Dragutin Tadijanović - odlazak pjesnika June 28, 2007

Sinoć je u 102. godini života umro Dragutin Tadijanović, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika. Posljednje dane života proveo je u Domu za stare i nemoćne osobe na Peščenici.
Dragutin Tadijanović rođen je 4. XI. 1905 u Rastušju kraj Slavonskog Broda.
Osnovnu školu završio je u Podvinju, gimnaziju u Brodu. U Zagrebu je započeo studirati šumarstvo, a onda ja prešao na studij književnosti i filozofije, te diplomirao 1937.
Radio je kao korektor, tajnik Društva hrvatskih književnika, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, državni službenik, a nakon 1945. bio je urednik u izdavaštvu , pa do umirovljenja direktor Instituta za književnost i teatrologiju JAZU.
Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika 1964-65. Uredio je brojna kritička i druga izdanja djela hrvatskih pisaca 19. i 20. st., preveo više pjesama V. Nezvala, Goethea, Hölderlina, Novalisa i Heinea, te sastavio nekoliko antologija. Knjige pjesama i pojedine pjesme prevedene su mu na dvadesetak jezika.

Prvu pjesmu (Tužna jesen) objavio je u Ä‘ačkoj “Omladini” 1922. pod pseud. Margan Tadeon, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u “Književniku” i “Hrvatskoj reviji”. Objavio je oko 500 pjesama u dvadesetak zbirki, a priredio je i nekoliko izdanja svojih izabranih i sabranih djela.
PojavivÅ¡i se u književnosti u doba joÅ¡ živih odjeka moderne, ekspresionizma i najave tzv. socijalne književnosti, umjesto priklanjanja bilo kojoj struji, Tadijanović se jednostavnim i depateriziranim govorom opredjelio za intimne i zavičajne teme. Uvažavajući životne činjenice u njihovoj goloj pojavnosti, on se nesvjesno-na izričajnom i slikovnom, ali ne i na semantičkom planu- približio naivi i “vjeri umjetnika u mogućnost stvaranja ravnoteže sa svijetom”(C. Milanja).

Iako u sedamdesetogodišnjem pjesnikovanju nema bitnih promjena, odnosno unutarpoetičkih radikalnih lomova u pogledu motivsko-tematskog izbora, statusa lirskog subjekta ili izražajnoga repertoara, pa niti velikih oscilacija u recepciji, kritika je sklona razmjerno opsežan i ujednačen Tadijanovićev opus razmatrati u nekoliko karakterističnih faza.

U prvoj (1920-35) mladi pjesnik napustivÅ¡i zavičaj te preÅ¡avÅ¡i u Zagreb, ostaje mitski povezan s prirodom i djetinjstvom rodnoga RastuÅ¡ja. U pjesmama Visoka žuta žita, Lelija, Žene pod orahom, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Daleko su od mene oranice, Htio bih pokidati žice, Sunce nad oranicama, Da sam ja učiteljica, Moja baka blagosilje žito itd. on nudi “autentičnost izgubljenog djetinjstva kao arhetipske vrijednosti”(C. Milanja). Gubitak zavičajnih veza pokazuje se kao gubitak kontakta s mjestom pripadanja, pa njegovom lirikom prevladava osjećaj osmljenosti i otuÄ‘enosti. ÄŒežnja za izgubljenim svijetom rezultirala je njegovom idealnom rekonstrukcijom koju karakterizira jednostavan i jasan jezik, stil prividne naivnosti i spontanosti te povratak kao ključna tema. Uvjeren u podudarnost svijeta i govora, mladi T. jednako je uvjeren u mogućnost izravnog prenoÅ¡enja vanjskog svijeta u pjesmu, pa sve do Večeri nad gradom (1936) on računa na jasni i izrecivi predmetni svijet.

Prijelaz u novo razdoblje u znaku je sve očitijeg suprotstavljanja urbanoga i ruralnoga, europskoga i zavičajnoga, prošlosti i budućnosti, tj. traženja novih uporišta umjesto dotadašnje sentimentalne privrženosti zavičajnom krajoliku i njegovoj pomalo naivnoj romantičarskoj slici. Gubitak veza sa zavičajem, djetinjstvom i oranicama sve se jasnije pokazuje kao gubitak kontakta sa smislom života, ćime se pjesnik dotiče ne samo egzistencijalističke, već i ontološke strane čovjekova života. Rodno Rastušje prerasta u idealiziranu i nedostižnu sliku arkadijski priprosta i sretna svijeta, a autor intimističke kronike svoje novo utočište pronalazi unutar stiliziranog poetskog teksta.

Prekinuvši višegodišnju šutnju (1945-51) Elegijom o pjesniku koji nije dugo godina pjevao ( 1953), Tadijanovićeva lirska fraza postaje preciznija i eksplicitnija, lirski subjekt kritički distanciran, nerijetko ironičan i autoironičan, skeptičan i rezigniran, nenametljivo meditativan i kontemplativan, ali i dalje nesklon i imaginativnosti i eksperimentu. Pozornost sa Slavonije i Rastušja, kao doskora središnjega poetskog objekta, sada se preusmjerava prema novim, u prvom redu urbano-povijesnim i metapoetsko-intertekstualnim sadržajima (Prsten, Kad me više ne bude, Na grobu George Trakla, Ljudski vijek, Želiš li napisati pjesmu, Razgovor sa sjenom visoke planine, Sjeni Julija Klovića). Sa zbirkom Prijateljstvo riječi (1981.) pjesnik raskida s idealiziranim, bukoličkim karakterom svojeg pjesništva, a s Kruhom svagdanjim (1986) sasvim prekida izravne veze s Rastušjem.

No, vitalizam njegove prve faze, koji se očitovao kao svijest o neponovljivosti doživljaja, i dalje je aktivan. Iako zna da je sve rečeno, svjestan je neponovljivosti ljudskoga govora i činjenice kako su pjesme bitan sadržaj svijeta. Iskustvena im se podloga dvojako očituje u opjevavanju konkretnih detalja i u navoÄ‘enju mjesta i vremena nastanka pjesme. Dok prvim postupkom njegova lirika postaje naglaÅ¡eno autobiografična, a lirski svijet zatvoren svojom konkretnošću, drugim on pokazuje smisao za filoloÅ¡ko potvrÄ‘ivanje svojih pjesama, odnosno za situiranje pjesama u stvarni kontekst čime se uklanja moguća metaforičnost i daje “jasan pečat pjesnikove nazočnosti” (A. Sramać). I najnovije mu pjesme čuvaju ispovijedno-meditativni te povremeno rezignirajući ton, brojne literarne aluzije, citati, kolažiranje i apostrofiranje upućuju na intertekstualne i metalinearne poticaje, dok tematiziranje vlastite pozicije pjesničkoga subjekta i konteksta nastanka pjesme govori o izrazitoj poetskoj samosvijesti (More u meni, Oblak, Ljudsko govorenje, Å to li je s mojom pjesmom u Kini, Spomen na moga pobracima Josipa Berkovića 1905-1944, Na stolu kruh, Sve već rečeno, Grozd, U sjeni mrke kroÅ¡nje, OčenaÅ¡ Lema Kamena, U smrt Antuna Å oljana, Pjesanca svetome Vlahi u Dubrovniku).

Iako katkad zna prihvatiti izazove ne samo novih tema već i oblika (”gluhi soneti”, haiku), T. je u osnovi ostao vjeran svojim polaziÅ¡tima. Nastavljajući se na tradiciju slobodnoga stiha od Kamova do Krleže i A.B. Å imića, on je artificijelnu prozodiju tonskoga stiha, preusmjerio prema govornom tipu stiha ostavÅ¡i autentični pjesnik prodora svakodnevnog govora. Naročitu ulogu u graÄ‘enju stiha posvećuje pauzama i stilogenome pozicioniranju pridjeva, pa je –uza sklonost prema sintaktičkim ponavljanjima, sporom tempu i ritmu, narodnom osmercu i desetercu te daktilskom početku, a naročito zavrÅ¡etku stiha- Tadijanovićev stih poprimio izrazito individualne značajke. I vokabular mu je jednostavan i biran, stil anegdotalan i lapidaran, formiran pod utjecajem Biblije, narodne pjesme te Å imića, Leopardija i Hölderlina. Sve to pridonosi komunikativnosti njegove lirike koju je moderno pjesniÅ¡tvo upravo gubilo. ZadržavÅ¡i otvoren odnos prema svakidaÅ¡njim egzistencijalnim pitanjima, često banalnim iskustvima i situacijama, ovaj lirski “kralj Mida, koji pretvara u poeziju, sve Å¡to dotakne” (Z. Mrkonjić) meditativnu dubinu postiže “isključivo intenzitetom afektivnog odnosa prema svijetu.”(T. Maroević).

Nazvan “živim klasikom hrvatskog pjesniÅ¡tva” (Z.Zima), i “pjesnikom-institucijom”(T. Maroević), T. se nametnuo kao norma i kao standard s naročitim utjecajem na krugovačku pjesničku generaciju. O popularnosti njegove lirike na svoj način svjedoči i stalno zanimanje stručne i najÅ¡ire čitalačke publike te brojna ponovljena izdanja njegovih knjiga.

Djela:

Lirika, Zagreb, 1931; Sunce nad oranicama, Zagreb, 1933; Pepeo srca, Zagreb, 1936; Dani djetinjstva, Zagreb, 1937; Tuga zemlje, Zagreb, 1942; Pjesme, Zagreb; Blagdan žetve, Zagreb, 1956; Srebrne svirale, Zagreb, 1960; Prsten, Zagreb, 1963; Pjesme i proza, Zagreb, 1969; Poezija, Zagreb, 1973; Vezan za zemlju, Zagreb, 1974; Sabrane pjesme, Zagreb, 1975; San, Zagreb, 1976; Prijateljstvo riječi, Zagreb, 1981; Svjetiljka ljubavi, Zagreb, 1984; Moje djetinjstvo, Zagreb, 1985; Kruh svagdanji, Zagreb, 1986; More u meni, Valjevo, 1987; Sabrana djela, I-V, Zagreb, 1988-1989; Dom tajnovitosti, Zagreb, 1993; Čarolije, Zagreb, 1994; Djela, I-V, Zagreb, 1995;

Lit:

C. Milanja, Struktura i vizija Tadijanovićeve poezije, Osijek, 1976; Dragutin Tadijanović, Zbornik radova o pjesniku, Zagreb, 1980; Zbornik o Dragutinu Tadijanoviću, Zagreb, 1991; V. Pavletić, Poetizacija životnih običnosti, Zagreb, 1991; P. Pavličić, Svibanj na konju, “Repunlika”, br. 3-4, Zagreb, 1998.

Vezan za zemlju

U svom dječaštvu, prije pola stoljeća,
Dugo sam znao boraviti na brijegu
Kod ulaza u Rastušje, u ljetna
Predvečerja,među grmljem borika,
Čekajući u tišini, na travi, bos,
Da se pojavi Večernjača i za njom
Druge zvijezde na nebesima pa da započne
Noćni razgovor u beskrajnom prostranstvu.

Zvijezde su me dozivale, a ja sam ih
Osluškivao, okovan i vezan
Uza zemlju koja me kao sina
Zagrlila objema rukama, čvrsto,
I ne pušta me do dana današnjeg
Iz svoga zagrljaja, iz okova, iz ropstva…

Rab (Park Komrčar), 25.srpnja 1970.
Subota, od 9.30 do 11 sati

U Booksi prije ljeta June 18, 2007

19.6.2007. (utorak) u 21.00 h
Koncert :: Thomas
Englez Thomas koji se iz nepoznatih razloga preselio u Zagreb prije par
godina, veteran je britanskih ‘Open Mic Nights’ gdje je u pubovima svirao
obrade ispred pijane engleske publike. Naviknut na takve okolnosti, raduje
se malom koncertu u Booksi na kojem ce svirati ispred trijezne i pažljive
zagrebačke publike!

21.6.2007. (četvrtak) u 20.30 h
Nastupnica :: Beat renesansa
‘Beat renesansa’ je umjetnički projekt nekolicine mladih, nadobudnih
umjetnika različitog kreativnog izričaja koji su se okupili oko zajedničke
ideje o stvaranju poezije u jednoj novoj, slobodnoj formi. Nastupi su im
obogaćeni projekcijom slika, glazbenom improvizacijom i plakatima koji se
konceptualno uklapaju u njihovo kreativno stvaralaštvo.

26.6.2007. (utorak) u 20.30 h
Promocija :: ‘Lijepi i prokleti’, Damir Radić
Što je lijepo, a što prokleto u proznom prvijencu Damira Radića (pjesnika,
filmskog kritičara, cerebralnog egzibicionista) saznat ćete budete li
nazočili multimedijalnom spektaklu predstavljanja Lijepih i prokletih. Uz
to, saznat ćete kako to izgleda kad se spoje egzistencijalizam, esejizam i
pornografija u romanu s ključem. Za glazbenu podlogu pobrinut će se
mješoviti vokalno-instrumentalni sastav Plastični Isus.

28.6.2007. (četvrtak) u 20.30 h
Promocija :: ‘Truliks’, Vjekoslav BoÅ¡ković
Knjiga ‘Truliks’ autora Vjekoslava BoÅ¡kovića, zbirka meÄ‘usobno povezanih
fantastičnih priča, prvo je izdanje naklade Baobab, a urednički ju je
pokrio Simo Mraović. Osim što je knjiga provokativna i zabavna, u jednoj od
priča spominje se Booksa! Priča počinje na ‘Patologiji’ (ne u Booksi), gdje
u tami rashladnih komora reprezentativni uzorci leševa predvođenih
bezimenim pripovjedačem vode svoje patološke razgovore, da bi se u drugom
dijelu, ‘Markizovu uskrsnuću’, prethodno raščlanjena druÅ¡tvena patologija
utjelovila u liku ‘zloglasnog’ markiza. Na promociji će sudjelovati
Tomislav Čadez , Željko Špoljar, Vjekoslav Boškovic i Vivijana Radman, a
bit će prikazan i 12-minutni film redatelja Dragana Mileusnića u kojem
autor čita priče iz knjige. Zanimljivo, zanimljivo. I nadasve originalno
Å¡tivo za plazu.

Igor Kokoruš Lebowski: Ženim se na jesen i da, Jarmusch će režirati film po mojim pričama June 15, 2007

Igor KokoruÅ¡ Lebowski ovih dana slavi tiskanje drugog izdanja svoje debitantske zbirke kratkih priča “MuÅ¡karci su iz birtije, žene su s placa”. Prvih 2000 primjeraka je rasprodano u 6 mjeseci od kako se knjiga pojavila na Å¡tandu Algoritma, na proÅ¡logodiÅ¡njem Interliberu.
Tim povodom smo njegovom agentu za odnose s javnošću poslali deset pitanja i evo odgovora.
Nisu izostali pikantni detalji.

01.) Lebe, prodati dva soma primjeraka debitantske zbirke kratkih priča nije mala zajebancija na ovako malom tržištu, čestitam. Kako je sve počelo, jesi li očekivao ovakav uspjeh?

Znam da bih zbog pijeteta prema ostalim ljudima iz branše trebao odgovoriti da se tome nisam nadao ni u najluđim snovima, ali nećemo se lagati. Stvar je jednostavna – nije istina da u Hrvatskoj ljudi ne vole ili ne žele čitati ili kupovati knjige. Mislim da su hrvatski građani ipak malo pametniji nego što ih pisci, kritičari i izdavači smatraju. Ako zdravoseljačkom matematikom izračunamo da štampanje knjige košta desetak kuna, a prodajna cijena te iste knjige nerijetko prelazi stotinjak kuna, onda tu netko nekoga pravi budalom. Daj distributeru 30%, daj knjižarama 30%, daj 30% državi, daj 30% u marketing, daj 30% kritičaru… I eto nama knjižuraka koji su toliko tanki da ne mogu poslužiti ni kao podmetač za kavu s cijenom od 120 kuna. I svi će kukati da nitko ne čita, a nitko neće spustiti marže. U biti, to je savršen krug. Državi odgovaraju glupi ljudi, branši velike marže, a narod ili neka gleda teve ili neka trči po šumama. Neuspjeh je što se dvije tisuće prodanih primjeraka knjige domaćeg autora smatra uspjehom.

02.) Koje su od priča u knjizi tvoji osobni favoriti? Postoji li priča za koju misliš da se trebala naći u knjizi, a Antičević se nije složio?

Moj odnos sa tom zbirkom trenutno je u fazi lošeg prekida. Ne pričamo međusobno i pljujemo se po medijima. Ja sam Dikan, knjiga je Vlatka. Dosta sam energije potrošio na pisanje tih priča i jako puno puta sam ih pročitao i sve su mi se podjednako popele na glavu tako da ne bih nijednu posebno izdvajao. Što se tiče mog odnosa s izdavačem, tu vlada omerta, i nijedna informacija o tome ne smije izaći u javnost. Jer ako izađe, ili će Neven spavati s ribama, ili Igor.

03.) Hoćeš li se okušati u formi romana ili će i tvoj sljedeći rukopis biti zbirka kratkih priča? Možda eseji? Kada uopće možemo očekivati novu knjigu?

Kad me netko nazove u petak i pita me jel se idemo resetirat u subotu, ja mu ne znam odgovoriti jer se svašta može dogoditi do subote. U ovom trenutku uhvatio sam se izazova pisanja romana, a hoću li u tome uspjeti ili ne, ne znam. Možda u sklopu kolovoškog broja Cosma izađe zbirka mojih odgovora Cosmo čitateljicama, u kojoj će biti razjašnjena najvažnija ženska pitanja tipa bili smo na spoju, bilo je super ali nakon toga mi se nijednom nije javio. Nakon toga ću definitivno napisati još nešto jer sam pročitao da trebaš imati tri knjige da te prime u nekakvo društvo književnika, a ja se već vidim na mjestu tajnika.

04.) Kako se nosiÅ¡ s kritikom, je li ih uopće bilo? Stječe se naime dojam da književna kritika i mediji uopće uporno preÅ¡ućuju odreÄ‘ene autore. U “Autorskoj kući” su nedavno objavili zbirku “Nevidljiva proza”, zbirku skupine autora koji su jednostavno nevidljivi, komentiraj nam malo ovaj fenomen.

Volio bih da se o meni piše svaki dan u svakom mediju, pa makar i ne spominjali knjigu, ali ta očekivanja su nerealna. Isprva mi je sujeta bila povrijeđena jer se nisam pojavljivao u Vijencu, Zarezu i na trećem programu hrvatskog radija. Trebalo mi je vremena da shvatim da ja uopće ne slušam treći radio, niti čitam Zarez ili Vijenac, a boljelo me što se tamo ne pojavljujem. Sujeta je napravila budalu od mene, sve dok se jednog dana nisam pogledao u ogledalo i rekao: Ja sam Igor i sujetan sam čovjek. Sad je lakše. Neka kritičari rade svoj posao što bolje umiju i neka budu pošteno plaćeni i sve super.
Što se medija tiče, oni prepisuju jedni od drugih, tako da se u biti cijela medijska fama oko nečega, primjerice bloga, stvori na osnovu jednog članka prepisanog u pet primjeraka. Netko se sjeti da su blogeri nasljednici fakovaca, ostatak raje to prepiše i eto ti fenomena. Ono što me najviše boli jest da me ignoriraju na stranici 250 teleteksa na haerteu. Stvarno bih volio biti na teletekstu. Apeliram na odgovorne da me stave na teletekst. Teleteks je medij budućnosti.

05.) Kratka priča usprkos svemu preživljava u Hrvatskoj iako generalno gledano nije marketinški najisplativiji proizvod. Koje domaće autore kratke proze cijeniš, koji su ti naslovi ostali u sjećanju?

Što se tiče preživljavanja kratkih priča, to je žanr koji ne može izumrijeti. Ljudi su oduvijek pisali kratke priče i nastavit će ih pisati.
Cijenim svakog hrvatskog autora čiju sam zbirku uspio pročitati do kraja. Ali ja ne čitam mnogo. Ne kažem to zato što sam ponosan na svoje nečitanje, nego stoga da se ne uvrijede oni koje neću spomenuti. Na prvu loptu padaju mi na pamet Sarajevski Marlboro, Liga za opstanak i Anđeo u ofsajdu. Cijenim te tri zbirke.

06.) Matanić snima Kino Lika, Schmidt će vjerojatno snimiti Metastaze. Ima li naznaka da će netko u skorije vrijeme snimati nešto po tvojim pričama? Vidim, okušao si se u pisanju scenarija za sapunicu.

Drago mi je što se u zadnje vrijeme scenariji pronalaze u hrvatskoj književnosti, ne znam zašto to nije češći običaj. Čaruga je jedan od najboljih filmova koje sam pogledao. Kino Lika je prilično brutalna knjiga, moglo biti seksa s ovcama, jedva čekam! Što se mojih priča tiče, ja svakog dana čekam Jarmuschev poziv jer sumnjam da bi netko drugi to mogao režirati, ali valjda mu Tom Waits još nije dao moj broj.
Pisanje scenarija za sapunice je jeben posao i prevelik križ za mene, ali nije mi žao što sam se okušao. Možda se okušam i u žanru sitkoma, ako lova i vremenski rokovi budu povoljni.

07.) Nakon desetljeća i pol danas se po prvi put na kioscima nije pojavio Feral. Pregrmjeli su devedesete, kako komentiraš da se ovako nešto dogodi danas, 2007.?

Od svih nagrada koje je Feral dobio, mislim da treba posebno istaknuti nagradu Vesne Girardi Jurkić u obliku poreza na pornografiju i nagradno novačanje Viktora Ivančića. Ako tome pridodamo i nebrojene tužbe koje je naše neovisno sudstvo jedva dočekalo, teško je povjerovati da smo živjeli u takvoj zemlji, a još teže je povjerovati da je Feral sve to preživio. Kombinacija svega toga već je odavno trebala feralovce doći glave. Žao mi je što se to dogodilo. Bilo je subota i subota koje mi je Feral uljepšao. I utoraka i petaka i šta ja znam kojim je sve danima izlazio.

08.) U predizbornoj smo godini. Predizborna kampanja se zahuktava, a do jeseni će perje letjeti na sve strane. Kako kao prekaljeni forumaški ljevičarski barakaš gledaš na novi SDP. Mogu li s Milanovićem na čelu ugroziti vladajući HDZ?

Bio sam sretan kad je SDP napokon pobijedio 2001. godine. Ali kad je Linić počeo svoj privatni rat protiv vlasnika investicijskih fondova (čije sam dionice imao) ignorirajući pravosudne odluke, malo mi se popeo na kurac. Usto, bio je predsjednik osamstodvadeset nadzornih odbora i ima kreštav glas. Mrzim ga više od svoje profesorice matematike iz srednje škole, a nju sam stvarno mrzio.
Milanović je ostavio pozitivan dojam na mene, Jurčića sam upamtio još kad je bio ministar i mislim da je sposoban čovjek. Nadam se da će SDP pobijediti na izborima, ali ne očekujem da će ikome život postati bolji zbog toga.

09.) Priča se po Booksi da se na jesen ženiÅ¡? Navodno će i Nervozni poÅ¡tar svirati na svadbi, ali da je gospoÄ‘a Lebowski rekla “Samo preko mene mrtve”?

Eto, i ja sam pronašao sam svoju Vlatku i odlučio je oženiti i zatrpati bundama. Informacija o Nervoznom poštaru nije istinita, ali istina je da će nam na svadbi svirati Majstor Miro iz Pevecovog kutka.

10.) RijeÅ¡imo za kraj i jednu nedoumicu koja je u visokim književnim krugovima izazvala brojne rasprave. Na starnici 177 tvoje zbirke stoji “Na policama njezine sobe bilo je mnogo knjiga. I moja je bila tamo, izmeÄ‘u Gideovih Uskih vrata i Camusove Mučnine.” Hoće li Camus i u drugom izdanju ostati autor Mučnine?

Postoje mnoga objašnjenja zašto sam Camusa proglasio autorom Mučnine, a kad bih rekao bilo koje od njih, oduzeo bih čitateljima pravo na vlastitu interpretaciju.

Zašto se nije pojavio novi broj Feral Tribunea? June 14, 2007

Feral Tribune, najnagrađivaniji hrvatski list, ovoga tjedna nije tiskan, a hoće li se i kada sljedeći brojevi pojaviti na kioscima još uvijek je krajnje neizvjesno. To što Ferala, nakon 14 godina redovitog izlaženja, nema u prodaji, rezultat je problema s kojima se redakcija lista nosi već duže vrijeme, ali ih više, ni uz najveća samoodricanja, nije u mogućnosti prebroditi.
Nedavna blokada računa od strane države, kada je prisilno naplaćeno pola milijuna kuna na ime neplaćenog duga za PDV, financijski je destruirala poduzeće, pa novinari mjesecima nisu primali plaće. K tome, zaprijećeno je novom ovrhom zbog preostalih milijun kuna duga za PDV. Činjenica je da je Hrvatska vlada dosad u više navrata otpisivala dugovanja za PDV medijima koji su u državnome vlasništvu (poput Vjesnika, HRT-a ili, donedavno, Slobodne Dalmacije), pa je kreirala nepoštenu tržišnu utakmicu, a također smo upozoravali da drakonski iznos PDV-a za novine - bez konkurencije najveći na svijetu - može rezultirati samo sigurnom smrću malih i nezavisnih izdavača. Sadašnje Vladine hitne mjere, prema kojima će se iznos PDV-a dvostruko smanjiti, samo potvrđuju kako problem postoji, te da će se, kako izgleda, riješiti zahvaljujući Feralovu apelu, ali i uz najveću štetu što će je pretrpjeti ovaj list.
Upozoravali smo takoÄ‘er i na nesmiljeni korporacijski diktat koji vlada medijskim tržiÅ¡tem, pa je Feral Tribune, bez obzira na respektabilnu nakladu, zbog svoje nezavisne i nepotkupljive ureÄ‘ivačke politike u potpunosti liÅ¡en prihoda od oglasa. Potpuno je neodrživa situacija da veliki oglaÅ¡ivači, u očiglednom dosluhu s vladajućom politikom, selektiraju medije na poćudne i nepoćudne, pretvarajući cjelokupno hrvatsko novinarstvo u servisnu službu svojih kompanija. Novinarska struka u Hrvatskoj, predvoÄ‘ena medijskim korporacijama i njihovom težnjom za profitom, bez otpora se prepuÅ¡ta ovome vidu posluÅ¡nosti, nauÅ¡trb slobodnoga informiranja i interesa graÄ‘ana ove zemlje. Istinoljubivo raspoloženi mediji, poput Ferala, bivaju sustavno ignorirani, planski liÅ¡avani značajnoga dijela prihoda i prepuÅ¡tani financijskome uniÅ¡tenju. Na djelu je reket enormnih razmjera, korupcija koja se pretvorila u sustav - uz udružene interese gospodarskih, političkih i medijskih profitera - te se postojeće okolnosti samo uz uvredu zdravoga razuma mogu nazivati “tržiÅ¡nima”.
Naposljetku, presude zbog tzv. “duÅ¡evnih boli”, s enormnim odÅ¡tetnim zahtjevima, zadnjih su mjeseci neusporedivo učestalije nego u zadnjih nekoliko godina, pa ne proÄ‘e tjedan da u redakciju Ferala ne pristigne sudska ovrha s iznosom od viÅ¡e desetaka tisuća kuna. Tako hrvatsko pravosuÄ‘e, podložno političkom i interesnom diktatu, daje svoj doprinos guÅ¡enju slobode javne riječi, kao u najcrnjim godinama tuÄ‘manizma.
Feral Tribune dobitnik je više međunarodnih profesionalnih priznanja nego svi ostali hrvatski mediji zajedno. Zastupao je profesionalne i moralne standarde kakvi su u ovoj zemlji i dalje nedosegnuti. Otvarao je najdramatičnije teme, s kojima su se drugi listovi tek godinama kasnije usuđivali hvatati u koštac. Aktualni udar na Feral nagovještava izgon svake kritičnosti s medijske scene. Nestanak Ferala s kioska, sviđalo se to nekome ili ne, bit će simptom budućnosti u kojoj je novinarstvu namijenjena bijedna uloga šarenog sluganstva.
Redakcija se zahvaljuje vjernim čitateljima Feral Tribunea, koji su nas podupirali u najtežim trenucima. Osnaženi tom potporom, kao i glasovima podrške koji stižu od demokratskog dijela hrvatske javnosti, novinari ovog lista učinit će sve da Feral u što skorije vrijeme ponovo pokrenu.
 
 
U Splitu, 14. lipnja 2007.
 
Redakcija Feral Tribunea

Pelješki most – za i protiv June 12, 2007

Projekt pelješkog mosta, odnosno još bezimenog i nepostojećeg mosta koji će povezivati kopno sa poluotokom Pelješcem (nadajmo se da ga neće blagosloviti kao dubrovačkog pa da mu ime ovisi o tome s koje mu strane prilazite), ima i dobrih i loših strana oko kojih će se vjerujem lomiti još mnoga koplja.

Svatko ovdje s juga reći će vam da za taj most navija i nema ništa protiv, ali svi će se s pravom pitati koja je cijena toga megalomanskog poduhvata. A u tom grmu leži predizborni zec.

Dakle apsolutno pozitivne strane tog povezivanja kopna kod Kleka s kobasom od poluotoka Pelješca su:

-povezivanje hrvatskog teritorija - bajpasom na Pelješac zaobilazi se do sada obavezni dvostruki prelazak BiH granice pri svakom izletu na jug - stvaranje učinkovite alternative prolasku kroz Neum

-potpuna sloboda kretanja na cjelokupno vlastitom teritoriju bez pravljenja problema od BiH susjeda

-anuliranjem graničnih zastoja skraćuje se put ka krajnjem jugu (Dubrovnik, Cavtat etc), i 15min znači puno, kao najbolji primjer opet navodim izgradnju dubrovačkog mosta
-prometno približavanje unutrašnjosti Pelješca i otocima koji se na Pelješac nadovezuju (Korčula, Mljet)

-cesta donosi gospodarski razvoj cijelog područja koje je sada prometno izolirano i uvelike ovisi samo o nedostatnim trajektnim linijama (do Korčule možete stići ili trajektnom odisejom Ploče-Trpanj-bus-Orebić-trajekt-Korčula ili auto avanturističkom odisejom Neum-Ston-cesta smrti dužinom Pelješca-Orebić-promišani bubrezi-trajekt-Korčula, a za Mljet ni ne pitajte)

Od svih ovih razloga po meni su najjači gospodarski razlozi razvoja regije. Povezivanjem s kopnom cijelo bi ovo područje procvalo.

Pitanje granica je uvijek bilo pitanje dogovora, a druga je stvar što se naši i njihovi glavonje nikako ne mogu dogovoriti. Stoga se postavlja logično pitanje, ako se ne mogu dogovoriti pa kako onda planiraju (i planiraju li uopće) nastaviti Dalmatinu do Dubrovnika? Kako uopće završiti autocestu do juga ako ne prelaskom preko BiH teritorija - pa neće nam valjda A1 ploviti zrakom?

Kad se stvari ovako postave vrlo se lako dolazi do razotkrivanja političkih manipulacija i nepotrebnih međudržavnih koškanja. Oni nama spomenu granice, mi njima most, princip prijetiš mi prijetim ti. Da ne spominjemo i malu činjenicu kako završetkom planirane dionice autoceste od Šestanovca do Ploča, građevinari ostaju bez posla pa ih hitno treba prebaciti na novo gradilište, a koje kao što smo već spomenuli sve je izglednije neće biti autocesta ka Dubrovniku. Stoga je iznađeno zgodno rješenje – novi most i prilazni putovi (jer je u pitanju i cijela pelješka dionica ceste od budućeg mosta do priključka na magistrali, koja će uključivati i nekoliko tunela).

A tek šengenske granice koje se pomiču prema istoku! Ajoj! Bolje da s tim ni ne počnemo. EU nameće neka pravila koja Hrvatskoj diktiraju puno toga.

Sad pogledajmo negativne strane ovog grandioznog projekta:

-država nema para stoga…

-upravo ta grandioznost ili kako bi naš narod britko rekao – A ki će to platit?

Predizborni projekti naših vlastohlepnih političara željnih vječne slave uvijek su bili najskuplji – jer se lome na grbači naroda. Čačić je imao autocestu a Sanader hoće most. Dakle platit će narod. Krvavo.

-dodatno zaduživanje, cijene ovakovih megalomanskih poduhvata na kraju uvijek premaše sve aproksimativne izračune, pa ako sad spominju milijardu ipo slobodno množite na desetu. Kredite će otplaćivati i naši čukununuci, ako ih uopće bude.

Priče o planskoj otplati i da cesta otplaćuje samu sebe, uvjeravaju narod da se ceste grade potpuno besplatno same od sebe, ali i vrabac zna da ni lopata ne kopa sama.

-željeni gospodarski procvat nažalost nosi i rasprodaju zadnjih (najljepših) dijelova naše obale. Olakšan pristup raznoraznim investitorima je olakšan pristup raznoraznim manipulatorima, a relativno netaknuti jug upravo čeka da ga popljačkaju i izobliče

-nekontrolirana izgradnja, bauk naše obale

-zanemarivanje ekologije, zadiranje u netaknutu prirodu. Dovoljan je samo jedan kamenolom, a jednom izgubljena prirodna ravnoteža teško se ako i ikad vraća

Dakle, graditi treba, a graditi su izgleda tvrdoglavo naumili htjeli mi to ili ne (Hrvatska Vlada je i službeno raspisala javni natječaj) pa neka nam je bog svima na pomoći da sve na dobro izađe.

Najprodavanije domaće knjige u posljednje 2,5 godine June 4, 2007

Koliko se zapravo prodaju domaći naslovi i koji su domaći pisci najprodavaniji? Pokušali smo pronaći odgovor na ovo pitanje koristeći se mjesečnim top listama koje objavljuje KIS. Počevši od siječnja 2005. godine pa zaključno sa svibnjom 2007. zbrajali smo prodane primjerke svih domaćih knjiga koje su u navedenom periodu bile u top 50. Pod domaće smo računali i nekoliko autora iz susjednih zemalja (Bartol, Imamović, Perviz i još nekoliko njih).
Uvjerljivo najprodavanija knjiga je “Osmi povjerenik” Renata Baretića koja je u posljednje 2 i pol godine prodana u gotovo 7000 primjeraka.
KIS svoje mjesečne liste koristi u suradnji sa: AGM, Algoritam (9 prodajnih mjesta), Booksa, Castropola, Knjižara Ljevak, Knjižara Nova (Osijek), Libraria (14), Meandar, Mozaik knjiga (2), Mozaik knjižarstvo, Multimedia Bookshop Zabok, Naprijed Info, Planetopija, Pontes, Profil Megastore, Salon knjiga Hit - Varaždin, Sveučilišna knjižara Dominović, Superknjižara, Školska knjiga (9), Knjižara Veble, VBZ (8) i Vuković&Runjić.
Prave brojke je teško ili gotovo nemoguće dobiti, ali ovo je svakako najpribližniji pokazatelj do kojeg se može doći.

Top 20 najprodavanijih domaćih naslova u posljednje 2 i pol godine:

01. Osmi povjerenik (Renato Baretić) 6990
02. Pravi se da ovo nisi vidio (Hrvoje Šalković) 1869
03. Pričaj mi o njoj (Renato Baretić) 1563
04. Drugi poljubac Gite Danon (Miljenko Jergović) 1435
05. Ples s mladom (Davor Špišić) 1252
06. Alamut (Vladimir Bartol) 923
07. Soliter Titanic (Almir Alić) 804
08. Pristajanje (Slobodan Novak) 803
09. Potkovani golubovi (Izet Perviz) 780
10. Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince (Emir Imamović Pirke) 778
11. Ruta Tannenbaum (Miljenko Jergović) 751
12. Metastaze (Alen Bović) 668
13. Berlinski ručnik (Dražen Ilinčić) 665
14. Klonovi nastupaju (Davor Domazet - Lošo) 652
15. Elijahova stolica (Igor Å tiks) 643
16. Crnci u Firenci (Vedrana Rudan) 588
17. U što se zaljubljujemo (Roman Simić) 584
18. Ništa nas ne smije iznenaditi (Ante Tomić) 565
19. Dobro je, lijepo je (Ivica Prtenjača) 539
20. Rušenje orfičkog hrama - antologija novije hrvatske poezije (Miloš Đurđević) 476

Zagrebačke priče June 1, 2007

Zagreb, 31. svibnja 2007. – „Zagrebačke priče“, projekt Propeler filma za produkciju cjelovečernjeg igranog omnibusa koji će se sastojati od 7 do 8 kratkih igranih filmova različitih autora, dužine trajanja od 8 do 12 minuta, već je u svom početku doživio značajan uspjeh. Prva faza projekta odnosno javni natječaj za scenarije prema kojima će se producirati kratki igrani filmovi zatvoren je prošli tjedan, a pristigle su ukupno 103 prijave na zadanu temu – „Zagrebački kvartovi“.
Među ostalima, svoje scenarije su prijavili i Petar Krelja, Radislav Jovanov Gonzo, Zvonimir Jurić, Igor Mirković, Zdravko Mustać, Matija Kluković, Ivan Goran Vitez, Vedran Šamanović, Nebojša Slijepčević i ostali filmski profesionalci. Osim navedenih ovom su prigodom osmislili priče i napisali scenarije i brojni amateri te građani grada Zagreba bez ikakvog filmskog iskustva.
Članovi žirija koji će odabrati 7 do 8 scenarija za produkciju su Boris T. Matić, Nenad Polimac i Vladimir Stojsavljević, a odluke se očekuju do sredine lipnja ove godine. Za produkciju filmova prema odabranim scenarijima predviđeno je 100.000,00 kuna po filmu, a ukoliko scenarist čija je priča odabrana nema produkcijsku kuću ni filmskog iskustva, Propeler film osigurat će kompletan produkcijski servis.
Filmovi će biti snimani digitalnom tehnologijom te naknadno prebačeni na 35mm vrpcu i DVD. Krajnji ciljevi projekta su distribucija filma u kinima i na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu te produkcija trajnog filmskog proizvoda koji prikazuje današnji Zagreb za buduće naraštaje. Premijera omnibusa očekuje se povodom proslave Dana grada Zagreba 2008. godine ili u sklopu 6. Zagreb Film Festivala. Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport opetovano je u svom dopisu podržao ovaj projekt i najavio izdvajanje dodatnih sredstava u svom proračunu za sufinanciranje cjelovečernjih igranih filmova koji se snimaju u Zagrebu, a što je ujedno i bila ideja pri pokretanju „Zagrebačkih priča“.
Svi prijavljeni scenariji kao i sve informacije o projektu nalaze se na Internet adresi www.zagrebacke-price.org.