Cigle Svete Elizabete September 26, 2006

kazalište Komedija (autori: Vid Balog i Goran Vrbanić; redatelji: Damir Lončar i Vid Balog)

Davne 1200. godine, Elizabeta Ugarska održala je sastanak s Franjom Asiškim u dvorcu pored Drave, kraj današnje hrvatsko–mađarske granice. Tada vjerojatno nije niti slutila da će, osam stoljeća kasnije, jedini preživjeli ostatak toga dvorca, danas vrijedna kulturna baština u vidu zida od cigle, postati kamen smutnje u gruntovno-pravnim odnosima seljana te podravske selendre, ali i u bilateralnim odnosima Hrvatske i Mađarske.

Ivo Lončar (Damir Lončar), inače udovac, očajni je vlasnik čestice posred koje prolazi zid Sv. Elizabete, a kako je u svađi sa susjedima s obje strane, do čestice ne može preko njihovog grunta, a bog-i-bogme niti kroz povijesne cigle. Štef Lugar (Davor Svedružić), lugar čija je ličnost podjeljena na Štefa kada nije na dužnosti, tek Lugara, i Štefa kada je na dužnosti, Lugara i lugara, uspješno ometa svaku Lončarevu povremenu diverziju u vidu krađe jedne cigle iz zida, poduzetu sve u nadi da će, ciglu po ciglu, u zidu neprimjetno osvanuti kolni prolaz podoban za traktor.

Å tef Lugar, lugar, odano radi za državu, a državu predstavlja lokalni funkcionerčić, čistokrvni Hrvat Nagy (Vid Balog), odlučan u naumu očuvanja zida po svaku cijenu, kako pogranični incident (koji ne gine ako Lončar digne zid u zrak) ne bi ugrozio Å¡anse da MaÄ‘arska milostivom rukom povuče Hrvatsku u Europsku uniju. Lončarevu situaciju nimalo ne olakÅ¡avaju prilike u kući – sin mu tinejdžer, Ulek (Tomislav Kvartuč), po čitave dane visi na kompjuteru, a uz njegovu staru majku (Sanja Marin) vječito se po kući klatare susjede Žofa (Jasna Palić Picukarić) i Dora (Vanja Ćirić), od kojih prva krade nojeve piliće iz Lončarevog uzgoja, te ih preko zgodnog poÅ¡tara Hube (Igor MeÅ¡in) uz malo flerta ‘Å¡vera preko grane’, a druga se bolje naviruje u flaÅ¡u s rakijom, negoli prosječni Hrvat u Big Brother kuću, te brzinom svjetlosti prenosi sve lokalne tračeve, uvijek referirajući na lajavog seoskog zvonara rečenicom ˝Nacek zvonar je srel…˝.

Stvari se kompliciraju kad Nagy angažira revnog arheologa Grobenskog (Goran Malus) da stražari nad zidom, a usred ostvarenja plana, u podravsko blato, po posebnom poslu privatne naravi, stiže dvočlana delegacija iz Dalmacije… 

Za one koji uvijek rado gledaju domaću seriju Gruntovčani, ova predstava kazališta Komedija nikako ne može biti pogrešan izbor. Tijekom dva sata trajanja, izmjenjuju se komični likovi i apsurdne situacije, a tipičnost grotesknih seoskih dilema, sukoba i međuljudskih odnosa, razbijaju problemi modernog društva, koji probijaju u taj prividno izolirani svijet - uzgoj nojeva, važnost očuvanja kulturno-povijesne baštine, vanjskopolitički problemi na bilateralnoj razini, te goruće pitanje pristupa Europskoj uniji.

Komediju u ovoj komediji prekidaju dramatične epizode ukazanja Sv. Elizabete, sporadične zborske izvedbe narodnih pjesama od strane glumačke ekipe i pokoja ozbiljna scena, ali ti momenti nisu brojni, niti dugački, dobro se uklapaju u cjelinu, ne naruÅ¡avaju slijed predstave, te ne djeluju patetično – sve u svemu, nikome ne kvare raspoloženje, ni dojam. Iznimno bitan element komedije je, naravno, kajkavski dijalekt, koji je u izvedbi ove glumačke postave komičan sam po sebi, bez obzira na kontekst predstave, a osobito kad u drugom dijelu isti doÄ‘e u sukob s dalmatinskim govorom neobičnih doÅ¡ljaka s mora. MeÄ‘usobno čudno gledanje i poprilično nerazumijevanje juga i sjevera nije niÅ¡ta revolucionarno novo, ali, nazovite me priprostom, meni redovito bude smijeÅ¡no. Osobito kad kapetan duge plovidbe kaže ’skužajte Å¡to vas inkomodamo’, Podravci zinu k’o Å¡tuke, a netko iz pozadine prokomentira kak’ ‘ovi MaÄ‘ari nekak čudno zglediju’. Jaz izmeÄ‘u kopna i mora dubok je kao to isto more, ali likovi ove Å¡aÅ¡ave predstave odlučni su premostiti ga, pa makar bedastoćama poput puÅ¡tanja vode iz slavine u svrhu imitacije morskih valova.

Glumci su svoj posao odradili Å¡to dobro, Å¡to odlično, a moj favorit je Jasna Palić Picukarić, do neprepoznatljivosti zamaskirana u prpoÅ¡nu susjedu Žofu. Kad s poÅ¡tarom u kukuruzu ugovara Å¡verc pilića, pa na njegova hofiranja svaki put tobože sramežljivo kaže ‘Vrag jedan poÅ¡tarski…’, a zatim doda ‘…zgodni…’, jednostavno je neodoljiva.

Sve u svemu, ako uživate u gruntovčanskom humoru, dajte si truda i skočite do Komedije na Cigle Sv. Elizabete u nekom od termina prikazivanja u sljedećem mjesecu - 17., 18. ili 21. listopada - neće vam biti žao.

hr.digg|glasuj

Tagovi
Diskusija
Slični Tagovi
Komentari
Trackback

    Jedan komentar to “Cigle Svete Elizabete”

  1. neutrino September 27th, 2006 at 13:03 | Permalink

    Zanimljiv prikaz jedne, rekao bih, zanimljive predstave. Bas mi je drago procitati da se moze pogledati i nesto sto nije pretenciozno preglumljivanje. A ako nece Komedija - tko bi drugi i mogao …
    I drago mi je za Jasnu. Slatka cura. Do sada sam je uspio vidjeti samo par puta u nekim preglumljivanim izvedbama najavljivacice/voditeljice, pa mi je bas zao da ovu predstavu necu moci pogledati …


Komentirajte

Ovaj tekst je objavljen u Tuesday, September 26th, 2006 u 9:54 i dosada je pročitan 5618 puta. Sve komentare na ovaj tekst možete pratiti kroz RSS 2.0 feed. Ako se pitate kako možete dobiti vlastitu ikonicu pokraj Vašeg komentara, posjetite gravatar.com i nabavite svoj vlastiti Gravatar.
Bestseler pokreće Wordpress 2.2.2.
Sav sadržaj na ovim web stranicama zaštićen je copyrightom njegovih autora.