Kako si mogao? August 3, 2006

Ako imate psa - pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču…
Napisao Jim Willis, 2001.

Kad sam bila Å¡tene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uniÅ¡tenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila “zločesta”, prijetio si mi prstom i pitao si me “Kako si mogla?” - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leÄ‘a te čeÅ¡kao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je neÅ¡to duže nego Å¡to se očekivalo, jer si ti bio straÅ¡no zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam sluÅ¡ao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savrÅ¡eniji nego Å¡to jest. IÅ¡li smo u dugačke Å¡etnje i trčali po parku, vozili se autom, iÅ¡li na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je “sladoled Å¡tetan za pse”, kako si ti to rekao), ljeÅ¡karila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeÅ¡ doći kući.

Polako, počeo si sve viÅ¡e vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a viÅ¡e vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tjeÅ¡ila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim loÅ¡im odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila “ljubitelj pasa” - ipak sam je srdačno primila u naÅ¡ dom, pokuÅ¡ala joj pokazati da je volim i sluÅ¡ala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su doÅ¡le ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam “zatočenik ljubavi”.

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od “tvog psa” postala sam “samo pas”, a ti si mi zamjerao sav novac koji se troÅ¡io na mene.

Sada imaÅ¡ priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju “obitelj”, ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuÄ‘ena kad smo krenuli autom, ali uzbuÄ‘enje je splasnulo kad smo doÅ¡li do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznaÄ‘e. Ispunio si sve obrasce i rekao “znam da ćete joj pronaći krasan dom”. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su Å¡anse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo “Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!” A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poÅ¡tovanju prema svemu Å¡to je živo. PotapÅ¡ao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoÅ¡tovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon Å¡to si otiÅ¡ao, dvije ljubazne gospoÄ‘e rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeÅ¡ se preseliti, ali nisi učinio niÅ¡ta da mi pronaÄ‘eÅ¡ drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se “Kako je mogao?” U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuÅ¡taju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko proÅ¡ao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san… ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću Å¡tenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. ÄŒula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeÅ¡kala po uÅ¡ima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga Å¡to će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakÅ¡anja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, viÅ¡e sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao Å¡to sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tjeÅ¡iti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i proÅ¡aptala “Kako možeÅ¡?” Možda zato Å¡to razumije moj pseći govor, rekla mi je “Oprosti”. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuÅ¡tena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokuÅ¡ala sam joj objasniti da moje “Kako možeÅ¡?” nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Poruka autora:
Ukoliko je “Kako si mogao” izazvala suze u vaÅ¡im očima, kao Å¡to ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.

Je li pakao egzoterman ili endoterman? July 3, 2006

Na washingtonskom sveucilistu profesor je na ispitu dao neobicno dodatno pitanje. Odgovor jednog studenta je bio toliko duhovit, da profesor nije odolio iskusenju da ga proslijedi svojim kolegama i prijateljima.

Dodatno pitanje: Je li Pakao egzoterman (ispusta/predaje toplinu) ili endoterman (apsorbira toplinu)?

Vecina studenata odgovorila je na pitanje pozivajuci se na Boyle-Mariotteov zakon (plin se prilikom sirenja hladi tj. zagrijava se kad mu se volumen smanjuje) ili slicno. Jedan student je napisao slijedece:

Prvo, moramo znati kako se masa Pakla mijenja sa vremenom. Dakle, treba nam broj dusa koje u Pakao ULAZE u ovisnosti o vremenu i broj dusa koje iz njega IZLAZE u ovisnosti o vremenu. Mislim da sa sigurnoscu mozemo pretpostaviti da dusa koja jednom udje u Pakao, vise iz njega ne izlazi. Prema tome - ni jedna dusa ne izlazi.

Sto se tice broja dusa koje ulaze u Pakao, neke religije tvrde da ako niste pripadnik njihove religije, onda cete ici u Pakao. Buduci da postoji vise od jedne ovakve religije i ljudi ne mogu biti pristalice vise od jedne religije, mozemo pretpostaviti da neke duse idu u Pakao. S obzirom na postotak broja rodjenih i umrlih, mozemo ocekivati eksponencijalni prirastaj broja dusa koje odlaze u Pakao.

Sada obratimo paznju na promjenu volumena Pakla jer, prema Boyle-Mariotteovom zakonu, da bi temperatura i pritisak u Paklu ostali konstantni, volumen Pakla mora rasti proporcionalno broju pridoslih dusa. S obzirom da to nije slucaj imamo dvije mogucnosti:

1.) Ako Pakao ekspandira sa sporije od porasta broja pridoslih dusa, onda ce temperatura i pritisak rasti, dok ne dodje do eksplozije Pakla.

2.) Ako se se Pakao siri brze nego sto raste broj dusa u njemu, onda ce pritisak i temperatura opadati dok se Pakao ne zaledi.

Kako odluciti koja od dvije mogucnosti je prava? Ako prihvatimo izjavu koji mi je dala kolegica iz grupe imenom Tereza, i to jos dok sam bio brucos, i koja glasi: “prije ce osvanuti hladan dan u Paklu nego sto cu ja spavati s tobom” i ako pri tom uzmemo u obzir nesumnjivu cinjenicu da ja jos nisam imao seksualni odnos s njom, dolazimo do zakljucka da mogucnost broj 2 ne moze biti tocna, cime dokazujem da je Pakao egzoterman i da se nece zalediti.

Student je ocjenjen jedinom odlicnom ocjenom u tom roku…

Krenulo je mailovima o Severini March 20, 2006

Dakle, krenulo je širenje obrada klasičnog hita o Štikli o kojemu smo podosta već govorili putem maila. Za sve one koji još nisu pročitali ove obrade nepoznatog autora:

1.MOJA NAUÅ NICA

Jer još se pode oporavio nije tamo gdje je pala moja naušnica
Ej,ja, ejjaja, ejja, ejja, ejja … X2
Nikad bez naušnice
Vratit ćeš mij je da se ne vidi
Ti crni macan
Znam ja takve zlatare kao ti
Bum, bum, pala je moja naušnica
Dum, dum otkotrljala se nekoj drugooooj
(Divojko tvoja nauÅ¡nica je o’Å¡la)
Ej,ja, ejjaja, ejja, ejja, ejja … X2
Zlato, biseri, dijamanti, bljuv, pljuf, bumc, cum
hopa cupa , dum dum
Pppp perlica…
Amerika Antartika
2.MOJA CIKLA
Tu gdje trava nije nikla
izrasla je moja ciklla
rasti, rasti, hop hop hop
kopaj kopaj, kop kop kop
od jutra pa do pola tri
okopavam bilje moje
tješim se da je niko ne vidi
znam ja dobro;izjest će je svi
kakvi su ono Å¡umovi?
krc, krc, stani brale, stoj
zar ne vidiš, ovaj vrt je moj!
Poznajem te levisice i stare bijele tenisice
kradeš ciklu u cik zore..
e ne more!
En ten tini sava raka tini
jel si pleso
s vragom na mjesečini?
evo tebi motikom po glavi
idi kući pa mi poslije javi
jel ti dosta te cikle i trica?
našo si se usred krivog vica
sijeÅ¡ žito, raste grahorica…
3.Tresi-Mesi
Son makaron son leo
kako si me samo pleo
noć je pala a ja mala
pitam se; bil ti dala?
čibu čabi abu dabi
sad me primi, sad me nabi
tačke, tiki, kikiriki
mjesec, zvijezde i moj Miki
gumi gumi, ringe raja
tu smo sami a la playa
cvrčak cvrči šuma mrči
sad me primi, sad me p*či
tresi mesi, klin se klina
lete avioni, gori borovina
ciju, cika, ti se pripa
ludilo ili ptičja gripa?
oh, kakva je to divota
dok me motaš oko plota
Saksija-Galaksija

Do vrata u shitovima January 6, 2006

Svaka godina je prepuna neviđenih sranja koje izreknu javne ličnosti pa ni prošla nije bila izuzetak. Medijski prostor je zatrpan shitovima pa su još 1993. u Feralu počeli prikupljati i arhivirati shitove raspoređujući ih po raznim kategorijama. Feral na kraju godine već tradicionalno organizira Championshit gdje je ove godine i po ocjeni stručnog žirija i po ocjeni čitatelja uvjerljivo slavio Davor Domazet Lošo.Shit of the Year:

“Oluja” je spasila Srebrenicu!
Davor Domazet Lošo, umirovljeni admiral, na skupu potpore Anti Gotovini održanom u Splitu, prosinac 2005.

Nezaboravno, nema šta, no Lošo je i autor knjige Gospodari kaosa u kojoj iznosi neke nevjerojatne teorije. Obzirom da se u svom ingenioznom djelu bavi stvarima koje će se tek dogoditi autor je dobio i nagradu Zlatni bukalin za astrologiju:

ZLATNI BUKALIN ZA ASTROLOGIJU

Knjigu “Gospodari kaosa” sam prvo promovirao baÅ¡ u Rijeci zbog toga Å¡to bi rat 2025. godine mogao početi baÅ¡ u tom gradu. U Rijeci će se prelamati početak moći 21. stoljeća.
Davor Domazet Lošo, umirovljeni admiral, u Jutarnjem listu, travanj 2005

Eto, štovani blogeri iz Rijeke će imati čast zabilježiti ta prelamanja ako naravno netko ostane živ da to može pročitati.
I pjesnici su došli na svoje, Zlatni bukalin za poeziju ide izgleda u prave ruke. Pa bacimo oko.

ZLATNI BUKALIN ZA POEZIJU

Trebaju li Hrvatine
Dograbiti batine
Da s HRT-a odagnaju
Antihrvatine?
Vlado Å imenc u Hrvatskom slovu, lipanj 2005

Pjesnik ovdje, kako vidimo, propituje (nije li baš propitivanje jedna od ključnih uloga svakog pjesnika) što da se radi s hatevenjarama? Ne zna čovjek sam, da li da ih umlati batinom ili da im samo telefonski i pismima prijeti ubojstvom? Tja..
Championshit 2005 je doista bio plodan i shitorodan, ima toliko bisernih sranja da ne zna čovjek na što bi se prije osvrnuo. Evo recimo dva proseravanja iz komšiluka. Prvo jedan srpski shit pa onda jedan bosanski. Ne seru samo Hrvati brate dragi:

Ne razumem zbog čega koristimo stranu reč «tortura» kad imamo lepu srpsku reč «mučenje».
Vladimir Božović, generalni inspektor policije, u Blicu, jul 2005.

Ja sam u Haagu prošao Scilu i Harizmu.
Simo Zarić, bivši haaški zatvorenik, ožujak 2005.

Shitovi govore više od tisuću riječi. Vratimo se sada opet na domaći teren:

ZLATNI BUKALIN ZA ANTROPOLOGIJU

Čovjek je ljudsko biće.
Fatma Nur Džennet, vidovnjakinja, u emisiji “Večeras s JoÅ¡kom Lokasom” na HTV-u, siječanj 2005.

Vidovnjakinja je potvrdila naše najcrnje slutnje, sad više ne dvojimo – to smo što smo.

ZLATNI BUKALIN ZA MEDICINU

Biblija može jako pomoći u sprečavanju spolno prenosivih bolesti.
dr. Damir Buković, ginekolog, u emisiji “Nedjeljom u dva” na HTV-u, veljača 2005.

U vrlo zahtjevnoj kategoriji kao što je medicina na pobjedu je mogao računati samo krupan kapitalac kakav je dr. Buković. Biblija je primjenjiva u mnogim područjima života a naš doktor je podsjetio na onog slavnog američkog svećenika koji se protiv bluda u svojoj vukojebini borio tako što je spalio sve ploče Stonesa do kojih je došao.

ZLATNI BUKALIN ZA POSLOVNOST

Rad oslobađa! Pa ne mislite valjda da su nacisti bili skroz blesavi?!
Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, za obilaska grada, citiran u Novom listu, srpanj 2005

Ne mislimo valjda da je naš gradonačelnik blesav, zar zbog par shitova? Ma hajte molim vas.
Na kraju evo nešto i iz sporta:

Nadamo se da će sudija koji je sudio na utakmici BiH-Belgija umrijeti do susreta s Litvanijom.
Faruk Čaluk, TV voditelj, u programu NTV Hayat, ožujak 2005

Nemojte sad na Faruka odmah ovo-ono, stavite se vi na njegovo mjesto.
Ovo je bio samo jedan mali dio prebogatog prošlogodišnjeg shitarija.