U želji da Dubrovnik ponovo postane svjetski poželjna destinacija, za proslavu Nove 2007. godine, dubrovačke vlasti angažirale su najveću hrvatsku glazbenu zvijezdu - Zlatana StipiÅ¡ića Gibonnija. Ali nisu stali samo na tome. Danima već ingeniozni gradski oci predviÄ‘eni Maticom Majkom, najavljuju svjetsku senzaciju pomno birajući trenutak kada će vijest-bomba biti objavljena.  I zaista su zaintrigirali, barem mene i moju ženu. I dok je žena smatrala da bi “ovaploćenje” Pearl Jama ili recimo Madonne bilo sasvim izgledno, ja sam smatrao da je takvo očekivanje preskromno, uzimajući u obzir pompozne, ranije najave. Stoga, sve ispod Queena s Fredyjem Mercuryjem, bilo bi iznenaÄ‘enje za mene. Neki će reći “pa kako, Fredy je mrtav”, ali to su oni rijetki koji nisu upoznati sa sposobnošću dubrovačkih gradskih vlasti.
I eto,  napokon je objavljeno da je svjetski vokalno instrumentalni sastav s kojim je sklopljen “ortački ugovor” zapravo Mat Bianco – engleski pop jazz sastav koji je vrhunce svoje slave imao koncem proÅ¡log tisućljeća. Riječ je o planetarno popularnoj grupi čije se uspjeÅ¡nice “Whose Side Are You On”, “Half a Minute” ili pak “Yeah yeah” pjevaju u svim boljim dalmatinskim konobama. Istina, Mat Bianco se u meÄ‘uvremenu raspao pa  njegovu okosnicu danas čine tek dvojica od četvorice veličanstvenih ali….zar je to važno? Pomozimo ljudima da se vrate na utabane staze slave gdje im je i mjesto.
Zlonamjerni meÄ‘u vama reći će “pa koji će nam milokleez pop jazz sastav u novogodiÅ¡njoj noći” ali to su oni malobrojni koji nisu svjesni da je Dubrovnik poznata i priznata jazz metropola. Dok se u Zagrebu sluÅ¡aju Magazin i narodnjaci, Dubrovnik ječi od frezz jazz minijatura svjetskih gura jazza kao Å¡to su Dizzie Gilespie, Luis Armstrong, The Bird i mnogi drugi. Poznato je i to da dubrovački maloljetnici kada u magnovenju pijani teturaju Stradunom najčešće pjevaju jazz uspjeÅ¡nice kao Å¡to su Parkerova “Round Midnight”, “April in Paris” ili  naročito Sinatrinu “Under My Skin”.
Zato nas i mrze jer smo tako posebni, tako kulturni, jednostavno – tako Bolji. Nikad se ovdje plodna tla nije uhvatila “muzika” Thompsona ili Mate Bulića ali kada konavoke i župke, dok prodaju verduru začuju dixie sound, cijela tržnica oživi, pleÅ¡e i raduje se, ljudi se penju na banke, odzvanjaju potpetice step&jazza.
Dokle ide ljubav prema istinski kvalitetnoj muzici pokazali smo i u ratu kada smo, dok su nas nemilice zasipali tonama granata, sa Porporele puštali Beethovenovu Devetu.
Takvi smo vam bi.
I tako, dok u svojim diskotekama i kafićima klišeizirano dočekujete Novu godinu, sjetite se da tamo dolje, u južnim provincijama neki znaju drugačije i bolje. Neka uđu!!!

hr.digg|glasuj