Prijateljice July 3, 2006
“SmijeÅ¡ se svaÄ‘ati sa mnom, smijeÅ¡ se svaÄ‘ati sa mojim roditeljima, smijeÅ¡ gol Å¡etati korzom, ali ni sluÄajno ne smijeÅ¡ ni pomisliti niÅ¡ta loÅ¡e o mojim prijateljicama, a kamoli tek neÅ¡to reći.”
Moja Cura
Ženski kolektivni um najveća je prepreka svakoj vezi. Nedostatak logiÄkog sklopa u žena multiplicira se svakom njihovom zajedniÄkog kavom. ViÅ¡e se bojim jednog njenog odlaska na kavu, nego dvotjednog ljetovanja sa ekipom iz srednje Å¡kole. A zavrÅ¡ila je srednju strojarsku. Jedina ženska u razredu.
Primjerice: Ana, Iva i Ivana piju kavu. Ana je naÅ¡la novog deÄka, i govori o tome kako je on svakodnevno iznenaÄ‘uje romantiÄnim sitnicama. Kupi joj nekog simpatiÄnog jopca, odvede je na kolaÄe, svako veÄer proÅ¡eću gradom. Iva se u tom trenutku ispriÄa te posegne za mobitelom. Zove deÄka. Sad sam na kavi na Anom, znaÅ¡, i upravo mi govori o svom deÄku. Bili su kinu juÄer. A prekjuÄer na kavi. Njemu se to ne treba govoriti. On je osjećajan, nije svinja kao ti.
Ali duÅ¡o…
Ti bi samo sjedio doma i blejao u ekran. Kad si zadnji put napravio nešto za mene?
Ali duÅ¡o…
Kad si zadnji put rekao da me voliš? Kupila sam haljinu, potrošila sam 2000 kuna na nju, i nijednom je nisam obukla u zadnjih godinu dana.
Ali duÅ¡o…
Uostalom, zaÅ¡to da je oblaÄim, da ispadnem lijepo pred Nensi Brlek kad gledamo Dnevnik? Ne znam viÅ¡e, moj Ivane, ja viÅ¡e ne znam kako se Å¡minka! Proklet bio, uniÅ¡tio si mi život. A dok se sjetim Å¡to sam sve uÄinila za tebe. Koja sam ja budala! Sutra se vraćam majci.
Ali duÅ¡o…
NEMOJ TI MENI DUÅ O, NISAM JA TVOJA DUÅ A, GOTOVO JE S NAMA!!! - reÄe Iva i poklopi sluÅ¡alicu.
Ivana je mirnija, ona samo pošalje sms u kojem piše: Moramo ozbiljno razgovarati.
Te svinje, ne bi im otpala kosa s glave da se malo viÅ¡e pobrinu oko nas, komentira Ana. Da, on me odveo na kolaÄe, i kupio mi je jopca, i mi Å¡ećemo svako veÄer, ali tko mi garantira da će tako biti i ubuduće? Nikad s njima na zelenu granu…
A velika se fama stvara od muÅ¡kog odlaska na pivicu. Jer da mi nakon par pivica ispadamo budale. Zato Å¡to raskopÄamo koÅ¡ulje i zapjevamo. Zato Å¡to se ponekad jedva dovuÄemo kući. Svojoj kući.
Ali postoji velika razlika u naÅ¡im razgovorima. Mi i ako priÄamo o ženama, puno smo realniji u tim razgovorima.
Rekao mi je prijatelj prije neki dan, moja žena toliko me voli da me svaki dan kad se vratim s posla Äeka topao ruÄak. Odgovorio sam mu - Stari sereÅ¡, a dobri smo si.
Učitavam...
Jedan komentar to “Prijateljice”
SviÄ‘a mi se ovaj tekst. Ali moram i mi ženske razmisliti da ako ne želimo Äuti niÅ¡ta loÅ¡e o naÅ¡im frendicama, onda i nesmijemo niÅ¡ta loÅ¡e govoriti o njegovim frendovima.