Odmah valja napomenuti da oblik u kojem sladoled dolazi i pakovanje u kojem se nalazi – NE garantiraju i kvalitetu istog! Postoje sladoledi i sladoledi. Razlika je kao između neba i zemlje kad kušate zaslađeno obojanu vodu koja imitira sladoled a pod jezikom je tvrda i oštra kao aljaski glečer bez imalo slasti i mekoće - i onoga kremastog sladoleda punog okusa koji se u ustima topi ko´ najslađa pupa.
Stoga se ajmo prvo obračunati sa raznoraznim pakovanjima te prednostima i nedostacima istih:

-kartonska kutija; iako sladoled kao takav u njoj ne mora biti loš, kartonska kutija je jako nespretno ambalažno rješenje. Samo otvaranje takovih pakovanja počesto zna jako živcirati, jer se karton nepravilno kida, sladoled je teško dostupan i počesto zalijepljen za sam karton što vas prisiljava na lizanje kartona. Sladoled se izvan frižidera vrlo brzo topi i u slučaju da se nalazi u kartonskoj kutiji njegova konzumacija mora biti brza i potpuna. U slučaju da nešto sladoleda zbog veće količine pakovanja i preostane - već poderana kutija nema mogućnost hermetičnog zatvaranja, pa pri sljedećoj konzumaciji nerijetko dolazi i do gutanja cijelih komadića kartona ili sladoleda s okusom kartona. Kartonske kutije su zbog svoje brze razgradnje u prirodi uistinu najekološkije no nažalost ne i najmodernije rješenje.

-plastična kutija; puno praktičnije i higijenskije rješenje. Bez obzira na vremenske uvjete sladoled je u kutiji siguran, pa čak i kad je otopljen. Za svakog sladoljupca prednost je i veća količina, no ako ste baš željni sladoleda a pri ruci nemate žlicu moglo bi biti problema. I ovakovo pakovanje često ima problematično otvaranje, plastični poklopčići znaju biti jako misteriozno zavareni i tvrdoglavi, na čijim se oštrim rubovima može slomiti nokat ili porezati prst. No to ne sprečava mnoge brižne majke da skupljaju te multipraktik plastičnjake i onda u njima zamrzavaju sarmu ili nose pomidore na plažu.
Osim toga kvaliteta sadržaja često zna biti upitna, previše se lažnjaka nekažnjeno naziva sladoledom.

-kornet; spada u sladoled klasiku. Na njega tipuju starije generacije te oni koji ne žele riskirati i skloniji su tradiciji. Današnji kornet je usto puno bolje pakiran nego korneti u prošlosti, pa se umjesto tankih kartonskih poklopčića na vrhu koji su često znali otpadati, danas koriste plastični higijenskiji poklopčići. No uz vječnu popularnost, kornetu su ostale i neke vječne mane.
/prva je – umočeni nos. Nema kome se nije desilo da grickajući kornet u njega slučajno umoči svoj nos (il´tuđi, he), a nema mržeg osjećaja nego osjećaj mokrog nosa. Neodoljivo tjera na lizanje istog, ali kako nismo koker španijeli - rijetki među nama imaju dovoljno dugu jezičinu da vrh vlastita nosa i dohvate - situacija zna biti teški neugodnjak, pogotovo ako ste usred ljetne gaže.
/druga je - lomljenje vrška (dna) korneta. Prečesto u dnu onog papirnatog omotača gledamo odlomljeni vrh našeg korneta i zatim zabrinuto provjeravamo čistoću naše košulje, jer kad vrh otpadne znamo da naš kornet odbrojava zadnje minute života. Neprirodno iskrenutog vrata ubrzano ćućamo slaju kroz onu rupu na dnu (ts-ts) i psujemo nekom nepoznatom bližu familiju.
/treća je – papirnati omotač. Ubrzanom ćućanju postoji jednostavan lijek - da papir sa našeg korneta opće ne skidamo. No u tom slučaju slijedi nova muka, kružno guljenje istoga koji se zna slipit s onim preljevom na vrhu – a to je stvarno pokora. Ako ste nestrpljiviji grist ćete i sladoled i papir a onda nervozno ispljuckivati komadiće celuloze.

-sladoled na štapiću; ako je kornet bio sladoledna kubanska cigara, dakle za one koji vole lizati s uživanjem i bez žurbe, onda je sladoled na štapiću – cigareta. Jer sladoled na štapiću traži brzinu! Ipak, moramo napomenuti da su današnji štapići i u tome napredovali, jer za razliku od prošlih vremena kad štapići nisu imali čokoladne omotače, ovi današnji počesto imaju i dvostruku čokoladnu oplatu (ko trogirski tankeri ;0) koja skriva slasno jezgro i usporuje otapanje. Dakle sladoled na štapiću je fast food sladolednog lanca, pa iako su prošla vremena slivanja i kapanja slaje niz grube štapiće pune špranja – odugovlačenje nije preporučljivo jer se sa čokoladnim plaštom pojavila i nova kvaka – lomljenje i meckanje čokolade. A i drveni štapići iako moderniji i glađi i dalje u ustima ostavljaju okus, a božemoj, drvetine. No u većini slučajeva ovakav slajo služi kao instant osvježenje pa nestane brzinom munje.