Cigle Svete Elizabete September 26, 2006
kazaliÅ¡te Komedija (autori: Vid Balog i Goran Vrbanić; redatelji: Damir LonÄar i Vid Balog)
Davne 1200. godine, Elizabeta Ugarska održala je sastanak s Franjom Asiškim u dvorcu pored Drave, kraj današnje hrvatsko–mađarske granice. Tada vjerojatno nije niti slutila da će, osam stoljeća kasnije, jedini preživjeli ostatak toga dvorca, danas vrijedna kulturna baština u vidu zida od cigle, postati kamen smutnje u gruntovno-pravnim odnosima seljana te podravske selendre, ali i u bilateralnim odnosima Hrvatske i Mađarske.
Ivo LonÄar (Damir LonÄar), inaÄe udovac, oÄajni je vlasnik Äestice posred koje prolazi zid Sv. Elizabete, a kako je u svaÄ‘i sa susjedima s obje strane, do Äestice ne može preko njihovog grunta, a bog-i-bogme niti kroz povijesne cigle. Å tef Lugar (Davor Svedružić), lugar Äija je liÄnost podjeljena na Å tefa kada nije na dužnosti, tek Lugara, i Å tefa kada je na dužnosti, Lugara i lugara, uspjeÅ¡no ometa svaku LonÄarevu povremenu diverziju u vidu kraÄ‘e jedne cigle iz zida, poduzetu sve u nadi da će, ciglu po ciglu, u zidu neprimjetno osvanuti kolni prolaz podoban za traktor.
Å tef Lugar, lugar, odano radi za državu, a državu predstavlja lokalni funkcionerÄić, Äistokrvni Hrvat Nagy (Vid Balog), odluÄan u naumu oÄuvanja zida po svaku cijenu, kako pograniÄni incident (koji ne gine ako LonÄar digne zid u zrak) ne bi ugrozio Å¡anse da MaÄ‘arska milostivom rukom povuÄe Hrvatsku u Europsku uniju. LonÄarevu situaciju nimalo ne olakÅ¡avaju prilike u kući – sin mu tinejdžer, Ulek (Tomislav KvartuÄ), po Äitave dane visi na kompjuteru, a uz njegovu staru majku (Sanja Marin) vjeÄito se po kući klatare susjede Žofa (Jasna Palić Picukarić) i Dora (Vanja Ćirić), od kojih prva krade nojeve piliće iz LonÄarevog uzgoja, te ih preko zgodnog poÅ¡tara Hube (Igor MeÅ¡in) uz malo flerta ‘Å¡vera preko grane’, a druga se bolje naviruje u flaÅ¡u s rakijom, negoli prosjeÄni Hrvat u Big Brother kuću, te brzinom svjetlosti prenosi sve lokalne traÄeve, uvijek referirajući na lajavog seoskog zvonara reÄenicom ËNacek zvonar je srel…Ë.
Stvari se kompliciraju kad Nagy angažira revnog arheologa Grobenskog (Goran Malus) da stražari nad zidom, a usred ostvarenja plana, u podravsko blato, po posebnom poslu privatne naravi, stiže dvoÄlana delegacija iz Dalmacije…Â
Za one koji uvijek rado gledaju domaću seriju GruntovÄani, ova predstava kazaliÅ¡ta Komedija nikako ne može biti pogreÅ¡an izbor. Tijekom dva sata trajanja, izmjenjuju se komiÄni likovi i apsurdne situacije, a tipiÄnost grotesknih seoskih dilema, sukoba i meÄ‘uljudskih odnosa, razbijaju problemi modernog druÅ¡tva, koji probijaju u taj prividno izolirani svijet - uzgoj nojeva, važnost oÄuvanja kulturno-povijesne baÅ¡tine, vanjskopolitiÄki problemi na bilateralnoj razini, te goruće pitanje pristupa Europskoj uniji.
Komediju u ovoj komediji prekidaju dramatiÄne epizode ukazanja Sv. Elizabete, sporadiÄne zborske izvedbe narodnih pjesama od strane glumaÄke ekipe i pokoja ozbiljna scena, ali ti momenti nisu brojni, niti dugaÄki, dobro se uklapaju u cjelinu, ne naruÅ¡avaju slijed predstave, te ne djeluju patetiÄno – sve u svemu, nikome ne kvare raspoloženje, ni dojam. Iznimno bitan element komedije je, naravno, kajkavski dijalekt, koji je u izvedbi ove glumaÄke postave komiÄan sam po sebi, bez obzira na kontekst predstave, a osobito kad u drugom dijelu isti doÄ‘e u sukob s dalmatinskim govorom neobiÄnih doÅ¡ljaka s mora. MeÄ‘usobno Äudno gledanje i popriliÄno nerazumijevanje juga i sjevera nije niÅ¡ta revolucionarno novo, ali, nazovite me priprostom, meni redovito bude smijeÅ¡no. Osobito kad kapetan duge plovidbe kaže ’skužajte Å¡to vas inkomodamo’, Podravci zinu k’o Å¡tuke, a netko iz pozadine prokomentira kak’ ‘ovi MaÄ‘ari nekak Äudno zglediju’. Jaz izmeÄ‘u kopna i mora dubok je kao to isto more, ali likovi ove Å¡aÅ¡ave predstave odluÄni su premostiti ga, pa makar bedastoćama poput puÅ¡tanja vode iz slavine u svrhu imitacije morskih valova.
Glumci su svoj posao odradili Å¡to dobro, Å¡to odliÄno, a moj favorit je Jasna Palić Picukarić, do neprepoznatljivosti zamaskirana u prpoÅ¡nu susjedu Žofu. Kad s poÅ¡tarom u kukuruzu ugovara Å¡verc pilića, pa na njegova hofiranja svaki put tobože sramežljivo kaže ‘Vrag jedan poÅ¡tarski…’, a zatim doda ‘…zgodni…’, jednostavno je neodoljiva.
Sve u svemu, ako uživate u gruntovÄanskom humoru, dajte si truda i skoÄite do Komedije na Cigle Sv. Elizabete u nekom od termina prikazivanja u sljedećem mjesecu - 17., 18. ili 21. listopada - neće vam biti žao.
Učitavam...
Jedan komentar to “Cigle Svete Elizabete”
Zanimljiv prikaz jedne, rekao bih, zanimljive predstave. Bas mi je drago procitati da se moze pogledati i nesto sto nije pretenciozno preglumljivanje. A ako nece Komedija - tko bi drugi i mogao …
I drago mi je za Jasnu. Slatka cura. Do sada sam je uspio vidjeti samo par puta u nekim preglumljivanim izvedbama najavljivacice/voditeljice, pa mi je bas zao da ovu predstavu necu moci pogledati …