Stranica Answers.com za riječ HYPE daje nekoliko značenja poput: “ekscesivan publicitet i govorkanja i nagaÄ‘anja koja ga slijede“, “pretjerane i neobične tvrdnje pogotovo na području oglaÅ¡avanja i u materijalima namijenjenim promociji“, “oglaÅ¡ivačka poigravanja te poigravanja u svrhu promocije” ili recimo “namjerno obmanjujuće tvrdnje, varke ili prijevare”.

No, kad bih iz svog iskustva i razmatranja davao neki ekvivalent riječi hype, poslužio bih se onom dobrom starom: “mnogo buke nizaÅ¡to”. U posljednje vrijeme, pak, kako pratim svjetsku i hrvatsku blogosferu suočen sam s podosta buke oko nekih stvari za koje zapravo ili nije dana dovoljno jasna, opće prihvaćena definicija ili ne postoji dovoljno dokaza o stvarnim efektima istih.

Web 2.0 hype

Web 2.0 nije samo riječ, ona je i pojam i zapravo trend kojeg ne čine samo pastelne boje i karakteristični ili orijentiranost prema korisniku, pa onda magične riječi usability ili social bookmarking, priče o wikipediji i wiki-načelu ili recimo ulozi blogova koji smjenjuju klasične osobne stranice, a pomalo postaju i sastavni dio korporativnih stranica. Sve je to dio web 2.0 principa ili načela, no hrpa članaka napisanih koji pokuÅ¡avaju objasniti Å¡to je to zapravo web 2.0, koja su njegova načela i jesu li pastelne boje i karakteristično imenovanje usluga sa točkicama usred riječi (del.icio.us, ma.gnolia…) te keljenje riječi “beta” i “2.0″ po logoima dio tih načela ili samo njihova manifestacija. Kad sam nedavno komentirao da svaka Å¡uÅ¡a sada želi (ali čini se i može) nazvati svoj internet projektić web 2.0 projektom (dovoljno je, naime napraviti pastelasti logo op.a.), javili su se glasovi koji su me pokuÅ¡ali uvjeriti da web 2.0 projekt nije tako jednostavno imati, da je potrebno imati osobu koja će to održavati, poluautomatiziranu osobu koja će komunicirati s korisnicima, dedicated server i joÅ¡ dosta toga Å¡to zapravo čini svaki ozbiljniji projekt koji želi uspjeti i ja tu ne vidim zapravo razliku izmeÄ‘u običnog web projekta i web 2.0 projekta. Jest da postoje trendovi da se komunikacija s korisnicima prebacuje na blogove i da je tim putem podosta olakÅ¡ano dobivanje feedbacka, no zanima me je li ikad ijedan ozbiljan projekt uspio bez komunikacije s korisnicima na ovaj ili onaj način i nije li upravo posvećenost onome Å¡to radite upravo ključ uspjeha projekta, potom web projekta i na kraju web 2.0 projekta? Iskreno, meni se čini da je web 2.0 zapravo postao kovanica za trendove koji se pojavljuju kako u disanju same internet populacije, tako i kod dizajna web servisa i u samom web dizajnu, a ne neka životna i funkcionalna osnova web života. No, kad bismo gledali prema definiciji, web 2.0 ima elemente ekscesivnog publiciteta, govorkanja, marketinÅ¡kih poigravanja, malo pretjeranih tvrdnji te čajnu žlicu obmane i samim time je definitivno hype.

GMO hype

Ono zbog čega će me Radical Element vjerojatno razapeti jest priča o GMO-u i ono Å¡to ću sada pokuÅ¡ati argumentirati. PročitavÅ¡i njegov proglas o GMO-u koji se zalaže za Hrvatsku bez GMO hrane te poziva graÄ‘ane da zaspu mailovima državne institucije i saborske zastupnike te Å¡to viÅ¡e drugih graÄ‘ana kako bi se i oni uključili u akciju, pokuÅ¡ao sam naći dobru argumentaciju koja bi me mogla natjerati da podlegnem i da stavim banner s kojim bih pokazao da i ja podržavam tu akciju. Ono Å¡to me priječi u postavljanju jednog takvog bannera jest da nema pouzdanog izvora iz kojeg bih dobio jasnu informaciju o tome kako bih stekao jasan stav o cijeloj problematici, budući da se o relevantnost i pouzdanost podastrijetih podataka, ako i postoje, ne mogu zakleti. U svim resursima koje sam naÅ¡ao o GMO-u mogao sam pronaći klasične elemente “teorije zavjere”, slijepog vjerovanja i “sektaÅ¡kih pristupa” kako onih koji veličaju GMO, tako i onih koji se pri spomenu GMO-a tri puta prekriže te poliju svetom vodicom. No, GMO zapravo defitivno zauzima ekscesivan publicitet te stvara joÅ¡ viÅ¡e uglavnom neutemeljenih govorkanja i nagaÄ‘anja, dok se napisi o njemu uglavnom temelje na pretjeranim i neobičnim tvrdnjama, često služi za oglaÅ¡ivačka poigravanja u kojima se koriste i namjerno obmanjujuće tvrdnje te varke i podvale i punokrvni je kandidat za klasifikaciju da bude hype, ako već nije prerastao i u histeriju.

“Peak oil” hype

U trenutku kada je gospodin Hubbert 1956. godine ustanovio da proizvodnja nafte na nekom odreÄ‘enom području, ali i u svijetu u svojoj cijelosti prati zvonastu krivulju koja ima i svoj vrh (peak) vjerojatno se ni u snu nije nadao da će upravo njegova krivulja biti temelj rasprava započetih joÅ¡ 90-ih godina o tome jesmo li dosegli vrÅ¡nu proizvodnju nafte i slijedi li nakon toga nužni pad koji će zaprijetiti naÅ¡em uobičajenom načinu života. “Peak oil” je natjerao stručnjake i političare, ali i male ljude da se koncentriraju na praćenje svjetskog tržiÅ¡ta nafte te dao priliku pozvanima i nepozvanima da daju procjene o svjetskim rezervama nafte, budućoj potroÅ¡nji, a najviÅ¡e o kretanjima cijena na svjetskom tržiÅ¡tu. Ono Å¡to često pridodaje ulje na vatru jesu procjene potroÅ¡nje i kretanja cijena temeljene na izračunima rezervi nafte koju je u ovom trenu komercijalno isplativo eksploatirati. Općenito, nafta kao takva se uzima zdravo za gotovo, često zaboravljajući činjenicu da je sastav nafte u različitim geoloÅ¡kim ležiÅ¡tima različit, te je jednu u ovom trenutku isplativo eksploatirati, a drugu ne. Kad se radi procjena rezervi nafte obično se ona ekonomski neisplativa ne uzima u obzir, te su procjene rezervi nafte često i drastično manje nego Å¡to je stvarno fizički ima. Druga stvar koju prognozeri i pisci crnih statistika i scenarija zanemaruju jest da ako doÄ‘e do smanjenja rezervi nafte da će cijena porasti, a samim time odjednom će postati isplativo eksploatirati i onu količinu nafte koju donedavno nije bilo isplativo vaditi i procesirati. Sama ta činjenica poneÅ¡to baca sjenu na često katastrofične scenarije te jasno pokazuje da se Hubbertova krivulja često krivo interpretira. No, da je “peak oil” golemi hype, dokazuje nicanje “peak oil” sajtova poput gljiva poslije kiÅ¡e, na kojima je često moguće čitati o svemu, samo ne o “peak oil” tematici. Primjer takvog sajta neka bude “Energy Crisis Now!“, meni dragog i simpatičnog Å¡tiva poprilično podleglog i nekim drugim hypeovima.

Final word

Vratim li se priči o “svakoj Å¡uÅ¡i” i tome da je na internetu svakome naizgled dopuÅ¡teno da ima svoj stav te se proglasi kompetentnim po nekom pitanju (web 2.0 projekti) te činjenici da je svatko u prilici odabrati kojoj strani želi vjerovati (GMO) ili čak nalazi svrsishodnim ulaziti u vlastite analize (peak oil) pridonoseći time nastanku hypeova koji ne stoje na čvrstim nogama, ali pokreću mase koje čitavu priču koja često nije utemeljena na relevantnoj argumentaciji ili čak činjenicama postavljaju na noge. Ono Å¡to mi često stvara muku pri navoÄ‘enju literature ili resursa koje sam koristio jest credo koji moram pridijeliti odreÄ‘enom internet izvoru, za koji se u nekim slučajevima ne zna je li utemeljen ili produkt koncepta: “svaka Å¡uÅ¡a sada ima prostor za iznoÅ¡enje miÅ¡ljenja”.

A cijelu priču joÅ¡ dodatno zamrsi postojanje komentara na blogovima… :-)

hr.digg|glasuj