Pričamo priče, pričamo previše, ali malo toga uistinu činimo na širenju svijesti o potrebama osoba s invaliditetom. Sutra je Svjetski dan osoba s invaliditetom, čija je ovogodišnja tema e-dostupnost, to jest omogućavanje pristupa osobama s invaliditetom u digitalne informacijske tokove i njihovo ravnopravno uključenje u digitalno društvo, jer oni unatoč svom hendikepu nisu ništa drugačiji ili ne daj Bože nesposobniji od nas. Dapače u nekim stvarima su svoj hendikep nadomjestili nekim sposobnostima o kojima prosječna osoba baš i nema puno znanja. Poznato je naime da u osoba kojima je upotreba organa vida onemogućena, jača sluh i mi o tome imamo tek imamo paušalnu percepciju. Koliko je to stvarno izraženo, možemo čuti samo od njih.

Da, uisitnu, što možemo mi učiniti za njih?

Godine 1992. ustanovljen je Svjetski dan osoba s invaliditetom kojeg ćemo se sutra, 3. prosinca, prisjetiti onih koji ne traže našu pomoć iako im je potrebna. Ovdje namjerno naglašavam da ne traže našu pomoć, jer je silna poplava humanitarnih akcija dovela do percepcije osoba s invaliditetom kao nemoćnih ljudi o kojima se treba skrbiti, što je u pojedinim slučajevima dovelo čak i do prosvjeda pojedinih osoba i udruga jer ih se karakterizira kao nesposobne. No, kad se prisjetimo ljudi poput Ane Sršen koji su vrhunski sportaši unatoč hendikepu ili drugih ljudi koji su i na drugim poljima ostali vrlo sposobni, njihova nemoć u očima pojedinca pada u vodu. Kvragu, u nekim slučajevima oni su sposobniji od hrpe pojedinaca koji bi bez invaliditeta trebali u teoriji pred njima imati komparativnu prednost. Ipak, s druge strane, kako i oni žive u našem društvu kao ljudi koje predrasudama separiramo u zasebnu skupinu, o njihovoj integraciji u društvo treba govoriti.

O Internetu kao izvoru informacija i o njegovim mogućnostima do sada se potrošilo mnogo riječi. O njegovom utjecaju da pomogne pri integraciji određenih skupina osoba s hendikepom također se potrošilo i previše riječi, no ta informacija nekako nije doprla do svih struktura. Misao vodilja ovogodišnjeg Svjetskog dana osoba s invaliditetom jest učiniti Internet dostupnim svima, što je istaknuo i sam Kofi Annan u svojoj tradicionalnoj poruci. e-Accessability, kao službena tema ove godine, odnosi se i na uključenje osoba s invaliditetom, ali i starijih osoba u digitalne informacijske tokove i informatičko društvo iz kojeg su često, silom prilika nepravedno isključenih. Neki od koraka prema tom cilju već su učinjeni u specifikacijama W3C i WCAG koje se odnose na standarde izrade web-stranica u kojima su dane jasne smjernice kako izraditi stranice da budu dostupne svima. Iskreno, zahvaljujući manjku detaljnog poznavanja nekih rutina web-dizajna niti moj blog nije prilagođen tim standardima, čime ću se nažalost morati pozabaviti tek kad uhvatim dovoljno vremena.

No, čak i ako nismo vični web-dizajnu, postoje stvari koje je moguće napraviti po pitanju širenja svijesti o sutrašnjem danu. Jedna takva incijativa, kojom bi blogeri ukazali na značenje ovog dana, potekla je od Monique Brunel (blog je na francuskom) čiji blog se bavi e-dostupnošću i kvalitetom weba, a u našoj regiji proširio ju je autor blogowski, koji je napravio i bannere koje možete dodati i na svoj blog kako biste pokazali da podržavati akciju, ali i uz malu pomoć prijatelja, poznanika i inih koji su vični Photoshopu ili imaju načina da naprave bedževe, iskazati podršku noseći ih na svom reveru. Detaljne upute o tome kako postaviti banner na svoj blog pročitajte kod inicijatora akcije u našoj regiji.

Zahvaljujem na pažnji i strpljivosti pri čitanju i nadam se da ćete se i vi, dragi čitatelji, svojim likom i djelom uključiti u akciju.

hr.digg|glasuj