Hostel je film Tarantinovog štićenika Elija Rotha i svojevremeno je na box-officeu uspio po zaradi premašiti i Narnijske kronike i King Konga. To je podatak vrijedan pažnje jer je Hostel najobičnije smeće od filma. Ne trash, nego baš smeće – da bi bio trash fali mu entuzijazma. No to je moć Quentina Tarantina čije ime se na dvd-u nalazi i iznad samog naziva filma. Nakon što se Roth 2002. pojavio svojim debitantskim filmom Cabin Fever (još jedno smeće od filma) Tarantino je odmah izjavio da je to najbolji horror koji je gledao u posljednjih 15 godina. Ili se on izvrsno zajebava promovirajući ovakve naslove ili čovjek doista ima iščašen ukus što mu opet ne smeta da sam radi odlične filmove.
Trojica prijatelja, dva Amera i jedan Islanđanin, krstare Europom u potrazi da zabavom odnosno lakim drogama i još lakšim ženama. Amsterdam je stanica na kojoj se gledatelj ukrcava u pustolovinu. Američani i nevjerojatno odbojni Islanđanin, koji svako malo pokazuje guzicu i svoja obrijana jaja, tumaraju tako po prijestolnici grijeha zadovoljavajući svoju pohotu na svakom koraku. Igrom slučaja put ih odvede do tipa koji im predlaže da odu u Slovačku, točnije u Bratislavu koja vrvi dugonogim, sisatim Slovakinjama. Dodaje još i da su skoro svi muškarci na ratištu (!?) pa se dugonoge, sisate Slovakinje praše sa svima, a najradije sa Američanima. Tri glupana ne treba puno nagovarati, već u slijedećoj sceni oni su u vlaku, na putu za Bratislavu. Krajnje odredište je hostel kojeg nema u turističkim vodičima.
Slovačka je prikazana kao šupak svijeta: sive trošne zgrade, uske prljave uličice po kojima tumaraju bande musave djece i ostalog ološa, sve sam jad i čemer – osim jednoga.
Dugonoge, sisate, atraktivne Slovakinje su tu i faktički se bacaju pred noge našim tupakamarosima. Već prve noći nestaje negdje jedan od njih – na svu sreću ementalerski šuplji scenarij predvidio je da to bude Islanđanin ćelavih jaja. Njegovim putem će u mesarsko-manijakalnom zapletu uskoro i Američani, a u svemu, pogađate, svoju ulogu imaju i sexy Slovakinje.
Izbacimo li nevjerojatno glupe dijaloge, sve glumce od reda pa onda dovedemo nekog pravog pravcatog redatelja i 2-3 vješta scenarista – sama ideja filma nije čak ni loša. Mogao bi se od Hostela napraviti i gledljiv film. Naslušali smo se i načitali o urbanim snuff legendama koje nas vode u najmračnije podrume ljudskih poremećaja gdje za novac možete kupiti živog čovjeka i iskasapiti ga po volji. Uz žrtvu dobijete i pribor – od seta kirurških sječiva pa sve do stare dobre motorne pile. Da ne bude zabune, Hostel je zaradio lijepu svotu novaca i Eli Roth već snima Hostel 2. Dobra stvar u svemu je da ne može biti gori od ovoga, ili se varam.

godina proizvodnje: 2005
režija: Eli Roth
scenarij: Eli Roth
producenti: Chris Briggs, Eli Roth, Mike Fleiss
fotografija: Milan Chadima
montaža: George Folsey Jr.
uloge: Jay Hernandez, Derek Richardson, Eythor Gudjonsson, Barbara Nedeljakova, Jana Kaderbkova, Jan Vlasak
ocjena: 3/10

hr.digg|glasuj