Ilegalni poslastičari i Kornet objavljuju emigrantski konkurs January 30, 2007

Ilegalni poslastičari i izdavačka kuća “Kornet”, a po ideji Mjehura Ubice, tj. SrÄ‘ana AnÄ‘elića, pokreću konkurs pod nazivom “Pa… kako vam je tamo?”. Do ideje je doÅ¡lo preko SrÄ‘anovog teksta za Playboy i preko kojeg on sa svog bloga poziva naÅ¡e ljude iz inostranstva da se svojim komentarima uključe na način koji ovde citiramo:
“U jesen 1991. na radiju smo u noćnim satima, radili kontakt program na temu emigracije. Bila je ideja da se sluÅ¡aoci jave i nabroje nam svoje prijatelje, roÄ‘ake, poznanike koji su reÅ¡ili da napuste zemlju.
Izbegli smo sva usputna obrazlozenja koja su bila viÅ¡e nego jasna, bilo nam je dovoljno da, posle dva sata, čitamo spisak nadimaka i izabrane destinacije (Marko London, Tanja Budimpesta, Irena Madrid…). Utisak je bio dramatičan.
Posle toliko godina, kao da sam se ponovo susreo na sličnim spiskom. Otkriće
da se na ovom blogu dopisuju ljudi iz svih delova sveta, a da im je zajedničko poreklo i jezik, me je dovelo do sledeće ideje:
Da li ste raspoloženi da učestvujete u jednoj vrsti ankete u kojoj bismo saznali vaše utiske iz gradova u kojima živite?
U ovih poslednjih nekoliko godina sam sve čuo i o krizi, ratu, uzrocima, terapiji, osvestio sam se i onesvestio nekoliko puta, ali nikada nisam čuo kako ljudi žive u udaljenim gradovima, kako su prihvatili kulturu, šta im
smeta, šta obožavaju, šta ih nervira, da li imaju prijatelje, pod kojim uslovima bi se vratili, šta im nedostaje. Kada raspravljate o ustavu, referendumu, ovoj i onoj opciji uvek su mi najzanimljiviji usputni opisi sredina u kojima živite. Voleo bih da ovoga puta tome damo na značaju.
MiloÅ¡ iz Pariza mi je pričao da je jako teÅ¡ko pronaći osobu koja se neće začuditi kada vi, bez ikakvog povoda, čašćavate večeru (a jel’ imam i ja obavezu da sledeci put platim tebi?). Sanja iz Milana mi je objaÅ¡njavala da
je potpuno normalno da sa dobrom drugaricom dogovarate kapućino dve nedelje
ranije (da vidimo šta kaze organajzer?!). Jedan bivši brejkdenser, trenutno
stanovnik Ljubljane, se kune da ga niko za 8 godina nije pozvao u kuću.
ĐorÄ‘e, moj brat, koji živi u Toskani kaže da mu prija odsustvo bilo kakve agresivnosti. Milko priča da je u Beču zabranjeno trubljenje automobilskom sirenom u saobraćaju. Marka iz Majamija nerviraju Kubanci (da ga ofiram - nosi tri kajle, raskopčanu koÅ¡ulju do pola grudi i hoda kao Travolta). Dule sa Havaja kaže da mu je “do jaja”, zavrÅ¡en citat. Kako sam shvatio , nisam
baÅ¡ najredovniji čitalac, ovde piÅ¡u ljudi iz Portugala, Izraela, Engleske, Nemačke, Japana, Amerike…”
E sad, mi smo došli na dodatnu ideju da od te zbirke utisaka, eseja, pričica i sl. napravimo knjigu. Najbolje radove objavićemo i autorima podeliti po pet primeraka. Knjiga može da bude jako zanimljiva za širu publiku, i kod nas i u inostranstvu. I informativna i poučna! To zavisi od vas!
Dakle, svi vi koji živite u inostranstvu, otišli ste, ne biste se vraćali ili biste se vraćali pod nekim uslovima, ili ste već bili pa ste se vratili, ili ste tek stigli ili tek nameravate da odete, ovo je konkurs za vas.
Nije isključivo blogerski, ali bilo bi dobro i da je to razmišljanje ili šta već objavljeno i na nekom blogu. Zanimaju nas iskustva svih ljudi iz nekadašnje SFRJ.
U žiriju su Pavle Ćosić, Ivan Tobić, Goran Kostrović, Boris Starešina i Goran Bogunović

Uslovi konkursa:

1. Tekst mora imati najmanje 3000, a najviše 40.000 karaktera (broj karaktera nije bitan ako je rad u formi pesme, poeme, crteža, slike, aforizma ili doskočice)
2. Mogu se poslati najviše tri rada
3. Dostaviti ime, prezime i adresu
4. Ovaj uslov je naknadno izbačen
5. Konkurs je otvoren do 31. marta/ožujka

Radove slati na adresu korn@kornet.co.yu u .doc ili .rtf formatu

Josip Radeljak napušta Hrvatsku?!? January 25, 2007

Hrvatska javnost ovih je dana suočena s opasnom pogibelji. Naime, svjetski poznati binzismen, Josip Radljak Dikan, zaprijetio je napuštanjem Hrvatske zbog nezadovoljavajuće presude u parnici koja se vodila na Županijskom sudu u Dubrovniku.
A o čemu je zapravo riječ?
Josip Radeljak, pravomoćnom sudskom presudom osuđen je na godinu dana zatvora uvjetno uz rok kušnje od četiri godine zbog toga što je, unatoč zabrani Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, izveo građevinske radove na svojoj kući u staroj gradskoj jezgri koja predstavlja spomeničku baštinu od nacionalne važnosti.
Josip Radeljak koji je, prema ranijem priznanju zapravo “beskućnik” i nema nekretnine u Republici Hrvatskoj, izradio je unutarnje stube i armiranobetonske ploče i izgradio belvedere ne poÅ¡tujući pri tom pozitivne normativne akte. Branio se činjenicom da je kuća zapravo vlasniÅ¡tvo tvrtke njegovog sina kao da bi time počinjena Å¡teta bila manja? TakoÄ‘er je naloženo Josipu Radeljaku da kuću vrati u prvobitno stanje. To će, sa tehničkog aspekta, ipak biti malo teže.

U čemu je zapravo značaj ovakve presude? NI prvi ni posljednji bahati, bespravni graditelj koji ignorira zakon oslanjajući se na novac i utjecaj u društvu.
Ipak, presuda je značajna utoliko Å¡to čini presedan u ovakvim slučajevima. TeÅ¡ko se sjetiti kada je neki lokalni moćnik osuÄ‘en za ovako “beznačajni” protupravni čin. I zbog toga, potrebno je do poda pokloniti se dubrovačkom sucu Nikoliću koji nije podlegao silnim pritiscima (”pa Å¡to ti to treba”) nego je donio odluku zasnovanu na zakonu.
Bijesni Radeljak zaprijetio je napuštanjem Hrvatske u kojoj su valjda svi nabrijani da ga osujete u njegovim vizionarskim pothvatima. Njega se jednostavno ne razumije.
I Å¡to se onda deÅ¡ava? Umjesto da se pokrije po uÅ¡ima, ovaj “UniÅ¡tavač” kulturne baÅ¡tine kao dijete kojemu suoduzeli dudu iz usta, prijeti napuÅ¡tanjem Hrvatske. Kojoj je, valjda tako razmiÅ¡lja Radeljak, pružio toliko da će njegova izočnost predstavljati nacionalnu katastofu?
MeÄ‘utim, ako malo bolje promislimo, Dikanov odlazak zaista neće biti neprijemjećen jer, za pretpostaviti je, s njim će ponovo u “bijeli” svijet i njegova životna družica – poznata i priznata estradna zvijezda Vlatka Pokos? Možete li zamisliti koliko je to manje stranice u časopisima kao Å¡to su Tena, Glorija i sl?
Iz svega spomenutog, mišljenja sam da bi trebalo organizirati peticiju da ovaj svjetski priznati stručnjak ostane u Hrvatskoj a Vrhovnom sudu da iznađe načina da se ispravi ova nepravda koja vapi do neba i koja može imati dugoročne posljedice po hrvatsko društvo u cjelini.
I Zato kažem – Dikane, ostani. Oni naprosto ne znaju što čine!!

3. ZagrebDox - Jesus Camp, Jennifer Fox i retrospektiva E. Morrisa January 24, 2007

Treći najveći regionalni festival dokumentarnog filma ZagrebDox i ove godine donosi najsvježije svjetske dokumentarne hitove na zagrebačka kino platna i to neposredno nakon svjetskih premijera na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu. Sve to od 26. veljače do 3. ožujka u kinima Studentskog centra.
Na programu najvećeg regionalnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, koji će se u kino dvoranama zagrebačkog Studentskog centra održati od 26. veljače do 3. ožujka 2007. naći će se pregrÅ¡t svjetskih dokumentarnih hitova, a uz projekcije potvrÄ‘ena su i ekskluzivna gostovanja, poput Jennifer Fox viÅ¡estruko nagraÄ‘ivane autorice dokumentarnih filmova, inače pokretačice nove forme ‘osobnog dokumentarca’ nazvanog ‘Passing the camera’ (dodavanje kamere) u kojemu se briÅ¡e tradicionalan odnos redatelja (’promatrača’) i protagoniste (’promatranog’) već se ‘kamera okreće prema onome tko ima Å¡to za reći, te slijedi prirodan tijek komunikacije’.

‘Na ZagrebDoxu ćemo vidjeti njezin najnoviji uradak ‘Flying: confessions of a free woman’, toplu, sentimentalnu, duhovitu, ali i oporu Å¡estodijelnu mini-seriju u kojoj se koristi popularnom formom docu-soapa. Dok se bavi vlastitim dilemama slobodne žene razapete izmeÄ‘u vlastite proÅ¡losti, dva ljubavnika i željene djece, ona ustvari kazuje mnogo veću priču o položaju žene danas. Putujući svijetom Jennifer istražuje svoj i njihov osobni, rodni i seksualni identitet.
Budući da je ovo tek treća svjetska projekcija (nakon IDFA-e i Sundance Film Festivala), Jennifer nije bilo lako dovesti u Zagreb, no time je veće naÅ¡e zadovoljstvo Å¡to će nam biti gošća. Nadam se da će naći vremena upoznati se i s položajem žena u Hrvatskoj’, objasnio je direktor festivala i izbornik programa Nenad Puhovski.

‘Magla rata: jedanaest lekcija iz života Roberta S. McNamare’, proslavljenog redatelja Errola Morrisa, dobitnika Oscara 2003. godine, samo je jedan od Å¡est retrospektivnih naslova koji će biti prikazani na ovogodiÅ¡njem ZagrebDoxu, a govori o kontroverznom bivÅ¡em američkom ministru obrane i njegovom tumačenju američkih vojnih intervencija u svijetu.

PotvrÄ‘ena je i projekcija filma ‘Jesus camp’, redateljica Rachel Grady i Heidi Ewing, o kampu za odgoj evangeličke djece u kojemu je po riječima voditeljice kampa ‘cilj dobiti mlade ljude koji su tako posvećeni Isusu Kristu da bi za ideale žrtvovali svoje živote’, a koji je nedugo nakon svjetske premijere dokumentarca zatvoren zbog vjerskog fundamentalizma. ‘Jesus Camp’ je upravo nominiran u kategoriji za najbolji dokumentarni film na predstojećoj dodjeli filmske nagrade Oscar.

U meÄ‘unarodnoj konkurenciji naći će se i dobitnik nagrade ‘Srebrni vuk’ na nizozemskoj IDFA-i, film ‘Neprijatelji sreće’ danske redateljice Eve Mulvad koji prati Malalai Joyu, afganistansku aktivisticu za prava žena, koja je sa 28 godina već preživjela četiri atentata, tijekom dva tjedna predizborne kampanje za afganistanski parlament.

I ove godine bit će održana radionica i pitching forum za mlade autore iz regije.

Natječaj za kratku priču - vijesti (2) - 105 priča u 3 tjedna January 23, 2007

Tri tjedna su prošla od kako je otvoren bestselerov interkontinentalni natječaj za kratku priču. Do sada smo primili ukupno 105 priča od 61 autora iz tridesetak gradova, 5 država i 2 kontinenta. Počele su stizati prijave i od nekih viđenijih blogerskih asova. Ako se još niste javili evo nekoliko važnih stvari koje morate znati:

- Prijaviti se mogu do 3 kratke priče od kojih svaka mora biti duljine najmanje 2, a najviše 6 kartica teksta (1 kartica = 1800 znakova s razmacima, dakle 3600 - 10800 znakova s prazninama).

- Priložene priče se šalju u word ili rtf formatu i ne smiju prethodno biti objavljene u tiskanim publikacijama.

- Prijava se šalje putem elektronske pošte na adresu natjecaj@bestseler.net s naznakom „Bestselerov natječaj za kratku priču“ i mora sadržavati ime i prezime autora, adresu te par biografskih crtica. Ako netko inzistira na tome da svoju priču potpiše pseudonimom/nickom uvažit ćemo želju autora.

- Natječaj je otvoren od dana objavljivanja na stranicama Bestselera i bit će zaključen 01.03.2007.

Revija azijskog filma u Tkalči January 16, 2007

Od 18.01 - 07.02. u kinu Broadway Tkalča održat će se revija azijskog filma. Prošlogodišnja smotra azijskog filma na istom mjestu bila je jako dobro posjećena pa je ekipa iz Broadwaya priredila za ovu godinu čak 10 novih naslova. Svi filmovi ove definitivno najuzbudljivije kinematografije danas, zaslužuju vašu pažnju. Evo i liste:OKUS ČAJA (Katsuhito Ishii)
godina: 2004.
zemlja: Japan
trajanje: 143 min.
osvojio 12 nagrada

SIMPATIJA ZA GĐU OSVETU (Chan-wook Park)
godina: 2005.
zemlja: South Korea
trajanje: 112 min.
osvojio 3 nagrade i 3 nominacije

ZALEĐE (Jafar Panahi)
godina: 2006.
zemlja: Iran
trajanje: 93 min.
osvojio 2 nagrade i 1 nominaciju

DOMAĆIN (Joon-ho Bong)
godina: 2006.
zemlja: SOuth Korea
trajanje: 119 min.

NEUSTRAÅ IVI (Ronny Yu)
godina: 2006.
zemlja: Kina
trajanje: 111 min.

SKRIVENA OÅ TRICA (Yoji Yamada)
godina: 2004.
zemlja: Japan
trajanje: 132 min.
osvojio 3 nagrade i 13 nominacija

DOBRODOÅ LI U DONGMAKGOL (Kwang-Hyun Park)
godina: 2005.
zemlja: SOuth Korea
trajanje: 133 min.
osvojio 2 nagrade

GORKOSLATKI ŽIVOT (Ji-woon Kim)
godina: 2005.
zemlja: SOuth Korea
trajanje: 120 min.
osvojio 1 nagradu

IZBORI (Johny To)
godina: 2005.
zemlja: Hong Kong
trajanje: 101 min.
osvojio 9 nagrada i 15 nominacija

VODA (Deepa Mehta)
godina: 2005.
zemlja: India
trajanje: 114 min.
osvojio 7 nagrada i 9 nominacija

Nije ovo Amerika… January 12, 2007

Iskon govnad. Počnimo priču o firmi koja je najveći užas i najveće govno u hrvatskoj IKAD. Do sad sam mislio da je to ve-mil, iza kojeg odma stoji hg spot, ali ne. To je iskon. Internet provider koji prodaje uslugu koja je laž. Kao prvo, počnimo s potpisivanjima ugovora i slično. 17.11., ja sam otišao u iskon internet sredit ugovor skupa sa svojim stanodavcem. Dočekao nas je ljubazan gospodin i uveo u nekakvu konferencijsku dvoranicu ili neš slično. Tamo smo potpisali ugovor na kojem je pisalo da je iskon obavezan uključiti uslugu 30 dana od potpisivanja ugovora sa strane korisnika usluge. Rekoh odlično. Uzeli mi iskon duo uslugu.

3 tjedna kasnije mene zove tip iz službe za korisnike i objašnjava mi da će mi uključit uslugu 2.1., na što mu ja govorim da to nije 30 dana, no njega to ne zanima pretjerano. Prekidamo razgovor i ja sat vremena kasnije zovem iskon internet. Dio razgovora sa mnom i odgovornom osobom, zaposlenikom iskon interneta je tekao ovako:

- Razlika između 17.11.2006- i 2.1.2007. nije 30 dana. Razlika je veća. Razumijete to? U ugovoru piše da se iskon internet obavezuje uključiti iskon duo unutar 30 dana od potpisivanja ugovora
- Gospodine, tih 30 dana, to vam je onak, okvirno. Ako u ugovoru piše 30 dana, ne znači da je to TRIDESET dana.
- Okvirno? U ugovoru? Recite, smijem ja snimku ovog razgovora publicirat na internetu? Da li je to službeni stav iskon interneta kao firme?
- Pa čujte, ne, nije, ali znate, tcom…
- Smijem li to publicirati na internetu? Da korisnici znaju kaj ih čeka s iskonom.
- Možemo vam uključiti iskon duo 19.12. u 17:30
- Hvala

Ovo je ukratko. On me svejedno pokušao nagovoriti da mi ipak uključe net 2.1. jer jebiga, moram ih razumjet jer ipak ovise o t-comu. Prvo su mi rekli da je njihova infrastruktura, onda da t-com samo drži centrale, a na kraju je ispalo da ne znaju prdnut bez t-coma.

19.12. u 17:30 dolaze 2 simpatična dečka kojima se zapravo i ne radi pretjerano, a i nije da znaju kaj rade. U iskon duo paketu se dobiva router/voice uređaj preko kojeg ide i telefon i internet i koji ne radi baš najbolje, što ćemo otkrit u nastavku. Router su oni uključili u struju, a ja konfigurirao jer oni ne znaju kako. U iskonu tvrde da oni nemaju veze s nekompetentnošću zaposlenika, jer to nisu njihovi zaposlenici. Kad sam uključio net, brzina je bila narihtana na 1024/128. Ja sam naručio 3072/512, no kad sam ih nazvao rekli su mi da je caka u tome kaj se treba čekat 24 sata da narihtaju brzinu. Rekoh dobro, ali meni je download 1.5kb u sekundi, a upload ne postoji. Tak je i bilo. Download se vukao ko krepani pingvin u pustinji a uploada nije bilo. U trenutku u kojem pišem ovaj tekst, net stalno pada, kao i u zadnjih skoro pa mjesec dana, otkad ga imam. Idući dan sam se probudio, a net nije radio, kao i dosta dana nakon toga. Brzina je i dalje bila 1.5kb/sec, a upload i dalje nije postojao. Optužili su paricu. Nekoliko puta su mi dolazili ljudi iz t-coma mjerit neki kurac. Našli su stanovitu, navodno bitnu količinu šuma u signalu i rekli da je to krivo za lošu vezu, što se poslije pokazalo kao jebena laž.

Od tog dana na dalje, provodio sam bar sat vremena dnevno na telefonu s tehničkom službom iskona, u kojoj čini se, rade mahom mentalno zaostale osobe. Naime, ne samo da su oni retardirani, da ne mogu zapamtit adresu na kojoj je adsl, da nisu u stanju pogledat na ekran broj s kojeg ih zovem i slično, nego je politika iskon interneta da se njih zove, a onda oni šalju mail tehnici. To je, kako mi je objašnjavao lik na službi za korisnike, najbrži način komunikacije. Nije brže nazvat direktno tehniku i reć im u čemu je problem, nego je jednostavnije prvo se javit oligofrenim dikobrazoidima na službi za korisnike. Eto, pišem ovaj tekst sad, krajnje iziritiran, jer je net opet počeo ne radit žešće. Točnije, ne radi uopće. Sad sam zvao jednog od njihovih talking headsa koji mi je rekao, ali gospodine, koje lampice vam rade na routeru? To uvijek jebeno pitaju. Svaki put.

Nije toliko nerijetko da net ne radi po 3 sata. Njima serviser ode na gablec ili neki kurac, a net ne radi. Za vrijeme dok net ne radi, od tehničke podrške, koja je sve, samo ne tehnička podrška jer ne samo da kurca pojma nemaju, nego nemaju ni dijagnostičke alate pred sobom možete čuti - gospodine, strpite se, javit ćemo vam se. Gospodine, mi se trudimo da sve radi. Gospodine, mi se stvarno trudimo. I onda se nitko niti trudi niti javi idućih par sati. To je iskon internet. Rekao sam im da ću im doć s bombom. Jebao sam im svima mater. Nije pomoglo.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, poslao sam mail održavanju. Javit ćemo vam se.

I onda prvih 10 razgovora trpiš takva sranja. Trpiš to da ti seru, lažu, jebu ti mater na fini, birokratski, usrani način. A onda više ne.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, posl…
- Jebem vam mater
- Molim, gospodine?
- Rekoh jebem vam mater. Milu.
- Ali gospodine, moj Å¡ef…
- Jebem i njemu mater.
- Ali gospodine, servis sada ne radi, serviser nije ovdje. Kad serviser dođ..
- Kad se serviser vrati, molim vas, recite mu da i njemu jebem mater.

Onda ni to ne pomogne. Onda si već jako lud. Nekoliko razgovora ti njima jebeš mater, ali to ne pomaže. Oni su birokratski žohari koji prodaju uslugu koju ne mogu održavat jer nemaju ni tehniku ni kompetentne zaposlenike i oni će preživjet.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, posl…
- Recite, čitate vi večernji list? One stranice di ljudi dođu s bombom?
- Molim?
- Uključite mi jebeni usrani net SAD, jer ću vam doć s bombom. I da, jebem vam mater.
- Gospodine, eto, ja sam poslao mail održavanju…
- Doviđenja

Njima nitko ništa ne može. Oni kradu jebeni novac od ljudi kojima usluga ne radi da bi nakupili pare da srede tehničke uvjete. Oni su jebeni šljam zemlje. Najgore govno od firme u hrvatskoj. Recimo, hgspot me pokušao sjebat samo jednom i nisam bio sretan. Ali ovi, ovi me jebu ko medveda već mjesec dana i nije im neugodno.

Puno je bilo tih razgovora. Jedan od meni dražih, s ULTIMATIVNIM jebenim idiotom tekao je ovako. Ovo je najveći idiot.

- Dobar dan, tehnička podrška, ovdje (izmišljeno ime koje daju svojim retardima)
- Dobar dan, (korisničko ime), meni net ne radi
- Samo malo, sad ćemo vidjeti u čemu je problem. Eto, posl…
- Ne, ne. Nemojte slat mail tehničkoj službi, molim vas. Pokušajte mi vi odgovorit na pitanje zašto od 3mbit koje plaćam dobivam samo megabit i pol van.
- Gospodine, NIJE VAM OVO AMERIKA.

Da mi je frajer bio ikaj bliže, žvakao bi slušalicu u koju mi je objašnjavao kako ovo nije amerika dok bi mu udarao glavom o zid, a slušalica bi se drobila između njegovih zubi i zida. Krvi bi bilo posvuda. Nitko ne bi reagirao, i pustili bi me da ga ubijem i poslije ritualno zapalim njegovo krvavo tijelo nasred ceste, plešuć ples sreće oko istog jer, nije ovo amerika.

Dođe meni t-com još jednom mijenjat kablove il neki kurac, utvrde da ništa ne mogu, da mi iskon mora dić brzinu da bi sve šljakalo i sve 5. I dignu oni meni brzinu na 7mbit, jer tada dobivam 3 van, kako su već jednom napravili, ali veza pada. I pada. I ne da se uspostavit opet. I meni iz službe za korisnike tvrde da su mi digli brzinu na 10mbit, ali da ne radi, na što ja govorim da nisu, jer da imam otvoren setup routera i da se brzina nije mijenjala. Onda mi gnom veli da to oni tako brzo mijenjaju da se to ne vidi. Jebeni supermen im radi na tehnici i svojom laserskom internet kiturinom od čelika porihtava brzinu tak moćno da se to u routeru ne vidi. Ali se vidi kad mi sruše brzinu sa 7mbit nazad na 3, od čega ja van dobijem u najboljem slučaju 2.

Jedan me mučio 45 minuta na telefon, da skrinšotam procese, postavke routera, sve. Uvjeravao me da ziher imam upaljene stvari koje nisam imao upaljene. 45 minuta me jebo ko poludjeli orangutan kvadriplegičnog polarnog medvjeda dok nisam popizdio i reko da neću više skrinšotat i slat kurca. A onda me pokušao nagovorit da se spojim kablom.

- Pokušajte se spojit kablom.
- Neću.
- Zašto?
- Platio sam wireless i želim da mi preko wirelessa radi. Neću.
- Ali samo pokušajte.
- Neću.
- Možda radi preko kabla.
- Ne zanima me, želim da radi preko wirelessa.

I onda su me nazvali iz tehničke podrške. I došli ovdje. I utvrdili da se na wirelessu gubi 30% brzine. I onda su mi rekli da će drugi dan donijet novi router. Nisu. Onda sam ja zvao. Pa mi se nitko nije javljao. Pa me nazvao neki frajer i rekao da će doć sutra. Pa nije. Onda me nazvao opet i rekao da je čitava serija thomson routera koju daju iskon duo korisnicima loša i da smanjuje brzinu za 30%.

Onda su rekli da će za koji dan napravit update firmwarea. Ali nisu. Net i dalje pada, oni se nisu javili preko tjedan dana, računi dolaze mom stanodavcu I DALJE, iako smo ih i on i ja molili da ih šalju na moju adresu, te sad tip nakon što sam ga JEDVA uvjerio da ga ne želim prevarit jer mu je prvi račun došao na adresu gdje živi opet pizdi i možebitno me želi iselit jer su mu OPET poslali nekakav račun. To je hrpa imbecila koja ne zna zapamtit dvije jebene osnovne informacije. Želim da net radi i šalji račune na OVU adresu. To je njima jebeno prekomplicirano.
Ovo kaj sam ja tu napisao je, koliko god može čudno zazvučat, skraćena verzija onoga kaj se meni događalo s iskon internetom. Oni su muljatori, pljačkaši i u krajnjoj liniji, imaju iznimno nekompetentan kadar.

I sad, ja sam lijepo zaspao i bilo mi je super kadli me probudila draga da net opet ne radi. I joÅ¡ jednom je pao nakon tog pada. Nazvao sam ih, reko frajeru da u biljeÅ¡ke o korisniku napiÅ¡e da “im jebem svima milu mater joÅ¡ jednom”, te da ne trebam niÅ¡ta drugo od njega i krenuo pisat ovo. I ovaj tekst niÅ¡ta neće promijenit, kao Å¡to nije napravila ni žalba o hgspotu. Oni i dalje muljaju, eto, danas su mi za strganu pržilicu koju sam kupio jučer dali drugu strganu pržilicu. Fantastični momci. No, jebeÅ¡ pržilicu.

Nemojte uzimat iskon duo. Glupi su, muljaju, ne znaju radit i sjebat će vas jer su jednostavno nesposobni. Nemaju tehniku, nemaju ljudstvo, nemaju niÅ¡ta, a htjeli bi bit adsl isp. Kao argument su mi jednom ponudili i “…pa kaj, ni nekim ljudima koji rade u iskonu iskon duo ne radi…”. Dno od firme.
Ne uzimajte iskon internet. I ja bi ih sad najradije tužio jer uvaljuju potrgane uređaje (zanima me koliko korisnika zna da su dobili routere koji ne rade), lažno reklamiraju, lažu na telefon, vrijeđaju korisnika i pokazuju minimum poštovanja prema korisniku. Ali sumnjam da bi mi ta tužba prošla jer su oni ti birokrati koji rade kaj žele, jer jebiga, nije ovo amerika.

Pitanje ljudima s bestselera. Zašto sam bio na naslovnici kad sam postao a sad nisam? Hvala

Koliko je sati ili DrIvo eat your self! January 11, 2007

Vi znate da Mod uvijek prati trendove, a najnoviji trend su - satovi, pa kad može Premijer mogu i ja! Kao pravi kolekcionar predstavljam vam svoje tika-takajuće blago. DrIvo, gledaj i pati!

Aha, evo ih! Evo moje dječice, moga blaga neprocijenjivoga! Slobodno zasuzite, znam da sad umirete od zavisti…
A gle kako tek lijepo pristaju nježnoj ručici mojoj, fakat švercerija-šiptarija, ko´ da čujem: Ćeš Rolexa buraz, ćeš Kartjer pravo iz Germanija, jevtino buraz, mlogo jevtino!

Evo po redu, moje najstarije – neki Fero Feldmann, Swiss made, 17 jewels, na navijanje. Vau – koji san ja kapitalista! Dala mater kad se krenulo u školu, veli: Evo sine-ćerce, da znaš koja je ura.

A ja ću na to: Ali mama, nema kaiša!?

A ona će na to: Nije ga ima ni kad ga je meni poklonija moj ćaća-a tvoj dida kad san se udavala.

A ja ću na to: Iiiiiik?!

Dijete drugo - digitalac! Quartz i to pazi sad – Timetron! Moj prvi na baterije. Kupljen na nekom seoskom derneku od strane raspižđenih roditelja. Narod uveseljavala Neda Ukraden ili neka slična majka-cajka. Ispravak! Doris Dragović (dobro sam rekla, neka druga cajka). Imao jednu prednost i jednu manu. Prednost da je za razliku od prethodnika – radio, a manu – da, radio je, ali samo do isteka baterije koja se NE MOŽE zamijeniti. Stvarno jadno za jedan TIMETRON!!!

Mislim, ono, ima ime ko´ neki izgubljeni Transformer (slušajte samo tu snagu, taj odjek: TRI-ME-TRON!!!), a ne može mijenjat bateriju. Jadno. A gle kako je bio lijepiiiii i crven – baš za dobre curice ko što sam ja.

E da, i on izgubio pola remena. Stvarno ne znam što je to sa mnom i remenima, ono… ne znam, stvarno.

Sljedeći, Omax, Quartz, dole sitno Japan Movt, muški, isto na navijanje i još (pazi sad) – water proof! Nađen na ulici tamo negdje početkom 90ih u jeku najveće paranoje da nam ćetnički petokolonaši po ulicama podmeću eksplozivne kemijske, upaljače i ručne satove. A što da vam kažem, šmrc, smatram to osobnim činom izuzetne hrabrosti, šmrc, mislim, to jeli, doma donijeti stari ofucani nadasve sumnjivi sat koji još uz to nema pola remena. I danas mi suza krene na oko kad se toga sjetim, šmrc.

Desetak godina poslije - još uvijek nije eksplodirao. Pu majkumu, nit´pokazuje vrime nit´je ćetnik!

Moje milo četvrto – Lorus, Quartz, water resistant plastics, Shiojiri Japan, na baterije i još uz to prvi kojeg sam osobno izabrala! Kupljen u Duty Free Shopu, dok je Duty Free Shopova u bivšoj Jugi još samo po carinama bilo, odnosno dok su još nešto značili. Sjetite se samo.. kupiti bocu whiskeya, šteku Marlbora i dva Kinder-jaja u DJUTI FRI ŠOPU ej! Luksuz jebate!

Uglavnom, bila je to ljubav na prvi pogled – zvijezda repatica i polumjesec kazaljke, a zvijezdice na noćnom nebu umjesto brojki. Tako sam ga voljela, taj satić, tako sam ga i voljela i pazila i mazila i ljubila i grlila i davila i gnjavila i… i… zvala ga Đuro, toliko sam voljela tog malog japanca da je na kraju od tolike ljubavi naprosto svisnuo. Otpala mu krila. Kao što se vidi iz priloženog.

Ma vjerujte mi na riječ, ja stvarno ne znam što je to sa mnom i remenjem, ono.. stvarno ne znam.

I moje zadnje čedo – Parmex, Quartz, na baterije. Nabavljen nešto prije odlaska na faks. Jedini još uvijek u funkciji, iako ga ne nosim (sa mobitelima posvuda, stvarno nema potrebe) – no na njemu za divno čudo sve štima.

Eeeeee.. ovaj.. da.. hm.. osim jedne stvarčice… ovo nije njegovo originalno remenje.

Ma kunem vam se, ja stvarno ne znam što je to sa mnom i remenjem, stvarno nemam blage veze, čini mi se da nekako ti kaišići u mojoj blizini imaju tendenciju nestajati ili se trgati sami od sebe. Da. Ovaj.. da.

I eto, šta mislite? O mojoj kolekciji? Mislim, znam da to nije ni približno 150 000 Eura ili nešto slično, no bi li postigla dobru cijenu? Bi li je netko htio? Ne? Što velite, da vam je 100 kuna preskupo?

A da vam platim 200? ;D

Natječaj za kratku priču - vijesti (1) January 11, 2007

Tjedan i pol nakon objavljivanja natječaja za kratku priču stvari stoje više nego dobro. Kao prvo zahvaljujemo svima koji su objavili vijest o natječaju, a ima Vas toliko da se ne usuđujemo nabrajati jer bi nekoga nehotice zaboravili i eto ti vraga. Zato još jednom - hvala svima. Iako je natječaj otvoren 31.12., dakle u samom jeku zimskih praznika stigao je pristojan broj prijava. Zaprimili smo preko 50 priča od 30 autora iz Solina, Zagreba, Karlovca, Vinkovaca, Beograda, Pule, Ivanić Grada, Sombora, Eindhovena, Mladenovca, Splita, Oroslavja, Tuzle, Novog Sada i Osijeka.
Među autorima ima onih koji se prvi put okušavaju na nekom natječaju, ali ima tu već i prekaljenih autora koji su instinktom hladnokrvnih revolveraša odmah reagirali i poslali svoje priče. U inbox članova žirija priče svakodnevno pristižu, a oni su zakopčani do grla, ne žele davati nikakve izjave. Oglasit će se prvi put tek u rano proljeće. Do tada šaljite svoje priče i ne čekajte zadnji rok. Za kraj da još jednom ponovimo neke stvari:

- Prijaviti se mogu do 3 kratke priče od kojih svaka mora biti duljine najmanje 2, a najviše 6 kartica teksta (1 kartica = 1800 znakova s razmacima, dakle 3600 - 10800 znakova s prazninama).

- Priložene priče se šalju u word ili rtf formatu i ne smiju prethodno biti objavljene u tiskanim publikacijama.

- Prijava se šalje putem elektronske pošte na adresu natjecaj@bestseler.net s naznakom „Bestselerov natječaj za kratku priču“ i mora sadržavati ime i prezime autora, adresu te par biografskih crtica. Ako netko inzistira na tome da svoju priču potpiše pseudonimom/nickom uvažit ćemo želju autora.

- Natječaj je otvoren od dana objavljivanja na stranicama Bestselera i bit će zaključen 01.03.2007.

Spomenik Franji Tuđmanu January 9, 2007

 U posljednje vrijeme, svjedoci smo sve češćih inicijativa za podizanjem spomenika prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji TuÄ‘manu. Nakon Å¡to je populistički metropolitanski gradonačelnik Bandić najavio podizanje takvog spomenika u skorije vrijeme, razvile su se očekivane polemike. Spomenik ili samo trg? Postojeći ili novi “novcijati”? Možda aerodrom? Ispred Mimare ili na Trgu Francuske Republike? Umjesto Bana Jelačića? Realizam ili moderna? Nije bilo “slobodnog mislioca” koji nije imao svoju viziju ovakve inicijative. Uključujući i Miroslava TuÄ‘mana kojemu je ovo bio prilika da reanimira, barem na trenutak, svoju beznačajnu strančicu na umoru.
Duhovi se joÅ¡ nisu smirili a ista inicijativa pokrenuta je i u Splitu. I to ni manje ni viÅ¡e nego od premijera osobno. Sanader, eto ne želi prejudicirati stvari ali smatra da bi takav spomenik morao biti u samom srediÅ¡tu Grada; kako i priliči “tvorcu Hrvatske države”. Odmah se javila reakcija iz SDP-a, HNS-a i inih strančica koji ne poriču veliku TuÄ‘manovu ulogu u hrvatskoj povijesti ali….ALI. Pa onda licemjerno ističu kako bi prvo trebalo podići spomenik Smoji na MatejuÅ¡ki kao da se ne sjećamo kako je spomenuti u svojim posljednjim danima bio prezren gotovo od svih izuzev Å¡ačice prijatelja i feralovaca. Sada je eto i Smoje dobar za političko potkusurivanje.
Premijerov prijatelj, državni arhitekt Jerko Rošin sramežljivo ističe kako ne treba inzistirati na spomeniku koji bi prikazivao realan lik pokojnog predsjednika nego da bi tu bilo mjesta i za neki apstraktni uradak. How yes no! Možete li u Splitu zamisliti bilo kakav spomenik osim onog koji hiperrealistički prikazuje Tuđmanov lik a da istovremeno ne postane predmetom žestokih političkih prijepora? Izgleda ipak da se većina slaže kako spomeniku nije mjesto na novoj Rivi. Barem toliko!
Potaknut ovakvim idejama a poznavajući pri tom dubrovačku, političku klimu odlučio sam iskoristiti jednu koincidenciju za sasvim originalan prijedlog. Ovako bi to bilo:

Svima je poznat Orlandov stup u Starom gradu koji joÅ¡ tamo od 15. stoljeća ponosito simbolizira državnost Republike Ragusa. MeÄ‘utim,  malo je onih koji znaju da Orlando danas ne stoji tamo gdje je nekada bio. O čemu je riječ? 1825. Orlando je pokleknuo pod velikom neverom. Pao je pri čemu je i poprilično oÅ¡tećen. Restauriran je i ponovo vraćen nakon 50-ak godina ali ne na pravo mjesto nego oko 5 metara istočno a sam kip okrenut je prema sjeveru umjesto izvorno prema istoku. U novije doba, Orlando je opet u opasnost ali ovaj put ne zbog nevere nego zbog želje dubrovačke vlasti da na njega postavi stijeg sa hrvatskom bandijerom tolikih proporcija da ne ostavlja ni tračak sumnje koliko je Dubrovnik zaista hrvatski! Težak je to teret za nejakog viteza koji je do tada trpio česta lomljenja mača ali ovaj put nije izdržao. Kada su “mudre” glave napokon uvidjele koliko mu je teÅ¡ko, zastava i jarbol se skidaju a vitez baÅ¡ u ove dane pred protekle blagdane svečano kreće na restauraciju.
I tako, ostalo je upražnjeno mjesto. Čekati Orlanda koji će opet biti izvor novih prepucavanja ili…?
E tu dolazi moja, vjerujem sada već svima uočljiva, ideja.
Umjesto simbola propale Republike, stavimo simbol nove Republike. Hrvatske Republike. Franjo Tuđman na Stradunu, zašto ne? Učili su nas da povijest počinje od 1991. pa bi ovakav čin bio izraz čistog političkog pragmatizma. Ako sjeme ove ideje padne na plodno tlo moglo bi se poći i dalje. Zašto ne napraviti umanjene replike takvog spomenika pa ih postaviti poviše svih izloga na Stradunu? U sezoni bi bi ih mogli prodavati kao izvorni hrvatski suvenir. Otvaraju se neslućene mogućnosti.
Ipak, postoji je jedan problem. Neobuzdani mangupi često su u prošlosti lomili Orlandov mač ali to nije predstavljalo veliki problem. Riječ je ionako o replici koja se popravi i sve po starom. U takvom vandalskom činu nikad se nisu tražili politički predznaci. Međutim, što će se dogoditi ako netko sutra odluči…štojaznam…recimo slomiti očale na licu novopostavljenog spomenika?  Da, da…osjetljivo, osjetljivo.
Morat ću malo pomnije razraditi ideju. Uostalom, zašto i vi, dragi puče, ne bi sudjelovali? Ajmo, pucajte? :)

RAF - natječaj za prijavu filmova January 8, 2007

Svake godine sve brojnija ekipa Revije amaterskog filma (RAF) raspisala je još jedan natječaj za sve vaše filmove nastale u 2006. i 2007. godini i to u nekoliko kategorija:
* službeni program - filmovi do 20 min.
* kids & teens / autori do 17 godina starosti (službeni program u suradnji sa Kinoklubom Karlovac)
* srednji metar – filmovi do 60 min.
* dugometražni amaterski film (ma molim vas, ne pretjerujte…:)
Žanrovskih ograničenja nema, ali kao i uvijek do sad u glavnom programu prikazat ćemo maximalno jedan film po autoru. Primamo sve do 01.02.2007.
S obzirom da već svima mobiteli imaju kamere i da ste odlučili to nazvati filmom i poslati ga nama, mi ćemo stisnuti zube i suočiti se s činjenicom da je globalizacija omogućila da baš svi snimaju. Ako vama nije bed sramotiti se, nama je još manji 
Prijavnica i ostale važne informacije nalaze se na www.revijaamaterskogfilma.hr
… Imamo i e-mail raf@revijaamaterskogfilma.hr, a s Vanjom samo iznimno na +385(0)91/1687.250…

Filmove s prijavnicom slati na:
Postpesimisti
Revija amaterskog filma - RAF
Poste restante
10000 Zagreb
Hrvatska

Fešta od amaterskih filmova dogodit će se od 25. do 31. ožujka 2007. u tajnim tunelima pod Zagrebom. Otkrijte kojima i uključite se u nagradnu igru gdje vas očekuju bogate nagrade naših sponzora i zeleni Wartburg.

PRESS SLUŽBA / press.raf@gmail.com

Oliver Sertić / 091 531 5205
Selma Mehadžić / 098 912 0015