Zašto se nije pojavio novi broj Feral Tribunea? June 14, 2007

Feral Tribune, najnagrađivaniji hrvatski list, ovoga tjedna nije tiskan, a hoće li se i kada sljedeći brojevi pojaviti na kioscima još uvijek je krajnje neizvjesno. To što Ferala, nakon 14 godina redovitog izlaženja, nema u prodaji, rezultat je problema s kojima se redakcija lista nosi već duže vrijeme, ali ih više, ni uz najveća samoodricanja, nije u mogućnosti prebroditi.
Nedavna blokada računa od strane države, kada je prisilno naplaćeno pola milijuna kuna na ime neplaćenog duga za PDV, financijski je destruirala poduzeće, pa novinari mjesecima nisu primali plaće. K tome, zaprijećeno je novom ovrhom zbog preostalih milijun kuna duga za PDV. Činjenica je da je Hrvatska vlada dosad u više navrata otpisivala dugovanja za PDV medijima koji su u državnome vlasništvu (poput Vjesnika, HRT-a ili, donedavno, Slobodne Dalmacije), pa je kreirala nepoštenu tržišnu utakmicu, a također smo upozoravali da drakonski iznos PDV-a za novine - bez konkurencije najveći na svijetu - može rezultirati samo sigurnom smrću malih i nezavisnih izdavača. Sadašnje Vladine hitne mjere, prema kojima će se iznos PDV-a dvostruko smanjiti, samo potvrđuju kako problem postoji, te da će se, kako izgleda, riješiti zahvaljujući Feralovu apelu, ali i uz najveću štetu što će je pretrpjeti ovaj list.
Upozoravali smo takoÄ‘er i na nesmiljeni korporacijski diktat koji vlada medijskim tržiÅ¡tem, pa je Feral Tribune, bez obzira na respektabilnu nakladu, zbog svoje nezavisne i nepotkupljive ureÄ‘ivačke politike u potpunosti liÅ¡en prihoda od oglasa. Potpuno je neodrživa situacija da veliki oglaÅ¡ivači, u očiglednom dosluhu s vladajućom politikom, selektiraju medije na poćudne i nepoćudne, pretvarajući cjelokupno hrvatsko novinarstvo u servisnu službu svojih kompanija. Novinarska struka u Hrvatskoj, predvoÄ‘ena medijskim korporacijama i njihovom težnjom za profitom, bez otpora se prepuÅ¡ta ovome vidu posluÅ¡nosti, nauÅ¡trb slobodnoga informiranja i interesa graÄ‘ana ove zemlje. Istinoljubivo raspoloženi mediji, poput Ferala, bivaju sustavno ignorirani, planski liÅ¡avani značajnoga dijela prihoda i prepuÅ¡tani financijskome uniÅ¡tenju. Na djelu je reket enormnih razmjera, korupcija koja se pretvorila u sustav - uz udružene interese gospodarskih, političkih i medijskih profitera - te se postojeće okolnosti samo uz uvredu zdravoga razuma mogu nazivati “tržiÅ¡nima”.
Naposljetku, presude zbog tzv. “duÅ¡evnih boli”, s enormnim odÅ¡tetnim zahtjevima, zadnjih su mjeseci neusporedivo učestalije nego u zadnjih nekoliko godina, pa ne proÄ‘e tjedan da u redakciju Ferala ne pristigne sudska ovrha s iznosom od viÅ¡e desetaka tisuća kuna. Tako hrvatsko pravosuÄ‘e, podložno političkom i interesnom diktatu, daje svoj doprinos guÅ¡enju slobode javne riječi, kao u najcrnjim godinama tuÄ‘manizma.
Feral Tribune dobitnik je više međunarodnih profesionalnih priznanja nego svi ostali hrvatski mediji zajedno. Zastupao je profesionalne i moralne standarde kakvi su u ovoj zemlji i dalje nedosegnuti. Otvarao je najdramatičnije teme, s kojima su se drugi listovi tek godinama kasnije usuđivali hvatati u koštac. Aktualni udar na Feral nagovještava izgon svake kritičnosti s medijske scene. Nestanak Ferala s kioska, sviđalo se to nekome ili ne, bit će simptom budućnosti u kojoj je novinarstvu namijenjena bijedna uloga šarenog sluganstva.
Redakcija se zahvaljuje vjernim čitateljima Feral Tribunea, koji su nas podupirali u najtežim trenucima. Osnaženi tom potporom, kao i glasovima podrške koji stižu od demokratskog dijela hrvatske javnosti, novinari ovog lista učinit će sve da Feral u što skorije vrijeme ponovo pokrenu.
 
 
U Splitu, 14. lipnja 2007.
 
Redakcija Feral Tribunea

Pelješki most – za i protiv June 12, 2007

Projekt pelješkog mosta, odnosno još bezimenog i nepostojećeg mosta koji će povezivati kopno sa poluotokom Pelješcem (nadajmo se da ga neće blagosloviti kao dubrovačkog pa da mu ime ovisi o tome s koje mu strane prilazite), ima i dobrih i loših strana oko kojih će se vjerujem lomiti još mnoga koplja.

Svatko ovdje s juga reći će vam da za taj most navija i nema ništa protiv, ali svi će se s pravom pitati koja je cijena toga megalomanskog poduhvata. A u tom grmu leži predizborni zec.

Dakle apsolutno pozitivne strane tog povezivanja kopna kod Kleka s kobasom od poluotoka Pelješca su:

-povezivanje hrvatskog teritorija - bajpasom na Pelješac zaobilazi se do sada obavezni dvostruki prelazak BiH granice pri svakom izletu na jug - stvaranje učinkovite alternative prolasku kroz Neum

-potpuna sloboda kretanja na cjelokupno vlastitom teritoriju bez pravljenja problema od BiH susjeda

-anuliranjem graničnih zastoja skraćuje se put ka krajnjem jugu (Dubrovnik, Cavtat etc), i 15min znači puno, kao najbolji primjer opet navodim izgradnju dubrovačkog mosta
-prometno približavanje unutrašnjosti Pelješca i otocima koji se na Pelješac nadovezuju (Korčula, Mljet)

-cesta donosi gospodarski razvoj cijelog područja koje je sada prometno izolirano i uvelike ovisi samo o nedostatnim trajektnim linijama (do Korčule možete stići ili trajektnom odisejom Ploče-Trpanj-bus-Orebić-trajekt-Korčula ili auto avanturističkom odisejom Neum-Ston-cesta smrti dužinom Pelješca-Orebić-promišani bubrezi-trajekt-Korčula, a za Mljet ni ne pitajte)

Od svih ovih razloga po meni su najjači gospodarski razlozi razvoja regije. Povezivanjem s kopnom cijelo bi ovo područje procvalo.

Pitanje granica je uvijek bilo pitanje dogovora, a druga je stvar što se naši i njihovi glavonje nikako ne mogu dogovoriti. Stoga se postavlja logično pitanje, ako se ne mogu dogovoriti pa kako onda planiraju (i planiraju li uopće) nastaviti Dalmatinu do Dubrovnika? Kako uopće završiti autocestu do juga ako ne prelaskom preko BiH teritorija - pa neće nam valjda A1 ploviti zrakom?

Kad se stvari ovako postave vrlo se lako dolazi do razotkrivanja političkih manipulacija i nepotrebnih međudržavnih koškanja. Oni nama spomenu granice, mi njima most, princip prijetiš mi prijetim ti. Da ne spominjemo i malu činjenicu kako završetkom planirane dionice autoceste od Šestanovca do Ploča, građevinari ostaju bez posla pa ih hitno treba prebaciti na novo gradilište, a koje kao što smo već spomenuli sve je izglednije neće biti autocesta ka Dubrovniku. Stoga je iznađeno zgodno rješenje – novi most i prilazni putovi (jer je u pitanju i cijela pelješka dionica ceste od budućeg mosta do priključka na magistrali, koja će uključivati i nekoliko tunela).

A tek šengenske granice koje se pomiču prema istoku! Ajoj! Bolje da s tim ni ne počnemo. EU nameće neka pravila koja Hrvatskoj diktiraju puno toga.

Sad pogledajmo negativne strane ovog grandioznog projekta:

-država nema para stoga…

-upravo ta grandioznost ili kako bi naš narod britko rekao – A ki će to platit?

Predizborni projekti naših vlastohlepnih političara željnih vječne slave uvijek su bili najskuplji – jer se lome na grbači naroda. Čačić je imao autocestu a Sanader hoće most. Dakle platit će narod. Krvavo.

-dodatno zaduživanje, cijene ovakovih megalomanskih poduhvata na kraju uvijek premaše sve aproksimativne izračune, pa ako sad spominju milijardu ipo slobodno množite na desetu. Kredite će otplaćivati i naši čukununuci, ako ih uopće bude.

Priče o planskoj otplati i da cesta otplaćuje samu sebe, uvjeravaju narod da se ceste grade potpuno besplatno same od sebe, ali i vrabac zna da ni lopata ne kopa sama.

-željeni gospodarski procvat nažalost nosi i rasprodaju zadnjih (najljepših) dijelova naše obale. Olakšan pristup raznoraznim investitorima je olakšan pristup raznoraznim manipulatorima, a relativno netaknuti jug upravo čeka da ga popljačkaju i izobliče

-nekontrolirana izgradnja, bauk naše obale

-zanemarivanje ekologije, zadiranje u netaknutu prirodu. Dovoljan je samo jedan kamenolom, a jednom izgubljena prirodna ravnoteža teško se ako i ikad vraća

Dakle, graditi treba, a graditi su izgleda tvrdoglavo naumili htjeli mi to ili ne (Hrvatska Vlada je i službeno raspisala javni natječaj) pa neka nam je bog svima na pomoći da sve na dobro izađe.

Slučaj Kurjak May 23, 2007

Ako laže koza ne laže rog. Kaže dobra stara narodna, ali kod nas vrijede malo obrnuta pravila pa raznorazne koze/jarci i pored vidljivih rogova lažu i muljaju godinama i nitko im ništa ne može ili jednostavno ne želi. Sve dok svijet (na našu sramotu) ne podnese račun na naplatu.

Pa je tako i dr.Kurjak godinama bahato obmanjivao javnost pričajući priče o svojoj nevinosti, a već su i ptice na grani znale da ´stručni´ doktor ima šporke ruke. Kao prvo, konačno je dokazano da je Doktor najobičniji plagijator, ili jednostavnije – lopov i kradljivac tuđih znanstvenih radova. Al´ u krađi nije stao samo na tome, već je vrlo vjerojatno, bez pitanja, posegnuo za nečim puno ozbiljnijim od tuđih slova na papiru – za tuđim jajnim stanicama. No za razliku od onog prvog, za ovo drugo će mu se teško dokazati išta, jer u nas jednostavno nema takovih zakona ni dokaznog postupka kojim bi se ispitivalo takvo što. Najvjerojatnije je da će eventualne posljedice mutnih Doktorovih rabota ostati u domeni intimnih obiteljskih drama.

Da zbog otkrića British Medical Journala, svjetski najuglednijeg medicinskog časopisa, nije pukla svjetska bruka i opasno bacila ljagu na hrvatsku medicinu, lokalno bi izija vuk magarca. To je amen! Uzalud bi bila sva uporna upozorenja i konkretni dokazi domaćih istraživača da je Asim Kurjak dugoprstić, ali pomaka i dalje ne bi bilo.

Raznorazne mutljaže su u nas moguće jednostavno zato jer je pravna država neefikasna - a mreža naše znanstvene klike preumrežena i preisplepetena. Previše se u njoj interesa vrti, a da ne bi jedno drugom čuvali leđa bez obzira na količinu grijeha (pa i uz silnu ljubomoru i zavist). Počevši od 20dk kave onoj sestri na porti, preko plave kuverte kirurgu, do protekcije ministarstva i/ili dozvole za neometanu privatnu praksu ´renomiranom´ znanstveniku – sve je isprepleteno korupcijom. Previše njih radi apsolutno isto ono što je radio i Kurjak, od prepisivanja do plagiranja, nepotizma i protekcionizma, previše su svi upleteni u sve, a da ne bi znali kompromitirajuće/osiguravajuće podatke jedni o drugima.

Štoviše, u nas mete napada redovito postaju oni koji traže istinu a ne oni koji su zgriješili, pa su tom logikom i oni koji su ukazivali na Kurjaka bili izloženi njegovim napadima i opasnim optužbama da su šovinisti i rasisti koji ga napadaju samo zbog njegovog podrijetla. I tako godinama. Oni optužbu, on demanti. Vječni bez-rezultantni ping-pong.

Stoga je ovakvo razotkrivanje jedino bilo i moguće - izvana. Nama uvijek netko drugi mora rješavati probleme principom Deux Ex Machina. Intervencijom British Medical Journala, neupitnog autoriteta, koji će lupiti šakom o stol metući pod njega pijani pir mediokriteta. Ali ponavljam - na našu sramotu. Jer tek sad kad je svijet vidio naše šporko rublje, pokrenuše se i hrvatske institucije, iz čiste muke, e a da bi spasili što se spasit´ da. Ali zašporkan obraz se teško pere.

Oblik kazne za Kurjaka još se ni ne naslućuje, jer se hrvatski ´mozgovi´ po prvi put moraju dosjetiti primjerenoj kazni koja bi tobože bila i opomena ostalima. No kakva bi kazna uopće uzdrmala takvog debelokožnog i dobro potkoženog čovjeka? Oduzimanje počasnog naslova, titule, katedre, prava na predavanja? A što je to njemu.

Od svih organa koje takve ljude mogu boliti, mislim da bi ih najviše zabolio – džep. Oduzmi mu licencu za rad, ukini mu praksu, pa da vidiš.

Pravorijek se čeka.

Bush nam u Hrvatsku stiže, Al´Qaida sve bliže i bliže May 8, 2007

Ovih se dana u našim vječno žednim medijima pojavila kratka vjestica o možebitnom skorom posjetu američkog predsjednika Busha Hrvatskoj. Na taj probni balon poradovaše se mnogi Hrvati, ali dva ponajviše - naši Stipe i Ivo!

Poveselio se predsjednik Stipe novom žvaljenju sa Bushom, a premijer Ivo hvatanju mister prezidenta pred pantovčanskim WCom, baš ko´ onomad u Washingtonu kad se udruženo lobiralo/kumilo za NATO. Misle si oni - upalilo je ono silno uvlačenje/navlačenje i naglavično sklepane pošalice o ljepoti jadranske obale!

Već vidim, Dubrovnik, biser Jadrana, varenje šahtova, slikavanje na Stradunu, Laura u šeširiću razgledava, naš naočiti Premijer šarmira Prvu damu izvlačeći Orlandov mač (šta će njemu ionako je kip), mister prezident leđero u kratkim rukavima uz šeretski osmijeh naganja golubove, tajne službe šize!

Već vidim Brijuni, vožnja Titovim mercedesom međ´ jelenima lopatarima, grupna slika sa Titovom stogodišnjom arom na mister prezidentovom ramenu, Laura rupčićem briše kakicu sa suprugova odijela, tajne službe šize!

Već vidim Pantovčak, pentranje uz zavojite stepenice, mister prezident nespretno zapinje, Čobi se požrtvovno baca pod mister prezidenta i ublažava pad, razgovor ugodni na onom otomanu uz čaj i keksiće, Stipe priča vicove, Laura briše proliveni čaj iz suprugova krila, tajne službe šize!

Već vidim silazak na Dolac međ´ populus i babe, zagrljaji, šestinski šeširić na mister prezidentovoj glavi uz kušanje sira i kravatu umočenu u vrhnje, svirka tamburaša, mister prezident razdrljene košulje razdragano hopsa, Laura koluta očima, tajne službe šize! Idila!

Već vidim Bikijada u Radošiću, seoski dernek, volovi, mister prezident sav oduševljen napokon međ´ svojima, Oimpijada seoskih sportova, mister prezident razdragano baca kamena s ramena, tajni agent pada pokošen kamenom međ´ oči, Laura stavlja peku na glavu: That´s not my husband, I don´t know that man! Narodni guslar Mile Krajina:

Kad je Buš u Radošiće bijoooo,

Janjet´nu jeo crno je pijoooo,

Loru je ganjo cuclao je lizuuuu,

Bikove je gledo tijo Kondolizuuu!!!

Eto! Mi i Ameri! Croatia & USA! Tko nam išta može!

Ali avaj, nismo mi te sreće! Naime vjestica veli da mister prezident Bush ako će i svratiti onda će svratiti na kratko, leteći, usput. U sklopu prijateljske turneje po Albaniji i ostalim balkanskim nedođijama, kojom mister prezident baš kao i Nixon nekoć, bezuspješno pokušava vratiti popularnost i simpatije vlastite nacije (po nedavnoj anketi ´popularnost´ u SADu mu je pala na rekordnih 27% potpore). Dakle, žvaljenje, naganjanje, hopsanje, kamena s ramena po Lijepoj Našoj treba uzeti sa rezervom.

Ah majkumu! Ništa Dubrovnik, ništa Brijuni, ništa Pantovčak, ništa Radošić, propadoše svi veseli planovi!

Sve nekako podsjeća na jedan drugi predsjednički posjet ili bolje rečeno - jednominutan skeč, kad se tadašnji USA prezident Clinton sišao u Zagreb popišat´, a predsjednik Pokojni ga dočekao na crvenom tepihu sve mu noseć´ papira da se obriše.

A ništa narode. Barem se ovaj put kompletan postav nacionalne galerije neće preselit na Pleso.

Ledeno hladna Lidija April 28, 2007

Svojih 5 minuta slave jučer je dočekala izvjesna Lidija Hanžek.
Pojavila se u svim informativnim emisijama svih televizija.
Nije Hažekica pobijedila u bacanju kladiva, niti je dobila nagradu knjižnica grada Zagreba za najviše pročitanih knjiga, a nije niti slavodobitnica Alke.
Njena slava je došla iznenada, kao zemljotres ili smrtonosni plimni val.
Ona je bila ta koja je jučer revno u svim vijestima i dnevnicima donijela vijest da od 02.05.2007. ide takozvana crna lista kreditnih zaduženja građana.
Ona je u ime HROK-a (Hrvatskog registra kreditnih obveznika) izgovorila povijesno “od srijede vas pratimo”.
Jedna mi stvar samo ne ide u glavu.
Kada se već ide s ovakvom jednom mjerom koja je sama po sebi nepopularna jer ljudi u ovoj zemlji uglavnom žive na kredit, zašto nisu odabrali nekog simpatičnijeg da priča o tome.
Neugodne frizure, grozomornih naočala, jako neugodnog nazalnog i ledenog glasa te općenito jednog robotski hladnog i odmaknutog držanja Hanžekica je posljednja osoba na svijetu koju bi zadužio za ovaj posao.
Nemam ništa osobno protiv žene, ali ona bi bila dobar izbor jedino za glasnogovornicu elijenskih hordi kada nas jednog dana dođu porobiti.
Ne znam, možda su banke namjerno izabrale nju da ljudi s nekoliko kredita, a naročito oni koji ih još nemaju, najozbiljnije shvate ovo upozorenje.
I uspješno je to ona obavila, možda će je sada angažirati i na drugim neugodnim zadacima.
Na primjer kada HDZ pobijedi na jesen, ne dao bog nikom, već je vidim kako nam priopćava rezultate izbora.
“Mole se graÄ‘ani Republike Hrvatske da mirno ostanu kod svojih kuća i da niÅ¡ta ne poduzimaju - Hrvatska Demokratska Zajednica će joÅ¡ 4 godine vladati zemljom, ponavljam - ostanite sa svojim najbližima i čekajte daljnje upute.”
Brrrrr…

ÄŒernobil April 26, 2007

Trebala je to biti jedna sasvim obična nedjelja, drukčija možda jedino po tome što je bila toplija od prethodnih nedjelja te godine; ipak, toga 26.travnja 1986te, dakle na današnji dan u zoru, dok je čovječanstvo i doslovno i preneseno još uvijek spavalo, dogodilo se nešto što je, na jeziv način, obilježilo bližu prošlost istočnoeuropskih država.
Daleko od očiju javnosti, u tadašnjoj sovjetskoj, a danas ukrajinskoj nuklearnoj elektrani (NE) Černobil, ispitivao se sustav hlađenja u četvrtom reaktoru. Černobilska je elektrana tada bila tek osam godina u pogonu. Nakon nepune minute testiranja sustav je zatajio te je došlo do eksplozije tri godine staroga reaktora.
Eksploziju su najprije uočili stanovnici Pripjata, grada udaljenoga samo 3 km od NE, koji je posebno izgrađen za radnike u elektrani i njihove obitelji. Uslijed eksplozije došlo je do istjecanja radioaktivnih tvari u atmosferu, koje su se u početku, zbog dominantnoga sjeverozapadnog vjetra, širile prema Bjelorusiji, na koju je palo preko 70% radioaktivnih izotopa stroncija. Nedugo potom vjetar je promijenio smjer prema jugoistoku, a pojavili su se i kišonosni oblaci, zbog kojih je došlo do mjestimičnih pljuskova. Ti su meteorološki elementi uvjetovali različitu raspodjelu radijacije na izravno pogođenom prostoru Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, čineći ta područja vječno kontaminiranima i nenastanjivima. Vjetrovi su u nekoliko dana radioaktivni oblak nadvili nad cijelu Europu, a u roku sedam dana i nad cijelu sjevernu hemisferu, sve do Amerike. Dakle, radioaktivni oblak je u roku sedam dana obišao cijelu kuglu zemaljsku! Ako se pitate gdje smo tu bili mi, oblak je već dana drugog stigao i do tadašnje Jugoslavije, odn. naše Hrvatske. Širenje radioaktivnih tvari od zapadnih je zemalja prva uočila Švedska koja je i uzbunila svjetsku javnost.

Sovjetske su vlasti obavijestile javnost o nesreći tek dva dana nakon eksplozije. Tada je već 48 000 stanovnika Pripjata bilo daleko od svojih domova, dok je nad černobilskom elektranom kružilo 1800 helikoptera koji su pijeskom i drugim vatrogasnim sredstvima bezuspješno pokušavali ugasiti požar. Tek deset dana nakon eksplozije zaustavljeno je istjecanje radioaktivnih tvari, a sedam mjeseci nakon katastrofe reaktor je prekriven tzv. «sarkofagom», betonsko-armiranim pokrovom. Time je samo privremeno prikrivena velika černobilska nuklearna katastrofa, jer brojne su posljedice ubrzo isplivale na površinu. Tridesetak smrtonosno ozračenih radnika koji su golim rukama herojski uklanjali radioaktivni materijal - preminulo je u prva tri mjeseca. No državni je vrh šutio o tim tragičnim posljedicama, tako da je u operacijama saniranja terena sudjelovalo čak 800 000 vojnika i vatrogasaca. Prema službenim podacima, njih 25 000 više nije među živima, dok mnogi drugi pate od teških bolesti, poput raka pluća, štitnjače, leukemije, kardiovaskularnih bolesti, oštećenja živčanoga i probavnoga sustava. Prema neslužbenim podacima, samo u Ukrajini od posljedica radijacijske bolesti pati oko 3 milijuna ljudi! Posljedice zračenja cjelokupno stanovništvo će osjećati i kroz nekoliko generacija, budući se genetska oštećenja prenose i na nerođenu djecu.

Tri preostala reaktora NE Černobil rade i dan danas. Sovjetski su znanstvenici prije petnaestak godina objavili vijest da sarkofag nad uništenim 4tim reaktorom neće izdržati dulje od 20 do 30 godina! Ovo je godina – 21a.

Na današnji dan u zoru, prije 21 godinu, dok je čovječanstvo i doslovno i preneseno još uvijek spavalo, neki su zaspali da se više nikad ne probude, no neki su se probudili i više nikad, nikad – nećemo usnuti. Ne nuklearnom lobiju! Ne nuklearkama! Ne za NE!

Najuspješniji filmovi 6. RAF-a April 19, 2007

U užem izboru RAF-a 22 filma iz Slovenije, Srbije, Brazila, Å vedske i Hrvatske / Pozivi na projekcije u desetak gradova / Projekcije DVD-a ‘Best of the best, RAF 2002 – 2006′ u Poljskoj i Austriji / DVD uskoro u svim boljim hrvatskim videotekama //
Na internet stranicama Revije amaterskog filma - RAF objavljen je popis filmova koje je publika ocjenila najboljima na Å¡estom izdanju ovog festivala održanog u zagrebačkom kinu Central od 25. do 31. ožujka 2007. godine. Radi se o 22 naslova u trajanju do 20 minuta iz Slovenije, Srbije, Brazila, Å vedske i Hrvatske podijeljenih u 7 kategorija - igrani, dokumentarni, eksperimentalni, animirani, glazbeni film, te filmovi iz teens i kids kategorija. Ovaj filmski program u trajanju od dva i pol sata bit će prikazivan u drugim gradovima u hrvatskoj i svijetu pod nazivom ‘RAF putuje’.
S obzirom da smo za projekcije vremenski ograničeni, izbor filmova u svim kategorijama morao je stati u 150 minuta. Ove je godine na RAF prijavljeno daleko viÅ¡e iznimno kvalitetnih radova koji nažalost za decimalu nisu uspjeli ući u ovaj izbor i svakako ih vrijedi pogledati. Na naÅ¡im internet stranicama uskoro će se naći i Å¡iri izbor publike te kontakti autora pa vas svakako ohrabrujemo da organizirate projekcije i tih filmova u svome gradu’ poručuju organizatori Revije amaterskog filma.
Uži izbor filmova iz 2007. godine imat će svoju prvu projekciju već 29. travnja u Somboru, organizatori su primili pozive i u Koprivnicu, Osijek, Požegu i Karlovac, a tijekom ljeta RAF putuje i na tradicionalno odlično posjećene Tabor film festival, Motovun film festival i Grossmannov festival filma i vina u Ljutomeru u Sloveniji.
Pozivamo i sve ostale zainteresirane da projekciju najbolje prihvaćenih filmova organiziraju i u svom gradu. Ovaj program realiziran je kroz platformu Clubture.
DVD ‘Best of the best, RAF 2002 - 2006′ promoviran na ovogodiÅ¡njoj Reviji, uskoro će se pojaviti na policama svih boljih videoteka, a dio programa bit će prikazan na poljskom festivalu Amateur and independent cinema festival KAN u Wroclawu, 22. travnja 2007. godine. Nedugo zatim, 5. i 6. svibnja 2007. godine, program s DVD-a bit će prikazan i u nezavisnom bečkom kinu Schikaneder .
7. Revija amaterskog filma održat će se od 30. ožujka do 05. travnja 2008. godine u Zagrebu.

Uži izbor najbolje prihvaćenih filmova RAF 2007:

Igrani

1. Tek kada / Marija TrbuÅ¡ič, Ivan Juratek, Zagreb, HR,10′10”
2. Black in man / Brano ÄŒurčić, SRB,12′
3. Doktor Horvat i 7 savjeta za praktičan život / Tomislav KriÅ¡tofić, ZapreÅ¡ić, HR, 8′
4. Dobar prijatelj / Stanko Vuković, Split, HR, 6′47”
5. Jogurt / Marko Nekić, Zagreb, HR, 3′28”
6. Trava nije dobra za mozak, Marija StipiÅ¡ić Vuković, Split, HR, 2′59”
7. Odrastanje / Milorad BlanuÅ¡a, Zagreb, HR, 1′55”
8. Ja se zovem Hana / Rasim Karalić, Delnice, HR 4′

Teens
1. Rekvijem, Boris Vuković - Bobi, Zagreb, HR, 15′
2. Intim, Ksenija Sanković, Karlovac, HR, 5′03”

Animirani
1. Skočižaba ili osam orangutana u lancima / Marko Kaćanski, Novi Sad, SRB, 10′
2. Vengence a go go / Joža Bolobić, Zagreb, HR, 8′13”
3. Toblerone / Ivan Dorotić, Anna Fridolin, Zagreb / Goetheburg, HR / SW 1′32”

Dokumentarni
1. Jamrtal - priče iz doline plača / Zlatko Zlatković, Sombor, SRB, 18′30”
2. Å egrti ulice, autor nepoznat / HR, 7′41”
3. Srce svijeta / Gordana Petrovčić, Jasmina Mehić, Zagreb, HR, 7′

Glazbeni
1. Dva policajca i jedan načelnik / Oliver Kovač, Zagreb, HR, 4′

Kids
1. Raspjevani čovjek / P. Horvat, M. Horvat, I. Pavlović, J. Golub, A. Babić, M. Bresić, T. Pavičević, J. Kolobarić, C. Radat, ZapreÅ¡ić, HR, 2′15”
2. Zanka - The trap / Žiga Divjak, KrÅ¡ko, SLO, 7′03”

Experimentalni
1. Tree house / Cesar M., Brazil, 13′
2. Dialog / Zoran Pisačić, Zagreb, HR, 1′
3. Grmače / Vladimir Končar, Zagreb, HR, 4′26”

Total trajanje: 160min

Sve je po zakon, sve je po zakonu!!! April 13, 2007

Načelo pravednosti temeljno je načelo svake pravne države. Njegovo filozofsko utemeljenje iznio je nekih davnih dana gospar Aristotel u svom znamenitom djelu “Nikomahova etika” gdje on on ideju pravednosti izjednačava sa najviÅ¡om vrlinom a koja se tumači kao suglasnost sa zakonom i zahtjevom za jednakost.
Aristotel ide i dalje pa pravičnost tumači kao poseban oblik pravednosti koji sudu daje ovlaštenje da postupa i mimo zakona u slučajevima kada bi primjena nekog zakona bila previše stroga ili ako je sam zakon propustio regulirati neku materiju.
U nekom idealnom, utopijskom svijetu, pravednost, pravo, pravda, moral trebale bi biti jedinstvene kategorije. Osim, naravno, ako živite u Hrvatskoj. Ovdje su stvari ponešto drugačije.

Najčešći prigovori ideji pravne države idu na račun sudova te ih se, često i s pravom, apostrofira kao najodgovornije za izigravanje, ustavom i zakonima proklamirano načelo zakonitosti. A je li baš tako? Ili točnije, je li baš samo tako?

Prikažimo to na jednom primjeru. Za to će nam trebati povratak u prošlost. 15 godina bit će sasvim dovoljno.

Dakle, pojavi se jedan moćan trgovac (koji svoju ekonomsku snagu temelji na sprezi s političkim vlastodršcima) i ovakvu dilemu postavi pred MORH.

-    NaÅ¡a Hrvatska (ovo je potrebno posebno naglasiti) vojska podnosi strahovit teret u obrani zemlje i potrebno je da se, jel’te, takva vojska i nahrani. Ja sam, eto igrom slučaja, u mogućnosti da za naÅ¡u Hrvatsku (joÅ¡ koji put ponoviti) vojsku osiguram redovnu isporuku neophodnih namirnica. Evo rećemo, patata (Ante kako se ono patata kaže književno? E krumpir, krumpir)…dakle, predmetna patata na tržiÅ¡tu koÅ¡ta 2 kune ali moja patata, hrvatska patata je posebna patata koja je izložena blagotvornom djelovanju južnjačkog sunca. I ne samo to, naÅ¡a patata, hrvatska jel’te.. sama izlijeće iz zemlje kad je spremna za konzumiranje, ne treba je čak ni vaditi. Možete li to vjerovati? E pa roÄ‘o, jasno je onda da je ne mogu dati po toj cijeni. Mislim da je 6 kuna sasvim prihvatljivo za moju, naÅ¡u hrvatsku patatu. Jel’tako?
Nadležni u MORH-u razmišlja, tešku odluku treba donijeti u trenutku a naš trgovac nastavlja.
-    Mora vojska neÅ¡to jest, jel’ tako a bogami, neće ni nama biti loÅ¡e.

I eto ugovora. Ugovor je, kao što znamo, dvostrani akt u kojem postoji suglasnost volja ugovorenih strana (molim? Kome to nije jasno?). Dakle, slučaj je u potpunosti pravno reguliran.

I što se onda događa?

Nekoliko godina poslije naš trgovac nije samo bogat čovjek nego i relevantna politička faca u svom kraju. Međutim, osili se, kako to već biva i počne izlijetati izvan dogovorenih okvira.

E ne’Å¡ majci!!!

Po hitnom postupku, naÅ¡ trgovac uredno zaprimi čitav niz kaznenih prijava. Ocrnjuje ga se na sve strane, huÅ¡ka se narod koji vapije za pravdom. ”Tko kaže da mi ne želimo lopovima stati na kraj”?

I tu onda nastupaju sudovi. Jedino relevantno o čemu sud može razglabati u okviru debilne kaznene prijave jest jesu li ugovori koje je naš trgovac, a sada političar, sklopljeni po pozitivnim pravnim propisima RH? Jesu, dabome da jesu. Naš trgovac je iz ugledne poljoprivredne familije, ne bi on drugačije ni mogao postupati.
I što se onda događa? Naravno, trgovac biva oslobođen jer u njegovom postupanju nema protupravnosti. Čovjek je sklopio ugovor, po njemu postupao i što sad?

Izio vuk magare reći će prosječni, rezignirani građanin. Nema tu sreće.

Ali ima. Ili točnije, moglo je biti kada bi državno odvjetništvo postupalo po zakonu. A postupanje po zakonu u ovom slučaju bilo bi podizanje optužnice protiv nadležnih u MORH-u koji su takav, po državu štetan ugovor, sklopili s našim trgovcem. U tom slučaju bi se moglo suditi ne samo takvoj osobi nego bi i naš trgovac bio optužen za podstrekivanje sklapanja štetnog ugovora.
Naravno, državno odvjetniÅ¡tvo u ovom kao ni u nizu takvih sličnih slučajeva, nema snagu bilo Å¡to napraviti jer su ….ma Å¡to dalje pričati. E sad ovaj slučaj prebacite na sve hrvatske slučajeve kao Å¡to su privatizacija, pizdarije s bankama, ovo-ono…i dobit ćete poantu priče.

Stoga, kad slijedeći put budete šetali ulicom i razmišljali o ovom (a o čemu bi drugom?) pa ispred vas naiđe sudac lokalnog suda, nemojte pljunuti njega. Pljunite državne odvjetnike. Političare nećete pljuvati. Oni ne prolaze vašom ulicom. Barem ne pješke.

P.S. Nisam sudac, majke mi ;)

Svi Kosoričini stanovi March 10, 2007

O, ja vjerujem da je Jadranka Kosor do svoje stančuge od 90 kvadrata došla apsolutno u okvirima tadašnjih zakona, naglasak na - tadašnjih. I vjerujem da su prijašnje stanare ´humano iselili´ i pronašli im alternativu. I vjerujem da ona o tome nije ništa znala. Uostalom zašto bi, zašto bi gospođa poklonjenom konju gledala u zube? Ja kužim da je ´zamjena´ manjeg za duplo veći stan ´čista´ i da je sve to obavljeno legalno po zakonu. I znam da sukladno tome Jadranka ima sve papire i stečeno stanarsko pravo. I shvaćam da je u toj priči sve crno na bijelo potkrijepljeno dokumentima koji je ´odrješuju´ krivnje.

Ali i sa svim dokumentima i papirima i zakonima, znate kako kažu – ako smrdi, djeluje i izgleda ko govno…

Naime, sve u toj prljavoj priči previše asocira na one filmske scene kad neki plavooki nacistički uber SS-ovac ulazi u netom ´humano iseljeni´ židovski stan i liježe na još toplu postelju diveći se sada svojem Kokosckhi na zidu.

Iako ovo Hrvatsko ´stanarsko preuzimanje´ 90ih nema veze s onodobnim nacizmom, metodologija je htjeli priznati ili ne – vrlo slična. Uostalom i nacisti su preuzimali židovsku imovinu ´po zakonu´. Doduše - nacističkom antisemitskom zakonu.

To su bila vremena kada je HDZ na taj način, dakle tuđim stanovima (mahom bivših pripadnika JNA) i sličnim, regrutirao ljudstvo. To su bila vremena kada su glavešine nerijetko išle po provincijama i popunjavale HDZove redove odanim materijalom: Mate, Ante, Stipe oš´doć u Zagreb, Split, Zadar daćemo ti stan, ne brigaj… To su bila vremena kada je HDZ na taj način ´zaslužnicima´ popunjavao naglo ispražnjene vojne stanove, to golemo materijalno bogatstvo koje im je kao mana s neba palo u pohlepne ruke.

Vjerujem da je svako mjesto u Hrvatskoj imalo ovakvih primjera, možda ste nekima i svjedočili.

Doduše, bilo je i manje rafiniranih metoda. Sjećate se vremena kada su gradovima operirale uniformirane naoružane trojke, četvorke isl. sa izuzetnim darom provaljivanja i zauzimanja tuđih stanova, a nitko im nije htio ili mogao ništa. Sjećate se vremena kada je bilo opasno otići bilo gdje jer bi se mnogima po povratku s vikenda na selu znalo desiti da poljube vlastita vrata? Čekala bi ih nova brava, a nerijetko i kompletno nova blindirana vrata skupa sa šarkama i okvirom, a o ´podstanarima´ da ne govorimo.

Sad ćete se začuditi kad kažem da mi se čak ova druga, sirovija metoda čak čini ´poštenijom´ od prve. Jer kad pogledaš s ove vremenske distance, ova druga metoda barem ´dopušta´ da danas upreš prstom i jasno vikneš – ukrao si (Iako oni koji su tada noćima iza vlastitih vrata doživljavali traume osluškujući nepoznate korake na stubištima – teško da bi to nazvali ´poštenijim´)! A ona prva metoda oduzima ti čak i to pravo, pravo na - imenovanje lopova.

A upravo ta fina razlika koja prvu metodu otimačine rascjeljuje od druge metode otimačine, a o otimačini je i ničemu drugome riječ, je – zakon.

To su bila vremena kada se robilo i kralo kako otvoreno tako i prikriveno, pod okriljem nedorečenih zakona (čitaj=privatizacija). Dakle govorimo otvoreno, to su bila vremena kada je Hrvatska pod patronatom vladajućeg HDZa, legalno i zakonito - popljačkana.

I kažem jasno - Jadranka Kosor nije sama opljačkala Hrvatsku, ona čak takoreći ni nije profitirala (vraga nije, ali eto) u usporedbi sa ´krupnijim´ zvjerkama, ali miševa je bilo više, a kad svi miševi grickaju isti kolač, malo po malo kolača više nema.

I zato apsolutno vjerujem da gđa Kosor o tome nije ništa znala jer nije htjela znati. Uostalom zašto bi ona čačkala mečku i išla znati više od onoga što joj je tada bilo potrebno. Odnosno, bolji izraz bi bio - više od onoga što bi joj tada a i sada bilo ugodno znati.

I da privedem kraju, situacija danas iliti sukus svega je – izija vuk magarca. Hrvatska može samo lajat i maštat, nema nam vajde.

Kamo sreće da su gđi Jadranki za njene zasluge dodijelili još kakav stan da se u njega preseli! Ne, nemojte se čuditi, ponavljam – kamo sreće da su Jadranki i takovima dodijelili još kakav stan da se i u njih presele!

Npr. Kurdi-stan, Tadžiki-stan, Kazah-stan, Uzbeki-stan, Afgani-stan, Guli-stan…

Hrvatska bi danas bila toliko sretnija, ako ne i bogatija.

P.S. O pozadini cijelog ovog slučaja, političkim napadima, podmetanjima, vađenjem prljavog veša baš sada, tko koga zašto isl. nisam previše, jer smatram da će to najbolje pokazati budućnost. Naime svima nam je jasno da smo ušli u - izbornu godinu.

Skandalozno: uređivao vrt na crno - policija reagirala promptno !!! March 8, 2007

Hrvatsko pravosuÄ‘e najbolnija je točka te ujedno najveća prepreka ulaska u Europsku uniju. Korumpiranost, ogroman broj nerijeÅ¡enih predmeta, loÅ¡a organizacija sudstva i ”problematični” normativni akti, sve to stvara sliku o balkanskoj krčmi koju je elektrifikacija mimoiÅ¡la.

Da situacija i nije tako loša najbolje govori ovaj primjer.

Elem, (što bi rekli stari austrougari) prošle godine u pitoresknom konavoskom mjestašcu uhvaćen je bosanskohercegovački državljanin dok je uređivao tuđi vrt bez radne dozvole; dakle na CRNO. Zamislite vi toga bezobrazluka čeljadi draga? Dok Hrvati uredno plaćaju porez državi koju vole, ovaj kriminalac našao je načina kako se jeftino obogatiti. Ali nećeš majci. Revnosna naša policija uhvatila je bandita pa je ovaj, nakon operativne obrade, izgnan iz Hrvatske uz obaveznu zaštitnu mjeru zabrane ulaska u Hrvatsku (nekoliko mjeseci).

I što se onda događa? Umjesto da mu to bude opomena za ubuduće, Bosanac se uoči Božića ponovno uputio u Hrvatsku da bi ga, na povratku, ponovo uhvatili hrvatski policajci i odveli u najbližu policijsku postaju. E sad tu nastaje mali problem. Naime, mjera izgona iz Hrvatske neimenovanom A.Dž. istekla je 20 dana ranije i tu se policija malo, da prostite, zajebala. Ali tko radi i griješi, zar ne?

A.Dž. nariče i kuka – «pa Božić je ljudi, nosim djeci poklone, nisam ja niÅ¡ta…» ali policajci na te vapaje ostaju ravnoduÅ¡ni i dostojanstveni, pravi profesionalci. A onda A.Dž. pravi “greÅ¡ku u koracima”. Nudi policajcima 70 kn (slovima: sedamdeset kuna) da mu progledaju kroz prste grijeh koji to zapravo i nije, na Å¡to ovi eksplodiraju u pravedničkom bijesu.

«Ti misliš da smo bi korumpirani, novce nam nudiš, a? Pa nije ti ovo Bosna jebote…» (ostatak je lako zamisliti, zar ne) Ne lezi vraže, budući je riječ o teškom zločinu pokušaja podmićivanja državnog službenika, u cijelu priču upliće se i famozni USKOK da bi, u konačnici, zločinac završio u pritvor. Prigovor na pritvor mu se najprije prihvaća a onda odbija. Svjesno je hrvatsko tužiteljstvo da je riječ o opasnom kriminalcu čije bi privremenom puštanje moglo imati dalekosežne posljedice.

Dobro, reći će neki nevješti pravosudnoj praksi, ipak je riječ o samohranom ocu četvero malodobne djece. Možda i nije trebalo tako oštro… Ali ne, ne dragi. Griješite. Jer upravo na ovakvim slučajevima daje se najbolji primjer svima onima koji svjesno krše hrvatske zakone. Jer što? Danas obrađuje tuđi vrt bez radne dozvole pa onda podmićuje policajca. Što je slijedeće? Možda švercanje cigareta preko granice? Treba to zatrti u začetku i upravo na ovim slučajevima pokazati funkcioniranje pravnog sustava.

Sitne su to duše, ti kriminalci. Tuđi vrt okopavati, pa kako mu je samo palo na pamet? Pa što nije sagradio hotel, golf igralište, švercao heroin, ukrao dragulje? Ali ne, on bi u agro biznis sa Konavljanima?!?

E sad čami u pritvoru zlotvore i budi zoran primjer svima onima koji iznose objede o nefunkcioniranju hrvatskog pravnog sustava. Placet!!!