Rally na prekretnici December 12, 2007
(Jasno mi je da na Bestseleru više nema ni pasa, a svoje zaljenje i apel za ozivljavanjem ovog sjajnog projekta izrazit cu objavom jednog teksta pisanog za forum (pa makar ga ovdje nitko ne procitao). Kvacice sam maknuo jer se izgleda ne prikazuju dobro ni na novoobjavljenim tekstovima. )
Iako vec 17 ili 18 godina redovito pratim F1, a nesto manje redovno, ali jako rado i Moto GP (i nekadasnju klasu 500), disciplina sporta kojoj se najvise divim je rally.
Za trajanja superrallya prema Dakru (kojeg vecina nas jos uvijek zove Paris-Dakar iako se polaziste promijenilo) svakog dana analiziram vremena po etapama i citam na desetke clanaka po netu.
U ostatku godine koncentriram se na WRC. :-))
Sjecam se da se prije par godina Eddie Irvine nakon napustanja Formule1 provozao sa (nažalost pokojnim) Colinom McRaeom u WRC Fokusu zbog dobivanja dojma kako to izgleda u drugoj vrhunskoj disciplini motosporta. Razmisljao je i o tome da se možda okusa u rallyu jer kao sto znamo godine tamo i nisu strasna prepreka kao u Formuli ili u MotoGP-u. Nakon izlaska iz automobila izjavio je da nikada nije mogao ni misliti da se automobilom može ovako voziti, i da se puno manje bojao kao kopilot u vojnom lovcu.
Napomenuo bih i da je 1986 godine na egzibiciji u Spanjolskoj (ili Portugalu, malo sam senilan) na stazi na kojoj se vozio F1 provozan rally bolid (naravno, ne sjecam se ni tko ga je vozio) podesen za cestu i ostario vrijeme po krugu kojim bi se za utrku F1 te godine bio plasirao na cetvrto startno mjesto.
No kao sto znamo, rally ima jedan ogroman problem: neovisno o tome da se tamo skupljaju najspretniji i najuniverzalniji vozaci svijeta, da su
bolidi tehnicki dragulji nadmaseni vjerojatno samo u F1 i da gledatelji koji pohode natjecanja znaju da ima neceg puno uzbudljivijeg od kružnih staza, rally se ne može pratiti na tv-u. Utrka traje 3 dana, vozi se u nekih 16-20 etapa koje svaka posada vozi protiv stoperice i najbolje sto se od svega uspijeva složiti su vecernji polusatni sažeci na Eurosportu. Ni samim gledateljima nije lako. Ne može se kao na kružnim natjecanjima odsjesti u obližnjem hotelu, pohoditi trening i utrku, a ostalo vrijeme kulirati po okolnim zabavnim destinacijama. Rally publika najcesce zajedno sa karavanom putuje po brzincima i nastoji ih vidjeti sto vise, vozi blatom, snijegom i sempertinama, kampira u slicnim uvjetima…
Kako je ovo vrijeme kad smo svi vise manje komotni i kad se ono sto nije bilo na TV-u nije ni dogodilo, nije uopce cudno da i sponzori, a i sami timovi uocavaju da je novac isplatljivije ulagati u sportove koji se lakse prate. U bližoj buducnosti se problemima s novcem i manjkom tvornickih momcadi pokusava doskociti znacajnim “pojeftinjavanjem” bolida koji ce postati mnogo bliži serijskim pilama (iako i dalje miljama daleko). Time ce zacijelo nestati jedan aspekt izvrsnosti ovog sporta. Nadalje, u zadnjih par godina je doslo do strasne smjene generacija i sa scene su otisli legendarni Carlos Sainz, Tommi Makinen, a umrli su Colim McRae (zrakoplovna nesreca) i Richard Burns (rak). Ove godine, zadnju je sezonu odvezao pretposljednji velikan Marcus Gronholm. Kažem pretposljednji jer se srecom u rallyu nasao Sebastian Loeb koji je zadnjih godina dominantan u kraljevskoj disciplini slicno kao Schumaher svojedobno u Formuli i Rossi u MotoGP-u.
I tako, bolidi skrecu prema jeftinijim rjesenjima, a vozaci prema mirovinama… Sto se vozaca tice, svjetlo u tunelu mogao bi biti Mikko Hirvoven koji je ove godine pokazao da sljedeca sezona za Loeba možda ipak nece biti kao setnja parkom. Sto se pak tice bolida, vidjet cemo dal ce tehnicke novosti uroditi plodom. Nadam se da hoce jer se bojim da cemo u protivnom ostati bez možda najvrednijeg djela motosporta na najvisoj razini.