Samo noć nakon što su pokopane 4 žrtve iz teške prometne nesreće u tunelu Ledenik (u kojemu je osobni automobil naprosto skašen između dva kamiona, čemu smo svi mogli svjedočiti posredstvom video-nadzora službe održavanja tunela) – u splitski striptiz-klub ´Pasha´ ušetava zanimljiva trojka (opet kamera video-nadzora).

U petak 4.8og u 4.30h ujutro u ´Pashu´ zajedno ulaze Jakša Michieli-Tomić - suvlasnik tvrtke CTK i tegljača koji je u Ledeniku skrivio nesreću, Robert Pešutić - sudac Općinskog suda u Splitu (sudac i u slučaju Đapićevog lažnog magisterija, kada je pustio da spis ode u zastaru, a osim toga brat suca Pešutića član je lokalnog - HSPa), te Marin Žunić - sudski vještak za cestovni promet.

Dakle trojka koja je izravno upletena u slučaj koji, kako se čini – do suda uopće neće ni stići (zbog zakonskog propusta, snimku hrvatskih cesta policija za sada ne može koristiti kao dokaz, plus što kamion nije vještačen).
Trojka koja se ni po kojem pravilu, bilo pravnom bilo moralnom, ne bi smjela sastati igdje osim na sudu. Ali tko za pravila u Hrvatskoj pita. Samo na temelju njihova vansudskog veselog druženja u ´pravnijoj´ bi državi dvojica državnih službenika dobila - automatski otkaz. Ali Hrvatska ´pravnija´ država nije.

Nakon par popijenih pića u društvu razgolićenih djevojaka, J.M-T. podmiruje svoj račun od 4000 kuna i izlazi van, dok sudski dvojac Pešutić i Žunić ostaju i naručuju nova pića, no oni svoj račun od 11 370 kuna odbijaju podmiriti – na što voditelj poslovanja ´Pashe´ poziva policiju (zahvaljujući čemu za cijeli događaj i znamo).

Ako ste na tren pomislili da ovoj slici nedostaje još samo Tony Soprano pa da sve skupa počne nalikovati kakvom mafijaškom filmu, niste daleko od istine. U zemlji u kojoj ministrica pravosuđa Lovrin osobno otvara striptiz-barove i u tome ne vidi ništa spornoga, od njoj direktno podređenih možemo očekivati samo da slijede šefičin svijetli primjer i da posao manje-više (ne)savjesno ne obavljaju na sudovima - već upravo u strip-barovima i sličnim opskurnim mjestima, uz kulise razgolićenih sisa i guzica, whiskeya i šampanjca, narodnjaka, zlatnih lanaca, pištoljčina i izbacivača.

Što o veselom druženju zatečene trojke misli rodbina poginulih iz Lekenika - ne znamo. Kako žele (i žele li uopće) komentirati činjenicu da za ubojstvo njihovih najmilijih vjerojatno nitko nikada neće odgovarati – ne znamo ni to, ali evo kako događaj u ´Pashi´ komentiraju njegovi sudionici:

Michieli-Tomić: ´Zadržali smo se dugo u jednom restoranu analizirajući protekli tjedan, a onda sam Žunića i njegova prijatelja suca Pešutića, kojega smo tamo sreli, prebacio do kluba Pasha, gdje sam ih počastio jednom turom i potom otišao kući.´

(što ti njih imaš častit´?)

Pešutić: ´Ponašanje osoblja u klubu Pasha je velika sramota za turistički imidž Splita. Bili smo tamo najviše sat i 15min, nakon čega nam je konobar donio račun od 11 tisuća kuna. No, ja sam popio samo dvije male bavarije, a cura koja je sjela do mene dva soka. Kada je htjela naručiti šampanjac, ja sam to odbio, no Žunića su okružile djevojke i nastojale iskoristiti što je bio pripit. Nisam ga htio ostaviti samog jer sam se bojao da će ga još više iskoristiti. Nikako za stol nije moglo doći više od tri šampanjca, a oni su rekli da ih je bilo šest. Konobar ni jednom nije donio račun za stol, a onaj koji su donijeli na kraju bio je bez ikakve specifikacije. Razmislit ću o podnošenju kaznene prijave. Žao mi je što sam išao u Pashu jer inače zbog svog položaja ne idem na takva mjesta.´

(puno gora sramota za turistički imidž Splita su korumpirani suci, nego pohlepni ugostitelji, a što se položaja tiče – da ih znaš ne bi u strip-bar ni išao)

Žunić: ´Tamo smo popili još samo dvije ture pića i počastili cure koje su naručivale, no mi nismo znali ni koja su to pića ni kolika im je cijena. Osjećam se prevareno.´

(poginuli suosjećaju s tobom)

Opljačkanu trojku kao što vidimo, brinu velike brige. Oni se, po riječima Michieli-Tomića, brinu o analizama poslova (koji su to zajednički poslovi privatniku, sucu i sudskom vještaku u četiri ure ujutro u striptiz-baru i uključuju li ti poslovi i 4 ljudska života?).
A po Pešutiću se brinu još i za turistički imidž Hrvatske, za problem alkoholizma (tako pažljivo od njega da se brine za kolegu), za nerealni porast cijena prehrambenih proizvoda (strašno šta taj šampanj košta), za vlastiti položaj (ma nemoj mi reć´), za porezni sustav (račun bez specifikacija, zamislite), za puno toga ozbiljnoga.
Pa nije ni čudo da opterećeni svim tim strašnim problemima ne vide nikakav problem, nikakav sukob interesa, nikakvu moralnu dvojbu u svome zajedničkom plandovanju, već je jedini problem koji ih kinji - previsoki račun.

Iako gospoda nisu balavci i sigurno znaju što ih na takvim mjestima očekuje i sigurno znaju koja je cijena tog (kako je ministrica Lovrin rekla) visokog turizma – gospoda sada glume naivce. Gospodi je cijena računa za piće bila previsoka. A koji bi to račun, po gospodi, bio dovoljno mali i prihvatljiv za njihov džep? Koju bi to oni cijenu bili spremni platiti? 4 ljudska života?
Da, upravo tako – cijenu 4 ljudska života.

I neka vas ne zavara mjesto događaja, ono je samo nebeskim smislom za humor (i ironiju) ispao striptiz-bar, ali isto tako se ovo moglo odviti i bilo gdje drugdje u Hrvatskoj (recimo na… štajaznam… Mirogoju. zvuči poznato?) - bi li zato bilo manje skandalozno?
Vjerujte mi, nebesa su s razlogom striptiz hrvatskog pravosuđa smjestili tamo gdje mu je i mjesto.

Kako je ono ´sudski vještak´ Žunić rekao – Osjećam se prevareno?

Da narode hrvatski, s obzirom tko ti i kako pravdu kroji, i osjećaj se prevareno.

hr.digg|glasuj