Kada sam saznala da me firma šalje na predavanje Phillipa Kotlera veselje je bilo beskrajno. Nisam znala o čemu je predavanje, niti tko je uopće Kotler, ali kao svakom mladom šljakeru provesti dan izvan ureda, a biti plaćen za to, te dobiti besplatni ručak, činilo se savršeno. Ipak, nakon početne euforije što ću se nažderati na nekom fensi-shmensi domjenku počelo me lagano zanimati tko je taj tip. Izguglala sam http://www.kotler2006.com i potpuno preskočila dijelove o nekom ćelavom gospodinu, već sam samo obratila pažnju na cijenu. Kada sam shvatila da to jednodnevno druženje s ćelavim gospodinom u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta košta više od 3,5k kuna (+PDV) sreća je bila još veća. Nije bilo bitno tko je taj ćelavac, već samo činjenica da moja firma investira u mene. 

Kada sam lokalnim ekonomistima spomenula da idem na seminar nekog Kotlera, počeli su redom svršavati od sreće. Iza toga je uslijedilo zazivanje boga i molitva za više pravde u svijetu – oni ne idu na predavanje tog velikana svjetskog marketinga, dok jedna tamo ja, koja btw. nema pojma tko je uopće Kotler, ide. I tako su mi objasnili, povremeno se zgražajući nad mojim neznanjem, tko je taj ćelavi Kotler – ukratko, guru marketinga. Njegove knjige su bestseleri marketinga, udžbenici koje u ruci drži barem jednom svaki student ekonomije. 

Na mojem fakultetu se marketing niti ne spominje. Mi imamo neke druge face, poput Demidoviča i Tanenbauma. I nije zapravo ništa čudno što ja nisam znala tko je Phillip Kotler. Ali prije odlaska na predavanje sam napravila domaću zadaću. 

Prelistavajući wikipediju i ostale linkove koje mi je google izbacio, otkrila sam da je Phillip Kotler istaknuti profesor međunarodnog marketinga na Kellog School of Management. Kako sam više puta proučavala listu Financial Timesa najboljih svjetskih MBA-ova, shvatila sam da je tip očigledno neka faca. Vidjevši da je doktorat stekao na MIT-u, a to je jedan od onih fakulteta o kojima se u mojoj struci sanja, bilo mi je jasno da će se raditi o jednom stvarno dobrom predavanju. I nisam se prevarila. 

U tu srijedu sam, posve netipično, ustala na vrijeme. Obukla sam mrežaste čarapice, hlače na crtu, bijelu košulju i sako te brandane cipele. Kosu sam zavezala brandanom kopčom, decentno se natracala i krenula prema HNK. Čim sam stigla bilo mi je jasno da se radi o šminkerskom događaju za koji su menadžerčići izvukli svoja najbolja odijela. Bio je to jedan od onih događaja na kojima je bilo bitno biti viđen. 

A Kotler? Ugodni postariji gospodin, ogromne energije je održao odlično višesatno predavanje, o modernom marketingu. Predavanje u američkom stilu, puno primjera i dinamičnih pošalica, uspjelo je zaokupiti pažnju pune dvorane zagrebačkog HNK od ranog jutra do kasnog poslijepodneva. Iskreno, nije rekao ništa novoga, neviđenoga ili teško shvatljivoga, već je dao pregled marketinga nekada i danas, na način koji može razumjeti svaki laik. Sve je to podupro nizom primjera iz prakse. 

Što sam naučila? Iskreno, ne znam jesam li naučila nešto pretjerano novoga ili je to predavanje samo posložilo kockice u mojoj glavi, ali je moj interes za to područje definitivno porastao. Svaki posjetitelj predavanja dobio je na poklon torbu s materijalima koja je uključivala knjigu Osnove marketinga, Kotlera i suradnika, prvi put objavljenu na hrvatskom jeziku s autorovim potpisom. Evo što ću čitati sljedećih par tjedana.  

hr.digg|glasuj