OFF VU - broj 2 ili ljetni broj August 7, 2007

Na adresi http://off.vukovarski.org objavljen je 2. (ljetni) broj književno-kulturnog e-zinea OFF VU.

Izdvajamo: poslanica i poklon-mp3 Ante Perkovića; priča o vukovarskom bandu „Brani je ispao pejsmejker“; poglavlje iz romana Milana Marinkovića „ŠeÅ¡iri na živom pesku“, knjige koja je daleko kvalitetnija nego Å¡to je poznata; indijsko-nepalski putozapisi Marije Å karo; 30-ak godina punka (Satan, Vidmar); fanfiction - pisma dr. Luki Kovaču…

Imenik 2. broja: Tanja Bakić, SaÅ¡a Begović, Zoran Bognar, Drago Borić, Brani je ispao pejsmejker, Helena Bučko, Johannus Chronicus, Ivica ÄŒuljak, Dalibor JuriÅ¡ić, Miroslav Kirin, Nandor Ljubanović, Vedrana Margić, Milan Marinković, Ana Musa, Pajo PakÅ¡u, Ante Perković, Irena PuÅ¡nik, Lilijana Radobuljac, Marija Å karo-Czigler, Igor Vidmar, Jasna Žmak, 25 FPS…

Senko Karuza - Teško mi je reći July 27, 2007

Tri knjige Senkovih toplih, melankoličnih i uzbudljivih priča u jednoj! Busbuskalai, Ima li života prije smrti i Vodič po otoku od sad na jednom mjestu, u knjizi Teško mi je reći!
Teško mi je reći, knjiga izabranih priča jedan od ponajboljih domaćih pisaca srednje generacije, Senka Karuze, svojevrstan je zaokruženi pregled na posljednjih desetak godina njegova stvaralaštva. Karuzine zbirke priča Busbuskalai (1997), Ima li života prije smrti (2005) i Vodič po otoku (2005) u domaće su književne publike (usprkos slaboj dostupnosti Karuzinih knjiga u distribucijskoj mreži i njegovoj „odsječenosti“ iz književnog života) stekle gotovo kultni status, a izbor iz ovih zbirki nadopunjen je novim pričama koje dokazuju da se doista radi o jednom od najzanimljivijih hrvatskih književnih glasova u dva posljednja desetljeća. Priče koje katkad podsmješljivo katkad s divljenjem promatraju Mediteran (a napose Otok), nastavljaju ponekad tragovima Marinkovića ili Novaka, ali im i izmiču, otkrivajući svjež, gorko-humorističan pogled „lokalca-autsajdera“ na krajolik, Otočane, njihovu svakodnevicu i intimu. Iako se najčešće zadržavaju u onom osjetljivom, neuhvatljivom prostoru između Dvoje, priče u ovoj knjizi ne bježe ni od malih epifanija, otkrića koja Otok smještaju na naše intimne životne zemljovide.

format: 14,5×19,5
uvez: meki
tisak: c/b
broj stranica: 313
Å¡ifra: 100850
cijena: 120 kuna

Senko Karuza
Senko Karuza roÄ‘en je 1957. godine u Splitu. Djetinjstvo je proveo na otoku Visu. Å kolovao se u Visu, Splitu i Zagrebu. Studirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao u Poletu, Studentskom listu, Mogućnostima, Rivalu… UvrÅ¡atvan u različite antologije, preglede i izbore kratkih priča. preveden na strane jezike, nastupao na viÅ¡e domaćih i stranih festivala. Osnivač neformalnog Multimedijalnog mobilnog centra za istraživanje alternativnih oblika preživljavanja na malim i pučinskim otocima.

profil

Damir Karakaš - Eskimi July 25, 2007

Nakon Kina Like, odvaljene knjige o ličkim čakavskim brÄ‘anima koja je u meÄ‘uvremenu zadobila kultni (i filmski) status Damir KarakaÅ¡ objavio je i reality-roman Kako sam uÅ¡ao u Europu, o svom životu na francuskim ulicama. Paralelno je godinama cijedio novu knjigu priča. Samo oko naslova mantrao je nekoliko mjeseci; on to razvija kao nuklearni program. I, evo napokon Eskima…
Tko je ta zagonetna formacija? Rekao bih da su to likovi podrijetlom iz Kina Like ali nisu viÅ¡e na svom terenu i sad je sve drukčije: krenuli su hrabro naprijed, zauzimaju položaje, dozivaju se po gradu… Ipak, ti teÅ¡ki karakteri, kojima se teÅ¡ko izraziti, pomalo lude u svojim stanovima, a kad napokon odluče neÅ¡to reći o sebi, onda već zamuckuju od bijesa.
„Ovo je… - zamumlja. - Ovo, ovo ne bi… živ čovik viÅ¡e mogal izdržat… Å ta ja trpim, svaki dan, ovo je da uzmeÅ¡ puÅ¡ku… i da se… i da se… isti čas… po, po, poniÅ¡tiÅ¡ i da se, i da te viÅ¡e nema… I da… Nikada…” Ali nećemo previÅ¡e objaÅ¡njavati. Å to manje objaÅ¡njavanja, Å¡to viÅ¡e pokazanog to je KarakaÅ¡ev književni recept. Eskimi, naprijed!
(Robert Perišić)

format: 14,5×19,5 cm
uvez:meki
broj stranica: 103
Å¡ifra: 100883
cijena: 89,00 kuna

Damir Karakaš
Rođen je 1967. u Plašćici kraj Brinja. Objavio je knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi (1999.), roman Kombetari (2000.), zbirku priča Kino Lika (2001.) i roman Kako sam ušao u Europu (2004.). Živi u Parizu.

Profil

Treći Trg br. 15 July 7, 2007

Izašao je petnaesti broj elektronskog časopisa za književnost i umjestnost Treći Trg.
Iz sadržaja:
POEZIJA
M. Delić
N. Janošević
M. Lazić
G. Smuđa
I. Krešić
A. Novaković
O. Lalić-Krovicka
A. Stojanović

PROZA
A. Mandić
M. Car
M. Pišev
Đ. Aćimović
B. Ćurčić

PRIJEVODI
D. Kuzmin
E. Zonenberg
T. Ligoti

ÄŒITANJE&ÄŒITANJE
B. Vezmar, PRVA I DRUGA KNJIGA EDICIJE PASOÅ 

RAZGOVOR
Milan Dobričić - DOVIJANJE

ESEJ
D. Kuzmin, KA SAVREMENOM STANJU RUSKOG MONOSTIHA

ZA BIOGRAFIJU
Džejms i Elizabet Noulson, BEKET O DŽOJSOVIMA
Dž. Noulson, MARTIN ESLIN O BEKETU KAO ČOVEKU

TEMAT - IZ BEOGRADSKE KNJIŽEVNE PERIODIKE DVADESETIH I TRIDESETIH GODINA XX VEKA
RASKRSNICA
S. Vinaver, DOZIVANJE LITERATURE
S. Vinaver, KNJIŽEVNE DISKUSIJE: VINAVER O SVOJOJ GENERACIJI, KRLEŽI I T. D.
WINAWERIJADA
J. Tufegčić, MARKO RISTIĆ I DRUGI NAŠI KRITIČARI
V. Gligorić, LAKEJSTVO JEDNOG AKADEMIKA
M. Crnjanski, POSLANICA IZ PARIZA
M. Nastasijević, BELEŠKE SA BORAVKA U PARIZU
T. Man, IZ ZAÄŒARANOG BREGA
Novalis, IZ NACRTA ZA UÄŒENIKE U SAISI
M. Svetovski, ZNACI VREMENA I SILUETE SA NAJNOVIJEG MONDENSKOG FILMA
PROLEĆNA POEZIJA

Treći Trg

Sto godina Roberta Heinleina July 6, 2007

U subotu, 07. 07. 2007. Društvo za znanstvenu fantastiku SFera, Profil Megastore i Contiental film & video distribution pozivaju sve zainteresirane na obilježavanje stote godišnjice rođenja jednog od najpoznatijih pisaca znanstvene fantastike i futurista Roberta A. Heinleina.
I dok će njegov rođendan u SAD-u biti proslavljen velikim trododnevnim događanjem u Kansas Ciytyju pod nazivom Heinlein Centennial, u Zagrebu će u subotu, na sam rođendan ovog velikog zagovaratelja svemiriskih misija, o njemu, njegovom zanimljivom životu, te njegovom utjecaju, kontroverzi i nasljeđu u Profil Megastoreu od 13:00h govoriti Boris Švel, glavni urednik SFerinog glasila Parsek te i sam nagrađivani žanrovski autor. Profil Megastore će pak povodom Heinelenovog rođendana svim zaljubljenicima ovog klasika SF-a, a i onima koji će to tek postati, ponuditi niz odabranh Heinlenovih naslova po posebno povoljnim cijenama. U 16:45h u prostorijama Zagrebačkog foto kino saveza, Trg žrtava fašizma 14, u suradnji s Continental filmom održat će se besplatna projekcija filma Starship Troopers.

Robert Anson Heinlein (1907. - 1989.) jedan je od najvažnijih autora znanstvene fantastike uopće, iako je u Hrvatskoj široj publici razmjerno slabo poznat. Višestruko nagrađivan, jedan je od autora koji su formirali suvremenu američku i svjetsku znanstvenu fantastiku, i to ne samo u književnosti već i na filmu. Naime, po njegovim romanima snimani su mnogi filmovi – Destination Moon, Project Moon Base, The Puppet Masters i Starship Troopers. U filmu The Faculty, koji je i sam napravljen po motivima njegovog romana The Puppet Masters, jedan od likova ustvrdi da je knjiga “The Body Snatchers” Jack Finneyja, koja je doživjela čak tri filmske inačice, od čega dvije kultne, tek remake gore spomenutog Heinlenovog romana.

No, Robert Heinelin nije samo napisao više desetaka utjecajnih romana i priča, već je osmislio i opisao niz tehničkih izuma, poput vodenog kreveta i pametnog usisavača. Neki su znanstvenici i izumitelji u zadnjih četrdesetak godina ostali proprilično iznenađeni kad bi dobili odbijenicu za patent svoga izuma jer je Heinlein nešto takvog već opisao u svojim romanima. Heinlein se bavio i danas porovokativnim društvenim odnosima, a posebnu je pažnju poklanjao odgoju mladih. Ovaj je autor nezaobilazan ne samo za ljubitelje znanstvene fantastike, već i za one koji to tek kane postati.

SFera

VBZ natječaj 2007 July 5, 2007

Na tiskovnoj konferenciji održanoj 3. srpnja 2007. nakladnik V.B.Z. obavijestio je predstavnike medija o raspisivanju Natječaja za V.B.Z.-ovu književnu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2007. godine.
Godišnja nagrada V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman ustanovljena je 2002. godine na prijedlog književnika i novinara Miljenka Jergovića. Iste godine nagradu dobiva Josip Mlakić za roman Živi i mrtvi, a 2003. godine nagradu su podijelili Marinko Koščec za roman Wonderland i Jelena Marković za roman Escajg za teletinu. Godine 2004. V.B.Z.-u se kao partner Nagrade pridružuje “Večernji list” i partnerska suradnja V.B.Z. i “Večernjeg lista” traje naredne tri godine.
Svi dosadašnji pobjednički romani tiskani su u nakladi V.B.Z.-a i nagrađeni sa 100.000,00 kn. Pobjednički romani Koljivo (2004.) Davora Špišića, Kad je bio juli (2005.) Nure Bazdulj Hubijar i Pravi se da ovo nisi vidio (2006.) Hrvoja Šalkovića tiskani su u velikim nakladama te prodavani, osim u knjižarama, kao novinska izdanja uz Večernji list po vrlo povoljnoj cijeni.
Ove godine V.B.Z. Natječaj raspisuje samostalno i ovom prilikom želi zahvaliti dosadašnjem partneru “Večernjem listu” na iznimno uspješnoj i kvalitetnoj suradnji u partnerskom odnosu. Ova suradnja dala je novi poticaj u medijskom i nakladničkom smislu Književnoj nagradi za najbolji neobjavljeni roman godine i znatno pridonijela popularizaciji Nagrade. V.B.Z. Natječaj raspisuje samostalno, ali je otvoren za pregovore s novim partnerima ukoliko u okviru takve moguće partnerske suradnje prepozna mogućnost daljnjeg poticaja za VBZ-ov natječaj, a time i doprinos razvoju književnosti na hrvatskom i drugim štokavskim jezicima, objavljivanju knjiga u većim nakladama i popularizaciji književnosti te prezentiranju naše književnosti u inozemstvu.

Članovi žirija 2007. godine su Miljenko Jergović (predsjednik žirija), Julijana Matanović, Zoran Ferić, Strahimir Primorac i Nenad Rizvanović.
Rok za prijavu na Natječaj je 23. kolovoza 2007., rukopisi moraju biti dostavljeni u 5 primjeraka pod šifrom, a uz rukopise priložena zapečaćena omotnica s podacima autora.

VBZ

Tomislav Čadež - lijecenikatolik.hr July 3, 2007

Zbirka poezije lijecenikatolik.hr (muška poezija) sastoji se iz osam ciklusa: Pisma starom u grob, O životinjama, Elementi, Upute za smrt, Kroatističke studije, Odbrojavanje, Portret umjetnika iz Limba i Poslije kraja.
Autor se u prvom ciklusu koristi poetskim formama kako bi obliovao monologe i dijaloge sa svojim već preminulim ocem. Pjesme u ciklusu Elementi otkrivaju nam cinični i ironičan stav spram svijeta oko sebe. U ciklusu Upute za smrt autor nam oštro i precizno razgolićuje svoj odnos spram smrti. U ciklusu Portret umjentika iz Limba autor nam habro i iksreno portretira prijatelje. U zadnjem ciklusu autor nam kroz svakodnevne situacije razotkriva i razgolićuje svoj unutrašnji svijet, a time i osjećaje čitave jedne generacije.
Lijecenikatolik.hr sadrži pjesme koje spadaju u najjače poetske iskaze danas.
Autorovi stihovi su oštri, precizni, surovi, te u svakom trenutku razotkrivaju i razgolićuju naš unutrašnji i vanjski svijet.

Tomislav Čadež rođen je 1969. u Karlovcu. Radi kao profesionalni novinar u Jutarnjem listu i Playboyu. Pisao je i za Feral Tribune, Globus, Nacional, Nedjeljnu Dalmaciju i druge listove. Objavljuje također u književnim časopisima i na 3. programu Hrvatskog radija. Bio je prvi urednik književnog časopisa Godine (1990.). Piše kazališnu i književnu kritiku. Objavio knjigu ratne poezije «Put u Hollywood», Pop&Pop, Zagreb, 2002. Živi u Karlovcu.

Format: 13 x 20 cm, 107 str.
Cijena: 70 kn
Godina i izdao: 2007.

Durieux

Dragutin Tadijanović - odlazak pjesnika June 28, 2007

Sinoć je u 102. godini života umro Dragutin Tadijanović, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika. Posljednje dane života proveo je u Domu za stare i nemoćne osobe na Peščenici.
Dragutin Tadijanović rođen je 4. XI. 1905 u Rastušju kraj Slavonskog Broda.
Osnovnu školu završio je u Podvinju, gimnaziju u Brodu. U Zagrebu je započeo studirati šumarstvo, a onda ja prešao na studij književnosti i filozofije, te diplomirao 1937.
Radio je kao korektor, tajnik Društva hrvatskih književnika, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, državni službenik, a nakon 1945. bio je urednik u izdavaštvu , pa do umirovljenja direktor Instituta za književnost i teatrologiju JAZU.
Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika 1964-65. Uredio je brojna kritička i druga izdanja djela hrvatskih pisaca 19. i 20. st., preveo više pjesama V. Nezvala, Goethea, Hölderlina, Novalisa i Heinea, te sastavio nekoliko antologija. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika.

Prvu pjesmu (Tužna jesen) objavio je u Ä‘ačkoj “Omladini” 1922. pod pseud. Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u “Književniku” i “Hrvatskoj reviji”. Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih djela.
PojavivÅ¡i se u književnosti u doba joÅ¡ živih odjeka moderne, ekspresionizma i najave tzv. socijalne književnosti, umjesto priklanjanja bilo kojoj struji, Tadijanović se jednostavnim i depateriziranim govorom opredjelio za intimne i zavičajne teme. Uvažavajući životne činjenice u njihovoj goloj pojavnosti, on se nesvjesno-na izričajnom i slikovnom, ali ne i na semantičkom planu- približio naivi i “vjeri umjetnika u mogućnost stvaranja ravnoteže sa svijetom”(C. Milanja).

Iako u sedamdesetogodišnjem pjesnikovanju nema bitnih promjena, odnosno unutarpoetičkih radikalnih lomova u pogledu motivsko-tematskog izbora, statusa lirskog subjekta ili izražajnoga repertoara, pa niti velikih oscilacija u recepciji, kritika je sklona razmjerno opsežan i ujednačen Tadijanovićev opus razmatrati u nekoliko karakterističnih faza.

U prvoj (1920-35) mladi pjesnik napustivÅ¡i zavičaj te preÅ¡avÅ¡i u Zagreb, ostaje mitski povezan s prirodom i djetinjstvom rodnoga RastuÅ¡ja. U pjesmama Visoka žuta žita, Lelija, Žene pod orahom, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Daleko su od mene oranice, Htio bih pokidati žice, Sunce nad oranicama, Da sam ja učiteljica, Moja baka blagosilje žito itd. on nudi “autentičnost izgubljenog djetinjstva kao arhetipske vrijednosti”(C. Milanja). Gubitak zavičajnih veza pokazuje se kao gubitak kontakta s mjestom pripadanja, pa njegovom lirikom prevladava osjećaj osmljenosti i otuÄ‘enosti. ÄŒežnja za izgubljenim svijetom rezultirala je njegovom idealnom rekonstrukcijom koju karakterizira jednostavan i jasan jezik, stil prividne naivnosti i spontanosti te povratak kao ključna tema. Uvjeren u podudarnost svijeta i govora, mladi T. jednako je uvjeren u mogućnost izravnog prenoÅ¡enja vanjskog svijeta u pjesmu, pa sve do Večeri nad gradom (1936) on računa na jasni i izrecivi predmetni svijet.

Prijelaz u novo razdoblje u znaku je sve očitijeg suprotstavljanja urbanoga i ruralnoga, europskoga i zavičajnoga, prošlosti i budućnosti, tj. traženja novih uporišta umjesto dotadašnje sentimentalne privrženosti zavičajnom krajoliku i njegovoj pomalo naivnoj romantičarskoj slici. Gubitak veza sa zavičajem, djetinjstvom i oranicama sve se jasnije pokazuje kao gubitak kontakta sa smislom života, ćime se pjesnik dotiče ne samo egzistencijalističke, već i ontološke strane čovjekova života. Rodno Rastušje prerasta u idealiziranu i nedostižnu sliku arkadijski priprosta i sretna svijeta, a autor intimističke kronike svoje novo utočište pronalazi unutar stiliziranog poetskog teksta.

Prekinuvši višegodišnju šutnju (1945-51) Elegijom o pjesniku koji nije dugo godina pjevao ( 1953), Tadijanovićeva lirska fraza postaje preciznija i eksplicitnija, lirski subjekt kritički distanciran, nerijetko ironičan i autoironičan, skeptičan i rezigniran, nenametljivo meditativan i kontemplativan, ali i dalje nesklon i imaginativnosti i eksperimentu. Pozornost sa Slavonije i Rastušja, kao doskora središnjega poetskog objekta, sada se preusmjerava prema novim, u prvom redu urbano-povijesnim i metapoetsko-intertekstualnim sadržajima (Prsten, Kad me više ne bude, Na grobu George Trakla, Ljudski vijek, Želiš li napisati pjesmu, Razgovor sa sjenom visoke planine, Sjeni Julija Klovića). Sa zbirkom Prijateljstvo riječi (1981.) pjesnik raskida s idealiziranim, bukoličkim karakterom svojeg pjesništva, a s Kruhom svagdanjim (1986) sasvim prekida izravne veze s Rastušjem.

No, vitalizam njegove prve faze, koji se očitovao kao svijest o neponovljivosti doživljaja, i dalje je aktivan. Iako zna da je sve rečeno, svjestan je neponovljivosti ljudskoga govora i činjenice kako su pjesme bitan sadržaj svijeta. Iskustvena im se podloga dvojako očituje u opjevavanju konkretnih detalja i u navoÄ‘enju mjesta i vremena nastanka pjesme. Dok prvim postupkom njegova lirika postaje naglaÅ¡eno autobiografična, a lirski svijet zatvoren svojom konkretnošću, drugim on pokazuje smisao za filoloÅ¡ko potvrÄ‘ivanje svojih pjesama, odnosno za situiranje pjesama u stvarni kontekst čime se uklanja moguća metaforičnost i daje “jasan pečat pjesnikove nazočnosti” (A. Sramać). I najnovije mu pjesme čuvaju ispovijedno-meditativni te povremeno rezignirajući ton, brojne literarne aluzije, citati, kolažiranje i apostrofiranje upućuju na intertekstualne i metalinearne poticaje, dok tematiziranje vlastite pozicije pjesničkoga subjekta i konteksta nastanka pjesme govori o izrazitoj poetskoj samosvijesti (More u meni, Oblak, Ljudsko govorenje, Å to li je s mojom pjesmom u Kini, Spomen na moga pobracima Josipa Berkovića 1905-1944, Na stolu kruh, Sve već rečeno, Grozd, U sjeni mrke kroÅ¡nje, OčenaÅ¡ Lema Kamena, U smrt Antuna Å oljana, Pjesanca svetome Vlahi u Dubrovniku).

Iako katkad zna prihvatiti izazove ne samo novih tema već i oblika (”gluhi soneti”, haiku), T. je u osnovi ostao vjeran svojim polaziÅ¡tima. Nastavljajući se na tradiciju slobodnoga stiha od Kamova do Krleže i A.B. Å imića, on je artificijelnu prozodiju tonskoga stiha, preusmjerio prema govornom tipu stiha ostavÅ¡i autentični pjesnik prodora svakodnevnog govora. Naročitu ulogu u graÄ‘enju stiha posvećuje pauzama i stilogenome pozicioniranju pridjeva, pa je –uza sklonost prema sintaktičkim ponavljanjima, sporom tempu i ritmu, narodnom osmercu i desetercu te daktilskom početku, a naročito zavrÅ¡etku stiha- Tadijanovićev stih poprimio izrazito individualne značajke. I vokabular mu je jednostavan i biran, stil anegdotalan i lapidaran, formiran pod utjecajem Biblije, narodne pjesme te Å imića, Leopardija i Hölderlina. Sve to pridonosi komunikativnosti njegove lirike koju je moderno pjesniÅ¡tvo upravo gubilo. ZadržavÅ¡i otvoren odnos prema svakidaÅ¡njim egzistencijalnim pitanjima, često banalnim iskustvima i situacijama, ovaj lirski “kralj Mida, koji pretvara u poeziju, sve Å¡to dotakne” (Z. Mrkonjić) meditativnu dubinu postiže “isključivo intenzitetom afektivnog odnosa prema svijetu.”(T. Maroević).

Nazvan “živim klasikom hrvatskog pjesniÅ¡tva” (Z.Zima), i “pjesnikom-institucijom”(T. Maroević), T. se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na krugovačku pjesničku generaciju. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najÅ¡ire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga.

Djela:

Lirika, Zagreb, 1931; Sunce nad oranicama, Zagreb, 1933; Pepeo srca, Zagreb, 1936; Dani djetinjstva, Zagreb, 1937; Tuga zemlje, Zagreb, 1942; Pjesme, Zagreb; Blagdan žetve, Zagreb, 1956; Srebrne svirale, Zagreb, 1960; Prsten, Zagreb, 1963; Pjesme i proza, Zagreb, 1969; Poezija, Zagreb, 1973; Vezan za zemlju, Zagreb, 1974; Sabrane pjesme, Zagreb, 1975; San, Zagreb, 1976; Prijateljstvo riječi, Zagreb, 1981; Svjetiljka ljubavi, Zagreb, 1984; Moje djetinjstvo, Zagreb, 1985; Kruh svagdanji, Zagreb, 1986; More u meni, Valjevo, 1987; Sabrana djela, I-V, Zagreb, 1988-1989; Dom tajnovitosti, Zagreb, 1993; Čarolije, Zagreb, 1994; Djela, I-V, Zagreb, 1995;

Lit:

C. Milanja, Struktura i vizija Tadijanovićeve poezije, Osijek, 1976; Dragutin Tadijanović, Zbornik radova o pjesniku, Zagreb, 1980; Zbornik o Dragutinu Tadijanoviću, Zagreb, 1991; V. Pavletić, Poetizacija životnih običnosti, Zagreb, 1991; P. Pavličić, Svibanj na konju, “Repunlika”, br. 3-4, Zagreb, 1998.

Vezan za zemlju

U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
Dugo sam znao boraviti na brijegu
Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
Predvečerja,među grmljem borika,
Čekajući u tišini, na travi, bos,
Da se pojavi Večernjača i za njom
Druge zvijezde na nebesima pa da započne
Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.

Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
Osluškivao, okovan i vezan
Uza zemlju koja me kao sina
Zagrlila objema rukama, čvrsto,
I ne pušta me do dana današnjeg
Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva…

Rab (Park Komrčar), 25.srpnja 1970.
Subota, od 9.30 do 11 sati

U Booksi prije ljeta June 18, 2007

19.6.2007. (utorak) u 21.00 h
Koncert :: Thomas
Englez Thomas koji se iz nepoznatih razloga preselio u Zagreb prije par
godina, veteran je britanskih ‘Open Mic Nights’ gdje je u pubovima svirao
obrade ispred pijane engleske publike. Naviknut na takve okolnosti, raduje
se malom koncertu u Booksi na kojem ce svirati ispred trijezne i pažljive
zagrebačke publike!

21.6.2007. (četvrtak) u 20.30 h
Nastupnica :: Beat renesansa
‘Beat renesansa’ je umjetnički projekt nekolicine mladih, nadobudnih
umjetnika različitog kreativnog izričaja koji su se okupili oko zajedničke
ideje o stvaranju poezije u jednoj novoj, slobodnoj formi. Nastupi su im
obogaćeni projekcijom slika, glazbenom improvizacijom i plakatima koji se
konceptualno uklapaju u njihovo kreativno stvaralaštvo.

26.6.2007. (utorak) u 20.30 h
Promocija :: ‘Lijepi i prokleti’, Damir Radić
Što je lijepo, a što prokleto u proznom prvijencu Damira Radića (pjesnika,
filmskog kritičara, cerebralnog egzibicionista) saznat ćete budete li
nazočili multimedijalnom spektaklu predstavljanja Lijepih i prokletih. Uz
to, saznat ćete kako to izgleda kad se spoje egzistencijalizam, esejizam i
pornografija u romanu s ključem. Za glazbenu podlogu pobrinut će se
mješoviti vokalno-instrumentalni sastav Plastični Isus.

28.6.2007. (četvrtak) u 20.30 h
Promocija :: ‘Truliks’, Vjekoslav BoÅ¡ković
Knjiga ‘Truliks’ autora Vjekoslava BoÅ¡kovića, zbirka meÄ‘usobno povezanih
fantastičnih priča, prvo je izdanje naklade Baobab, a urednički ju je
pokrio Simo Mraović. Osim što je knjiga provokativna i zabavna, u jednoj od
priča spominje se Booksa! Priča počinje na ‘Patologiji’ (ne u Booksi), gdje
u tami rashladnih komora reprezentativni uzorci leševa predvođenih
bezimenim pripovjedačem vode svoje patološke razgovore, da bi se u drugom
dijelu, ‘Markizovu uskrsnuću’, prethodno raščlanjena druÅ¡tvena patologija
utjelovila u liku ‘zloglasnog’ markiza. Na promociji će sudjelovati
Tomislav Čadez , Željko Špoljar, Vjekoslav Boškovic i Vivijana Radman, a
bit će prikazan i 12-minutni film redatelja Dragana Mileusnića u kojem
autor čita priče iz knjige. Zanimljivo, zanimljivo. I nadasve originalno
Å¡tivo za plazu.

Igor Kokoruš Lebowski: Ženim se na jesen i da, Jarmusch će režirati film po mojim pričama June 15, 2007

Igor KokoruÅ¡ Lebowski ovih dana slavi tiskanje drugog izdanja svoje debitantske zbirke kratkih priča “MuÅ¡karci su iz birtije, žene su s placa”. Prvih 2000 primjeraka je rasprodano u 6 mjeseci od kako se knjiga pojavila na Å¡tandu Algoritma, na proÅ¡logodiÅ¡njem Interliberu.
Tim povodom smo njegovom agentu za odnose s javnošću poslali deset pitanja i evo odgovora.
Nisu izostali pikantni detalji.

01.) Lebe, prodati dva soma primjeraka debitantske zbirke kratkih priča nije mala zajebancija na ovako malom tržištu, čestitam. Kako je sve počelo, jesi li očekivao ovakav uspjeh?

Znam da bih zbog pijeteta prema ostalim ljudima iz branše trebao odgovoriti da se tome nisam nadao ni u najluđim snovima, ali nećemo se lagati. Stvar je jednostavna – nije istina da u Hrvatskoj ljudi ne vole ili ne žele čitati ili kupovati knjige. Mislim da su hrvatski građani ipak malo pametniji nego što ih pisci, kritičari i izdavači smatraju. Ako zdravoseljačkom matematikom izračunamo da štampanje knjige košta desetak kuna, a prodajna cijena te iste knjige nerijetko prelazi stotinjak kuna, onda tu netko nekoga pravi budalom. Daj distributeru 30%, daj knjižarama 30%, daj 30% državi, daj 30% u marketing, daj 30% kritičaru… I eto nama knjižuraka koji su toliko tanki da ne mogu poslužiti ni kao podmetač za kavu s cijenom od 120 kuna. I svi će kukati da nitko ne čita, a nitko neće spustiti marže. U biti, to je savršen krug. Državi odgovaraju glupi ljudi, branši velike marže, a narod ili neka gleda teve ili neka trči po šumama. Neuspjeh je što se dvije tisuće prodanih primjeraka knjige domaćeg autora smatra uspjehom.

02.) Koje su od priča u knjizi tvoji osobni favoriti? Postoji li priča za koju misliš da se trebala naći u knjizi, a Antičević se nije složio?

Moj odnos sa tom zbirkom trenutno je u fazi lošeg prekida. Ne pričamo međusobno i pljujemo se po medijima. Ja sam Dikan, knjiga je Vlatka. Dosta sam energije potrošio na pisanje tih priča i jako puno puta sam ih pročitao i sve su mi se podjednako popele na glavu tako da ne bih nijednu posebno izdvajao. Što se tiče mog odnosa s izdavačem, tu vlada omerta, i nijedna informacija o tome ne smije izaći u javnost. Jer ako izađe, ili će Neven spavati s ribama, ili Igor.

03.) Hoćeš li se okušati u formi romana ili će i tvoj sljedeći rukopis biti zbirka kratkih priča? Možda eseji? Kada uopće možemo očekivati novu knjigu?

Kad me netko nazove u petak i pita me jel se idemo resetirat u subotu, ja mu ne znam odgovoriti jer se svašta može dogoditi do subote. U ovom trenutku uhvatio sam se izazova pisanja romana, a hoću li u tome uspjeti ili ne, ne znam. Možda u sklopu kolovoškog broja Cosma izađe zbirka mojih odgovora Cosmo čitateljicama, u kojoj će biti razjašnjena najvažnija ženska pitanja tipa bili smo na spoju, bilo je super ali nakon toga mi se nijednom nije javio. Nakon toga ću definitivno napisati još nešto jer sam pročitao da trebaš imati tri knjige da te prime u nekakvo društvo književnika, a ja se već vidim na mjestu tajnika.

04.) Kako se nosiÅ¡ s kritikom, je li ih uopće bilo? Stječe se naime dojam da književna kritika i mediji uopće uporno preÅ¡ućuju odreÄ‘ene autore. U “Autorskoj kući” su nedavno objavili zbirku “Nevidljiva proza”, zbirku skupine autora koji su jednostavno nevidljivi, komentiraj nam malo ovaj fenomen.

Volio bih da se o meni piše svaki dan u svakom mediju, pa makar i ne spominjali knjigu, ali ta očekivanja su nerealna. Isprva mi je sujeta bila povrijeđena jer se nisam pojavljivao u Vijencu, Zarezu i na trećem programu hrvatskog radija. Trebalo mi je vremena da shvatim da ja uopće ne slušam treći radio, niti čitam Zarez ili Vijenac, a boljelo me što se tamo ne pojavljujem. Sujeta je napravila budalu od mene, sve dok se jednog dana nisam pogledao u ogledalo i rekao: Ja sam Igor i sujetan sam čovjek. Sad je lakše. Neka kritičari rade svoj posao što bolje umiju i neka budu pošteno plaćeni i sve super.
Što se medija tiče, oni prepisuju jedni od drugih, tako da se u biti cijela medijska fama oko nečega, primjerice bloga, stvori na osnovu jednog članka prepisanog u pet primjeraka. Netko se sjeti da su blogeri nasljednici fakovaca, ostatak raje to prepiše i eto ti fenomena. Ono što me najviše boli jest da me ignoriraju na stranici 250 teleteksa na haerteu. Stvarno bih volio biti na teletekstu. Apeliram na odgovorne da me stave na teletekst. Teleteks je medij budućnosti.

05.) Kratka priča usprkos svemu preživljava u Hrvatskoj iako generalno gledano nije marketinški najisplativiji proizvod. Koje domaće autore kratke proze cijeniš, koji su ti naslovi ostali u sjećanju?

Što se tiče preživljavanja kratkih priča, to je žanr koji ne može izumrijeti. Ljudi su oduvijek pisali kratke priče i nastavit će ih pisati.
Cijenim svakog hrvatskog autora čiju sam zbirku uspio pročitati do kraja. Ali ja ne čitam mnogo. Ne kažem to zato što sam ponosan na svoje nečitanje, nego stoga da se ne uvrijede oni koje neću spomenuti. Na prvu loptu padaju mi na pamet Sarajevski Marlboro, Liga za opstanak i Anđeo u ofsajdu. Cijenim te tri zbirke.

06.) Matanić snima Kino Lika, Schmidt će vjerojatno snimiti Metastaze. Ima li naznaka da će netko u skorije vrijeme snimati nešto po tvojim pričama? Vidim, okušao si se u pisanju scenarija za sapunicu.

Drago mi je što se u zadnje vrijeme scenariji pronalaze u hrvatskoj književnosti, ne znam zašto to nije češći običaj. Čaruga je jedan od najboljih filmova koje sam pogledao. Kino Lika je prilično brutalna knjiga, moglo biti seksa s ovcama, jedva čekam! Što se mojih priča tiče, ja svakog dana čekam Jarmuschev poziv jer sumnjam da bi netko drugi to mogao režirati, ali valjda mu Tom Waits još nije dao moj broj.
Pisanje scenarija za sapunice je jeben posao i prevelik križ za mene, ali nije mi žao što sam se okušao. Možda se okušam i u žanru sitkoma, ako lova i vremenski rokovi budu povoljni.

07.) Nakon desetljeća i pol danas se po prvi put na kioscima nije pojavio Feral. Pregrmjeli su devedesete, kako komentiraš da se ovako nešto dogodi danas, 2007.?

Od svih nagrada koje je Feral dobio, mislim da treba posebno istaknuti nagradu Vesne Girardi Jurkić u obliku poreza na pornografiju i nagradno novačanje Viktora Ivančića. Ako tome pridodamo i nebrojene tužbe koje je naše neovisno sudstvo jedva dočekalo, teško je povjerovati da smo živjeli u takvoj zemlji, a još teže je povjerovati da je Feral sve to preživio. Kombinacija svega toga već je odavno trebala feralovce doći glave. Žao mi je što se to dogodilo. Bilo je subota i subota koje mi je Feral uljepšao. I utoraka i petaka i šta ja znam kojim je sve danima izlazio.

08.) U predizbornoj smo godini. Predizborna kampanja se zahuktava, a do jeseni će perje letjeti na sve strane. Kako kao prekaljeni forumaški ljevičarski barakaš gledaš na novi SDP. Mogu li s Milanovićem na čelu ugroziti vladajući HDZ?

Bio sam sretan kad je SDP napokon pobijedio 2001. godine. Ali kad je Linić počeo svoj privatni rat protiv vlasnika investicijskih fondova (čije sam dionice imao) ignorirajući pravosudne odluke, malo mi se popeo na kurac. Usto, bio je predsjednik osamstodvadeset nadzornih odbora i ima kreštav glas. Mrzim ga više od svoje profesorice matematike iz srednje škole, a nju sam stvarno mrzio.
Milanović je ostavio pozitivan dojam na mene, Jurčića sam upamtio još kad je bio ministar i mislim da je sposoban čovjek. Nadam se da će SDP pobijediti na izborima, ali ne očekujem da će ikome život postati bolji zbog toga.

09.) Priča se po Booksi da se na jesen ženiÅ¡? Navodno će i Nervozni poÅ¡tar svirati na svadbi, ali da je gospoÄ‘a Lebowski rekla “Samo preko mene mrtve”?

Eto, i ja sam pronašao sam svoju Vlatku i odlučio je oženiti i zatrpati bundama. Informacija o Nervoznom poštaru nije istinita, ali istina je da će nam na svadbi svirati Majstor Miro iz Pevecovog kutka.

10.) RijeÅ¡imo za kraj i jednu nedoumicu koja je u visokim književnim krugovima izazvala brojne rasprave. Na starnici 177 tvoje zbirke stoji “Na policama njezine sobe bilo je mnogo knjiga. I moja je bila tamo, izmeÄ‘u Gideovih Uskih vrata i Camusove Mučnine.” Hoće li Camus i u drugom izdanju ostati autor Mučnine?

Postoje mnoga objašnjenja zašto sam Camusa proglasio autorom Mučnine, a kad bih rekao bilo koje od njih, oduzeo bih čitateljima pravo na vlastitu interpretaciju.