Kažem vam - zaustavite se! November 16, 2006

(Političko-satirička poema sa nebuloznim upadicama preminulih i nepostojećih osoba)

UVOD

A obećavaše popodne baš spokojno i mirn-o…

ZAPLET

Nesmotreno, Ona o! Spomenuše funkciju koju je tada obnaša-o.

Na to -mili bože- o, ko kokica je pukao!

Šiknuše krvca Mu, uz vrat v nos und obraza lik,

Prokuljala iz uški vode dim,

Probudio se partijin bik!

Čuperak povrh čela se nakostriješio,

I onda je puče moj dar-mar uslijedio!

(Dar-mar Holmeeees, on je pravi! Dar-mar Holmeeees, on je pravi! Dar-mar Hooooooolmes!)

KULMINACIJA

I onda opomenu daše joj,

A ona o opomeni da ona ne paše njoj – pih!

No nepokoleban i opomenu drugu (uz riječi uskrat) on poslaše joj,

No uskrat riječi - jezika ne skratiše njoj: Šutila hvala lijepa – ne bih!

te jezikom nastavi ona, mjesto metle, po liku da mlati mu pijanom.

I onda on njoj ´Zaustavite se!´ reče,

Al´ rafal-dva (rata-ta-ta) njoj uteče.

Pak će on ´Kažem vam – zaustavite se!´ i opeta,

A ona njemu paljbom otvorenom: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!!

I onda on njoj da joj dati ne mogaše više ništa sem toga,

Na što ona raspištoljeno: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!! –raspali ne gledajući ni kamo ni koga,

I onda on njoj da bi vitezove sjajne zaštitare zvao da izbace nju to jest ju,

No da: ´…to ne bi bilo prema dami… to.´

Na što dama jošte i više: Rata-ta-ta rata-ta-ta rata-ta-ta!!! –krene ispaljivati riječi roj,

I da ministricom nesposobnom bješe –zlobno je nadodao.

(I tu ga je zajebao. Jer posli ovoga puče moj, sve ode u pićkamaterina neparan broj!)

KLIMAKS

I onda djeva cipelicu skinuše jer Pepeljuga bosonoga djevama uzor - jest,

(Kubrick: U pićkumaterinu - šta nisam gorili da cipelu mesto koske! Cipelu mesto koske!)

I sva je djevice pepelne čedna suzdržanost minuše,

Te usklicima uskličnim stane prve redove - mest,

I s cipelicom započe nedužnu klupu nemilosrdnijeh tući

(´Ho-ću ku-ćiiiiii, ho-ću ku-ćiiiiiiiiiiiiii!!!´ -šeik iz dječje lutkarske emisije).

RASPLET

I onda kada već prijetiše ugroza o-zbiljna,

Od tih moćnih obućnih projektila,

I kada se vitezovi zastupni pod klupe pobacaše hrabro,

(Ne znajuć gdje im je guza u tom trenu, a gdje glava bila)

Strahujuć od cipelica ženskih 38-40 broja…

KRAJ

Dođe i konac tog ludinog odijela kroja.

I zaključiše raspravu On,

Navodno kažu, zbog mobitela mu tihi zvon

(Jer kad Doktor zove plavušo znaj - svemu je kraj).

44 razloga zašto NEĆU kupiti dionice INE i ko im jebe mater November 14, 2006

Zato jer mi kažu da ih kupim
Zato jer je Vladi previše stalo da ih kupim
Zato jer im ne dam više ni pare
Zato jer nemam više ni prebijene pare
Zato jer tuđe neću svoje ne dam
Zato jer tuđe ni ne nude a svoje nemam
Zato jer naše prodaju no svoje čuvaju
Zato jer su licemjeri

Zato jer neću dizat kredit
Zato jer nisam idiot
Zato jer ne mogu dizat kredit
Zato jer sam umirovljenik
Zato jer sam student
Zato jer sam nezaposlena kućanica
Zato jer sam nezaposleni branitelj sa invaliditetom
Zato jer sam dijete

Zato jer nisam liječnik
Zato jer nisam Marinović
Zato jer nisam u stranci
Zato jer nisam Žužul
Zato Å¡to kad je jamio tko je jamio - ja nisam
Zato što gladujem a nisam Glavaš
Zato jer po kontenjerima skupljam plastične boce
Zato što sezončim ribajući WCe
Zato što imam PTSP pa mi je plin u bocama draži od nafte
Zato što nemam šest milijuna a ni brodogradilište

Zbog Tvornice Duhana Zagreb
Zbog T-HTa
Zbog Plive
Zbog Viktora Lenca
Zbog Liburnija hotela
Zbog Glumina banke
Zbog Ljubljanske banke
Zbog tripićkematerine

Zbog Petrača
Zbog Zagorca
Zbog dijamanata koji su vječni
Zbog tajnih računa
Zbog Ivića
Zbog BUM
Zbog BUM
Zbog Pašalića
Zbog kibidabi
Zbog – zbog

(ćuko)

E moj Ivek … November 13, 2006

Ivek je znanac. Naletiš na njega kad mu se najmanje nadaš, sjedne ti za stol skoro pa bez pitanja i počne vrtjeti svoju stalno istu priču. U biti, Ivek je kao sjednica Sabora, kao Otvoreno, kao U sridu, kao sindikalni povjerenik – Ivek je pravi političar. Uglavnom nema blagog pojma o onome o čemu priča i neprekidno ganja svoj vlastiti rep.
Ivica zvani Ivek uvijek ima za pivicu i uvijek se ima kaj požaliti. Kad krene, možeÅ¡ samo sluÅ¡ati i kimati. Jebeno mu je na poslu. On je Å¡ef skladiÅ¡ta u jednoj ciglani. I njegov stari, drug Ivo je bil isto, pa je zgural maloga tam kad je iÅ¡el u invalidsku. Kičma ga je, a i onak mu je već svega bilo dosta i videl je da to sve skupa nebu na dobro izaÅ¡lo. Makar je njegov Ivek govoril da je to sad to, da jebeÅ¡ te komunjare (starom Ivi je malo bilo žal, ipak je tam cijeli život provel i skladiÅ¡te je uvijek bilo tip-top i delali su 40 let ko mulci i pol Juge se od te cigle napravilo …) da treba izboriti promjene, demokraciju i konačno tržiÅ¡ne osnove poslovanja. Ivek je zavrÅ¡il viÅ¡u ekonomsku, stari je malo pomogel jer je prek partije malo porinul stipendiju i zrihtal studentski. Zapravo je Ivek bil dobar Ä‘ak i imal je sve uvjete, ali koja flaÅ¡a domaće rakijice i kotlovina u goricama za Å¡efa i njegovu drugaricu nemreju odmoći.

Brzo nakon kaj je počel Å¡ljakati je zaratilo. Javil se u dobrovoljce – to je borba njegovog života, dosta je tlačitelja i beogradskih pljačkaÅ¡a, on je za svoju decu (koje tad nije niti imal) bil spreman i poginuti. Tak je Ivek rekel i napravil. Ostal je živ. Zakvačil je brzo metak iz snajpera pod koleno, negde u Posavini, joÅ¡ prije nego su naÅ¡i od tam otiÅ¡li. S nogom je fala bogu sve vredu, cuka kad je promjena vremena, ponekad ko vrag, ali služi. Dobil je status branitelja, normalno. Zasluženo. Nije htel u mirovinu niti je tražil stan, samo si je posle auto na povlasticu i kredu u Reiffeisen banki kupil. Stan je otkupil stari Ivo i otiÅ¡el s ženom v brege, klet su si celi život ureÄ‘ivali i imaju tam lepoga mira i prirode. Tak je Ivek imal rijeÅ¡eno to pitanje, oženil se, posel ga je falabogu čekal, a uskoro je dobil i sineka Ivora. JoÅ¡ je bilo debelo ratno vrijeme, svaÅ¡ta se počelo deÅ¡avati, Iveku je sve manje toga bilo jasno. Neke stvari nije niti htel čuti. On zna da su se on i njegovi dečki borili za pravu stvar i za to da njihovoj deci bude bolje nek njima. Kad ga pitam ”a kaj je tebi Ivek falelo?” veli da ga ne zajebavam, pa znam i sama kak je to bilo ‘prije’. Ivek – znam. I ti ga sereÅ¡. Ni tebi ni meni nije falelo niÅ¡t, ne velim da nekima drugima nije bilo jebeno. Ali ne nama.

Ne priča Ivek puno o tome kak mu je bilo ‘prije’, muči ga ovo sad. A veli da se za to boril nije. Gazda mu je neki Austijanac. Nekak mu to ne paÅ¡e. Je plaća, al’ puno se dela. Kad je bila privatizacija, dobili su i on i stari Ivo dionice od ciglane kak i svi drugi. Je Ivek viÅ¡u ekonomsku zavrÅ¡il, ali ti papiri, kaj bi si s tim čovek pomogel. Ovi viÅ¡i Å¡efovi su svima ponudili otkup dionica, zapravo ne Å¡efovi nego nekakvi meÅ¡etari, ali pričalo se za koga zapravo delaju. A njemu je taman sfalelo da si stan do kraja preuredi, kreda se ziÅ¡la, dobro mu je doÅ¡lo malo penez. I tak … prodali su i on i stari Ivo i većina njihovih dečki s posla.

Na kraju je većina toga zavrÅ¡ila kod Austrijanca. Rat je bil, slabo se gradilo, cigla nije iÅ¡la, jedva su za plaće zmiÅ¡ljavali novce. Austrijanac je sve kupil za neku siću, bog te pitaj kak to zapravo ide. Vele ljudi da je sve tu mutno, da je privatizacija bila prevara i da je puno viÅ¡e vredilo (a vele i da u socijalizmu niÅ¡t nije vredelo, sve je bilo zmiÅ¡ljeno). I zaradil je Austrijanac kad je krenula obnova – delali su cigle u tri Å¡ihte! JoÅ¡ je uvel i nove standarde, sve po europski, nesme bit grbavo, prepečeno, prebledo … i automatiziral je puno toga, strojeva dovlekel. Ne dela viÅ¡e u ciglani tolko ljudi ko prije. Gad uživa ono kaj su svi oni stvorili, tvrdi Ivek, nema veze kaj je bil truli socijalizam. Sjećam se ja kad je Ivek iÅ¡el na izbore, pa je pripovedal uz pivu kak imaju prav ovi političari koji imaju razvojne planove da treba strani kapital privući u Hrvatsku. Strane investicije. Osuvremenjavanje privrede. To bu nas zvleklo z dreka, pokrenulo. Za njih bu on glasal.

Sad je Austrijanac investiral, osuvremenil ciglanu, Ivek plaću dobiva ali mu nekak ne paše. Ništ više nije naše. Sad je nečije. Jebeni kapitalisti. Ali zna se i Ivek snajti, nebu nas niko pljačkal. Ove cigle kaj malo zagoriju ili su falš, to prodaju tu domaćima jeftinije. Ima Ivek jednog školskog prijatelja, taj je u građevinu otišel, ima svoju firmu. Delaju puno po Jadranu, on uvijek zeme svu tu ciglu i za Iveka se nekaj najde. Zato Ivek dečkima malo prišapne da se ništ ne moraju brinuti ako par paleta cigli zide falš. A da se i zrihtati da na šleper zvana dojdu ove falš palete, a nutra ove prave, pa sve pod falš. Ipak je Ivek šef skladišta. Skoro je jedamput nadrapal, ovi poltroni švapski su skužili da nekaj nije baš kak treba po papirima, ali ipak se snašel i sve je vredu. Prokleti picajzli bogatunski, nikad im penez nije dosta.

Svašta još Iveka srdi. Pizdi kaj niti jedna banka nije hrvatska. Jebi ga, kak si ti prodal dionice svoje ciglane, tak je neko prodal dionice banke. Veli da nije dobro kaj je Jadran rasprodan. A ne pitaš kome falš cigle prodaješ? Srdi ga kaj pri nama samo trgovačke lance otpiraju i na nama zarađuju. Makar smo mi sirotinja i nemamo penez, oni svejedno masno zarađuju. Niko neće ništ proizvoditi tu. Vidiš kak hoće kod Mađara, Rumunja i Bugara. Samo Iveka ne brine kakvu plaću ima Bugar ili Kinez koji u toj fabriki dela. Ivek za crkavicu delal ne bi, ali bi jeftino kupoval. I onak je sve preskupo. Viš kak moreš kupiti jeftini poljski namještaj, zakaj su naši tak skupi? Oni baš naši, koje nije htel niko kupiti. Čak ni domaći tajkun. Jest da njihovi stolci držiju, ali za te peneze kupiš tri kompleta ovih uvoznih. Doduše, dela njegova žena kod jednog Talijana, cipele šivaju. I sve otide van. Ali plaće su crkavica. Veli Talijan da je radna snaga pri nama skupa, da nemre cijenu postići. Ili bude tak delal ili bude sve zaprl pa bok. Ti Talijani su zapravo cigani, s njima nikad ne znaš – Ivek je u to siguran.

Iveka nesmeÅ¡ pitati kak mu je familija. Popizdi. Ima bratića, dela zaÅ¡titnu radnu odjeću. Za njega čuti nemre. Veli da se obogatil dok se on boril. Nema veze kaj je ovaj Å¡ećeraÅ¡ od malena i uopće je tak kilavi da niti ‘onu’ vojsku nije služil. Njegov stari, Ivekov stric, je od nekad Å¡ival radne kombinezone i prodaval na sajmu. Pa je bratić nastavil taj posel, proÅ¡iril i na rukavice i čižme i bog te pitaj kaj sve ne, pravi pogon je napravil, kredite zdigel – staroga je skoro Å¡lag strefil, makar mu je bilo drago kaj sin hoće delati. Ima 30 ljudi koji za njega delaju. I oni sve van Å¡ibaju. Par velikih poslova je pri nama popuÅ¡il, nikad mu platili nisu i opće neće za domaće čuti. Veli Ivek da ovaj živi ko bubreg u loju i da je njemu lako. Niko mu pamet ne soli, on samo komandira a penezi curiju.

Ne zna Ivek sam kaj bi sa svojim Ivorom. Mali taman osnovnu zavrÅ¡ava, kam ga dalje porinuti? Najbolje nekakva gimnazija, morti bu posle htel za advokata ili na ekonomski. Bilo bi dobro da se nekam u HT zriva za menadžera, dobre plaće imaju. A i ova osiguravajuća druÅ¡tva, ti stranjski kak se već zoveju, njima uvijek trebaju pravnici, i oni lepo služiju. Strojasrvo, to nekaj konkretno, kaj bu s tim, di bu posel naÅ¡el, sve je vrit otiÅ¡lo. Samo kaj ga bratićev mali koji već studira na filozofskom nekaj punta. Preveč se z njim druži. Ni on neće za svog starog čuti (to mu Ivek da za prav) jer stari svinjsku kožu Å¡tavi za radničke cipeliÅ¡e. Ima stan v Zagrebu kaj mu je stari kupil, sve to od tih kombinezona, auta vozi, puca mu je od nekud z mora pa je svako malo tam. Ali je meÄ‘u nekakvim alternativcima, zelenima, ovima za životinje – vrag sam nek’ zna koji je. I samo travu ždere. Sad niti Ivorček viÅ¡e neče jesti kaj mama skuha. ÄŒak je pizdariju napravil v 8. razredu, pokrenul je nekakav bojkot užine, tražila su deca s transparentima vegetarijanske sendviče. StraÅ¡no se Ivek nasekiral, kakva sramota. I kam taj svet ide? Mali mu nije htel v nedelju otiti po kruh i pivu jer su mu glavu napunili s tim kak su trgovci izrabljivani! Kaj god!

I tak je Ivek svašta napripovedal, piva mu se već skoro zgrijala. Onda ju je ipak na eks suknul i rekel: Čujte ljudi, nejte se srditi, ja sad moram iti, i onak mi se jako žurilo, nemam ja vremena! Pozdravljeni!

Navodno je predizborna kampanja već počela, ja se pitam da li ikada prestaje. Treba Iveka za nezavisnog kandidata progurati, podržati. Pa da konačno imamo svog čovjeka, nek’ se čuje glas naroda. Ako niÅ¡ta drugo, zove se Ivica, a Bog nas i onako čuva.

Bestselerovci na interliberu dio 3. : Porto će ove sezone voziti sve discipline ! November 9, 2006

Treći književni superstar ovogodišnjeg Interlibera je već prekaljeni vuk Dario Porto Rukavina. Njemu je ovo rutina, samo još jedna knjiga u nizu, samo još jedna recka na dršci Colta. Do danas nismo mogli doći do njega jer ga, kako čujemo, ovi iz Naklade Ljevak drže u karanteni negdje u podsljemenskoj zoni. Jedino što nam je stiglo u inbox je mejl stanovitog Ede Popovića koji nas poziva da u petak 10.11.2006. točno u 14.00 dođemo na predstavljanje biblioteke 21. Tamo će naravno biti i trbušasti Porto . O autoru znate sve što treba znati, znate da je objavio prošle godine zbirku poezije, da je objavljivao i pobjeđivao na svim živim natječajima, da ima ženu, dva vinograda u Istri, apartmane na Krku, da ima više javnih čitanja nego Ginzberg i Bukowski zajedno i sve ostalo.
No iako nemamo niti naslovnicu knjige ipak imamo ekskluzivu za Vas.
Prisluškujući mu mobitele ovih dana ulovili smo informaciju da Rukavina priprema i roman koji će pomesti sve ljestvice popularnosti u 2007. Poput Janice Kostelić i Anje Person i on će od ove sezone voziti sve discipline. Ako ne možete protiv njega jednostavno mu se pridružite.
ÄŒestitke i tebi Porto !

Bestselerovci na interliberu dio 2.: dr. Lebowski uzvraća udarac (intervju! ekskluziva! turbo!) November 8, 2006

Najočekivaniji književni hit u regiji je konačno odÅ¡tancan u visokim pećima Algoritma! Riječ je naravno o ultimativnom megahitu “MuÅ¡karci su iz birtije, žene su s placa” sarajevskog Bjelovarčanina - Igora KokoruÅ¡a poznatijeg kao dr. Lebowski. Ljubimac žena u najosjetljivijim godinama konačno predstavlja svoju prvu zbirku kratkih priča. Proteklih dana Doktor je zbog medijske hajke morao isključiti sva svoja 3 mobitela pa smo do njega mogli doći na jedini mogući način. U klasičnoj balkanskoj sačekuÅ¡i ulovili smo ga kada je sinoć izlazio iz stana jedne od svojih ljubavnica. Ovim putem zahvaljujemo se novinaru jednog naÅ¡eg dnevnog lista čije ime naravno nećemo objaviti (N.G. iz Bjelovara) koji nam je dojavio gdje da postavimo svoje ljude. Doktor je bio bijesan i odmah je naÅ¡em foto-reporteru oteo Canon S80 Powershot te ga razbio o ivičnjak trotoara.
“Jebat ću vam mater za ovo.” vikao je Doktor i tu smo se onda dohvatili, pale su ružne riječi i pokoja Å¡aka, ali smo ga ipak svladali i odveli na pelinkovac u prvu kafanu gdje smo na koncu dobili ekskluzivu.
“Nisam dobio velike pare” priča doktor “jedino stančić od 60 kvadrata na Ferenčici i plaćen doček Nove godine u Havani za dvoje - to je sve.”
na pitanje što može poručiti mladim, neafirmiranim piscima Doktor odgovara:
“Ma kojim mladim piscima? Neka odustanu, ovo je težak kruh sa sedam kora.” Onda je citirao Homera Simpsona: “OkuÅ¡avnje je prvi korak ka neuspjehu.”
Pitali smo ga može li potvrditi glasine da će u novoj Račanovoj vladi obnašati dužnost ministra prosvjete Doktor je opet bio dvosmislen:
“Sere li Papa u Å¡umi?”
Pod prijetnjom tužbe za fizički nasrtaj na naÅ¡eg foto-reportera uspjeli smo samo za naÅ¡e čitatelje doći do popisa priča koje se nalaze u “MuÅ¡karci su iz birtije, žene su s placa” koji evo i prenosimo:

01. Boogie Night
02. IÅ¡ijas u srcu
03. Ljubavno pismo konobara Janka
04. Inspiracija
05. Prava istina o jednom ukrasu
06. Postoji mnogo lakih stvari, ali prekid nije jedna od
njih
07. Ledena kraljica
08. Prokletstvo toplessa
09. Selma
10. Jedne jeseni volio sam Mirjanu Balenović
11. Ljubavna priča za Cosmo
12. Gdje si vidio brkat pušit
13. Moj prijatelj Ćumur
14. Muškarci su iz birtije, žene su s placa
15. ÄŒovjek koji je znao sve
16. Horvat se vraća u igru
17. Zloduh
18. Dovoljno za pranje suđa
19. Poštar Rudolf
20. Joujou

“Doktore, koji su za vas najveći hrvatski pisci svih vremena?” priupitali smo ga.
“Osim mene mogu reći da su dobri Tone SeliÅ¡kar i Simo Matavulj.”
“A Ferić, Tomić..?” nastavili smo s provokacijama.
“Da i onisu dobri, ali za postavljat parket, muahahaha..” uzvratio je otrovno doktor i sasuo u sebe treći pelinkovac.
I informacija za kraj - dr. Lebowski potpisuje svoju ultrauspješnicu u petak 10.11. od 18-20 sati i u subotu 11.11. od 16-18 sati na Algoritmovom štandu.
ÄŒestitamo Doktore, a Å¡ta drugo!

Bestselerovci na Interliberu dio 1. : Svijet & Praktična žena (Zrine) November 7, 2006

Tri Bestselerova autora na ovogodišnjem Interliberu lansiraju svoje naslove: Zrine, dr. Lebowski i Porto. Pa krećemo redom, prvo pa žensko!
Zrine ili Zrinka Pavlić, kako je neki zovu, kaže o svom prvijencu:
- „Svijet & praktična žena“ (piše se upravo tako, s ampersandom, a ne s „i“) zbirka je tekstova od kojih je većina objavljena na blogu zrinskopismo.blog.hr ili u časopisu Cosmopolitan. Neki tekstovi nisu objavljeni nigdje, a neki su objavljeni na nekom trećem mjestu, ali se autorica više ne može sjetiti na kojem. Autorica zbirku duhom i naslovom posvećuje dvama časopisima na kojima je odrasla.

ekskluzivno donosimo i sadržaj knjige:

- Svijet
- Od ideala do budala
- Preživjeli - umjesto posvete
- Kruh i ruže, Valentinovo i Dan žena
- Žena je ženi vučica
- Preko hollywoodskih zvijezda do Trnja
- Madame Opsesija
- Počasni plotun divljacima
- Smrt junakinje iz mladosti
- Dva spola, Å¡est milijardi nevolja
- Kamo su nestali svi dobri muškarci
- Parovi na godišnjem odmoru (osveta za Valentinovo)
- Ex-kompleks
- Praktična žena
- Ono sve što znaš o meni
- Bridget vs. Nora Jones
- Jesu li prijateljice nadomjestak za muževe?
- NiÅ¡’ ne kužiÅ¡
- Sport, glazba, zemljopis i nostalgija
- “Hi-fi” ili sve bilo je muzika
- Neke nove klinke
- ispit zrelosti pod mojim prozorom
- Vis, pošta 10000
- Survival kit (ili - na Å¡to se stvari svedu)
- El natalitet
- Roe vs. Wade
- Viagra i žene
- Gazma za set dina
- Horoskop u koji vjerujem

ÄŒestitamo Zrine!

Da li će Hrvatska ikada postati društvom neograničenih dobara? November 7, 2006

Biti zemljom neograničenih mogućnosti gdje svatko može naći svoje mjesto za privređivanje i napredak bi trebao biti san svakog državnika. Nažalost, snovi uglavnom ostaju samo snovi. Da li će Hrvatska ikada postati zemljom neograničenih mogućnosti, zemljom blagostanja, zemljom koja omogućuje svim njenim građanima napredak i prosperitet? Da bi smo odgovorili na ovo pitanje želim vas povesti na jedno putovanje u povijest, u vrijeme kada nisu postojale zemlje zapadnih demokracija sa dostupnim dobrima za sve njihove stanovnike.
Antropolozi se slažu, a Jerome H. Neyrey izričito tvrdi, da je ekonomski gledano antičko društvo samo sebe shvaćalo kao društvo limitiranih dobara (Handbook of Biblical Social Values). Čovjek antičkog svijeta je vjerovao da sve dobre stvari na svijetu, kao što su ljepota, zdravlje, bogatstvo, zemlja, pa čak i reputacija, postoje u limitiranim količinama. To bi značilo da ako netko posjeduje nešto od navedenog onda se to dobro posjeduje na račun nekoga tko ga ne posjeduje. U agrarnom društvu, kakvo je antičko društvo većim dijelom bilo, najcjenjenija stvar je bila zemlja. U ovakvom društvu zemlja koju stanovnik nekog sela posjeduje se gledala kao zemlja koju netko drugi iz tog istog sela ne posjeduje. Uglavnom je zemlja pripadala velikim zemljovlasnicima, dok su ju seljaci uzimali u zakup. U društvu limitiranih dobara ne postoji shvaćanje da se dobra mogu multiplicirati, odnosno da dobro koje posjedujemo može proizvesti neograničena dobra. U takvom društvu sva dobra koja jedna obitelj proizvede se koriste za preživljavanje te iste obitelji i uglavnom rijetko ima viškova u proizvodnji. Cijelo ljeto se radi i sakuplja kako bi se sakupilo dovoljno rezervi koje će obitelj trošiti za vrijeme zimskih mjeseci kada poslovi staju. Dakle, dobra su ograničena i uglavnom običnom narodu dovoljna samo za puko preživljavanje.
U ovakvom društvu limitiranih dobara bilo kakav uspjeh koji neki pojedinac ili obitelj postignu se gleda kao gubitak za druge. Čak što više, osoba koja doživi neki napredak se gleda kao opasnost i prijetnja za stabilnost ostatka zajednice. Ako je količina dobara limitirana, onda nečiji dobitak automatski znači gubitak za nekoga drugog. Što je posljedica ovakvog načina razmišljanja? Kod ljudi se rađa zavist, ogovaranje i mržnja prema onima koji imaju ono što si drugi ne mogu priuštiti. Dakle, tko god posjeduje nešto što drugi nemaju biti će automatski podvrgnut ovakvom tretmanu. Ogovaranje ima za cilj posramiti onoga koji posjeduje dobra i natjera ga da ih podjeli sa drugima. Stoga postoje privatne gozbe, javne fešte i druge prilike u kojima oni koji imaju dijele sa ostatkom zajednice u kojoj žive. Da li ste ikada čuli da netko časti druge zbog toga što je npr. kupio kuću, dobio dijete, vjenčao se? To su prilike u kojima se društvu plaća porez za posjedovanje ograničenih dobara. Ako osoba ne bi častila bila bi izvrgnuta ruglu, ogovaranjima i mržnji, a iza svega ustvari stoji ljudska zavist. Zavist nastaje tamo gdje se vjeruje da su dobra limitirana i da ih se posjeduje na račun drugih.
Dolaskom industrijske revolucije i korištenjem novih izvora energije društvo dolazi u poziciju za stvaranje viškova koje pojedinci nisu u stanju sami potrošiti. Moderne zapadne ekonomije za sebe vjeruju da su društva neograničenih dobara. Tako je danas moguće otići u dućan i izabrati između desetak različitih TV aparata, kamera ili kompjutera. Svega ima u izobilju i sve nam je dostupno. Jedina stvar koju morate imati kako bi ste si priuštili što god želite jeste novac. Čak niti novac više nije problem, jer banke daju kredite i moguće ga je uzeti i priuštiti si dobra koja su nam na dohvat ruke.
I tako je nakon stoljetnog pretežno agrarnog privređivanja i nakon 50tak godina socijalizma i relativne neimaštine i u Hrvatsku stigla zapadna ponuda neograničenih dobara. Robe ima na policama kao i u bilo kojoj drugoj zemlji zapadne demokracije. Više ne idemo u Trst, Graz ili München u kupovinu limitiranih dobara. Banke nude kredite kojima si narod može priuštiti sve ove nekada limitirane stvari. Međutim, zavisti, ogovaranja i mržnje ima i dalje. Pogledajte samo novine u kojima se ogovara svatko tko je uspio u životu. Uspješnima se odmah prišivaju nazivi poput tajkuna, ratnih profitera, manipulanata u procesu privatizacije i ostalo. Ne kažem da takvih nije bilo, ali jednostavno ljudi će svakome tko u Hrvatskoj uspije pokušati prišiti neki pogrdan naziv. Izgleda da suštinski ne trpimo da netko ima, a mi nemamo. Stoga se i mi moramo pokazati, voziti novi auto, nositi skupo odijelo i provesti godišnji odmor na atraktivnim lokacijama, makar nas to dovelo do bankrota. Čovjek zapadne demokracije će imati sve ove stvari, ali one kod njega neće biti stvar prestiža niti će on biti zavidan onima koji imaju više i bolje od njega, jer on vjeruje da su dobra neograničena.
Dakle, dostupnost zapadnih dobara i kredita u Hrvatskoj nisu riješili stvar i promijenili mentalitet hrvatskog čovjeka. Čini se da je problem jednostavno u tome što smo mi i dalje, uz sve naše dobre napore, našim mentalitetom i djelovanjem na nivou društva limitiranih dobara. I dalje mjesta u srednjim školama nisu neograničena. I dalje se na fakultete ulazi preko veze. I dalje se na bolničke preglede i operacije čeka mjesecima, a izvještaji o podmićivanjima liječnika pune novinske stupce. I dalje nemaju svi dobro plaćene poslove, a mnogi nemaju nikakav. I dalje je lakše i jednostavnije novac posuditi od kamatara, nego prolaziti kroz cijeli proces odobravanja kredita. Dakle, izgleda da Hrvatsko društvo i dalje živi na nivou društva limitiranih dobara, a situacija se samo prividno maskira dostupnošću zapadnih dobara.
Da bi jedno društvo prešlo u društvo neograničenih dobara potrebne su korjenitije društvene promjene od samog šminkanja i dotjerivanja izvana. Našom suludom potrošnjom na nove aute, skupa odjela i atraktivne godišnje odmore nećemo promijeniti suštinu naše društvene stvarnosti. Da bi se iskorijenili zavist, ogovaranje i mržnja potrebna je stvarna dostupnost svega u jednom društvu, a ne samo uvezenih artikala. To vjerojatno znači da će se stvari preokrenuti kada i mi sami budemo u stanju proizvoditi i izvoziti na nivou zemalja zapadne demokracije, a ne samo usisavati njihovu robu da bi oni isisavali naš novac. Ako nismo u stanju sami uzeti naš dio tržišnog kolača našim vlastitim privređivanjem na tržištima zapadne demokracije koja djeluju kao društva neograničenih dobara, onda ćemo zauvijek ostati samo društvo limitiranih dobara koje umire u svojoj zavisti i mržnji jednih prema drugima. Ta mržnja će nas međusobno istrijebiti, a zapadnom čovjeku ostaje samo smijati se našoj vlastitoj gluposti koja nas je uvijek činila lakim plijenom za iskorištavanje.

Bestseler predstavlja November 6, 2006

Zbornik eventualizma
nagni se kroz prozor

Nakon uspješnog predstavljanja domaćoj književnoj publici, Eventualisti su ove subote u KLUBU SC promovirali zbornik radova i najavili da kreću na turneju.

Oni koji prate njihovo stvaralaÅ¡tvo daju ruku u vatru da se iza naziva Eventualisti krije nova snaga hrvatske književnosti i pokret koji će potaknuti dugoočekivanu smjenu generacija. Smatraju ih naslijeÄ‘em FAK-a, a mi znamo samo to da će Eventualisti, od kojih su mnogi naÅ¡i kolege s bloga, na sebi svojstven način svakako pripomoći aktualizaciji domaće pisane riječi. Read the rest of this entry »

Kako je zaboravljen drug Mao November 3, 2006

Pred trideset godina i mjesec dana, a meni ovo prva vijest o toj obljetnici, umro je drug Mao Zedong, utemeljitelj i predsjednik kineske Komunističke partije od 1945. do 1976. godine, koji je 1949. godine utemeljio NR Kinu. Slijedeći ideal o izgradnji snažne i uspjeÅ¡ne, a istovremeno socijalno izjednačene Kine, tek je dijelom uspio u svojim namjerama, a neki od poteza pokazali su se vrlo neuspjeÅ¡nima. Tijekom pedesetih i Å¡ezdesetih godina proÅ¡log stoljeća pokuÅ¡ao je ne baÅ¡ uspjeÅ¡no protjerati Protudesničarsku kampanju usmjerenu protiv desnih elemenata unutar komunističke partije, posebice na zagovornike Kampanje stotine cvjetova, koja je promicala pluralizam izražavanja i slobodnu kritiku vlasti. JoÅ¡ jedan od njegovih promaÅ¡aja je bio i petoljetni Veliki skok naprijed (1958. do 1963.), koji je trebao Kinu iz primarno poljoprivredne države trebao pretvoriti u socijalistički naprednu poljoprivrednu i industrijsku zemlju uz zadržavanje neovisnosti o uvozu strojeva iz drugih zemalja. Danas se na taj ekonomski eksperiment gleda kao veliki promaÅ¡aj koji je 1959 i 1960. uzrokovao smrt 20 do 40 milijuna Kineza, većinom od gladi. Nakon smrti, njegov lik i djelo su postali predmet raznih debata, kojima su kineske vlasti stale na kraj službenim zaključkom pet godina kasnije, kako je Mao bio “sedamdeset posto u pravu, a trideset posto u krivu“. MeÄ‘u Å¡tovateljima njegova lika i djela u svijetu, Mao se pak smatra izvornim marksističkim i komunističkim misliocem i voÄ‘om koji joÅ¡ uvijek inspirira romantičare i gerilske skupine Å¡irom svijeta.

No, trideset godina nakon smrti, u kineskim medijima nije bilo gotovo ni najmanjeg spomena o obljetnici smrti velikog vođe, što ukazuje na jasan stav vlasti o njegovu liku i djelu. Dapače, već nekoliko godina nakon njegove smrti, Mao je gotovo potpuno nestao iz govora i spomena kineskih vlasti. Ipak, narod se i bez podsjećanja vlasti spontano okupio na Tiananmenu ispred mauzoleja u kojem je balzamirano njegovo tijelo, a okupljenu masu osiguravale su jake policijske snage, dok se dio agenata u civilu infiltrirao među štovatelje njegova lika i djela. Takva reakcija vlasti objašnjena je strahom od nereda čiji bi uzrok moglo biti sjećanje na žrtve Maovih socijalističih eksperimenata. Ipak, na kineskom, ne pretjerano slobodnom Internetu, nesmetano su održane komemoracije i spomen na velikog vođu.

Ipak, za razliku od Kine, bivša SFRJ doživljava svojevrsno oživljavanje štovanja Titova lika i djela, gdje štovatelji bez bojazni od nereda mogu obilježiti lik i djelo pokojnog Josipa Broza. S druge strane lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana polako tonu u zaborav i postaju više protokolarna dužnost nego živi memento. Tko zna, hoće li za trideset godina, kad se sve moguće političke garniture u Hrvatskoj izmjene i kada ondašnja politička situacija nestane iz sjećanja ljudi, hoće li se u Velikom Trgovišću održavati slične manifestacije i mimohode, kao nedavni revival u Kumrovcu? :-)

Carnet WebFestival November 3, 2006

Carnetov WebFestival se bliži svome kraju. Ocjenjivački sud je odabrao 97 blogova koji su ušli u uži izbor i za koje i publika može dati svoj glas. Obzirom da na webfestivalu ima i nekoliko Bestselerovih blogera, svakako posjetite stranice webfestivala i dajte svoj glas. Svoj glas za bestselerove blogere možete dati ovdje.