Plan B - ljetni broj July 17, 2007

Izašao je dugo očekivani Plan B, najbolje da ga predstavi jedan od tvoraca projekta - Borja.
Pa kaže:
Prvih 47 stranica su kratke stvari, max dvije stranice i riječ je o nekakvih tridesetak rubrika. Na primjer, u rubrici Gdje su Å¡to rade, kucamo na vrata zaboravljenih asova :) Zapravo, tražimo odgovor na pitanje gdje su neki ljudi koji su nam bili kul, nekada. Ili, imamo Blogroll rubriku gdje jedan bloger iz svog blogrolla izvlači deset blogera koje čita i objaÅ¡njava zaÅ¡to ih prati. Tu su i Rispekt (txt o nekome tko nam je kul), Vodič za geekove (u ovom smo broju odabrali top 10 lokacija u hr za geekove), Priča se o…(kako ime kaže, neÅ¡to o čemu se priča) i slične, male rubrike.
Nakon toga slijede veće teme. Otvaramo s temom Kako nastaje festival,a riječ je dakako o Motovun film festivalu. Ljudi koje nikada ne vidite u medijima, a bez kojih festival ne bi funkcionirao (ili barem ne tako dobro) govore o festivalu. Iza toga idu Najmoćnije hrvatske internetske zajednice ;) Sanja Radović i ja, oboje s duugoogooodišnjim surferskim iskustvom, odabrali smo osam domaćih communitya koje utječu na naše i vaše živote iako možda nismo članovi. One dakle, koje su proširile svoj utjecaj van vlastitih ip adresa. Da malo opustimo stvar, nakon te teme, odabrali smo 25 siteova za ubijanje vremena i dali 32,3 dobre ideje za ljeto.
Na 14 stranica zatim, ide tema broja, na koju sam vrlo ponosan - Pop Kultura u Hrvata. Prošli smo posljednjih šest desetljeća i u svakom odabrali devet najznačajnijih stvari (događanja, ljudi, ovog onog) a čiji se utjecaj proširio i na ostala desetljeća ili je to nešto nekako utjecalo na razvoj pop kulture u nas.
Još tema nakon Pop kulture - o hypeu koji je Apple stvorio iPhoneom (divna marketinška priča teška 400 milijuna dolara) te ona o novoj Zemlji koju ćemo možda naseliti jednog dana (i još nekim space sitnicama).
Slijede stalne rubrike. Defaultno, imaju 2 stranice, a ovisno o temama mogu rasti i na viÅ¡e. Tu su dakle Startup (o ulaganjima, dionicama, kompanijama) unutar koje se nalazi i tema o “zelenim” kompanijama, Hi tech na desetak stranica (u ovom broju o mobilnoj multimediji, digitalnoj glazbi, broadbandu), Blogosfera (moja rubrika!:), 2.0 (takoÄ‘er), Glazba (Kožul o Nu raveu i najnovijim cool singlovima)+ tema o Funku.
JoÅ¡ su tu rubrike Film, gdje ćete čitati o filmu I’m Cbyorg but thats ok Park Chan wooka ili vidjeti mapu ljetnih kina u nas, TV (odličan tekst o celebrealityu, dobrim serijama, carveru), Sex, Dizajn (najbolje dizajnirani proizvodi ikada +), Knjiga (Ire o Heinlenu i gadgetima koje je predividio)…
I moram napomenuti kako se YouTube dosta spominje ;) trebalo bi izračunati točno koliko puta, ali definitivno previše, ja sam kriv za to ;)

A ovako to nekako izgleda po stranicama

3 ÄŒemu sve
8 24/7
20 LUSCHaonica
21 Rispekt!
22 R&D
23 Planet Zemlja Zove
24 Ideja
25 Kako ovo?
26 Infopunkt
27 Vodič za geekove
28 Mapa
30 Gadgeti
32 Jučer, danas, sutra
33 Gdje su, Å¡to rade
34 Food
36 Priča se o…
37 Retro/2025
38 WTF/CC mjeseca/24 frameova slave
39 Kliknite i mi smo/ dot.com/.hr/flat rate
40 Blogroll
41 Gamer
42 Čitaj, Gledaj, Slušaj
43 Electrochic/Playlista/Glazba je put do sreće
44 Planner
46 Mali test
47 Bios

TEMA BROJA
70 Pop kultura u Hrvata
Koji točno najvažniji događaji u proteklih šest desetljeća? Prošli smo ih redom, savjetovali se sa starijom generacijom, bivšim urednicima eminentnih izdanja, literaturom i odabrali za svako desetljeće one koji su utjecali na život kakav poznajemo

TEME
48 Kako nastaje festival
Tajna čuvana devet godina, konačno je razotkrivena! Otkrili smo kako nastaje Motovun film festival, tko su ključni ljudi i koliko traju pripreme. Tu je naravno i set nikad ispričanih anegdota

55 Najmoćnije hrvatske internetske zajednice
Dokumenti koje nikada ne bi vidjeli, video zapisi koji su baš tamo objavljeni, gomila korisnika i 8 najmoćnijih Internet zajednica. Kreiraju često našu stvarnost a da je toga malo tko svjestan

60 25 siteova za ubijanje vremena
Senzacionalno i ekskluzivno! Samo za one koji su ljeto odlučili provesti surfajući Internetom, a ne na kakvom lijepom valu, odabrali smo 25 siteova koje vrijedi posjetiti

64 33,2 dobrih ideja za ljeto
Od stotinu i sitno ideja koje smo imali, morali smo izdvojiti 33,2. Sve redom, male dobre ljetne ideje koje će vam uljepšati ljeto, naravno

84 U potrazi za svetim buzzom
Kompanija Apple kreirala je iPhone hype težak 400 milijuna dolara, izračunala je marljiva ekipa sa Harvarda. Istražili smo kako je taj buzz nastajao

88 Planet poput Zemlje
Jednog dana, tek na 20 svjetlosnih godina od Zemlje, na planetu Gliese 581c, živjeti će nove generacija. Otkriće Gliese jedan je od najvažnijih događaja u istraživanju svemira ove godine

STALNE RUBRIKE

Startup
92 Starup
94 Zelenom tehnologijom do zelenih novčanica

Hi Tech
97 Jawbone
98 Mobilna multimedija
102 Top 10 multimedijalnih telefona
104 Broadband naš svagdašnji
106 Digitalna glazba za hi-fi čistunce

Blogosfera
108 Hororr.hr + trikovi&tajne
109 Mejs u gradu + Twitter

2.0
110 Blogorola + Život na YouTubeu
111 Tulumarka

Glazba
112 Nu Rave
113 Aktualni singlovi
114 Funk uzvraća udarac

Film
118 Park Chan Woo
120 Simpsoni & Fur: An Imaginary Portrait of Diane Arbus
121 Ljetna kina

TV
122 Dinastije oko nas + Upali/Ugasi/Prebaci + Junak mjeseca
122 Joost

Seks
126 Zaštita je pola zdravlja + Teško stanje p0rn industrije
128 Top 10 plaža + iGasm

Dizajn
130 Događanja
131 Filip Filković, Kunstterrorist
132 Najveće dizajnerske uspješnice

Knjiga
134 Robert E.Heinlen
135 Longtail & Mavericks at Work

Putovanja
136 Pinklec na rame, put po noge

Aktivizam & renesansa
138 Vodeni svijet

Demode na mode
140 Mima Simić

borja.org

Booksa - imamo novi i lijepi site ! April 12, 2007

Zbog toga Å¡to ste nas svih ovih godina toliko pazili, njegovali, voljeli i
bodrili, iz malog vrijednog mrava pretvorili smo se u Godzillu. Naime, od
danas je na snagu stupio novi, poboljšani, tehnički unaprijeđeni i
vizualno neizmjerno atraktivniji web-sajt na staroj adresi www.booksa.hr.
Hvala vam!
Uz to smo se uvišestručili jer smo se zaljubili. Izabranici našeg srca su
www.filmski.net i www.teatar.hr i ne, nisu trudni, to je brak iz ljubavi.
Naša zajednička trojka na globaliziranom svjetskom tržištu nastupa skupa,
jer zajedno smo jači i pomagat cemo jedni drugima dok nas smrt ne rastavi.
Registracija na jednom siteu vrijedi za sva tri. Zar nije super?
I zato - redovno nas čitajte, klikajte, komentirajte, ocjenjujte i
pridonosite nam kako god znate. Mi smo tu zbog vas, koliko god to otrcano
zvučalo!
Odsad nadalje, znak raspoznavanja je www.booksa.hr - razumijem sto čitam!

Südtirol - Alta Badia March 19, 2007

Dolomiti Superski naziv je ski karte koja uključuje 12 skijaliÅ¡ta, 450 žičara i 1220 km skijaÅ¡kih staza, a tjedan dana, joÅ¡ tamo negdje u siječnju, nalazila se i u mome džepu. SkijaliÅ¡ta koja uključuje su Å¡mensi Cortina d’Ampezzo, Kronplatz (Plan de Corones) kojemu bi bolje odgovarao naziv „croplatz“, Alta Badia (moje odrediÅ¡te), Val Gardena, Val di Fassa, Arabba/Marmolada, Alta Pusteria, Val di Fiemme, San Martino di Castrozza, Valle Isarco, Trevalli i Civetta. Bez obzira koje od tih talijanskih skijaliÅ¡ta odabrali, kupnjom Dolomiti Superski možete se koristiti stazama svih tih skijaliÅ¡ta, Å¡to je bio dovoljan motiv da i ja, kao apsolutni početnik iskeÅ¡iram 20tak eura viÅ¡e, u odnosu na cijenu obične ski karte koja bi mi omogućavala skijanje samo odreÄ‘enim skijaliÅ¡tem. 

„Moje skijalište“, Alta Badia, obiteljski je ski raj u srcu Dolomita, koje tvori nekoliko mjesta i pripadajuće im staze (Corvara, Colfosco, La Villa, San Cassiano, Pedraces i La Val). Mi smo bili smješteni u lijepom i dobro opremljenom apartmanu na rubu La Ville, direktno na stazi, što nam je omogućavalo da iz apartmana izađemo sa skijama na nogama i odskijamo dalje te dobrim sustavom žičara dođemo do bilo koje staze na skijalištu. 

La Villa je grad koji odiše ladinskom kulturom. Sve je puno kičastog drveta, tipičnih suvenira, potpuno lišeno bilo kakvih naznaka snobizma, elitizma i konzumerizma te skromnog noćnog života što je čini ne toliko popularnom među našim ljudima. Lokalno stanovništvo govori talijanskim i njemačkim jezikom te ladinskim koji bih ja definirala kao mješavinu prva dva. Engleski slabo poznaju te bi to eventualno mogao biti problem. Naime, ja sam uzela nekoliko sati škole skijanja, koja sam morala odraditi na njemačkom, umjesto na preferiranom engleskom. 

Alta Badia ima 130 km staza, a velika prednost je njihova ciklička orijentacija. Naime, skijališta poput Kronplatza imaju vrh brda kao centralnu točku, a staze se spuštaju na sve strane. Nasuprot tome, staze Alta Badie su razvedene te vas prisiljavaju da idete s brda na brdo, skijajući i vozeći se žičarama. Doživljaj je puno bolji jer nemate osjećaj da se vrtite stalno oko jedne točke, već večer prije isplanirate rutu za sljedeći dan te onda samo pičite i guštate. 

Iznad samog mjesta La Ville nalazi se 2077 m visok Piz la Villa, do kojeg vas vozi brzo „jaje“. S te točke kreću razne staze, putevi, rute, a natrag u mjesto vas vraća teška crna staza, jedna od najljepših na svijetu i dom utrke svjetskog skijaškog kupa. 

Posebna zanimljivost je i ski tura Sella Ronda oko grebena Sella (moj plan za sljedeću godinu). Tura traje jedan dan i potpuno se može odskijati u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto, a prolazi kroz četiri doline: Val Gardenu, Alta Badiju, Val di Fassu i Arabbu, od kojih bilo koja može biti početna točka. Ukupno ima 40 km, od kojih se 26 prijeđe žičarama. Namijenjena je skijašima srednje razine. 

S ostalim skijalištima koje uključuje Dolimiti Superski, iz Alta Badie se može doći žičarama, stazama kojima vas vuku konji ili autobom koji je također besplatan. 

Iz Zagreba do Alta Badie ima 500-tinjak km vožnje, što nije zanemarivo, ali usput možete recimo stati u Trevisu i pokušati nagovoriti svog suputnika da vam kupi 300 eura vrijednu torbu (ovo vrijedi samo za žene!) ili na povratku posjetiti Ikeu u Padovi i uspješno preko granice prešvercati svu silu ikea-style pizdarija. 

Ja skijam samo jednu sezonu, malo sam skijališta posjetila (Alta Badiu, Val Gardenu, Kronplatz i sva veća slovenska), dok sam druge vidjela samo na netu, ali mislim da je letvica sa sljedeću sezonu u mom slučaju visoko postavljena. 

Nije ovo Amerika… January 12, 2007

Iskon govnad. Počnimo priču o firmi koja je najveći užas i najveće govno u hrvatskoj IKAD. Do sad sam mislio da je to ve-mil, iza kojeg odma stoji hg spot, ali ne. To je iskon. Internet provider koji prodaje uslugu koja je laž. Kao prvo, počnimo s potpisivanjima ugovora i slično. 17.11., ja sam otišao u iskon internet sredit ugovor skupa sa svojim stanodavcem. Dočekao nas je ljubazan gospodin i uveo u nekakvu konferencijsku dvoranicu ili neš slično. Tamo smo potpisali ugovor na kojem je pisalo da je iskon obavezan uključiti uslugu 30 dana od potpisivanja ugovora sa strane korisnika usluge. Rekoh odlično. Uzeli mi iskon duo uslugu.

3 tjedna kasnije mene zove tip iz službe za korisnike i objašnjava mi da će mi uključit uslugu 2.1., na što mu ja govorim da to nije 30 dana, no njega to ne zanima pretjerano. Prekidamo razgovor i ja sat vremena kasnije zovem iskon internet. Dio razgovora sa mnom i odgovornom osobom, zaposlenikom iskon interneta je tekao ovako:

- Razlika između 17.11.2006- i 2.1.2007. nije 30 dana. Razlika je veća. Razumijete to? U ugovoru piše da se iskon internet obavezuje uključiti iskon duo unutar 30 dana od potpisivanja ugovora
- Gospodine, tih 30 dana, to vam je onak, okvirno. Ako u ugovoru piše 30 dana, ne znači da je to TRIDESET dana.
- Okvirno? U ugovoru? Recite, smijem ja snimku ovog razgovora publicirat na internetu? Da li je to službeni stav iskon interneta kao firme?
- Pa čujte, ne, nije, ali znate, tcom…
- Smijem li to publicirati na internetu? Da korisnici znaju kaj ih čeka s iskonom.
- Možemo vam uključiti iskon duo 19.12. u 17:30
- Hvala

Ovo je ukratko. On me svejedno pokušao nagovoriti da mi ipak uključe net 2.1. jer jebiga, moram ih razumjet jer ipak ovise o t-comu. Prvo su mi rekli da je njihova infrastruktura, onda da t-com samo drži centrale, a na kraju je ispalo da ne znaju prdnut bez t-coma.

19.12. u 17:30 dolaze 2 simpatična dečka kojima se zapravo i ne radi pretjerano, a i nije da znaju kaj rade. U iskon duo paketu se dobiva router/voice uređaj preko kojeg ide i telefon i internet i koji ne radi baš najbolje, što ćemo otkrit u nastavku. Router su oni uključili u struju, a ja konfigurirao jer oni ne znaju kako. U iskonu tvrde da oni nemaju veze s nekompetentnošću zaposlenika, jer to nisu njihovi zaposlenici. Kad sam uključio net, brzina je bila narihtana na 1024/128. Ja sam naručio 3072/512, no kad sam ih nazvao rekli su mi da je caka u tome kaj se treba čekat 24 sata da narihtaju brzinu. Rekoh dobro, ali meni je download 1.5kb u sekundi, a upload ne postoji. Tak je i bilo. Download se vukao ko krepani pingvin u pustinji a uploada nije bilo. U trenutku u kojem pišem ovaj tekst, net stalno pada, kao i u zadnjih skoro pa mjesec dana, otkad ga imam. Idući dan sam se probudio, a net nije radio, kao i dosta dana nakon toga. Brzina je i dalje bila 1.5kb/sec, a upload i dalje nije postojao. Optužili su paricu. Nekoliko puta su mi dolazili ljudi iz t-coma mjerit neki kurac. Našli su stanovitu, navodno bitnu količinu šuma u signalu i rekli da je to krivo za lošu vezu, što se poslije pokazalo kao jebena laž.

Od tog dana na dalje, provodio sam bar sat vremena dnevno na telefonu s tehničkom službom iskona, u kojoj čini se, rade mahom mentalno zaostale osobe. Naime, ne samo da su oni retardirani, da ne mogu zapamtit adresu na kojoj je adsl, da nisu u stanju pogledat na ekran broj s kojeg ih zovem i slično, nego je politika iskon interneta da se njih zove, a onda oni šalju mail tehnici. To je, kako mi je objašnjavao lik na službi za korisnike, najbrži način komunikacije. Nije brže nazvat direktno tehniku i reć im u čemu je problem, nego je jednostavnije prvo se javit oligofrenim dikobrazoidima na službi za korisnike. Eto, pišem ovaj tekst sad, krajnje iziritiran, jer je net opet počeo ne radit žešće. Točnije, ne radi uopće. Sad sam zvao jednog od njihovih talking headsa koji mi je rekao, ali gospodine, koje lampice vam rade na routeru? To uvijek jebeno pitaju. Svaki put.

Nije toliko nerijetko da net ne radi po 3 sata. Njima serviser ode na gablec ili neki kurac, a net ne radi. Za vrijeme dok net ne radi, od tehničke podrške, koja je sve, samo ne tehnička podrška jer ne samo da kurca pojma nemaju, nego nemaju ni dijagnostičke alate pred sobom možete čuti - gospodine, strpite se, javit ćemo vam se. Gospodine, mi se trudimo da sve radi. Gospodine, mi se stvarno trudimo. I onda se nitko niti trudi niti javi idućih par sati. To je iskon internet. Rekao sam im da ću im doć s bombom. Jebao sam im svima mater. Nije pomoglo.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, poslao sam mail održavanju. Javit ćemo vam se.

I onda prvih 10 razgovora trpiš takva sranja. Trpiš to da ti seru, lažu, jebu ti mater na fini, birokratski, usrani način. A onda više ne.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, posl…
- Jebem vam mater
- Molim, gospodine?
- Rekoh jebem vam mater. Milu.
- Ali gospodine, moj Å¡ef…
- Jebem i njemu mater.
- Ali gospodine, servis sada ne radi, serviser nije ovdje. Kad serviser dođ..
- Kad se serviser vrati, molim vas, recite mu da i njemu jebem mater.

Onda ni to ne pomogne. Onda si već jako lud. Nekoliko razgovora ti njima jebeš mater, ali to ne pomaže. Oni su birokratski žohari koji prodaju uslugu koju ne mogu održavat jer nemaju ni tehniku ni kompetentne zaposlenike i oni će preživjet.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, posl…
- Recite, čitate vi večernji list? One stranice di ljudi dođu s bombom?
- Molim?
- Uključite mi jebeni usrani net SAD, jer ću vam doć s bombom. I da, jebem vam mater.
- Gospodine, eto, ja sam poslao mail održavanju…
- Doviđenja

Njima nitko ništa ne može. Oni kradu jebeni novac od ljudi kojima usluga ne radi da bi nakupili pare da srede tehničke uvjete. Oni su jebeni šljam zemlje. Najgore govno od firme u hrvatskoj. Recimo, hgspot me pokušao sjebat samo jednom i nisam bio sretan. Ali ovi, ovi me jebu ko medveda već mjesec dana i nije im neugodno.

Puno je bilo tih razgovora. Jedan od meni dražih, s ULTIMATIVNIM jebenim idiotom tekao je ovako. Ovo je najveći idiot.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, posl…
- Ne, ne. Nemojte slat mail tehničkoj službi, molim vas. Pokušajte mi vi odgovorit na pitanje zašto od 3mbit koje plaćam dobivam samo megabit i pol van.
- Gospodine, NIJE VAM OVO AMERIKA.

Da mi je frajer bio ikaj bliže, žvakao bi slušalicu u koju mi je objašnjavao kako ovo nije amerika dok bi mu udarao glavom o zid, a slušalica bi se drobila između njegovih zubi i zida. Krvi bi bilo posvuda. Nitko ne bi reagirao, i pustili bi me da ga ubijem i poslije ritualno zapalim njegovo krvavo tijelo nasred ceste, plešuć ples sreće oko istog jer, nije ovo amerika.

Dođe meni t-com još jednom mijenjat kablove il neki kurac, utvrde da ništa ne mogu, da mi iskon mora dić brzinu da bi sve šljakalo i sve 5. I dignu oni meni brzinu na 7mbit, jer tada dobivam 3 van, kako su već jednom napravili, ali veza pada. I pada. I ne da se uspostavit opet. I meni iz službe za korisnike tvrde da su mi digli brzinu na 10mbit, ali da ne radi, na što ja govorim da nisu, jer da imam otvoren setup routera i da se brzina nije mijenjala. Onda mi gnom veli da to oni tako brzo mijenjaju da se to ne vidi. Jebeni supermen im radi na tehnici i svojom laserskom internet kiturinom od čelika porihtava brzinu tak moćno da se to u routeru ne vidi. Ali se vidi kad mi sruše brzinu sa 7mbit nazad na 3, od čega ja van dobijem u najboljem slučaju 2.

Jedan me mučio 45 minuta na telefon, da skrinšotam procese, postavke routera, sve. Uvjeravao me da ziher imam upaljene stvari koje nisam imao upaljene. 45 minuta me jebo ko poludjeli orangutan kvadriplegičnog polarnog medvjeda dok nisam popizdio i reko da neću više skrinšotat i slat kurca. A onda me pokušao nagovorit da se spojim kablom.

- Pokušajte se spojit kablom.
- Neću.
- Zašto?
- Platio sam wireless i želim da mi preko wirelessa radi. Neću.
- Ali samo pokušajte.
- Neću.
- Možda radi preko kabla.
- Ne zanima me, želim da radi preko wirelessa.

I onda su me nazvali iz tehničke podrške. I došli ovdje. I utvrdili da se na wirelessu gubi 30% brzine. I onda su mi rekli da će drugi dan donijet novi router. Nisu. Onda sam ja zvao. Pa mi se nitko nije javljao. Pa me nazvao neki frajer i rekao da će doć sutra. Pa nije. Onda me nazvao opet i rekao da je čitava serija thomson routera koju daju iskon duo korisnicima loša i da smanjuje brzinu za 30%.

Onda su rekli da će za koji dan napravit update firmwarea. Ali nisu. Net i dalje pada, oni se nisu javili preko tjedan dana, računi dolaze mom stanodavcu I DALJE, iako smo ih i on i ja molili da ih šalju na moju adresu, te sad tip nakon što sam ga JEDVA uvjerio da ga ne želim prevarit jer mu je prvi račun došao na adresu gdje živi opet pizdi i možebitno me želi iselit jer su mu OPET poslali nekakav račun. To je hrpa imbecila koja ne zna zapamtit dvije jebene osnovne informacije. Želim da net radi i šalji račune na OVU adresu. To je njima jebeno prekomplicirano.
Ovo kaj sam ja tu napisao je, koliko god može čudno zazvučat, skraćena verzija onoga kaj se meni događalo s iskon internetom. Oni su muljatori, pljačkaši i u krajnjoj liniji, imaju iznimno nekompetentan kadar.

I sad, ja sam lijepo zaspao i bilo mi je super kadli me probudila draga da net opet ne radi. I joÅ¡ jednom je pao nakon tog pada. Nazvao sam ih, reko frajeru da u biljeÅ¡ke o korisniku napiÅ¡e da “im jebem svima milu mater joÅ¡ jednom”, te da ne trebam niÅ¡ta drugo od njega i krenuo pisat ovo. I ovaj tekst niÅ¡ta neće promijenit, kao Å¡to nije napravila ni žalba o hgspotu. Oni i dalje muljaju, eto, danas su mi za strganu pržilicu koju sam kupio jučer dali drugu strganu pržilicu. Fantastični momci. No, jebeÅ¡ pržilicu.

Nemojte uzimat iskon duo. Glupi su, muljaju, ne znaju radit i sjebat će vas jer su jednostavno nesposobni. Nemaju tehniku, nemaju ljudstvo, nemaju niÅ¡ta, a htjeli bi bit adsl isp. Kao argument su mi jednom ponudili i “…pa kaj, ni nekim ljudima koji rade u iskonu iskon duo ne radi…”. Dno od firme.
Ne uzimajte iskon internet. I ja bi ih sad najradije tužio jer uvaljuju potrgane uređaje (zanima me koliko korisnika zna da su dobili routere koji ne rade), lažno reklamiraju, lažu na telefon, vrijeđaju korisnika i pokazuju minimum poštovanja prema korisniku. Ali sumnjam da bi mi ta tužba prošla jer su oni ti birokrati koji rade kaj žele, jer jebiga, nije ovo amerika.

Pitanje ljudima s bestselera. Zašto sam bio na naslovnici kad sam postao a sad nisam? Hvala

Da li će Hrvatska ikada postati društvom neograničenih dobara? November 7, 2006

Biti zemljom neograničenih mogućnosti gdje svatko može naći svoje mjesto za privređivanje i napredak bi trebao biti san svakog državnika. Nažalost, snovi uglavnom ostaju samo snovi. Da li će Hrvatska ikada postati zemljom neograničenih mogućnosti, zemljom blagostanja, zemljom koja omogućuje svim njenim građanima napredak i prosperitet? Da bi smo odgovorili na ovo pitanje želim vas povesti na jedno putovanje u povijest, u vrijeme kada nisu postojale zemlje zapadnih demokracija sa dostupnim dobrima za sve njihove stanovnike.
Antropolozi se slažu, a Jerome H. Neyrey izričito tvrdi, da je ekonomski gledano antičko društvo samo sebe shvaćalo kao društvo limitiranih dobara (Handbook of Biblical Social Values). Čovjek antičkog svijeta je vjerovao da sve dobre stvari na svijetu, kao što su ljepota, zdravlje, bogatstvo, zemlja, pa čak i reputacija, postoje u limitiranim količinama. To bi značilo da ako netko posjeduje nešto od navedenog onda se to dobro posjeduje na račun nekoga tko ga ne posjeduje. U agrarnom društvu, kakvo je antičko društvo većim dijelom bilo, najcjenjenija stvar je bila zemlja. U ovakvom društvu zemlja koju stanovnik nekog sela posjeduje se gledala kao zemlja koju netko drugi iz tog istog sela ne posjeduje. Uglavnom je zemlja pripadala velikim zemljovlasnicima, dok su ju seljaci uzimali u zakup. U društvu limitiranih dobara ne postoji shvaćanje da se dobra mogu multiplicirati, odnosno da dobro koje posjedujemo može proizvesti neograničena dobra. U takvom društvu sva dobra koja jedna obitelj proizvede se koriste za preživljavanje te iste obitelji i uglavnom rijetko ima viškova u proizvodnji. Cijelo ljeto se radi i sakuplja kako bi se sakupilo dovoljno rezervi koje će obitelj trošiti za vrijeme zimskih mjeseci kada poslovi staju. Dakle, dobra su ograničena i uglavnom običnom narodu dovoljna samo za puko preživljavanje.
U ovakvom društvu limitiranih dobara bilo kakav uspjeh koji neki pojedinac ili obitelj postignu se gleda kao gubitak za druge. Čak što više, osoba koja doživi neki napredak se gleda kao opasnost i prijetnja za stabilnost ostatka zajednice. Ako je količina dobara limitirana, onda nečiji dobitak automatski znači gubitak za nekoga drugog. Što je posljedica ovakvog načina razmišljanja? Kod ljudi se rađa zavist, ogovaranje i mržnja prema onima koji imaju ono što si drugi ne mogu priuštiti. Dakle, tko god posjeduje nešto što drugi nemaju biti će automatski podvrgnut ovakvom tretmanu. Ogovaranje ima za cilj posramiti onoga koji posjeduje dobra i natjera ga da ih podjeli sa drugima. Stoga postoje privatne gozbe, javne fešte i druge prilike u kojima oni koji imaju dijele sa ostatkom zajednice u kojoj žive. Da li ste ikada čuli da netko časti druge zbog toga što je npr. kupio kuću, dobio dijete, vjenčao se? To su prilike u kojima se društvu plaća porez za posjedovanje ograničenih dobara. Ako osoba ne bi častila bila bi izvrgnuta ruglu, ogovaranjima i mržnji, a iza svega ustvari stoji ljudska zavist. Zavist nastaje tamo gdje se vjeruje da su dobra limitirana i da ih se posjeduje na račun drugih.
Dolaskom industrijske revolucije i korištenjem novih izvora energije društvo dolazi u poziciju za stvaranje viškova koje pojedinci nisu u stanju sami potrošiti. Moderne zapadne ekonomije za sebe vjeruju da su društva neograničenih dobara. Tako je danas moguće otići u dućan i izabrati između desetak različitih TV aparata, kamera ili kompjutera. Svega ima u izobilju i sve nam je dostupno. Jedina stvar koju morate imati kako bi ste si priuštili što god želite jeste novac. Čak niti novac više nije problem, jer banke daju kredite i moguće ga je uzeti i priuštiti si dobra koja su nam na dohvat ruke.
I tako je nakon stoljetnog pretežno agrarnog privređivanja i nakon 50tak godina socijalizma i relativne neimaštine i u Hrvatsku stigla zapadna ponuda neograničenih dobara. Robe ima na policama kao i u bilo kojoj drugoj zemlji zapadne demokracije. Više ne idemo u Trst, Graz ili München u kupovinu limitiranih dobara. Banke nude kredite kojima si narod može priuštiti sve ove nekada limitirane stvari. Međutim, zavisti, ogovaranja i mržnje ima i dalje. Pogledajte samo novine u kojima se ogovara svatko tko je uspio u životu. Uspješnima se odmah prišivaju nazivi poput tajkuna, ratnih profitera, manipulanata u procesu privatizacije i ostalo. Ne kažem da takvih nije bilo, ali jednostavno ljudi će svakome tko u Hrvatskoj uspije pokušati prišiti neki pogrdan naziv. Izgleda da suštinski ne trpimo da netko ima, a mi nemamo. Stoga se i mi moramo pokazati, voziti novi auto, nositi skupo odijelo i provesti godišnji odmor na atraktivnim lokacijama, makar nas to dovelo do bankrota. Čovjek zapadne demokracije će imati sve ove stvari, ali one kod njega neće biti stvar prestiža niti će on biti zavidan onima koji imaju više i bolje od njega, jer on vjeruje da su dobra neograničena.
Dakle, dostupnost zapadnih dobara i kredita u Hrvatskoj nisu riješili stvar i promijenili mentalitet hrvatskog čovjeka. Čini se da je problem jednostavno u tome što smo mi i dalje, uz sve naše dobre napore, našim mentalitetom i djelovanjem na nivou društva limitiranih dobara. I dalje mjesta u srednjim školama nisu neograničena. I dalje se na fakultete ulazi preko veze. I dalje se na bolničke preglede i operacije čeka mjesecima, a izvještaji o podmićivanjima liječnika pune novinske stupce. I dalje nemaju svi dobro plaćene poslove, a mnogi nemaju nikakav. I dalje je lakše i jednostavnije novac posuditi od kamatara, nego prolaziti kroz cijeli proces odobravanja kredita. Dakle, izgleda da Hrvatsko društvo i dalje živi na nivou društva limitiranih dobara, a situacija se samo prividno maskira dostupnošću zapadnih dobara.
Da bi jedno društvo prešlo u društvo neograničenih dobara potrebne su korjenitije društvene promjene od samog šminkanja i dotjerivanja izvana. Našom suludom potrošnjom na nove aute, skupa odjela i atraktivne godišnje odmore nećemo promijeniti suštinu naše društvene stvarnosti. Da bi se iskorijenili zavist, ogovaranje i mržnja potrebna je stvarna dostupnost svega u jednom društvu, a ne samo uvezenih artikala. To vjerojatno znači da će se stvari preokrenuti kada i mi sami budemo u stanju proizvoditi i izvoziti na nivou zemalja zapadne demokracije, a ne samo usisavati njihovu robu da bi oni isisavali naš novac. Ako nismo u stanju sami uzeti naš dio tržišnog kolača našim vlastitim privređivanjem na tržištima zapadne demokracije koja djeluju kao društva neograničenih dobara, onda ćemo zauvijek ostati samo društvo limitiranih dobara koje umire u svojoj zavisti i mržnji jednih prema drugima. Ta mržnja će nas međusobno istrijebiti, a zapadnom čovjeku ostaje samo smijati se našoj vlastitoj gluposti koja nas je uvijek činila lakim plijenom za iskorištavanje.

Kupovanje mladenke i pitanje kulturnih razlika October 22, 2006

Prije par dana moju je pozornost privukao članak koji se bavio pitanjem kupovine mladenke među Romima. Pri tom običaju mladoženja donosi mladenkinom ocu novac kako bi ju dobio za ženu. Čovjek 21. stoljeća se zgraža nad takvom degradacijom žena koje se u ovom slučaju kupuju za novac. Osobno mi ovakav običaj pri prvom susretu zvuči veoma odbojno, jer odrastao sam u kulturi i okruženju gdje je tako nešto nezamislivo. Međutim, ako se uživimo u situaciju druge kulture možda ovakav običaj može imati nekakvog smisla u kontekstu njihove kulture. Konkretno, ne znam gotovo ništa o Romima i ovo što slijedi neće biti direktno opisivanje njihove kulture. Stjecajem okolnosti u ruke mi je došla sociološka studija grčkih pastira u unutrašnjem, planinskom dijelu Grčke. Dakle, riječ je o području Balkana ne previše udaljenom od Hrvatske. Autor ove studije je John Campbell, a svoje djelo je nazvao „Honour, Family and Patronage“. U ovoj studiji on se bavi svakodnevnim životom grčkih pastira, razmatra njihov obiteljski život, kao i kompletno sociološko okruženje u kojem žive. Važan element studije su društveni običaji. Interesantno je da su isti ili slični običaji prije industrijalizacije bili rasprostranjeni u mnogim dijelovima Europe, a danas ih se još može naći u industrijski nerazvijenijim područjima.
 

Naime, o čemu je riječ? Današnje zapadno društvo je individualističkog karaktera sa velikom količinom samohranih majki i očeva koji žive izolirani od većih obiteljskih zajednica. Tamo gdje se obitelj još nije sasvim raspala riječ je o užoj obitelji koju sačinjavaju majka, otac i djeca. Velika je rijetkost u industrijskim zemljama zapada da bake i djedovi žive pod istim krovom sa svojom djecom. Nekada je društvo bilo patrijarhalno i pod istim krovom je živjelo nekoliko generacija - riječ je o proširenoj ili velikoj obitelji. Takve obitelji bi živjele od zajedničkog udruženog rada svih članova obitelji. Ako bi obitelj posjedovala polja za sjetvu onda bi se život cijele obitelji odvijao oko zajedničkog rada na poljima. Ako bi obitelj bila stočarski usmjerena, onda bi cijela obitelj zajedničkim naporima pomagala oko stoke. Sve što bi privređivali zajedno bi koristili. Ovakav zajednički način života u proširenoj obitelji grčkih pastira Campbell opisuje u detalje. Ovo je od posebnog značaja, jer moderan čovjek 21. stoljeća o ovakvom načinu života i o običajima, kao i pravilima patrijarhalnog društva, uglavnom nema pojma, pa se lako počne zgražati nad nekim elementima tog društva čiju dinamiku i svrhu ne poznaje.
 

Moja je glavna teza u ovom članku da Romi i danas nose sa sobom elemente patrijarhalnog društva koji nisu kompatibilni sa individualističkim društvom u kojem se nalaze. O čemu je riječ? U patrijarhalnom društvu buduća mladenka je dio proširene obitelji njenog oca. U toj obitelji ona privređuje i doprinosi boljitku svoje obitelji. Ona sve njeno vrijeme provodi isključivo u obitelji gdje ima svu zaštitu, sigurnost i poštovanje. Sramota je da bude viđena izvan njene obitelji, a ako iz nekog razloga nakratko mora izaći izvan okvira svoje obitelji onda je obično u pratnji nekoga iz svoje obitelji i ima maramom prekrivenu glavu. Ako bi ju netko u godinama prije vjenčanja zatekao nasamo u društvu nekog mladića iz druge obitelji njen bi ugled bio uništen, obitelj time osramoćena, a zbog njene reputacije teško da bi se više itko našao tko bi ju poželio imati za ženu. Zbog nepostojećeg izlaganja javnosti ženskog roda u ovakvim kulturama je silovanje, kao i seks izvan okvira bračne zajednice, gotovo nepoznat pojam. Dakle, djevojka je ovdje dobro zaštićena od seksualnih kontakata, neželjenih trudnoća i svega što ide sa time. Istovremeno, zbog nepostojećeg kontakta sa mladićima iz drugih obitelji za nju je nemoguće da si sama izabere bračnog partnera. Potencijalni mladoženja ili njegova obitelj dolaze u njenu obitelj prositi ju često bez da su ju ikada vidjeli uživo. Ovakvi običaji ugovorenih brakova među obiteljima postoje još od davnina, a jedan izvještaj o takvom dogovoru se nalazi na prvim stranicama Biblije u Postanku 24 gdje Abrahamov sluga dobiva zadatak da nađe djevojku i ugovori ženidbu za njegovog sina Izaka. Krivo je mišljenje da ovakvi dogovoreni brakovi ne mogu biti sretni. Činjenica je da su rastave brakova zbog nezadovoljstva jednog od partnera u ovakvim kulturama gotovo nepoznat pojam, a brakovi odaju sve elemente sreće, sloge i ljubavi koje bi smo si u braku mogli poželjeti.
 

Kada mladenka prilikom vjenčanja pređe u proširenu obitelj njenog muža time njena biološka obitelj gubi njeno privređivanje, dok obitelj mladoženje dobiva jednu osobu više. Da bi se kompenzirao ovaj gubitak obitelj mladoženje donosi dar obitelji mladenke prije vjenčanja. Taj dar je materijalnog karaktera, a njegova vrijednost ovisi o ugledu obitelji iz koje je mladenka. Ako je mladenka iz bogatije i time uglednije obitelji onda je i dar veći. Ako je iz siromašnije i manje ugledne obitelji onda je i dar manji. Glavna stvar jeste da dar kompenzira obitelji mladenke gubitak osobe koja privređuje. Dakle, nije riječ o kupovini mladenke, nego o kompenzaciji za gubitak koji će nastajati od trenutka kada mladenka počne privređivati za drugu obitelj. Što je dar veći to je i vrijednost mladenke u očima obitelji u koju će ući veća. Darom obitelj mladoženje izražava koliko im ona puno znači.
 

Ovakav običaj u industrijaliziranom i individualiziranom društvu gubi na svojoj vrijednosti, jer djevojke u današnjem društvu i onako uglavnom ne privređuju u svojim biološkim obiteljima. Ako neka od njih počne privređivati, novac će ili troši kao osobni džeparac ili, ako je riječ o dovoljno visokoj plaći, seli u vlastiti stan i time postaje jedinka za sebe. U patrijarhalnom društvu ova opcija da djevojka, pa čak i mladić, rade izvan kuće i žive sami za sebe ne postoji. Obitelj živi zajedno na okupu, a onaj tko je ostao bez obitelji ostao je bez društvenog sistema potpore. Netko tko je izopćen iz obitelji u patrijarhalnom društvu nema uvjete za daljnji opstanak, jer u tom društvu nema države koja osigurava posao, kao niti socijalnih i drugih popratnih službi koje su svakodnevnica u individualiziranom i industrijaliziranom društvu poput našeg. U patrijarhalnom društvu jedini posao i jedina podrška koju osoba može naći jeste u okviru svoje vlastite obitelji, dok bi svakoj drugoj obitelji nazočnost nekog izopćenog bila na teret. Zašto mladenka koja dolazi u obitelj mladoženje nije na teret? Zato što je ona ključ za širenje obitelji koji osigurava nove generacije i prosperitet. Svojim darom obitelj mladoženje nju ne kupuje nego pokazuje njenu vrijednost u njihovim očima, a što je dar bio veći to se i ona osjeća vrednijom u njenim vlastitim očima.
 

Da su ovakvi običaji u patrijarhalnom društvu postojali od davnina možemo vidjeti u biblijskim izvještajima. U Postanku 29 je riječ o Jakovu koji je stjecajem okolnosti morao napustiti svoju biološku obitelj. Time je postao izopćeni stranac bez sistem podrške i bez igdje ikoga. Teško da bi kao takav sam za sebe mogao opstati na duže staze. Stoga se odlučuje na dug put do obitelji njegove majke kako bi vidio da li bi tamo moglo biti mjesta za njega. Tamo je na sreću dobro primljen. U novoj obitelji saznaje za djevojku koju poželi oženiti. S obzirom da je u ovu obitelj došao praznih džepova on nema načina da sakupi sredstva za dar koji treba priložiti mladenkinoj obitelji kako bi ju oženio i osnovao svoju vlastitu obitelj. Sklopljen je sporazum sa ocem obitelj: Jakov će raditi sedam godina za svoju buduću ženu i to privređivanje tokom sedam godina će mu se računati kao dar za mladenku. Da je mladenka bila iz manje ugledne i siromašnije obitelji Jakov bi radio kraće. Međutim, svojom spremnošću da radi punih sedam godina on pokazuje koliko je ona za njege vrijedna u njegovim očima.
 

Mi možemo vjerovati da naš individualizirani način života u industrijaliziranim zemljama predstavlja najsavršenije društveno uređenje, vrhunac svih vrhova. Međutim, naš individualizam dovodi do udaljavanja, otuđenja i depresija kakve nisu postojale u generacijama prije nas. Da li je zdravo za psiho-fizički razvoj djeteta odrastati sa samohranom majkom ili samohranim ocem? Proširene obitelji su daleko bolje zajednice za zdrav razvoj, nego odrastati sa jednim ili dva roditelja koji su zbog potrebe da privređuju za njihov mali dom rijetko kod kuće, a još rjeđe imaju vremena za svoje dijete. U proširenoj obitelji uvijek bi se tu našla baka ili djed, a i otac i majka bi zbog više ruku koje privređuju imali više vremena za obiteljski život nego u jednoj užoj obitelji gdje su djeca prepuštena vrtićima, školama i socijalnim radnicima. Nadalje, djevojke koje se druže sa svojim vršnjacima koji vjeruju da sve seksualne strasti moraju isprobati prije braka nemaju baš nikakvu sigurnost da će mladići sa kojima se upuštaju u odnos stvarno željeti preuzeti odgovornost za posljedice odnosa i djecu koja će iz tih odnosa nastati. Stoga danas imamo toliko neželjenih trudnoća i samohranih majki. Riječ je o modernoj pojavi nezamislivoj u patrijarhalnom društvu. Koliko god da volimo slobodu mladih ljudi da odlučuju o njihovim ljubavnim životima i životnim sudbinama nameće se pitanje da li je možda vrijeme kada su djevojke bile zaštićene u intimi njihovih proširenih obitelji ipak pružalo više sigurnosti za njih i njihovu sretnu bračnu budućnost?
 

Vratimo se natrag Romima. Izgleda da oni odbijaju potpunu integraciju u individualizirano društvo time što u njihovoj sredini njeguju kulturu patrijarhalnog društva. Oni očito spadaju u rijetke među nama koji su svjesni što se gubi potpunim ostavljanjem patrijarhalnog društva. Izgleda da bi većina nas predala sigurnost, zaštitu i potporu života u proširenoj obitelji za život slobode individualiziranog društva. Romi odbijaju napustiti patrijarhalizam jer on očito sadrži elemente koje im moderno društvo ne može nadomjestiti. Dok ženidbe i udaje organiziraju među sobom stvar je u redu. Ali kada si neki individualizirani mladoženja 21. stoljeća potraži mladenku među njima, onda na vidjelo počinju izlaziti razlike, a moderan čovjek se počne zgražati, jer situaciju zna opisati samo rječnikom kupoprodaje. Ovime ne kažem da se možda među nekim grupama koje i danas prakticiraju darove pri ženidbi stvar ne gleda kroz financijski dobitak i kupoprodaju. Međutim, tome danas vjerojatno pridonosi naše visoko industrijalizirano društvo koje sve oko nas gleda kroz ekonomske pojmove i financijski dobitak. Razumijevanje kulture i običaja nas može sačuvati od krivih interpretacija i predrasuda, a isto tako spriječiti nas da našu vlastitu kulturu gledamo apsolutistički kao vrhunac društvenog razvoja. Ako smo svjesni udaljavanja, otuđenosti i depresija modrenog individualiziranog čovjeka, onda samo možemo reći da smo daleko od nekog savršenog društvenog uređenja, a da je život naših prabaka vjerojatno bio daleko zdraviji, iako lišen prednosti i briga koje sa sobom donosi moreno društvo.
 

Na kraju vam za razmišljanje ostavljam razumijevanje nošenja marama u islamskom svijetu koje se trenutno prilično napada u civiliziranim zemljama zapadne Europe. Da li je možda i ovdje riječ o jednom kulturnom običaju koji za cilj ima zaštiti djevojke i žene, a koji moderan čovjek 21. stoljeća  ne može razumjeti bez da se uživi u njihovu kulturu? Da li nam se možda i pri ovom pitanju može desiti da dođemo do zaključka da je marama kulturni element koji u stvarnosti uzdiže vrijednost žene, a ne umanjuje? Možda je marama zaštita koja čuva žene od raznih problema poznatih u industrijaliziranim zemljama? Ovim pitanjima ne želim reći da sada svi trebamo uvesti nošenje marama, ali u najmanju ruku trebamo se zamisliti nad tim običajem, a ne odmah napadati i osuđivati one koji ga prakticiraju, bez da smo se prethodno pokušali uživjeti u njihovu kulturu. Približavanje kultura i njihovo međusobno razumijevanje se dešava samo ako smo spremni premostiti kulturni jaz i učiniti napor da se uživimo u nepoznate običaje i razumijemo ih iz perspektive njihove kulture.

Test motocikla: Kymco Venox September 25, 2006

Prolog

- Jel’ to Harley?

- Ne, nego Kymco Venox.

- Ki… Å¡to? Koliko to ima kubika i koliko koÅ¡ta?

- Kymco. Ima 250 kubika i nov košta 37 tisuća kn. Dvije-tri godine starih ima za 20 do 25 tisuća.

- Ozbiljno? Ne bih nikad rekao…

Kad pitate nemotocikliste kakvi im se motori najviše sviđaju, uglavnom će vam reći: Harleyi. Naravno, pritom najčešće ne misle samo na tu kultnu američku marku nego na custom motocikle općenito. Harley je odavno postao sinonim za custome, kao Jeep za terenske automobile ili Jacuzzi za masažne kade. No, kad gledate motocikle na ulicama shvatite da su customi jako slabo zastupljeni, a kad biste gledali prodajne statistike u Hrvatskoj i Europi, to biste i potvrdili. To je zato jer motociklisti znaju ono što ostali ne znaju: customi su teški, slabo upravljivi (zbog dužine i rasporeda težine), slabo koče (zbog tradicionalne (čitaj: zastarjele) tehnologije) i velike mase – iako ima izuzetaka među novijim modelima, spori, i općenito teški za voziti. Ali imaju stila!

Ako niste motociklist, ali želite postati, a stil custom motocikala i filozofija vjetra u kosi vam je važnija od mana ove koncepcije, vjerujte stručnjacima Motorcycle Cruiser magazina barem ovo: «Ne želite učiti voziti motocikl na mrcini od tristotinjak kila suhe vage» i, dodao bih, s kardanom i s ogromnim međuosovinskim razmakom.

Kad sve to uvidite, zaključit ćete da za početak trebate lakše vozan custom, male zapremine, koji će izgledom i zvukom pružati sve što i njegovi uzori. U tom trenutku vam se izborom bogato tržište novih motocikla u času svede na par modela od 125 i 250 ccm kubika. Ovog ljeta sam imao prigodu na jednu dužu i nekoliko kraćih vožnji voziti vjerojatno najbolji motocikl iz te male skupine: Kymco Venox 250. Sve zainteresirane za stručni test ovog motocikla uputio bih na broj 38 vrhunskog moto časopisa Moto Puls. U ovom tekstu naći ćete samo napisati moje utiske iz čisto vozačke (korisničke) perspektive.

Izgled

Venox izgleda sjajno. S niskom siluetom, puno (lažnog) kroma, dva velika cilindra, prekrasnim truba auspusima i Å¡irokom stražnjom gumom čak i poznavateljima izgleda puno konkretniji i ozbiljniji nego Å¡to jest. Ovog ljeta je na moto susretu u Taru član MC Indiansa u nevjerici primio podatak o zapremini motora. Rekao bih da izgleda kao da ima 600-800 kubika i da koÅ¡ta oko 60 – 65 tisuća kn (kao customi srednje klase). Vizulani dojam kvare samo natpisi Kymco (kojih se ne treba sramiti jer je Kymco vrlo solidna marka, ali odaju ‘neplemenito’ Tajvansko porijeklo) i dizajn zadnjeg kraja gdje svjetlo i plastični nosač registracije nikako ne paÅ¡u na custom. Sitničavi će reći da strÅ¡i i lanac, ali mislim da to nije straÅ¡no jer ga imaju i primjerice Triumphi, a ima i svojih prednosti na ovakvom modelu. Sve u svemu, skoro čista petica.

Motor

Venoxov agregat V koncepcije sa svojih 250 kubika razvija vrlo solidnih 27 ks pri 11 000 okretaja. Okretni moment mu je 19,4 Nm pri 9000 okretaja. Navedene vrijednosti okretaja su oko dvostruko više nego kod velikih customa, ali snagu se može izvući samo iz okretaja ili obujma (turbo se na motociklima baš i ne koristi često). U praksi, motor radi sjajno i Venox jako fino vuče dok nije preopterećen. Zapravo, kako custom motocikli ionako služe za cruising a ne za jurnjavu, rekao bih da je snage sasvim dovoljno. Jedina je kvaka u tome da zvuk koji motor proizvodi na višim okretajima gubi onu krasnu custom brundavost kojom vas časti na nižim. Potrošnja konkretnog modela je oko 4 litre čime se nameće kao alternativa skuterima veće zapremine.

Vozne osobine

Kad sam prvi put vozio Venoxa, utjerao mi je strah u kosti u prvih 100 metara. Zbog dugog međuosovinskog razmaka i udaljene vilice, činilo mi se da uopće neću moći kontrolirati prednji kraj i da će mi volan sam jako dodatno zakrenuti u zavoju. Srećom, vrlo brzo sam se priviknuo na takvo ponašanje i shvatio da ga uopće nije teško voziti. Naravno, pri malim brzinama je daleko od okretnosti mog kle-a i drugih motocikala koje sam vozio, ali čim se malo ubrza, vozi se normalno. Zapravo vjerujem da većina početnika, ako padne s njega, to napravi dok jedva da se kreće na nekom parkingu.

Nikakvih drugih primjedbi nemam, motocikl se lijepo vozi i dobro drži zavoje. Pritom moram samo nadodati da je vlasnik zamijenio prednju gumu i stavio novu kvalitetniju i malo drugačijih dimenzija. Upravo je originalna prednja guma bila predmet kritike na Moto pulsovom testu pa ne znam koliko je zamjenska utjecala na voznost.

Završni prijenos je riješen lancem, a ne kardanom ili remenom, što možda nekima i smeta vizualno, ali zato nema poznatih trzanja kardana ni opasnosti od pada zbog njegove pre-izravne veze s kotačom. Kočnice rade solidno i čak i zadnja s bubnjem sasvim fino pripomagaže.

Udobnost

E tu se plaća danak custom koncepciji. Suprotno vizualnom dojmu, customi su često prilično neudobni motocikli. Uzroke tome treba tražiti u kratkom hodu zadnjeg amortizera zbog čega se svi udarci prenose na leđa vozača. I zaista je tako. Brzo mi je postalo jasno zašto vlasnik ovog motocikla, kad se vozimo zajedno, nastoji izbjeći svaku rupu na cesti dok ja na njih uopće ne trzam. Samo sjedalo je široko i dobro oblikovano (iako možda malo pretanko) i kad ne bi bilo rupa na cesti, sjedilo bi se sasvim fino. Noge su tokom vožnje ispružene prema naprijed (zanimljiv položaj), a ruke su lagano ispružene prema naprijed i dosta visoko. Položaj suvozača je grozan. Sjedalo je usko i tvrdo, a noge skvrčene. Kažu da pravi jahači uvijek jašu sami pa se suvozačka sjedala tretiraju kao neko nužno zlo. Ako djevojka ipak rado s vama sjeda na Venoxa, znači da vas jako voli. Sve u svemu, u odnosu na moj motocikl, Venox je u najvećem zaostatku baš po pitanju udobnosti suvozača.

Primjedbe

Osim na udobnost, jedina prava primjedba je na štitnik lanca koji je znao špricati ulje po jaknama suvozača. Zbog toga je na ovog Venoxa montiran dodatni komadić lima koji nije baš uljepšao motocikl, ali je bio prijeko potreban. Još se može spomenuti ukrasne lajsne ispod suvozačkog dijela sjedala koje lijepo izgledaju, ali su plastične i ne prečvrste – nemojte se za njih držati.

Zaključci

Sve u svemu, Kymco Venox je sjajan motocikl. Pruža sve one užitke koje se i očekuje od customa (uključujući neudoban zadnji ovjes koji je dio šarma takvih vozila), a pritom ima vrlo poštenu cijenu. Želite ući u svijet custom motocikala, a nemate iskustva ili novca za prave mrcine, ili pak samo želite vozilo za grad s više stila od skutera srednje zapremine? Možda je baš Venox odgovor.

I da, tip za one koji su izdržali čitati tekst do kraja. Možda na prvi mah prkosi logici, ali upravo je sad najbolje vrijeme za kupiti motocikl. Rasprodaju se zalihe pred mrtvu zimsku sezonu i posvuda su veliki popusti. Konkretno, Venox je trenutno čak 4000 kn jeftiniji nego inače. I sa opremom je ista stvar. Jedan renomirani proizvođač upravo prodaje jakne i kacige 40% sniženo. A customi nisu podložni modnim oscilacijama i ništa se ne dobiva čekajući sljedeću sezonu. A osim popusta, gubi se i šansa za uvježbavanje vožnje za lijepih zimskih dana.

Hrvatska danas September 11, 2006

Sjećate se domoljubnih pjesmica koje su, u vrijeme ratnog vihora, nicale kao gljive poslije kiše? Zapravo, ne znam da li gljive tako brzo niču poslije kiše (sklon sam povjerovati) ali znam da je puževa kao u priči. Omiljena zabava moje starije kćeri je skupljanje puževa i njihovo sklanjanje od nepažljivih prolaznika.
Nego, Å¡to sam ono htio reći? Ah, da – domoljubne pjesmice. Složit ćete se, bilo je tu svega. Koliko se samo tu smeća nakupilo a sve u cilju promocije zaboravljenih estradnjaka. Neke od uspjeÅ¡nica zauvijek su obilježile njihove autore. Pitanje je bi li “ratnik iz Zagore” ikad popravio svoje zube da nije doživio iznenadnu popularnost zahvaljujući uspjeÅ¡nici koja je budila nacionalni ponos i naprosto pozivala na obranu. Takvu pjesmu nije mogao pjevati krnjo i to su njegovi menaÄ‘eri znali.
Ili recimo ćelavi autor pjesme “Danke Deutschland“? Kakve je on sve verbalne eskapade morao izvoditi da bi opravdao tako debilnu pjesmu? 
Ipak, u moru jada, potkrala se i pokoja zaista vrijedna pjesma. Točno se mogu sjetiti Josipine “Ave Maria” u terminu nakon Dnevnika i to je bilo… paaa…za smrznuti se.
15 godina poslije, Josipa Lisac otpjevala je istu pjesmu na vjenčanu tenisačice i jet setterice Ive Majoli. Koliko zapravo novaca treba da bi se ono Å¡to vrijedi isprostituiralo do granica snoÅ¡ljivosti? S koliko novaca se kupuje Josipina interpretacija na vjenčanju koje bi trebalo biti trendovski dogaÄ‘aj mjeseca? Ako ne i godine? Možda Josipi novci nisu dovoljni, možda joj treba i alibi kao Å¡to je trebao ćelavcu za Danke Deutchland? Je li ga sama smislila ili su je drugi uvjerili da joj je, primjerice “Iva Majoli bliska prijateljica pa, ako i ne pjeva na svadbama, njoj to nije mogla odbiti“?
Svadba se odigrala u subotu po lokalnom vremenu a sva tragedija leži u činjenici da časopis Glorija izlazi četvrtkom. Do sljedećeg četvrtka, izblijedit će aktualnost događaja. Jesu li o tome mislili vlasnici ove vrijedne tiskovine? Ipak, izvještaj sa vjenčanja na 24 stranice anulirat će kašnjenje…

* 

Grupa Magazin još uvijek nije odlučila tko će biti nasljednica njihove vrhunske pjevačice Jelene Rozge. Dotična je tako dobro pjevala da njena nasljednica zaista mora imati iznimne kvalitete. Svaki od članova ima svoju favoritkinju a Huljić šuti. Što će na kraju biti? Zašto nas toliko drže u neizvjesnosti? Mora li rješavanje ovako bitnih stvari u našoj državi uvijek biti sklupčano sa problemima? Dajte nam pjevačicu – viču tisuće fanova a Huljić šuti…šuti…

* 

NaÅ¡ veliki sportaÅ¡ Mirko Filipović osvojio je turnir u japanskoj Saitami, razbivÅ¡i, kao “beba zvečku“, Josha Barreta i Wanderlei Silvu. Nakon Å¡to ih je raskrvavljene i obezglavljene ostavio na podu, Cro Cop se opasao limenim pojasom pobjednika i jednostavno… zaplakao. Emocije su savladale tog mirnog saborskog zastupnika. Mogao sam ga shvatiti. Dok sam gledao kako ta hrvatska muÅ¡karčina opasuje ono za Å¡to se cijeli život borio u mislima su mi preletjeli dogaÄ‘aji od prije puno godina, kada sam se i sam, pobožno opasao heavy metal kaiÅ¡em Å¡to je predstavljalo svojevrsnu inicijaciju u povlaÅ¡teni klub lokalnih metalaca. Dakle i ja znam kako je kad te opasuju. Emocije su to druže. E-mo-ci-je.

* 

Ovih dana, u pripremi je nekoliko zakonskih akata koji će se stranim državljanima omogućiti….. ops…ovaj…oprostite, jel’…to ne spada ovdje. To nije dogaÄ‘aj koji bi bio važan kao prethodna tri. Oprostite joÅ¡ jednom i do sluÅ¡anja….

Nestručni savjetnik: Kako prodati stan? (3/4) September 3, 2006

Nakon što se odlučite za cijenu po kojoj prodajete stan te ostavite oglase ili kontaktirate agencije, spremite se fizički i psihički za posjete svakojakih olfo potencijalnih kupaca. Iako se agencije hvale svojom sposobnošću predselekcije, nemojte se previše pouzdati u to – dolazit će vam dokoni penzioniri voajerskih sposobnosti, ljubazni ljudi koji ne mogu ni u snovima skupiti dosta za kupnju vaše nekretnine, mlađahni muškarci koji vas pokušavaju uloviti na spiku i tako spustiti cijenu stana te masa ozbiljnih kupaca za koje ćete imati osjećaj da su baš oni pravi, ali na kraju vam se više nikada neće javiti.

Bitna odluka prije prodaje samog stana koju do sada nisam spomenula jest način financiranja koji ćete dozvoliti. Naravno, najlakše je raditi s gotovinom, ali je to danas vrlo rijetko. Većina kupaca stanova dižu kredite, a ta procedura traje od mjesec dana pa na više. Odluka je isključivo na prodavatelju – ipak, prodaja stana za keš u principu iziskuje nižu cijenu. Meni osobno je čekanje na realizaciju kredita odgovaralo tako da mi je bilo svejedno. Ljudi koji su kupili moj stan, odnosno kaparili ga, su pokrenuli postupak za dobivanje kredita te kada se on izrealizira ja ću dobiti gotovinu. Procedura oko prodaje stana za ne-cash nije puno složenija te me iskreno iznenađuju oglasi u kojima ljudi navode da prodaju isključivo za gotovinu – ako imate normalne kupce oni će ponijeti sav teret dizanja kredita (pri tome ne mislim samo na financijsku stranu) i vama kao prodavatelju je zapravo apsolutno svejedno. Osim što novce nećete dobiti iste sekunde kada pronađete kupce.

Prije nego što vam ljudi počnu defilirati kroz stan dobro ga je malo urediti – znači, maknuti sve stare i ružne stvari s vidljivih mjesta, oprati prozore da količina svjetla bude maksimalna, počistiti, staviti neki lijepi stolnjak i tako to. Bez obzira što je kupcu u principu svejedno jel vaš stan uredan ili nije, ljudi najčešće nisu u mogućnost vidjeti drvo od šume, tako da je onaj dojam koji ostavlja vaš stan bitniji od realne slike.

Stan bi trebao prezentirati netko s malo prodavateljskog duha, odnosno zdravo seljački rečeno, osoba koja može puno srati. U mom slučaju je to bila gospođa majka. Naime, poznavajući sebe znala sam da ne mogu pričati da je stan naprosto savršen kada sam svjesna činjenice da u njega treba utući još barem 15.000 € da se dovede u normalno stanje. Nisam mogla pričati niti o savršenom rasporedu kada mi je jedan hodnik veći od manje spavaće sobe. Ispostavilo se da je moja stara kao stvorena za to – ona je kenjala o predivnom pogledu na park, emotivnoj vezi sa stanom, prostranoj kupaonici (???) i kvalitetnoj komunističkoj gradnji.

A kupci – ima ih svakakvih. Neki će vas već na telefon ispizditi govoreći vam da niste normalni tražeći toliko novaca, drugi će vam dogovoriti posjetu, a neće se nikada pojaviti, treći će biti bezobrazni unutar vaša četiri zida, neki će se izuvati prije sramežljivog ulaska u spavaću sobu, iako im vi pokušavate uzeti milijun kuna, neki drugi će lupati po štokovima pokušavajući vidjeti jel se tresu i tražiti udubljenja u parketu starom 40 godina i tako dalje. Ono što sam vidjela u svom stanu u toj fazi prodaje nisam mogla niti sanjati, ali kada sam u konačnici našla pravog kupca (ili je on našao mene?) znala sam to cijeniti.

(nastavlja se, čekajući pogledajte prvi dio i drugi dio)

Priča o mudroj ženi August 17, 2006

“Oženiti se nikad nije kasno. Ja sam se oženio kad mi je bilo četrdeset i osam godina, govorili su mi - kasno je, a ispalo je da nije ni kasno ni rano, već, ipak, bolje bi bilo da se nisam uopće oženio.”
(Pečeneg, jedan od Čehovljevih junaka)

Mudra se žena udala vrlo mlada, u dvadesetoj godini. Pala je na njegov šarm, duhovitost i tople plave oči. Imali su divnu ljubav desetak godina, uživali u braku ko prasci u blatu.
Ali prođe deset godina kao deset sekundi i njihov se brak pretvorio u svakodnevnu rutinu. Muž si je našao ljubavnicu, koja je izgledom podsjećala na Mudru ženu, ali bila je mlađa, zategnutija. Muž je svoje bračne obveze sveo na zakonski minimum, a sreću i sladostrašće pronalazio u mlađoj.
Mudra žena saznala je za to slučajno, jer je muž postao nepažljiv u skrivanju svoje ljubavnice. Nije napravila ništa, nijednom gestom nije odala da zna tajnu koja bi ih mogla koštati zajedničke sreće.
Odlučila se obračunati sa svojim životom. Sa svojim željama, sa svojim ciljevima, sa svojim poimanjem muškog roda, s potrebom za muškarcima općenito, i sa potrebom za svojim muškarcem. Shvatila je da njen muž od svoje ljubavnice dobije sva potraživanja, a nema nijednu obvezu. Muž je napravio isto ono što je napravila Ljubljanska banka tijekom raspada Jugoslavije. A mudra se žena osjećala se poput hrvatskog štediše.
Nakon dugih, besanih noći, Mudra žena shvatila je što joj je činiti - prestala je izvršavati svoje bračne obveze. Muž je jutrom odlazio na posao u zgužvanoj košulji, neuparenim čarapama, i neopranih zuba.
Izdržao je tako jedno vrijeme, a potom se razveo od Mudre žene i oženio Ljubavnicu. Međutim, Ljubavnica mu je dosadila već nakon godinu-dvije. Pretvorila se u rospiju, kao što se svaka žena pretvori jednom kad je oženiš.
Muž se, ležeći u krevetu sa svojom novom ženom, često u svojim mislima vraćao u prošlost. Nedostajala mu je Mudra žena. Kako je vrijeme prolazilo, teret slatkih uspomena bivao je sve teži.
I zato je Muž počeo pisati svojoj Bivšoj ženi duga pisma. Počeo joj je slati cvijeće i kupovati bombonijere. Šarmirao ju je kao onomad, prije više od desetljeća. Njegove su plave oči ponovo postale tople.
I tako je Mudra žena postala ljubavnica svog bivšeg muža. I uživala u životu kao nikad do tad, oslobođena svih predrasuda.