Mediterraneo finale je pripalo Italiji, zasluženo ili ne ostat će predmetom žučnih birtaÅ¡kih rasprava. Po jednima su Talijani prvaci svijeta u valjanju po travi, glumatanju i provokacijama – po drugima su oni nogometno najjači i zasluženo po 4. put slave titulu prvaka svijeta. Istina je negdje izmeÄ‘u no uvijek će biti začinjena subjektivnim navijačkim stavom. Ono Å¡to se dogodilo u 109. minuti utakmice zauvijek će obilježiti ovaj finale. Zidane, jedan od najvećih nogometaÅ¡a svijeta, nakon verbalne provokacije glavom je u prsa pogodio talijanskog braniča Materazzija i dobio crveni karton. Materazzi se naravno sruÅ¡io kao da je pogoÄ‘en iz snajpera. Ovim potezom uličnog Å¡temera oÅ¡tetio je najviÅ¡e svoju reprezentaciju i zavrÅ¡io karijeru crvenim kartonom. Nije mu prvi, poznato je kako je Zidane tankih živaca, ali oni koji prate nogomet znaju i Materazzija kao igrača sklonog svim mogućim prljavÅ¡tinama i podlostima. Njegovi mesarski prekrÅ¡aji i provokacije poznati su u talijanskoj seriji A. U trenutcima kada se dogodio ovaj incident Francuska je stjerala Talijane u miÅ¡ju rupu i opasno prijetila da pogotkom okonča pobjednika i izbjegne kaznene udarce. Zidane je joÅ¡ jučer bio kandidat za prvog čovjeka mundijala, pod njegovom dirigentskom palicom Francuska je izbacila neke od najvećih favorita turnira – Å panjolsku i Brazil, pa onda i Portugal u polufinalu. Sumrak u Zidaneovoj glavi se nije smio dogoditi, igrao je u Juventusu 5 godina, vrlo dobro je znao sve prljavÅ¡tine na koje su pojedini (kažem pojedini) igrači u Italiji spremni. Nije smio nasjesti na provokacije, u pitanju je bio najveći mogući ulog, a to je bila i njegova oproÅ¡tajna utakmica. No nekadaÅ¡nji dečko iz opasnog marsejskog kvarta je popustio pritisku i pao u crnu rupu, potpuni sumrak. Velika Å¡teta, kad su svi već očekivali da će Zidane otići u najvećem stilu dogodio se jedan tužan i mračan kraj. I Materazziju naravno pripadaju “zasluge”, ne branim Zidaneov potez, ali niti on siguorno nikada neće osvojiti neku nagradu za fair-play.
Ovo SP će ostati zabilježeno kao prvo koje nisu obilježili napadači, goledaori – obilježili su ga igrači obrane, kobne sudačke greške i veliki taktičari na kormilu reprezentacija. Bez nedosuđenog penala nije se moglo ni u finalu, valjda je sudac mislio da bi dva dosuđena penala bila previše. Današnji nogomet u kojem većina reprezentacija igra s tek jednim klasičnim napadačem napravio je još jedan korak unatrag. Fizička pripremljenost i beskompromisna obrana postala su glavna obilježja nogometa kakav se danas igra. Čvrsta obrana i kontranapadi uz dodatak što boljeg golmana. Čitao sam negdje uoči finala da će Italija postati prvak između ostaloga i zbog toga što je na prošlom prvenstvu pokradena pa će im to biti sada vraćeno. Na ovom prvenstvu sigurno nije pokradena, protiv Australije im je suđen penalu posljednjim sekundama utakmice iako je cijeli svijet vidio da tu nije bilo nikakvog prekršaja. U finalu pak nije suđen čisti penal za Francuze i povijest se na kraju ponovila. Svakih 12 godina Italija igra u finalu SP-a, ponekad gubi – ponekad slavi.
Južnoameričke velesile, Argentina i Brazil, ispali su već ranije. I tu se povijest ponovila, nikada, još od 1958. nitko osim Europljana ne osvaja prvenstvo na europskom tlu. Brazil je bio skup veličina koji nisu funkcionirali kao tim, a Argentina je imala izbornika koji je sam sebe lišio usluga mladih lavova Messija i Teveza.
Sretni i spretni prvak je Italija. Prvo su iskusno obavili posao s Ganom, onda su gotovo pokleknuli pred reprezentacijom USA i na kraju dokrajčili Češku. Put kroz osminu i četvrtinu finala doveo im je za supranike i dvije najpoželjnije reprezentacije – Australiju i Ukrajinu. Ukrajinu su razbili, Australiju prošli iz nepostojećeg penala. U polufinalu su igrali protiv domaćina, reprezentacije Njemačke. Proigrali su u 119. minuti i zabili 2 gola. Bilo je to nekoliko minuta uraganskog nogometa. U finalu su bili dobri u prvom dijelu, a onda su nestali, Francuska je navaljivala a oni su se branili. Nakon isključenja Zidanea utakmica je dovedena do penala koje su Talijani bolje izvodili i na kraju i pobijedili. Neki će reći da je pobijedila glumačka družina, neki će poput Bože Sušeca slaviti genijalnost talijanskog nogometa. Istina je negdje između – istina je tu negdje među nama.

u sutašnjem broju - Tko je pobjednik Bestselerove kladionice?

hr.digg|glasuj