Kako u jednom trenutku možeÅ¡ biti super, a već u drugom bljak, vidjet ćemo na primjeru Jutarnjeg lista. Ne znam Å¡to se dogodilo s blog recenzijama koje je u Jutarnjem svojevremeno potpisivao Tomislav ÄŒadež, možda se čovjek zasitio blogova, ali nakon poteza Večernjeg, Jutarnji je definitivno morao nabaviti svoje konje za blog-u-mainstreamu utrku. I Jutarnji je, po mome, to bolje napravio od Večernjeg, jer nije doveo ljude “izvana” koji će sad odjednom pisati blog (iako, koliko vidim, MiÅ¡ak dosta često piÅ¡e na svom blogu, Å¡to ne čudi, čovjek je ipak pisac), nego je blogere dovukao k sebi. Ali nije dovoljno samo biti u utrci, valja i pobijediti. E tu nastupa dobro nam znani samohrani bloger i novinar Ariston, koji od danas u Jutarnjem ima kolumnu u kojoj će recenzirati blogere domaće i strane. Moram priznati da mi je poprilično impresivno kako se ovaj mladac tako brzo uspeo od običnog novinara do kolumnista i u svakom mu slučaju treba čestitati, ali i Jutarnjem, Å¡to ipak nije odbacio ideju o blog kritikama.

E sad, zaÅ¡to bljak? Taj dio ima veze s nagradama Jutarnjeg za najbolju domaću prozu. ÄŒlanovi žirija, KreÅ¡imir Bagić, Ivica Buljan, Gordana Crnković, Jagna Pogačnik, Velimir Visković, Zdravko Zima i Andrea Zlatar, odabrali su izmeÄ‘u Å¡ezdesetak naslova objavljenih u 2006. sljedeće finaliste: “Putovanje u srce hrvatskog sna” Vlade Bulića, “Enciklopedija očaja” Rade Jarka, “Vampir” Borisa Perića, “Rio bar” Ivane Sajko i “Elijahova stolica” Igora Å tiksa. Ne bih komentirala knjige, jer ih nisam čitala, niti bih ponaosob komentirala članove žirija, jer o većini njih apsolutno niÅ¡ta ne znam. Komentirala bih trend onih, koji dodijeljuju ovu nagradu, da sustavno, iz godine u godinu, kompletno ignoriraju žanrovsku produkciju. Ni ne sumnjam da je za pojedine članove žirija žanrovska književnost manje vrijedna od mainstrema (Å¡to samo govori o njihovoj (ne)načitanosti), a i priča se da su neki članovi izrijekom rekli da žanrovska književnost kod njih nema Å¡to raditi, pa me tim viÅ¡e čudi Å¡to se na popisu finalista naÅ¡ao “Vampir” Borisa Perića.

Da se razumijemo, meni je to izuzetno drago. Borisa sam Perića imala prilike upoznati i učinio mi se vrlo drag i simpatičan, a i kažu oni koji su ga čitali da je roman odličan. Samo se nadam da je žiri svjestan da je “Vampir” žanrovska književnost i da će morati upotrijebiti svo svoje umijeće kako bi zaustavili svoj priroÄ‘eni instinkt da sve Å¡to nosi oznaku “žanr” automatski, ni ne pročitavÅ¡i, zavitlaju kroz otvoreni prozor. Morat će se svojski truditi da ispod svog tog Å¡unda (jer žanr je niÅ¡ta drugo nego Å¡und) pronaÄ‘u književnost. Nadam se da će u tome uspjeti jer bih sve dala da Perić pobijedi i zabije kolac ravno u srce književnom snobizmu.

Još bih samo željela dodati da se nadam da Perić nije ušao u uži izbor samo zato jer je novinar Jutarnjeg. Toplo se nadam da su članovi žirija ipak u njegovom romanu vidjeli nešto, jer mi to daje nadu u bolje i pravednije književno sutra.

Posjetite novi Ire’s corner office …

hr.digg|glasuj