Striptiz hrvatskog pravosuđa
August 6, 2006
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Hrvatska Post je dosada pročitan 7330 puta.
Tagovi: Hrvatska, hrvatsko pravosuÄ‘e, JakÅ¡a Michieli Tomić, Lovrin, Marin Žunić, ministrica PravosuÄ‘a, Pasha, prometna nesreća, raÄun za piće, Robert PeÅ¡utić, striptiz klub, sudac, Tony Soprano, tunel Ledenik, Äapić
Samo noć nakon Å¡to su pokopane 4 žrtve iz teÅ¡ke prometne nesreće u tunelu Ledenik (u kojemu je osobni automobil naprosto skaÅ¡en izmeÄ‘u dva kamiona, Äemu smo svi mogli svjedoÄiti posredstvom video-nadzora službe održavanja tunela) – u splitski striptiz-klub ´Pasha´ uÅ¡etava zanimljiva trojka (opet kamera video-nadzora).
U petak 4.8og u 4.30h ujutro u ´Pashu´ zajedno ulaze JakÅ¡a Michieli-Tomić - suvlasnik tvrtke CTK i tegljaÄa koji je u Ledeniku skrivio nesreću, Robert PeÅ¡utić - sudac Općinskog suda u Splitu (sudac i u sluÄaju Äapićevog lažnog magisterija, kada je pustio da spis ode u zastaru, a osim toga brat suca PeÅ¡utića Älan je lokalnog - HSPa), te Marin Žunić - sudski vjeÅ¡tak za cestovni promet.
Dakle trojka koja je izravno upletena u sluÄaj koji, kako se Äini – do suda uopće neće ni stići (zbog zakonskog propusta, snimku hrvatskih cesta policija za sada ne može koristiti kao dokaz, plus Å¡to kamion nije vjeÅ¡taÄen).
Trojka koja se ni po kojem pravilu, bilo pravnom bilo moralnom, ne bi smjela sastati igdje osim na sudu. Ali tko za pravila u Hrvatskoj pita. Samo na temelju njihova vansudskog veselog druženja u ´pravnijoj´ bi državi dvojica državnih službenika dobila - automatski otkaz. Ali Hrvatska ´pravnija´ država nije.
Nakon par popijenih pića u druÅ¡tvu razgolićenih djevojaka, J.M-T. podmiruje svoj raÄun od 4000 kuna i izlazi van, dok sudski dvojac PeÅ¡utić i Žunić ostaju i naruÄuju nova pića, no oni svoj raÄun od 11 370 kuna odbijaju podmiriti – na Å¡to voditelj poslovanja ´Pashe´ poziva policiju (zahvaljujući Äemu za cijeli dogaÄ‘aj i znamo).
Ako ste na tren pomislili da ovoj slici nedostaje joÅ¡ samo Tony Soprano pa da sve skupa poÄne nalikovati kakvom mafijaÅ¡kom filmu, niste daleko od istine. U zemlji u kojoj ministrica pravosuÄ‘a Lovrin osobno otvara striptiz-barove i u tome ne vidi niÅ¡ta spornoga, od njoj direktno podreÄ‘enih možemo oÄekivati samo da slijede Å¡efiÄin svijetli primjer i da posao manje-viÅ¡e (ne)savjesno ne obavljaju na sudovima - već upravo u strip-barovima i sliÄnim opskurnim mjestima, uz kulise razgolićenih sisa i guzica, whiskeya i Å¡ampanjca, narodnjaka, zlatnih lanaca, piÅ¡toljÄina i izbacivaÄa.
Å to o veselom druženju zateÄene trojke misli rodbina poginulih iz Lekenika - ne znamo. Kako žele (i žele li uopće) komentirati Äinjenicu da za ubojstvo njihovih najmilijih vjerojatno nitko nikada neće odgovarati – ne znamo ni to, ali evo kako dogaÄ‘aj u ´Pashi´ komentiraju njegovi sudionici:
Michieli-Tomić: ´Zadržali smo se dugo u jednom restoranu analizirajući protekli tjedan, a onda sam Žunića i njegova prijatelja suca PeÅ¡utića, kojega smo tamo sreli, prebacio do kluba Pasha, gdje sam ih poÄastio jednom turom i potom otiÅ¡ao kući.´
(Å¡to ti njih imaÅ¡ Äastit´?)
PeÅ¡utić: ´PonaÅ¡anje osoblja u klubu Pasha je velika sramota za turistiÄki imidž Splita. Bili smo tamo najviÅ¡e sat i 15min, nakon Äega nam je konobar donio raÄun od 11 tisuća kuna. No, ja sam popio samo dvije male bavarije, a cura koja je sjela do mene dva soka. Kada je htjela naruÄiti Å¡ampanjac, ja sam to odbio, no Žunića su okružile djevojke i nastojale iskoristiti Å¡to je bio pripit. Nisam ga htio ostaviti samog jer sam se bojao da će ga joÅ¡ viÅ¡e iskoristiti. Nikako za stol nije moglo doći viÅ¡e od tri Å¡ampanjca, a oni su rekli da ih je bilo Å¡est. Konobar ni jednom nije donio raÄun za stol, a onaj koji su donijeli na kraju bio je bez ikakve specifikacije. Razmislit ću o podnoÅ¡enju kaznene prijave. Žao mi je Å¡to sam iÅ¡ao u Pashu jer inaÄe zbog svog položaja ne idem na takva mjesta.´
(puno gora sramota za turistiÄki imidž Splita su korumpirani suci, nego pohlepni ugostitelji, a Å¡to se položaja tiÄe – da ih znaÅ¡ ne bi u strip-bar ni iÅ¡ao)
Žunić: ´Tamo smo popili joÅ¡ samo dvije ture pića i poÄastili cure koje su naruÄivale, no mi nismo znali ni koja su to pića ni kolika im je cijena. Osjećam se prevareno.´
(poginuli suosjećaju s tobom)
OpljaÄkanu trojku kao Å¡to vidimo, brinu velike brige. Oni se, po rijeÄima Michieli-Tomića, brinu o analizama poslova (koji su to zajedniÄki poslovi privatniku, sucu i sudskom vjeÅ¡taku u Äetiri ure ujutro u striptiz-baru i ukljuÄuju li ti poslovi i 4 ljudska života?).
A po PeÅ¡utiću se brinu joÅ¡ i za turistiÄki imidž Hrvatske, za problem alkoholizma (tako pažljivo od njega da se brine za kolegu), za nerealni porast cijena prehrambenih proizvoda (straÅ¡no Å¡ta taj Å¡ampanj koÅ¡ta), za vlastiti položaj (ma nemoj mi reć´), za porezni sustav (raÄun bez specifikacija, zamislite), za puno toga ozbiljnoga.
Pa nije ni Äudo da opterećeni svim tim straÅ¡nim problemima ne vide nikakav problem, nikakav sukob interesa, nikakvu moralnu dvojbu u svome zajedniÄkom plandovanju, već je jedini problem koji ih kinji - previsoki raÄun.
Iako gospoda nisu balavci i sigurno znaju Å¡to ih na takvim mjestima oÄekuje i sigurno znaju koja je cijena tog (kako je ministrica Lovrin rekla) visokog turizma – gospoda sada glume naivce. Gospodi je cijena raÄuna za piće bila previsoka. A koji bi to raÄun, po gospodi, bio dovoljno mali i prihvatljiv za njihov džep? Koju bi to oni cijenu bili spremni platiti? 4 ljudska života?
Da, upravo tako – cijenu 4 ljudska života.
I neka vas ne zavara mjesto dogaÄ‘aja, ono je samo nebeskim smislom za humor (i ironiju) ispao striptiz-bar, ali isto tako se ovo moglo odviti i bilo gdje drugdje u Hrvatskoj (recimo na… Å¡tajaznam… Mirogoju. zvuÄi poznato?) - bi li zato bilo manje skandalozno?
Vjerujte mi, nebesa su s razlogom striptiz hrvatskog pravosuđa smjestili tamo gdje mu je i mjesto.
Kako je ono ´sudski vještak´ Žunić rekao – Osjećam se prevareno?
Da narode hrvatski, s obzirom tko ti i kako pravdu kroji, i osjećaj se prevareno.
PriÄa o jamstvu, ugradnji plina i popravcima
August 5, 2006
Sudionici: ja, moj Fiat Stilo i Fiatov ovlašteni servis Autocommerce u Rijeci.
U auto mi je od proljeća ugraÄ‘en plin. Jamstvo za auto je trebalo redovno vrijediti do 31.07. i bilo je mudro Äekati istek tog vremena za njegovu ugradnju, no kako s autom nikad nije bilo frke, a svako Äekanje je bilo veoma skupo (zbog dvostruko većeg troÅ¡ka vožnje na benzin s novim cijenama), odluÄili smo ga ugraditi par mjeseci ranije. Ugradnja plina ima za posljedicu gubitak jamstva zato Å¡to u općim uvjetima jamstva stoji da se ono gubi ukoliko se ugraÄ‘uju neoriginalni rezervni dijelovi ili ukoliko je auto servisirano izvan službene servisne mreže, a da bi se plin ugradio, napravljeno je i jedno i drugo. Moram reći da sam Äuo za sluÄajeve da su ljudi zbog samostalne ugradnje audio sustava gubili kompletno jamstvo na auto, pa nisam imao iluzije da će moje biti saÄuvano nakon Å¡to je ugraÄ‘en plin.
I sad, kako to već biva, prije dva tjedna, znaÄi par dana prije redovnog isteka jamstva, upalio sam ujutro auto i shvatio da radi na tri cilindra. Kako sam bio samo kilometar-dva udaljen od servisa, paniÄno sam odvezao auto tamo. Odmah su me primili iako nisam imao zakazano. Dok sam Äekao, glavom su mi se vrtjeli crni scenariji o havariji motora. Nakon deset-petnaest minuta Äekanja, serviser koji je primio auto je Å¡utke proÅ¡ao pokraj mene, neÅ¡to rekao službenici na prijemnom, uzeo jednu kutijicu s police i ponovno izaÅ¡ao. Nakon joÅ¡ 10-ak minuta, vratio se je i dao mi kljuÄ.
«Možete ići. Jedna od Äetiri bobine nije radila pa sam je zamijenio i sad je sve ok.»
«Šta da, samo to? :-) Što sam dužan?»
«Ništa, to pokriva jamstvo.»
Bio sam jako zadovoljan. Svi mi znamo da struÄno ugraÄ‘en plin s kvalitetnim komponentama može samo produžiti vijek trajanja motora i nema pravih razloga za ukidanje jamstva, no to većinu automobilskih kuća ne spreÄava da ga svejedno ukinu jednostavno zato Å¡to to po uvjetima jamstva mogu.
Drugi dan sam s autom bio u Italiji i pomalo je Äudno radio. Na momente je znao zatrokirati, a i pri jednom paljenju je startao na tri cilindra da bi nakon par sekundi rada proradio na sva Äetiri. Mislio sam ići na servis, ali par dana jednostavno nisam stigao. Kad ono 5 dana kasnije, zadnjeg dana redovnog jamstvenog roka, zvoni mobitel.
«Halo, zovemo vas iz Autocommerca. Možete li skoknuti do nas, moramo vam još nešto promijeniti.»
«Mogu, zapravo sam baÅ¡ i mislio doći jer auto neÅ¡to Äudno radi, ali nisam stigao.»
«Ok, dođite kad stignete pa ćemo pogledati.»
Iskreno, malo sam pomijeÅ¡ao datume i mislio sam da je jamstvo već isteklo (Å¡to ionako nije previÅ¡e bitno jer me mogu kaÄiti i zbog ugradnje plina) i da su to ustanovili kad su uvodili popravak u kompjutersku evidenciju pa sada žele da ga ipak doÄ‘em platiti. RazmiÅ¡ljao sam o dva moguća scenarija. Prvo, kad doÄ‘em tamo, reći će mi da je doÅ¡lo do greÅ¡ke i da ipak moram platiti promjenu bobine. Zvali su me tamo jer kad bi mi to rekli telefonom, veće su Å¡anse da ću ih otpiliti i jednostavno promijeniti servisera. Ili drugo, da bi prikrili svoju greÅ¡ku i izbjegli eventualnu scenu, iscenirati će nekakav popravak i ustanoviti da ovog puta ipak moram platiti, a pritom mi fino naplatiti proÅ¡li.
Oba scenarija su bila nepotrebna, mogli su me jednostavno zvati i reći o Äemu se radi i ja bih fino doÅ¡ao i platio Å¡to moram. Nije mi cilj bez veze stvarati probleme servisu i ako ne mogu troÅ¡ak opravdati jamstvom, bio sam ga spreman pokriti. No, oni to nisu mogli znati, a ima svakakvih ljudi pa me ne bi Äudilo da su oprezni.
I tako, doÄ‘em u Autocommerce i žena mi objasni kako su kasnijim uvidom u dokumentaciju uvidjeli kako joÅ¡ neÅ¡to treba promijeniti. «Da, da, scenarij drugi», pomislio sam. Ostavio sam im auto i pustio ih da igraju svoju igru. Nekih Äetrdesetpet minuta kasnije, doÅ¡ao sam nazad i mehaniÄar mi ponovno pruža kljuÄ.
«Što je bilo?», upitam.
«Kad smo neki dan mijenjali bobinu, kompjuterski smo testirali sustav. Te papire smo potom poslali u centralu u Zagreb. Tamo su ih prouÄili i zakljuÄili da postoje neispravnosti u radu te nam naložili da vas pozovemo i zamijenimo i preostale tri bobine. Tako smo i uÄinili. Rezultati novog testa su vam na sjedalu.»
«E sjajno, Äinilo mi se da auto ne radi kako treba, a jednom mi je i upalio na tri cilindra pa potom proradio kako treba.»
«Da, to je zbog toga, sad bi trebalo sve biti u redu. Ako ne bude, javite nam se.»
«Dobro, hvala. Jesam li što dužan?»
«Ne, ne, to sve pokriva jamstvo.»
Na sve to imam za reći: svaka Äast Autocommercu. Neki će možda reći da su samo poÅ¡teno radili svoj posao i da im zbog toga ne treba dizati spomenik. Da, no živimo u zemlji u kojoj to Äesto nije tako, a uostalom, da su htjeli, imali su opravdanje za postupiti drugaÄije i naplatiti mi svaku kunu za dijelove i rad, a da se uopće ne bih imao pravo buniti. Da i ne govorimo o tome da su me sami zvali na dodatni besplatni popravak. Ovako su pak dobili jednu priliÄno zadovoljnu muÅ¡teriju.
Srećom, ova priÄa nije ni sliÄna Dritovoj u Hgspotu.
TURIZAM I RENESANSA
August 3, 2006
Ugostiteljstvo se u naÅ¡im krajevima doživljava kao djelatnost u kojoj je najvažnije zaraditi Å¡to viÅ¡e uz minimum potroÅ¡enog truda. Zato domaćini ponekad Äude kad im doÄ‘e malo turista, ali nije problem u tome Å¡to ih nema, ne moraju oni ni dolaziti, dovoljno je da novac poÅ¡alju poÅ¡tom.
Nisam ljubitelj turizma kao takv
og, kad negdje odem viÅ¡e volim da me zovu putnikom, posjetiteljem ili gostom. RijeÄ turizam podsjeća me na neÅ¡to organizirano i proraÄunato, na neÅ¡to Äemu je cilj izvući novac od nekoga koga ne smatrate osobito pametnim. Ne volim kad me na silu vode na razgledavanja grada, ne volim kupovati suvenire, ali obiÄno moram, jer tako je red.
Ukratko, ne volim turizam, ali volim biti domaćin dragim gostima, a volim biti i gost dobra domaćina.
Ivor je dobar domaćin, BraÄ je lijep otok, a
njegova konoba «Turanj» jedno je posebno mjesto. Kao prvo, nije je baÅ¡ previÅ¡e lako naći, Äime
gazda vjerojatno nije zadovoljan, ali meni se to sviÄ‘a. Za posebne užitke valja se potruditi. Prva stvar koja mi je upala u uho (u životu prvo sluÅ¡am, pa gledam) bilo je to da je muzika glasna baÅ¡ toliko koliko treba, da se pjesme, dobro odabrane, Äuju ali da se Äuju i zrikavci. A bez zrikavaca…
I oÄi imaju razloga za užitak – oko konobe u kamenu, kakva konoba i treba biti, nalaze se vinogradi, masline i treÅ¡nje, i dva terena za balote, tako da se Äetvorka koja se sastojala od Marka, pjesnika i poslovoÄ‘e, smederevsko-beogradskog multiumjetnika Tobića, mog brata i mene, te veÄeri, noći i jutra prvi put okuÅ¡ala u toj plemenitoj vjeÅ¡tini.
Za divno Äudo, te veÄeri nikome nije zvonio mobitel, u blizini nisu prolazili automobili i jedini umjetni zvuk bila je muzika, a ona je bila baÅ¡ kakva treba biti na takvom mjestu… A sad je krajnji Äas da neÅ¡to napiÅ¡em o hrani. Predjela su krenula mariniranim gavunima i inćunima, nastavila kozicama u salati sa sitno sjeckanim rajÄicama, lukom i kaparama, suÅ¡enom tunom, ovÄjim sirom, carpacciom od tune, a zavrÅ¡ila paÅ¡tom s tunom, finog ljutkastog okusa. Apsolutna sva hrana koju smo te veÄeri jeli potjeÄe s otoka ili mora neposredno oko njega.
Tada je doÅ¡lo vrijeme za predah od hrane, pa smo se bacili na balote. Budući da smo sva Äetvorica bistri ljudi, intelektualci, brzo smo shvatili pravila te plemenite igre. Igrasmo tako neko vrijeme, dok se domaći nisu pogledali Å¡to radimo i lijepo nam objasnili da se nakon bacanja strane mijenjaju Å¡to nam je znatno olakÅ¡alo posao, budući, da nismo morali stalno trÄati tamo-vamo da bi vratili balote na mjesto.
Teren je bio neravan, pa je važan faktor bila sreća, koja je bila na strani protivnika, te su oni vodili prije prekida koji je uslijedio da bismo kušali glavni dio objeda…
…koji se sastojao od orade na žaru, fileta tune s pancetom, liganja na žaru, krumpira i blitve. S takvim jelima kruh se ne jede, nego tek kad završiš pojedeš komadić kruha koji ti vrati sve okuse hrane koju si pojeo.
Ivor je zavrÅ¡io PBF i ludi je kuhar, pa u svako jelo stavi neÅ¡to Å¡to mu promijeni okus, neÅ¡to sitno, ali važno, te Äovjek ima osjećaj da, iako je i prije jeo većinu jela iz te veÄeri, nikada nije zapravo jeo neÅ¡to takvo.
Zaboravih spomenuti vina: oba su bila iz vinograda pored kojih smo sjedili, bijelo je bilo zericu bolje, složili smo se, ali pilo se crno, pitko kao mlijeko, ali nimalo bezopasno. Sljedeće jutro potvrdilo je sud o vinu – osim mene, svi popiÅ¡e popriliÄnu koliÄinu, ali glave su bile bistre i bezbolne, jedino Å¡to ih je pomalo mutilo bila je neprospavana noć.
Nakon svega slijedio je mali odmor pa rožata, slatka, meka i lagana, kao da je nema, koja je, kako je rekao Mili, spojila sve okuse. Nakon toga nastavak balota. Približili smo se protivniÄkim paru na 12:13, ali onda ponovno nalet sreće i mi ostadosmo na 12. Sljedeći put nećemo im puÅ¡tati.
Razgovaramo s Ivorom i Milim. Konoba je Ivoru davni san i ove ga je godine napokon ostvario. Vidi se ljubav i trud, talent, ali vidi se da se Äovjek i Å¡kolovao za proizvodnju hrane. Priznajem da nisam struÄan za proizvodnju hrane, ali potroÅ¡nja mi odliÄno ide.
Ostali smo do jutra, izmjenjivali se spavajući, sve dok nije doÅ¡ao Äas da se krene na trajekt u 6,30. Potrudili smo se dobro zapamtiti put, vidjet ćemo ponovno ovo mjesto, a i ono će vidjeti nas.
Dakle, krenite od Supetra ka Nerežišću, pa kad stignete do vrha uzbrdice koja se spušta prema Bolu skrenite desno na makadam, vidjet ćete putokaz za konobu «Žiža», ali to nije tamo gdje vas vodim, produžite još malo i stići ćete do «Turnja».
NAPOMENA: Ovo nije reklama, veÄeru smo platili na licu mjesta, toÄno dvostruko viÅ¡e nego za mijeÅ¡ano meso u Trogiru dan prije, a koliÄina hrane koji smo pojeli u konobi bila je trostruka veća. Razlika u kvaliteti, nemjerljiva.
(Gawrun, uz pomoć brata)
Kako si mogao?
August 3, 2006
Ako imate psa - proÄitajte ovu priÄu…
Ako ste imali psa - proÄitajte ovu priÄu…
Ako želite imati psa - proÄitajte ovu priÄu…
Napisao Jim Willis, 2001.
Kad sam bila Å¡tene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoÄ beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uniÅ¡tenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila “zloÄesta”, prijetio si mi prstom i pitao si me “Kako si mogla?” - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leÄ‘a te ÄeÅ¡kao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je neÅ¡to duže nego Å¡to se oÄekivalo, jer si ti bio straÅ¡no zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam sluÅ¡ao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savrÅ¡eniji nego Å¡to jest. IÅ¡li smo u dugaÄke Å¡etnje i trÄali po parku, vozili se autom, iÅ¡li na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je “sladoled Å¡tetan za pse”, kako si ti to rekao), ljeÅ¡karila beskrajno dugo na suncu, Äekajući kraj dana i trenutak kad ćeÅ¡ doći kući.
Polako, poÄeo si sve viÅ¡e vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a viÅ¡e vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo Äekala, tjeÅ¡ila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razoÄarao, nikada nisam prigovarala tvojim loÅ¡im odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila “ljubitelj pasa” - ipak sam je srdaÄno primila u naÅ¡ dom, pokuÅ¡ala joj pokazati da je volim i sluÅ¡ala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su doÅ¡le ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam oÄarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam “zatoÄenik ljubavi”.
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uÅ¡i i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. UÅ¡uljala bih se u njihove krevete i sluÅ¡ala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iÅ¡Äekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvoriÅ¡tu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaÅ¡ li psa, vadio bi moju sliku iz novÄanika i priÄao priÄe o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon Äega bi nastojao promijenili temu. Od “tvog psa” postala sam “samo pas”, a ti si mi zamjerao sav novac koji se troÅ¡io na mene.
Sada imaÅ¡ priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju “obitelj”, ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuÄ‘ena kad smo krenuli autom, ali uzbuÄ‘enje je splasnulo kad smo doÅ¡li do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i maÄke, na strah i beznaÄ‘e. Ispunio si sve obrasce i rekao “znam da ćete joj pronaći krasan dom”. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su Å¡anse za sredovjeÄnog psa, Äak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo “Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!” A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poÅ¡tovanju prema svemu Å¡to je živo. PotapÅ¡ao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oÄi, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoÅ¡tovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon Å¡to si otiÅ¡ao, dvije ljubazne gospoÄ‘e rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeÅ¡ se preseliti, ali nisi uÄinio niÅ¡ta da mi pronaÄ‘eÅ¡ drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se “Kako je mogao?” U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuÅ¡taju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko proÅ¡ao pored mog kaveza, ja sam potrÄala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san… ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću Å¡tenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svaÄiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i Äekala. ÄŒula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, poÄeÅ¡kala po uÅ¡ima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iÅ¡Äekivanju onoga Å¡to će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakÅ¡anja. ZatoÄeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, viÅ¡e sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao Å¡to sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe obiÄavala tjeÅ¡iti prije nekoliko godina. StruÄno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oÄi i proÅ¡aptala “Kako možeÅ¡?” Možda zato Å¡to razumije moj pseći govor, rekla mi je “Oprosti”. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuÅ¡tena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko razliÄito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokuÅ¡ala sam joj objasniti da moje “Kako možeÅ¡?” nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i Äekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je “Kako si mogao” izazvala suze u vaÅ¡im oÄima, kao Å¡to ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priÄe milijuna neÄijih ljubimaca koji svake godine umiru u ameriÄkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploÄi veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za Äitav život, da životinje zaslužuju naÅ¡u ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vaÅ¡u životinju vaÅ¡a odgovornost te da bilo koje druÅ¡tvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se sprijeÄio nastanak neželjenih životinja.
Čemu služi potporni zid?
August 2, 2006
Autor: modesti (blog) Objavljeno u: Hrvatska, Kolumnizam, Ostalo Post je dosada pročitan 7724 puta.
Tagovi: arhitektura, armirano betonske grede, elementarna nepogoda, Hrvatska, Kolumnizam, kupnja stana, mješalica za beton, pikamer, potporni zid, potres, pregradni zid, prodaja stana, renoviranje, stan, statika
Ponekad se pitam znaju li danaÅ¡nji ljudi Äemu uopće služi potporni zid? Na razmiÅ¡ljanje me potakla Jazziena odiseja pri prodaji/kupnji stana, ali i zgodna sluÄajnost prodaje/kupnje jednog u vlastitom susjedstvu (ovo ´zgodna´ uzmite s rezervom, uskoro će vam se objasniti zaÅ¡to).
Danas je sasvim normalno da novi vlasnik prije useljenja u svoj friÅ¡ko kupljeni dom preoblikuje taj dom prema nekim svojim potrebama, razmiÅ¡ljanjima, zamiÅ¡ljanjima, pa Äak i djeÄjim maÅ¡tarijama (u kojima nerijetko taj dom poprima oblike srednjovjekovnog dvorca, pariÅ¡kog kupleraja ili kaubojske krÄme, pametni bi rekli: De gustibus non…), a da pri tome ne Å¡tedi na znoju, novcu, mehanizaciji, a bogami ni pivi. Tako da vrlo Äesto renoviranje nekog starog stana viÅ¡e sliÄi na gradiliÅ¡te auto-ceste Ävor Dugopolje-Zagvozd, nego na kozmetiÄko uljepÅ¡avanje stambenog prostora. Osim macola, brusilica, buÅ¡ilica, pila, krampova, lopata i sliÄnog ´sitnog´ alata, nerijetko će se tu naći onaj izuzetno iritirajući stroj za bruÅ¡enje parketa, mjeÅ¡alica za beton, a ako ste stvarno roÄ‘eni pod nesretnom zvijezdom (ili kućnim brojem) bogami i - pikamer. I sva će ta mehanizacija naravno neprekidno raditi po cijele dane do kasno u noć, ujedinjena u kakofoniji zvuÄne torture.
Ali ni zvuÄna tortura ne bi strpljivom susjedstvu bila problem, da se danaÅ¡nje renoviranje uglavnom ne svodi na ´otvaranje prostora´ koje je sada izuzetno popularno iliti trendi (ta tko ne voli prozraÄne i svijetle prostore). NajÄešće to otvaranje prostora podrazumijeva kompletno ruÅ¡enje svih zidova unutar stana, bez obzira radilo se o pregradnim ili potpornim zidovima, a da se pri tome uopće nije provjerila dokumentacija o statici objekta ili originalni nacrti arhitekta. A ako je objekt toliko star da originalnih nacrta već odavno nema (Å¡to je u nas Äest sluÄaj), ne bi se ne daj bože – sjetilo pitati struku za struÄno miÅ¡ljenje.
Vi ćete dotle kao strpljiv susjed:
1. bespomoćno sa jastukom na uÅ¡ima svjedoÄiti Äerupanju, devastaciji i podrhtavanju poda pod vlastitim nogama ili plafona nad vlastitom glavom,
2. pri odlasku u dućan izbjegavati cigle i ostali građevinski otpad koji slobodnim padom kroz otvorene prozore sleće u neograđeno dvorište,
3. oÄajno buljiti u ogoljene armirano-betonske grede na mjestu gdje je nekad bio potporni zid (a sad ga nema pa dakle ni armirano-betonske grede viÅ¡e u sebi nemaju onaj atribut ´betonsko´, a kad bolje promislim ni imenicu ´grede´),
4. Äupati kose u uzaludnom pokuÅ¡aju objaÅ¡njavanja nekih osnovnih arhitektonsko-fiziÄkih zakona novom susjedu (ili barem pojma sile teže),
5. gutati velike koliÄine apaurina.
Pridružimo tome joÅ¡ par faktora kao Å¡to su starost objekta, isto tako nedopuÅ¡tene nadogradnje, ruÅ¡enja i buÅ¡enja kat iznad ili kat ispod dotiÄnog stana – i možemo slobodno reći da se tu neodgovorno igra sa ljudskim životima, odnosno o ÄaÄkanju meÄke.
Pregradni i potporni zid, zar postoji razlika? - rekao bi ponosni vlasnik novog stana.
Pa kako da vam velim Å¡jor, priÄekajmo prvi potres pa ću vam razliku moći zorno predoÄiti – odgovorite vi, dok vam ne znate ni sami zaÅ¡to pred oÄima leprÅ¡a kula od karata.
A potresi su nepredvidljiva elementarna nepogoda, barem tako kažu. No ljudska glupost? Za nju sa najvećom sigurnošću možemo ustvrditi da će udariti baÅ¡ svugdje, ama baÅ¡ svugdje gdje je kroÄila ljudska noga, pa prema tome sigurno nije nepredvidljiva, iako se i ona može smatrati elementarnom nepogodom.
I da se vratimo naÅ¡em nagradnom pitanju iz naslova – Dakle Äemu služi potporni zid?
Pa da u njega tuÄemo glavom! Naravno.
Tamara Obrovac u Gradu
August 2, 2006
U sklopu programa “MoÄvara u karanteni“, koji se održava od 11. srpnja do 10. kolovoza, sinoć je u Lazaretima, jedinoj urbanoj sceni Dubrovnika, odliÄan koncert održala Tamara Obrovac sa svojim Transhistria Ensamble.
Ova vanserijska pjevaÄica, flautistica i autorica tekstova sinoć je, pred 200-tinjak ljudi, pokazala zbog Äega je rijeÄ o vjerojatno najcjenjenijoj hrvatskoj glazbenici u Europi a Äemu u prilog govori i nominacija za BBC Radio 3 World music Award 2004. u kategoriji Europske glazbe.
NeÅ¡to malo blaža reakcija publike vjerojatno je rezultat Äinjenice da je Tamara sa bendom izvodila uglavnom nove, joÅ¡ nedovoljno poznate stvari, promovirajući tako svoj posljednji album.
MeÄ‘utim, u gotovo dvosatnoj svirci Tamara i njezin internacionalni bend (gitarist i kontrabasist – Slovenci, harmonikaÅ¡ – Talijan) pokazali su svu raskoÅ¡ svoga muziÄkog talenta i time samo potvrdili od ranije poznato – u muziÄkom svijetu imamo neÅ¡to zaista originalno i dobro s Äime se možemo ponositi. Precizno, uigrano, virtuozno i kao Å¡lag na torti – sjajne vokalne sposobnosti.
Iako na prvu izgleda kao vesela kućanica koja je upravo spremila fuže sa Å¡ugom te Äeka reakciju gladnih kuÅ¡aÄa, Tamara majstorski vodi koncert nudeći red poÅ¡alica, red iznimnih vokalnih dostignuća te time stvara jednu krasnu komunikaciju s publikom. Sve to rezultira Äinjenicom da koncert zavrÅ¡ava a kao da je tek poÄeo ïŠ
InaÄe, od celebritiesa, viÄ‘en je samo Maro Martinović – loÅ¡ glumac poznatog oca. Da je kojim sluÄajem koncert održan u Kneževu dvoru, teÅ¡ko bi se doÅ¡lo do karata. Ali nije to niÅ¡ta novo, to je već viÄ‘eno u “Gradu kulture“.
S druge strane, prekosutra se održava Glamour jet set party na Porporeli. Bit će to događaj koji će se pamtiti. To i ono treće mjesto plaže Banje među svjetskim plažama. Tja…
