Skuteraše najviše mrze dvije skupine ljudi: oni koji gledaju kako prolaze iz svojih skupo plaćenih automobila dok stoje bespomoćno zaglavljeni u beskrajnoj automobilskoj koloni, ili dok «sizifovski» kruže centrom pokušavajući naći parking, i oni koji ih, dok se bore s čestim smradom i drskim džeparošima, gledaju kroz prozore prepunih gradskih buseva (ili tramvaja). Dok za vozače automobila i nema neke hvale vrijedne utjehe, putnici u javnom gradskom prijevozu se barem mogu tješiti činjenicom da koriste najjeftiniji motorizirani prijevoz od točke A do točke B. No je li to baš tako? Može li skuter biti cjenovno konkurentna pa stoga i ekonomsko opravdana alternativa javnom gradskom prijevozu? Na to ću pitanje pokušati dati odgovor u ovom tekstu.

U analizi sam nastojao u što većoj mjeri zanemariti subjektivna stajališta i uzimati u obzir samo ono što se može kvantificirano dokazati. Nadalje, računao sam da se skuter može koristiti tijekom cijele godine. To u praksi nije tako jer tijekom zime treba računati na par dana snijega i pokojim tjednom jakih nevremena kad skuter baš i nije iskoristiv. No, kao što nam već godinama pokazuju stanovnici talijanskih gradova, malo hladnije vrijeme pa čak ni kiša nisu nepremostive prepreke za vožnju. Pogotovo sada kad se na svaki skuter može montirati one jeftine i vrlo efikasne «dekice» za zaštitu nogu od vremenskih uvjeta. Pretpostavio sam i da u promatranom razdoblju neće doći do značajnih nezgoda ni na skuteru ni u autobusu.

Model je sljedeći: odrasla osoba (koja posjeduje vozačku dozvolu za automobil) živi u predgrađu Rijeke, unutar II. zone javnog gradskog prijevoza. Od ponedjeljka do petka putuje na posao u centar grada što je udaljenost od 8 km u jednom smjeru. Automobil nije razmatran kao mogućnost zbog velikih troškova i problema s parkiranjem, a bicikl i hodanje zbog udaljenosti i brdovitosti. Dvije najprihvatljivije opcije su stoga gradski bus ili kupovina skutera.

Cijena pokaza za II. zonu iznosi 340 kn mjesečno odnosno 4048 kn godišnje. U samom modelu su rađene računice i III. (428 kn mjesečno) i I. zonu koja je cijenom mjesečne karte od 249 kn bliža cijeni zagrebačkog tramvaja.

Izbor skutera je pao na uspješni Kymcov model Agility 50 s četverotaktnim motorom. Izabran je zato što je na našem tržištu najpovoljniji skuter s 12 colnim kotačima nekog renomiranog proizvođača. Od njegovih 9477 kn jeftiniji je samo Piaggiov Zip 50 i to za 715 kn, ali ima 10 colne kotače što i nije baš sretna kombinacija s rupama i oštećenjima na našim cestama. Jeftini proizvodi kineskih proizvođača nisu uzimani u obzir zbog diskutabilne kvalitete (što ne znači da je nužno loša), ali treba znati da je tržište iznimno bogato ponudom i skuter mogao biti i jeftiniji.

Kupnja skutera je predviđena na kredit s 9% kamata i 3 godine otplate. U tim uvjetima izračunata mjesečna rata iznosi 301,37 kn. Odmah pri kupnji skutera potrebno je kupiti i zaštitnu kacigu, a početni modeli solidnijih integralnih kaciga (znači s zaštitom za bradu) su oko 800 kn pa sam taj iznos upotrijebio u modelu (inače, kod biranja kacige obavezno provjeriti ima li ECE R 22-05 certifikat sigurnosti, ako nema, ne kupiti). Kako za mopede do 50 kubika (u što spadaju i ovakvi skuteri) nije potrebno posjedovati vozačku dozvolu A kategorije, već ih se može voziti i s vozačkom za auto, trošak polaganja vozačkog ispita nije ukalkuliran.

Prije početka vožnje, skuter je potrebno registrirati i osigurati što je prve godine nešto veći iznos zbog kupovine pločice i knjižica te iznosi 714 kn. Sljedeće godine registracija i osiguranje iznose samo 392 kn (jer ne treba tehnički pregledati vozilo), a nakon toga se cijena primiri na nešto preko 500 kn. Za izračun cijena korišten je kalkulator sa stranica AK Rijeka.

Nakon registracije, vožnja može početi i dolazimo do potrošnje goriva. Prema navodima skuteraša po forumima i prema testovima u specijaliziranim moto časopisima, potrošnja skutera bi se trebala kretati oko 3 litre na 100 km. Vjerojatno i nešto manje jer su moderni četverotaktni modeli jako štedljivi, ali odlučio sam zaokružiti na 3 da ne podcjenjujem troškove. Uz predviđenu dnevnu rutu od 16 km (po 8 u svakom smjeru) i petodnevni radni tjedan, skuter bi mjesečno prelazio 320 km što predstavlja trošak od 77 kn mjesečno odnosno 924 kn godišnje.

Zadnju važnu stavku troškova čini servisiranje vozila. Servisni plan za Agility predviđa servis na 500 km, zatim na 3000, pa potom svakih 3000 km. To znači da bi, uz predviđenu godišnju kilometražu, u prvoj godini trebalo napraviti dva servisa, a u naredne tri po jedan. Prema informacijama dobivenima od uvoznika Kymca za Hrvatsku, Cro Future sa Krka, cijena servisa je 300 kn plus ulje i svjećica, što je ukupno 370. Na prvom servisu se ulje i svjećica ne mijenjaju pa mu izdatak 300 kn. Vjerojatno je da cijene variraju od servisa do servisa no cijena kod glavnog uvoznika može se uzeti kao mjerodavna. Zbog dvogodišnjeg jamstva na mehaniku i priča o Kymcovoj pouzdanosti, pretpostavka da osim toga neće doći do značajnijih izdataka se čini realnom.

Sumirani rezultati analize prikazani su u sljedećoj tablici.

Da bi nam ti iznosi nešto značili, potrebno je pogledati i troškove korištenja gradskog prijevoza u istom razdoblju.

Zadnji dio kalkulacije je pretpostavljeni ostatak vrijednosti vozila nakon analiziranog razdoblja. Prema cijenama raznih skutera po oglasnicima, zaključio sam da će nakon četiri godine Agility vjerojatno vrijediti oko 50% svoje početne cijene tj. 4750 kn.

Moram priznati da su me rezultati analize malo iznenadili. Očekivao sam da će skuter biti relativno povoljan. Mislio sam da će, na iznenađenje mnogih, biti tek nešto skuplji od gradskog prijevoza. No da će biti 1800 kn jeftiniji nego gradski prijevoz u II. zoni se nisam nadao. Razlika u cijeni je dovoljna da može pokriti i trošak nekog neočekivanog kvara pa ili pak prijevoz busom za jako kišnih ili snježnih dana.

Pri usporedbi s III. zonom skuter je jeftiniji drastičnih 6000 kn što je više i od njegovog ostatka vrijednosti. To znači da bi, tko se odluči na tu opciju, nakon četiri godine imao skuter i još nekih 1300 kn uštede u odnosu na vožnju busom. Prva zona javnog gradskog prijevoza je ostala nenadmašno jeftina - 2500 kn jeftinija od kupnje skutera. No ako netko tko živi u prvoj zoni želi skuter, a jako je troškovno osjetljiv pa ne želi potrošiti tih 2500 kn više, uvijek mu ostaje opcija kupnje nekog jeftinijeg «no-name» proizvoda. Primjerice kalkuliranje sa super jeftinim kineskim Baotianom BT50 s 10 colnim kotačima koji se prodaje za nekih 4300 kn ispada jeftinije od prve zone za oko 1000 kn.

Brojke su rekle svoje, ostalo je sve na ukusima.

hr.digg|glasuj