TURIZAM I RENESANSA August 3, 2006
Ugostiteljstvo se u naÅ¡im krajevima doživljava kao djelatnost u kojoj je najvažnije zaraditi Å¡to viÅ¡e uz minimum potroÅ¡enog truda. Zato domaćini ponekad Äude kad im doÄ‘e malo turista, ali nije problem u tome Å¡to ih nema, ne moraju oni ni dolaziti, dovoljno je da novac poÅ¡alju poÅ¡tom.
Nisam ljubitelj turizma kao takv
og, kad negdje odem viÅ¡e volim da me zovu putnikom, posjetiteljem ili gostom. RijeÄ turizam podsjeća me na neÅ¡to organizirano i proraÄunato, na neÅ¡to Äemu je cilj izvući novac od nekoga koga ne smatrate osobito pametnim. Ne volim kad me na silu vode na razgledavanja grada, ne volim kupovati suvenire, ali obiÄno moram, jer tako je red.
Ukratko, ne volim turizam, ali volim biti domaćin dragim gostima, a volim biti i gost dobra domaćina.

Ivor je dobar domaćin, BraÄ je lijep otok, a
njegova konoba «Turanj» jedno je posebno mjesto. Kao prvo, nije je baÅ¡ previÅ¡e lako naći, Äime
gazda vjerojatno nije zadovoljan, ali meni se to sviÄ‘a. Za posebne užitke valja se potruditi. Prva stvar koja mi je upala u uho (u životu prvo sluÅ¡am, pa gledam) bilo je to da je muzika glasna baÅ¡ toliko koliko treba, da se pjesme, dobro odabrane, Äuju ali da se Äuju i zrikavci. A bez zrikavaca…
I oÄi imaju razloga za užitak – oko konobe u kamenu, kakva konoba i treba biti, nalaze se vinogradi, masline i treÅ¡nje, i dva terena za balote, tako da se Äetvorka koja se sastojala od Marka, pjesnika i poslovoÄ‘e, smederevsko-beogradskog multiumjetnika Tobića, mog brata i mene, te veÄeri, noći i jutra prvi put okuÅ¡ala u toj plemenitoj vjeÅ¡tini.
Za divno Äudo, te veÄeri nikome nije zvonio mobitel, u blizini nisu prolazili automobili i jedini umjetni zvuk bila je muzika, a ona je bila baÅ¡ kakva treba biti na takvom mjestu… A sad je krajnji Äas da neÅ¡to napiÅ¡em o hrani. Predjela su krenula mariniranim gavunima i inćunima, nastavila kozicama u salati sa sitno sjeckanim rajÄicama, lukom i kaparama, suÅ¡enom tunom, ovÄjim sirom, carpacciom od tune, a zavrÅ¡ila paÅ¡tom s tunom, finog ljutkastog okusa. Apsolutna sva hrana koju smo te veÄeri jeli potjeÄe s otoka ili mora neposredno oko njega.
Tada je doÅ¡lo vrijeme za predah od hrane, pa smo se bacili na balote. Budući da smo sva Äetvorica bistri ljudi, intelektualci, brzo smo shvatili pravila te plemenite igre. Igrasmo tako neko vrijeme, dok se domaći nisu pogledali Å¡to radimo i lijepo nam objasnili da se nakon bacanja strane mijenjaju Å¡to nam je znatno olakÅ¡alo posao, budući, da nismo morali stalno trÄati tamo-vamo da bi vratili balote na mjesto.
Teren je bio neravan, pa je važan faktor bila sreća, koja je bila na strani protivnika, te su oni vodili prije prekida koji je uslijedio da bismo kušali glavni dio objeda…

…koji se sastojao od orade na žaru, fileta tune s pancetom, liganja na žaru, krumpira i blitve. S takvim jelima kruh se ne jede, nego tek kad završiš pojedeš komadić kruha koji ti vrati sve okuse hrane koju si pojeo.
Ivor je zavrÅ¡io PBF i ludi je kuhar, pa u svako jelo stavi neÅ¡to Å¡to mu promijeni okus, neÅ¡to sitno, ali važno, te Äovjek ima osjećaj da, iako je i prije jeo većinu jela iz te veÄeri, nikada nije zapravo jeo neÅ¡to takvo.
Zaboravih spomenuti vina: oba su bila iz vinograda pored kojih smo sjedili, bijelo je bilo zericu bolje, složili smo se, ali pilo se crno, pitko kao mlijeko, ali nimalo bezopasno. Sljedeće jutro potvrdilo je sud o vinu – osim mene, svi popiÅ¡e popriliÄnu koliÄinu, ali glave su bile bistre i bezbolne, jedino Å¡to ih je pomalo mutilo bila je neprospavana noć.
Nakon svega slijedio je mali odmor pa rožata, slatka, meka i lagana, kao da je nema, koja je, kako je rekao Mili, spojila sve okuse. Nakon toga nastavak balota. Približili smo se protivniÄkim paru na 12:13, ali onda ponovno nalet sreće i mi ostadosmo na 12. Sljedeći put nećemo im puÅ¡tati.
Razgovaramo s Ivorom i Milim. Konoba je Ivoru davni san i ove ga je godine napokon ostvario. Vidi se ljubav i trud, talent, ali vidi se da se Äovjek i Å¡kolovao za proizvodnju hrane. Priznajem da nisam struÄan za proizvodnju hrane, ali potroÅ¡nja mi odliÄno ide.

Ostali smo do jutra, izmjenjivali se spavajući, sve dok nije doÅ¡ao Äas da se krene na trajekt u 6,30. Potrudili smo se dobro zapamtiti put, vidjet ćemo ponovno ovo mjesto, a i ono će vidjeti nas.
Dakle, krenite od Supetra ka Nerežišću, pa kad stignete do vrha uzbrdice koja se spušta prema Bolu skrenite desno na makadam, vidjet ćete putokaz za konobu «Žiža», ali to nije tamo gdje vas vodim, produžite još malo i stići ćete do «Turnja».
NAPOMENA: Ovo nije reklama, veÄeru smo platili na licu mjesta, toÄno dvostruko viÅ¡e nego za mijeÅ¡ano meso u Trogiru dan prije, a koliÄina hrane koji smo pojeli u konobi bila je trostruka veća. Razlika u kvaliteti, nemjerljiva.
(Gawrun, uz pomoć brata)
Učitavam...
8 komentara to “TURIZAM I RENESANSA”
jeste tako je bilo… a i viÅ¡e od toga… a o tome ću ja jednog dana kad se vratim sa ovega jadranskoga putovanja…
ako se vratiÅ¡, ako se vratiÅ¡… Äudne se stvari dogaÄ‘aju na cesti prema jugu
vodite me sa sobom. u prtljazniku.
debeli, ti si ustvari mrÅ¡av prema ovom tvom privatnom prehrambenoturistiÄkom kanconjeru:)))
Gawrune, kapa dolje, uživala sam u svakom slovcu. I zapamtila opis puta.
Ovakvi me zapisi Äine sretnom, vjerujem da ipak ima nade za naÅ¡u gastronomiju koliko god se ona većma prostituira kroz sezonu. Hvala za prikaz, rado bih posjetila to mjesto i okusila sve delicije koje si tako detaljno opisao.
a zna Äovek Å¡ta valja
uopće ne sumnjam da je ivor pravi domaćin…dugo ga nisam vidila ali pozdravljam ga…ko zna, možda jednoga dana i doletim do te konobice…