to baÅ¡ oni bježe policiji? Zato jer oni najbrže voze. Ja na enduru vozim ponekad neÅ¡to preko ograniÄenja, ali radim to i u autu. Ni vozaÄi customa i tourera skoro nikada ne divljaju. Alternativno objaÅ¡njenje, koje bi mi neki mudrijaÅ¡ mogao ponuditi, bilo bi da rep sportskog motocikla izgleda ljepÅ¡e kad nema tablice i nosaÄa. Ma da, a mi ostali smo debili jer mislimo da registracije uljepÅ¡avaju naÅ¡a vozila (i aute, ne samo motore).
Nisam imao mira pa sam potražio Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04) i zavirio na kljuÄna mjesta. I saznao sljedeće: prema Älanku 53. najmanja kazna za prekoraÄenje brzine u naselju iznosi 300 kn i to za prekoraÄenje od 10 km/h. Svi znamo da promet gradskim cestama s dvije trake u jednom smjeru uglavnom ide 60-65 km/h (osim ako cesta nije zaÄepljena). Uz standardno gradsko ograniÄenje od 50km/h, to znaÄi da viÅ¡e-manje svakodnevno riskiramo globu od 300 kn. ÄŒlanak 54. pak propisuje tu istu kaznu (300 kn) za prekoraÄenje brzine izvan naselja od 10-30 km/h. U oba sluÄaja moramo znati da kazna poraste za, Äini mi se, 110 kn (bar je toliko bilo kad sam je ja platio) zbog stavke troÅ¡ka utvrÄ‘ivanja prekrÅ¡aja (ili neke sliÄne bezobraÅ¡tine) ukoliko vas u prekrÅ¡aju uhvate s multanovom. Prvo veće prekoraÄenje od navedenog se po oba Älanka kažnjava sa 500 kn, a kazna može ukupno narasti na Äak 2000 (izvan naselja) odnosno 3000 kn (naselje). Pritom treba uzeti u obzir i opasnost od dobivanja kaznenih bodova i oduzimanja vozaÄke dozvole. Kazneni bodovi se, kao Å¡to svi znamo, kumuliraju pa se situacija pogorÅ¡ava Å¡to ih viÅ¡e skupimo.
To sam viÅ¡e-manje znao – iako možda ne ovako u detalje – a ono Å¡to nisam znao je kakve su kazne za neimanje registarske oznake. To je regulirano Älankom 244. istog zakona kojem stavak 8 glasi: «NovÄanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekrÅ¡aj vozaÄ vozila koji nema propisan broj registarskih ploÄica ili na kojem su te ploÄice ili meÄ‘unarodna oznaka postavljene tako da se dobro ne vide ili nisu Äitljive.» Dakle tako, kazna za neimanje registarske oznake je jednaka najmanjoj kazni za prekoraÄenje brzine. Pritom ne postoji opasnost od dobivanja kaznenih bodova, a nema ni povećanja sankcija u sluÄaju ponavljanja prekrÅ¡aja. Znajući koliko je lako s motorom (a posebno supersportskim kakvi su najÄešće bez registracija) prekoraÄiti brzinu i imajući na umu da motor nema prednje registracije nego samo zadnju pa prometni policajac ne zna da je nema sve dok motocikl već nije proÅ¡ao, stvari postaju jasnije. Jedini naÄin da policajac na vrijeme vidi da je motor bez registracije je da ga zaustavi Å¡to neće uÄiniti ukoliko ovaj nije u prekrÅ¡aju, a ukoliko jest sve su Å¡anse da mu neće stati. U većini sluÄajeva policajci znaju da su im niÅ¡tavne Å¡anse za hvatanje motocikla koji je projurio kraj njih dok su oni stajali na cesti pa ga neće ni ići loviti. A s obzirom da nema tablice, neće ga moći ni zapisati. PriÄa gotova.
No nije brzina jedini razlog za bježanje. Bježati se može i za izbjegavanje 1000 kn kazne za prolazak kroz crveno, 700 kn kazne za nenoÅ¡enje kacige… Ovo potonje mi je posebno smijeÅ¡no, kazna za nenoÅ¡enje kacige (Äime motociklist ugrožava samo svoju sigurnost) je viÅ¡e nego dvostruka od kazne za neimanje registracije (Å¡to je osnova za izvlaÄenje od mnogih drugih prekrÅ¡aja koji mogu ugroziti i ostale sudionike u prometu).
Po mom miÅ¡ljenu, prvom prilikom (a to će biti kad pred izbore HDZ ukine osporavan zakon o 0 promila – tj. promijeni Älanak 199.) bi kazne za neimanje registarske oznake trebalo inicijalno barem udvostruÄiti, a za ponavljanje prekrÅ¡aja umnogostruÄiti. Rezultat bi bilo umanjivanje mogućnosti za nekažnjeno divljanje na cestama (ne samo na motorima nego i u gradskim trkaÄima u autima bez prednje registracije). Problem bi mogao nastati zbog preoÅ¡trog kažnjavanja pojedinaca koji su nenamjerno bez registracije (zbog gubitka, kraÄ‘e…). No ako je kazna za pojas 700 kn, teÅ¡ko da bi netko jako protestirao za sliÄno kažnjavanje puno većeg prekrÅ¡aja koji se uz to i priliÄno rijetko sluÄajno dogaÄ‘a (gubitak ili kraÄ‘a tablica).
Što je s motociklistima? I oni su na dobitku. Zauzdavanjem onih koji divljaju na cestama ( a zapravo su u manjini), dio lošeg glasa izgubili bi svi koji voze motore.
Besplatna linija za savjete kako uštedjeti energiju
February 1, 2007
Vrijeme je da Vas izvjestim da je u sklopu projekta “Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj” kojeg financiraju Ministarstvo gospodarstva i Program Ujedinjenih naroda za razvoj otvorena besplatna telefonska linija za pitanja graÄ‘ana vezana uz moguće uÅ¡tede u vlastitom domu ili uredu.
Sva pitanja su dobrodoÅ¡la, od općenitih savjeta vezanih uz sitne uÅ¡tede, preko specifiÄnih pitanja vezanih za grijanje, klimatizaciju, izolaciju, energetske klase kućanskih aparata do naizgled vrlo kompleksnih podruÄja poput pasivne gradnje, dizalica topline i solarnih kolektora.
Besplatan broj na koji se možete javiti jest:
0800 200 170
Linija je otvorena radnim danom od 9 do 18 sati.
Sam poziv niÅ¡ta ne koÅ¡ta, a savjeti koje ćete dobiti, ukoliko ih pravilno primjenite mogu se pozitivno odraziti na vaÅ¡im mjeseÄnim raÄunima.
Više informacija možete pronaći na stranicama projekta.
Nije ovo Amerika…
January 12, 2007
Autor: drito (blog) Objavljeno u: SF & Fantasy, Business i ekonomija, Lifestyle, High tech, Kolumnizam, Net, Ostalo Post je dosada pročitan 16972 puta.
Tagovi: Amerika, Bog, Business i ekonomija, dinamo, govna, High tech, Hrvatska, iskon, iskon internet, Isus, Kolumnizam, Lifestyle, majka, Net, rubelj, SF & Fantasy, smeće, Vijesti, Zagreb, ćevap
Iskon govnad. PoÄnimo priÄu o firmi koja je najveći užas i najveće govno u hrvatskoj IKAD. Do sad sam mislio da je to ve-mil, iza kojeg odma stoji hg spot, ali ne. To je iskon. Internet provider koji prodaje uslugu koja je laž. Kao prvo, poÄnimo s potpisivanjima ugovora i sliÄno. 17.11., ja sam otiÅ¡ao u iskon internet sredit ugovor skupa sa svojim stanodavcem. DoÄekao nas je ljubazan gospodin i uveo u nekakvu konferencijsku dvoranicu ili neÅ¡ sliÄno. Tamo smo potpisali ugovor na kojem je pisalo da je iskon obavezan ukljuÄiti uslugu 30 dana od potpisivanja ugovora sa strane korisnika usluge. Rekoh odliÄno. Uzeli mi iskon duo uslugu.
3 tjedna kasnije mene zove tip iz službe za korisnike i objaÅ¡njava mi da će mi ukljuÄit uslugu 2.1., na Å¡to mu ja govorim da to nije 30 dana, no njega to ne zanima pretjerano. Prekidamo razgovor i ja sat vremena kasnije zovem iskon internet. Dio razgovora sa mnom i odgovornom osobom, zaposlenikom iskon interneta je tekao ovako:
- Razlika izmeÄ‘u 17.11.2006- i 2.1.2007. nije 30 dana. Razlika je veća. Razumijete to? U ugovoru piÅ¡e da se iskon internet obavezuje ukljuÄiti iskon duo unutar 30 dana od potpisivanja ugovora
- Gospodine, tih 30 dana, to vam je onak, okvirno. Ako u ugovoru piÅ¡e 30 dana, ne znaÄi da je to TRIDESET dana.
- Okvirno? U ugovoru? Recite, smijem ja snimku ovog razgovora publicirat na internetu? Da li je to službeni stav iskon interneta kao firme?
- Pa Äujte, ne, nije, ali znate, tcom…
- Smijem li to publicirati na internetu? Da korisnici znaju kaj ih Äeka s iskonom.
- Možemo vam ukljuÄiti iskon duo 19.12. u 17:30
- Hvala
Ovo je ukratko. On me svejedno pokuÅ¡ao nagovoriti da mi ipak ukljuÄe net 2.1. jer jebiga, moram ih razumjet jer ipak ovise o t-comu. Prvo su mi rekli da je njihova infrastruktura, onda da t-com samo drži centrale, a na kraju je ispalo da ne znaju prdnut bez t-coma.
19.12. u 17:30 dolaze 2 simpatiÄna deÄka kojima se zapravo i ne radi pretjerano, a i nije da znaju kaj rade. U iskon duo paketu se dobiva router/voice ureÄ‘aj preko kojeg ide i telefon i internet i koji ne radi baÅ¡ najbolje, Å¡to ćemo otkrit u nastavku. Router su oni ukljuÄili u struju, a ja konfigurirao jer oni ne znaju kako. U iskonu tvrde da oni nemaju veze s nekompetentnošću zaposlenika, jer to nisu njihovi zaposlenici. Kad sam ukljuÄio net, brzina je bila narihtana na 1024/128. Ja sam naruÄio 3072/512, no kad sam ih nazvao rekli su mi da je caka u tome kaj se treba Äekat 24 sata da narihtaju brzinu. Rekoh dobro, ali meni je download 1.5kb u sekundi, a upload ne postoji. Tak je i bilo. Download se vukao ko krepani pingvin u pustinji a uploada nije bilo. U trenutku u kojem piÅ¡em ovaj tekst, net stalno pada, kao i u zadnjih skoro pa mjesec dana, otkad ga imam. Idući dan sam se probudio, a net nije radio, kao i dosta dana nakon toga. Brzina je i dalje bila 1.5kb/sec, a upload i dalje nije postojao. Optužili su paricu. Nekoliko puta su mi dolazili ljudi iz t-coma mjerit neki kurac. NaÅ¡li su stanovitu, navodno bitnu koliÄinu Å¡uma u signalu i rekli da je to krivo za loÅ¡u vezu, Å¡to se poslije pokazalo kao jebena laž.
Od tog dana na dalje, provodio sam bar sat vremena dnevno na telefonu s tehniÄkom službom iskona, u kojoj Äini se, rade mahom mentalno zaostale osobe. Naime, ne samo da su oni retardirani, da ne mogu zapamtit adresu na kojoj je adsl, da nisu u stanju pogledat na ekran broj s kojeg ih zovem i sliÄno, nego je politika iskon interneta da se njih zove, a onda oni Å¡alju mail tehnici. To je, kako mi je objaÅ¡njavao lik na službi za korisnike, najbrži naÄin komunikacije. Nije brže nazvat direktno tehniku i reć im u Äemu je problem, nego je jednostavnije prvo se javit oligofrenim dikobrazoidima na službi za korisnike. Eto, piÅ¡em ovaj tekst sad, krajnje iziritiran, jer je net opet poÄeo ne radit žešće. ToÄnije, ne radi uopće. Sad sam zvao jednog od njihovih talking headsa koji mi je rekao, ali gospodine, koje lampice vam rade na routeru? To uvijek jebeno pitaju. Svaki put.
Nije toliko nerijetko da net ne radi po 3 sata. Njima serviser ode na gablec ili neki kurac, a net ne radi. Za vrijeme dok net ne radi, od tehniÄke podrÅ¡ke, koja je sve, samo ne tehniÄka podrÅ¡ka jer ne samo da kurca pojma nemaju, nego nemaju ni dijagnostiÄke alate pred sobom možete Äuti - gospodine, strpite se, javit ćemo vam se. Gospodine, mi se trudimo da sve radi. Gospodine, mi se stvarno trudimo. I onda se nitko niti trudi niti javi idućih par sati. To je iskon internet. Rekao sam im da ću im doć s bombom. Jebao sam im svima mater. Nije pomoglo.
- Dobar dan, tehniÄka podrÅ¡ka, ovdje (izmiÅ¡ljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisniÄko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u Äemu je problem. Eto, poslao sam mail održavanju. Javit ćemo vam se.
I onda prvih 10 razgovora trpiÅ¡ takva sranja. TrpiÅ¡ to da ti seru, lažu, jebu ti mater na fini, birokratski, usrani naÄin. A onda viÅ¡e ne.
- Dobar dan, tehniÄka podrÅ¡ka, ovdje (izmiÅ¡ljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisniÄko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u Äemu je problem. Eto, posl…
- Jebem vam mater
- Molim, gospodine?
- Rekoh jebem vam mater. Milu.
- Ali gospodine, moj Å¡ef…
- Jebem i njemu mater.
- Ali gospodine, servis sada ne radi, serviser nije ovdje. Kad serviser dođ..
- Kad se serviser vrati, molim vas, recite mu da i njemu jebem mater.
Onda ni to ne pomogne. Onda si već jako lud. Nekoliko razgovora ti njima jebeš mater, ali to ne pomaže. Oni su birokratski žohari koji prodaju uslugu koju ne mogu održavat jer nemaju ni tehniku ni kompetentne zaposlenike i oni će preživjet.
- Dobar dan, tehniÄka podrÅ¡ka, ovdje (izmiÅ¡ljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisniÄko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u Äemu je problem. Eto, posl…
- Recite, Äitate vi veÄernji list? One stranice di ljudi doÄ‘u s bombom?
- Molim?
- UkljuÄite mi jebeni usrani net SAD, jer ću vam doć s bombom. I da, jebem vam mater.
- Gospodine, eto, ja sam poslao mail održavanju…
- Doviđenja
Njima nitko niÅ¡ta ne može. Oni kradu jebeni novac od ljudi kojima usluga ne radi da bi nakupili pare da srede tehniÄke uvjete. Oni su jebeni Å¡ljam zemlje. Najgore govno od firme u hrvatskoj. Recimo, hgspot me pokuÅ¡ao sjebat samo jednom i nisam bio sretan. Ali ovi, ovi me jebu ko medveda već mjesec dana i nije im neugodno.
Puno je bilo tih razgovora. Jedan od meni dražih, s ULTIMATIVNIM jebenim idiotom tekao je ovako. Ovo je najveći idiot.
- Dobar dan, tehniÄka podrÅ¡ka, ovdje (izmiÅ¡ljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisniÄko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u Äemu je problem. Eto, posl…
- Ne, ne. Nemojte slat mail tehniÄkoj službi, molim vas. PokuÅ¡ajte mi vi odgovorit na pitanje zaÅ¡to od 3mbit koje plaćam dobivam samo megabit i pol van.
- Gospodine, NIJE VAM OVO AMERIKA.
Da mi je frajer bio ikaj bliže, žvakao bi slušalicu u koju mi je objašnjavao kako ovo nije amerika dok bi mu udarao glavom o zid, a slušalica bi se drobila između njegovih zubi i zida. Krvi bi bilo posvuda. Nitko ne bi reagirao, i pustili bi me da ga ubijem i poslije ritualno zapalim njegovo krvavo tijelo nasred ceste, plešuć ples sreće oko istog jer, nije ovo amerika.
DoÄ‘e meni t-com joÅ¡ jednom mijenjat kablove il neki kurac, utvrde da niÅ¡ta ne mogu, da mi iskon mora dić brzinu da bi sve Å¡ljakalo i sve 5. I dignu oni meni brzinu na 7mbit, jer tada dobivam 3 van, kako su već jednom napravili, ali veza pada. I pada. I ne da se uspostavit opet. I meni iz službe za korisnike tvrde da su mi digli brzinu na 10mbit, ali da ne radi, na Å¡to ja govorim da nisu, jer da imam otvoren setup routera i da se brzina nije mijenjala. Onda mi gnom veli da to oni tako brzo mijenjaju da se to ne vidi. Jebeni supermen im radi na tehnici i svojom laserskom internet kiturinom od Äelika porihtava brzinu tak moćno da se to u routeru ne vidi. Ali se vidi kad mi sruÅ¡e brzinu sa 7mbit nazad na 3, od Äega ja van dobijem u najboljem sluÄaju 2.
Jedan me muÄio 45 minuta na telefon, da skrinÅ¡otam procese, postavke routera, sve. Uvjeravao me da ziher imam upaljene stvari koje nisam imao upaljene. 45 minuta me jebo ko poludjeli orangutan kvadriplegiÄnog polarnog medvjeda dok nisam popizdio i reko da neću viÅ¡e skrinÅ¡otat i slat kurca. A onda me pokuÅ¡ao nagovorit da se spojim kablom.
- Pokušajte se spojit kablom.
- Neću.
- Zašto?
- Platio sam wireless i želim da mi preko wirelessa radi. Neću.
- Ali samo pokušajte.
- Neću.
- Možda radi preko kabla.
- Ne zanima me, želim da radi preko wirelessa.
I onda su me nazvali iz tehniÄke podrÅ¡ke. I doÅ¡li ovdje. I utvrdili da se na wirelessu gubi 30% brzine. I onda su mi rekli da će drugi dan donijet novi router. Nisu. Onda sam ja zvao. Pa mi se nitko nije javljao. Pa me nazvao neki frajer i rekao da će doć sutra. Pa nije. Onda me nazvao opet i rekao da je Äitava serija thomson routera koju daju iskon duo korisnicima loÅ¡a i da smanjuje brzinu za 30%.
Onda su rekli da će za koji dan napravit update firmwarea. Ali nisu. Net i dalje pada, oni se nisu javili preko tjedan dana, raÄuni dolaze mom stanodavcu I DALJE, iako smo ih i on i ja molili da ih Å¡alju na moju adresu, te sad tip nakon Å¡to sam ga JEDVA uvjerio da ga ne želim prevarit jer mu je prvi raÄun doÅ¡ao na adresu gdje živi opet pizdi i možebitno me želi iselit jer su mu OPET poslali nekakav raÄun. To je hrpa imbecila koja ne zna zapamtit dvije jebene osnovne informacije. Želim da net radi i Å¡alji raÄune na OVU adresu. To je njima jebeno prekomplicirano.
Ovo kaj sam ja tu napisao je, koliko god može Äudno zazvuÄat, skraćena verzija onoga kaj se meni dogaÄ‘alo s iskon internetom. Oni su muljatori, pljaÄkaÅ¡i i u krajnjoj liniji, imaju iznimno nekompetentan kadar.
I sad, ja sam lijepo zaspao i bilo mi je super kadli me probudila draga da net opet ne radi. I joÅ¡ jednom je pao nakon tog pada. Nazvao sam ih, reko frajeru da u biljeÅ¡ke o korisniku napiÅ¡e da “im jebem svima milu mater joÅ¡ jednom”, te da ne trebam niÅ¡ta drugo od njega i krenuo pisat ovo. I ovaj tekst niÅ¡ta neće promijenit, kao Å¡to nije napravila ni žalba o hgspotu. Oni i dalje muljaju, eto, danas su mi za strganu pržilicu koju sam kupio juÄer dali drugu strganu pržilicu. FantastiÄni momci. No, jebeÅ¡ pržilicu.
Nemojte uzimat iskon duo. Glupi su, muljaju, ne znaju radit i sjebat će vas jer su jednostavno nesposobni. Nemaju tehniku, nemaju ljudstvo, nemaju niÅ¡ta, a htjeli bi bit adsl isp. Kao argument su mi jednom ponudili i “…pa kaj, ni nekim ljudima koji rade u iskonu iskon duo ne radi…”. Dno od firme.
Ne uzimajte iskon internet. I ja bi ih sad najradije tužio jer uvaljuju potrgane uređaje (zanima me koliko korisnika zna da su dobili routere koji ne rade), lažno reklamiraju, lažu na telefon, vrijeđaju korisnika i pokazuju minimum poštovanja prema korisniku. Ali sumnjam da bi mi ta tužba prošla jer su oni ti birokrati koji rade kaj žele, jer jebiga, nije ovo amerika.
Pitanje ljudima s bestselera. Zašto sam bio na naslovnici kad sam postao a sad nisam? Hvala
Koliko je sati ili DrIvo eat your self!
January 11, 2007
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Hrvatska, Kolumnizam, Ostalo Post je dosada pročitan 7667 puta.
Tagovi: 150 000 eura, Hrvatska, kolekcija, Kolumnizam, Premijer, Rolex, Sanader, sat, satovi
Vi znate da Mod uvijek prati trendove, a najnoviji trend su - satovi, pa kad može Premijer mogu i ja! Kao pravi kolekcionar predstavljam vam svoje tika-takajuće blago. DrIvo, gledaj i pati!
Aha, evo ih! Evo moje djeÄice, moga blaga neprocijenjivoga! Slobodno zasuzite, znam da sad umirete od zavisti…
A gle kako tek lijepo pristaju nježnoj ruÄici mojoj, fakat Å¡vercerija-Å¡iptarija, ko´ da Äujem: ĆeÅ¡ Rolexa buraz, ćeÅ¡ Kartjer pravo iz Germanija, jevtino buraz, mlogo jevtino!
Evo po redu, moje najstarije – neki Fero Feldmann, Swiss made, 17 jewels, na navijanje. Vau – koji san ja kapitalista! Dala mater kad se krenulo u školu, veli: Evo sine-ćerce, da znaš koja je ura.
A ja ću na to: Ali mama, nema kaiša!?
A ona će na to: Nije ga ima ni kad ga je meni poklonija moj ćaća-a tvoj dida kad san se udavala.
A ja ću na to: Iiiiiik?!
Dijete drugo - digitalac! Quartz i to pazi sad – Timetron! Moj prvi na baterije. Kupljen na nekom seoskom derneku od strane raspižđenih roditelja. Narod uveseljavala Neda Ukraden ili neka sliÄna majka-cajka. Ispravak! Doris Dragović (dobro sam rekla, neka druga cajka). Imao jednu prednost i jednu manu. Prednost da je za razliku od prethodnika – radio, a manu – da, radio je, ali samo do isteka baterije koja se NE MOŽE zamijeniti. Stvarno jadno za jedan TIMETRON!!!
Mislim, ono, ima ime ko´ neki izgubljeni Transformer (slušajte samo tu snagu, taj odjek: TRI-ME-TRON!!!), a ne može mijenjat bateriju. Jadno. A gle kako je bio lijepiiiii i crven – baš za dobre curice ko što sam ja.
E da, i on izgubio pola remena. Stvarno ne znam što je to sa mnom i remenima, ono… ne znam, stvarno.
Sljedeći, Omax, Quartz, dole sitno Japan Movt, muÅ¡ki, isto na navijanje i joÅ¡ (pazi sad) – water proof! NaÄ‘en na ulici tamo negdje poÄetkom 90ih u jeku najveće paranoje da nam ćetniÄki petokolonaÅ¡i po ulicama podmeću eksplozivne kemijske, upaljaÄe i ruÄne satove. A Å¡to da vam kažem, Å¡mrc, smatram to osobnim Äinom izuzetne hrabrosti, Å¡mrc, mislim, to jeli, doma donijeti stari ofucani nadasve sumnjivi sat koji joÅ¡ uz to nema pola remena. I danas mi suza krene na oko kad se toga sjetim, Å¡mrc.
Desetak godina poslije - još uvijek nije eksplodirao. Pu majkumu, nit´pokazuje vrime nit´je ćetnik!
Moje milo Äetvrto – Lorus, Quartz, water resistant plastics, Shiojiri Japan, na baterije i joÅ¡ uz to prvi kojeg sam osobno izabrala! Kupljen u Duty Free Shopu, dok je Duty Free Shopova u bivÅ¡oj Jugi joÅ¡ samo po carinama bilo, odnosno dok su joÅ¡ neÅ¡to znaÄili. Sjetite se samo.. kupiti bocu whiskeya, Å¡teku Marlbora i dva Kinder-jaja u DJUTI FRI Å OPU ej! Luksuz jebate!
Uglavnom, bila je to ljubav na prvi pogled – zvijezda repatica i polumjesec kazaljke, a zvijezdice na noćnom nebu umjesto brojki. Tako sam ga voljela, taj satić, tako sam ga i voljela i pazila i mazila i ljubila i grlila i davila i gnjavila i… i… zvala ga Äuro, toliko sam voljela tog malog japanca da je na kraju od tolike ljubavi naprosto svisnuo. Otpala mu krila. Kao Å¡to se vidi iz priloženog.
Ma vjerujte mi na rijeÄ, ja stvarno ne znam Å¡to je to sa mnom i remenjem, ono.. stvarno ne znam.
I moje zadnje Äedo – Parmex, Quartz, na baterije. Nabavljen neÅ¡to prije odlaska na faks. Jedini joÅ¡ uvijek u funkciji, iako ga ne nosim (sa mobitelima posvuda, stvarno nema potrebe) – no na njemu za divno Äudo sve Å¡tima.
Eeeeee.. ovaj.. da.. hm.. osim jedne stvarÄice… ovo nije njegovo originalno remenje.
Ma kunem vam se, ja stvarno ne znam Å¡to je to sa mnom i remenjem, stvarno nemam blage veze, Äini mi se da nekako ti kaiÅ¡ići u mojoj blizini imaju tendenciju nestajati ili se trgati sami od sebe. Da. Ovaj.. da.
I eto, Å¡ta mislite? O mojoj kolekciji? Mislim, znam da to nije ni približno 150 000 Eura ili neÅ¡to sliÄno, no bi li postigla dobru cijenu? Bi li je netko htio? Ne? Å to velite, da vam je 100 kuna preskupo?
A da vam platim 200? ;D
