Kotrljanje: Veličina (ni)je važna? October 30, 2006

limousine.jpgSve je počelo kao još jedna od bezbrojnih rasprava o automobilima. A pretvorilo se u, ne baš benigno, konfrontiranje stavova o životnim pogledima.

Razmišljajući o automobilima, što sam nekada puno činio, a u skladu sa sadašnjim «prosvjetljenjem» glede realnih vrijednosti, zaključio sam sljedeće: automobilski svijet se bazično uopće ne razlikuje od svijeta odjeće. Ako se prepustite stihiji, idealan automobil će uvijek biti onaj koji nemate: veći, brži, opremljeniji od sadašnjeg. Rezultat toga je da stanovnici «lijepe naše», a zasigurno ne samo oni, tendiraju dati sve što imaju i što će u idućih 5-7 godina imati za kupnju većeg, bržeg i opremljenijeg automobila nego što im treba.

Kad sam to pokušao svesti na praktičnu razinu, zaključio sam da velikoj većini ljudi za osobne potrebe ne treba auto veći od kompakta (npr. Megane, Corola, Golf, Fokus). Ti su automobili vrlo praktični kompromisi između malih automobila spretnih za vožnju gradom, i velikih, ugodnih na putovanjima. Naravno, manje su praktični za grad od manjih, a manje udobni za putovanja od većih, ali zapravo prilično zadovoljavaju u obje zadaće. Gledajući samo činjenice, većina Hrvata živi u gradovima, a većina gradova ima značajnih problema s parkiranjem. Znači, mali automobili bi trebali biti ideal. No kako nismo praktični na japanskoj razini (tamo caruju mali autići), uvijek kalkuliramo s povremenim posjetima rodbini u provinciji, ili odlascima na godišnji odmor, a sjetimo se i da malo veći auti imaju bolje postavljena sjedala i manju buku u unutrašnjosti, pa ipak poželimo klasu iznad. Recimo da je to i prihvatljivo (iako zapravo nije) i da se kupnja kompakta ipak može opravdati. No zašto kupiti automobil veći od kompakta?

Ako ste trgovački putnik ili poslovnjak koji godišnje prolazi više od 40 000 km i to uglavnom na međugradskim relacijama, onda veći auto ima smisla. Ako imate veliku obitelj i/ili potrebu za čestim prenošenjem puno stvari, onda je monovolumen (ili eventualno karavan) oblik karoserije koji vam treba. No ako niste ni u jednoj od te dvije skupine, kupnjom velikog auta samo bacate novce. (O tome sam naširoko pisao u Zdravorazumskom priručniku za kupnju novog automobila, pa neću duljiti.)

Kad sam to razmišljanje iznio prijatelju, reagirao je prilično oštro u korist većih automobila s dva argumenta. Prvi je bio da on planira svoj život u manjoj sredini i ne namjerava imati problema s parkiranjem. To što će kao poslovni čovjek vrlo često sastančariti po gradovima, ne vidi kao problem. Recimo da taj argument mogu djelomično prihvatiti iako znam da na kraćim relacijama veće dimenzije auta uopće ne pridonose udobnosti. Drugi je argument to što je on poslovni čovjek i smatra da ga se u poslu kao takvog neće isto uvažavati ako vozi manje vozilo. Misli da slično kao i u maksimi «odijelo čini čovjeka», tako u poslovnom svijetu čovjek s boljim autom daje dojam uspjeha, pa time i povjerenja. (Inače, u cijelom razgovoru smo secirali samo poslovni svijet i potpuno zanemarili čovjekove niske težnje da boljim autom impresionira susjede, jer su one neobranjive.)

Ma koliko bio svjestan da je možda u pravu, bio sam šokiran njegovim inzistiranjem oko toga. Zar smo se zaista sveli na to da se i u profesionalnoj sferi našu uspješnost procjenjuje kroz to koliko viška novca bacamo na kupnju i održavanje limene kutije? Karikirano, ako moramo izabrati između dva, po svemu vrlo slična, poslovna partnera, izabrati ćemo onoga koji vozi bolji auto? Ma krasno.

hr.digg|glasuj

Tagovi
Diskusija
Slični Tagovi
Komentari
Trackback

    4 komentara to “Kotrljanje: Veličina (ni)je važna?”

  1. neutrino October 30th, 2006 at 15:21 | Permalink

    Auto je samo dio cijelog paketa.

    Mislis li da je razumno potrositi 12 tisuca dolara na Rolex? Ili zippo upaljac od tri i po tisuce? Ili 10 tisuca za olovku

    Naravno da nije. Ali naravno da ce svaki poslovni covjek koji zivi od utiska kojeg ostavlja, paziti da mu upaljac (ako pusi) nije bic, da mu olovka nije plasticnjak po cijeni 3 za kunu i da mu sat nije neki “no name”. Ide to i dalje, Cipele, odijela …

    Pri tome, radeci analizu, naravno da je racionalnije i efikasnije kupiti dozivotnu zalihu plasticnih kemijskih za 50 dolara nego jedno ovakvo cudoviste, ali to je zato sto u racunici nisu uzeti u obzir rezultati marketinga.

    Uzgred, hvala blogu sto ne zivim od utiska kojeg ostavljam.

  2. Credo October 30th, 2006 at 15:24 | Permalink

    Automobil kao statusni simbol? Glupost, ali skroz realno u zemlji općeg ushićenja loÅ¡im nogometom, BB-om i kladionicama… Å ta’Å¡? Preseli se na sjever.

  3. mrak October 30th, 2006 at 18:12 | Permalink

    pa, gledajući automobile koje ljudi kupuju ne možeš ignorirati činjenicu da auto definitivno je statusni simbol; primjerice ja ne vidim racionalnog objašnjenja u razlici između peugeota 407 i bmw-a serije 3; oba automobila su iste veličine, koriste motore sličnih karakteristika, slično su opremljeni, no ovaj drugi svejedno košta i do 10.000eur više od ovog prvog

    auto je definitivno statusni simbol, a to je vjerojatno zato jer smo svi skupa malo nesigurni i dugi niz godina ugnjetavani pa se valjda trudimo kupiti više od onoga što nam treba (i po nekoj ekonomskoj logici pripada)

    no glede veličine automobila; ja sam ti 1997-1998 (ne sjećam se dobro) pokraj hannovera sudjelovao u lančanom sudaru na autocesti, kolona je naglo stala i tip iza mene uopće nije niti stisnuo kočnicu (i to je zanimljivo gledati u retrovizor kako ti se velikom brzinom približava auto i apsolutno ništa ne možeš učiniti)

    anyway, tada sam odlučio da se više nikada neću voziti u autu koji je manji od 4.5m

  4. jazzie October 31st, 2006 at 12:03 | Permalink

    Naravno da je ovo tema u kojoj se moram oglasiti :) Slažem se da su auti poput Golf, Corolle i Megana dobar kompromis. Ja sam pri kupovini također išla na kompromis i zato danas imam auto koji 100% ispunjava moje potrebe - nit je mali, nit je veliki, a izuzetno je prostran i ugodan za putovanja, a k tome još malo troši.

    Po meni je idealna kombinacija u nekakvoj prosječnoj obitelji (muž, žena i klinci) imati mali autić za grad (1007 npr.) i neki veći poput Accordice (ili možda čak monovolumen kao Scenic), koji će se koristiti za putovanja.

    A da je auto statusni simbol - pa je, kao i mnoge druge stvari. Ali tješi me da to nije samo tako. Pričao mi je jednom frend iz Njemačke, kako u Bavarskoj svi manageri i slični voze BMW, jer ga skoro pa moraš voziti ako želiš uspjeti (u svakom slučaju je prednost). Je li to istina ili nije, ne znam. Ali znam da te u Zagrebu ne gledaju isto ako dođeš poslovno negdje sa starim polom i novim BMW-om. BMW označava da si uspješan (tako ga ljudi doživljavaju), i partneri automatski imaju više povjerenja. Realno je slika možda potpuno lažna, ali sve je u percepciji.


Komentirajte

Ovaj tekst je objavljen u Monday, October 30th, 2006 u 13:35 i dosada je pročitan 8179 puta. Sve komentare na ovaj tekst možete pratiti kroz RSS 2.0 feed. Ako se pitate kako možete dobiti vlastitu ikonicu pokraj Vašeg komentara, posjetite gravatar.com i nabavite svoj vlastiti Gravatar.
Bestseler pokreće Wordpress 2.2.2.
Sav sadržaj na ovim web stranicama zaštićen je copyrightom njegovih autora.