Proteklih nekoliko tjedana sam se osim nogometom bavio i pisanjem kataloga za 8. Motovun FF koji će se ove godine održati od 24. - 28.07. Promatrajući usput i kako izgleda stvaranje jednog filmskog festivala, usput i meni najdražeg, mogu vam iz prve ruke posvjedočiti da je to sve skupa jedan grozničavi, organizirani kaos. Lista filmova je u početku poprilično duga, Pavičić i Grlić pregledavaju materijale, Pavičić usput obilazi festivale kao npr. Cannes i vremenski se lista sužava ali konačni program je još uvijek negdje u magli. Naziru se tek obrisi onoga što će na koncu činiti 8. Motovun FF. Pavičića nisam vidio, on spada u najelitnije jedinice festivala, istureni napadač smješten negdje u protivničkom 16-ercu.
Grlić izgleda poput kakvog dobroćudnog medvjeda, dominantna figura, na prvi pogled staložen, jede trešnje, obavi poneki telefonski razgovor, pregleda mejlove, pripali pljugu i onda ode na nekakav sastanak ili jednostavno nestane. On je igrač starog kova, voli češku i rusku filmsku školu, on je recimo srednji vezni.
Mirković je nogometnim rječnikom rečeno Å¡ef obrane, neÅ¡to poput Canavara u reprezentaciji Italije, ali ne toliko temperamentan. On koordinira apsolutno svim dogaÄ‘anjima, stalno je onlajn i ako nastavimo s nogometnom terminologijom on je zadužen za to da ne primimo gol. Oko sebe rasporeÄ‘uje ostale igrače, razine i meÄ‘urazine djelovanja. Finalni festivalski proizvod, od viuzualnog identiteta preko programa do popratnih sadržaja, financija i ostalih sitnica je u velikoj mjeri rezultat njegovog rada. U svemu ima prste i na sve utječe u manjoj ili većoj mjeri. Da bi se dobio katalog ili knjiga u kojoj su predstavljeni svi programi, filmovi i sve ostalo potreban je cijeli niz ljudi. Katalog MFF-a vam je ona “landscape” knjižurina s debelim kartonskim koricama i to je zapravo knjiga cijelog festivala, dobiju ju svi akreditirani novinari, posjetioci festivala ju mogu nabaviti po, čini mi se, dosta prihvatljivoj cijeni i ona je zapravo vjeran portret cijelog festivala, vodič kroz festival ali i uspomena na njega.
Moj dio posla je bio predstaviti sve filmove iz gotovo svih programa, osim kratkih filmova koje mislim radi Korovljev, i nekih portreta poput onog o Mileni Dravić ili Semki Sokolović koje uglavnom napiše Mirković. Počeo sam pisati kada izgled programa nije bio ni izbilza jasan i cjelovit, a kamoli raspored projekcija na samom festivalu. Osim filmova i biografija samih autora ove godine smo radili i filmografije autora. U moj dio posla ide i pribavljanje fotografija za filmove. To je ponekad iznimno zajeban posao, ali na kraju se nekako sve složi. Djevojka koju ćemo ovom prilikom zvati Twiggy je spona između mene i dizajnera, grafičara koji će od tih materijala na kraju napraviti knjigu. Mirković je sveprisutan i sva ta hrpa materijala ide i preko njegovih ruku. Kada si npr. uzmem previše pjesničke slobode u opisima nekog filma on to nenametljivo skrene u neki prihvatljiviji oblik. Onda dolaze na red lektori i prevoditelji jer cijeli katalog ide paralelno i na engleskom jeziku.
U cijeloj stvari je zanimljiv i dio u kojem prevodimo naslove filmova. Kako npr. prevesti film Quinceanera? Da li ostaviti tako kako je jer tako se zove svojevrstan obred, proslava kojom djevojčica prerasta u ženu. Kako se to događa na njen 15. rođendan tako smo na kraju i preveli film - Petnaesti rođendan. Nema previše prostora za manevriranje oko prevođenja samih naslova, ne smiješ se previše udaljiti od onoga što je autor htio reći, a stvar opet mora biti prilagođena našem jeziku. Za Dukićev film Wristcutters: Love Story prijevod bi mogao glasiti Samoubojice: Ljubavna priča, no na kraju je sam Dukić tražio da se film prevede kao Pizzeria Kamikaze, a pod tim imenom će vjerojatno na jesen i ići u distribuciju po kinima. To je inače onaj film koji se pojavio ove godine na Sundance festivalu, priča je vrlo zanimljiva kao i glumačka postava (Tom Waits između ostalih).
Djelić po djelić i mozaik se polako slaže, programi poprimaju svoj konačni oblik.
u glavnom programu će biti nekoliko vrlo jakih naslova, u programu BIS moći ćete vidjeti 8 legendarnih naslova koji su igrali na prošlim izdanjima festivala. Između ostaloga tu je i prošlogodišnji pobjednik Smrt gospodina Lazarescua koji je na 7. MFF-u igrao u kinu Bauer na samo jednoj projekciji što znači da ga je tada vidjelo nas stotinjak sretnika. Ako niste, pogledajte iz BIS programa i austrijski film Pasji dani. U poslijeponoćnim terminima na Barbacanu ove godine idu i 4 glazbena dokumentarca: Heavy Metal, Laibach, Pankrti i Ramonesi, ali da ne duljim - o programima 8. MFF-a detaljnije u nekom od narednih postova.
Bestseler će ove godine na Motovunu, osim Zrinke i mene, koji nećemo moći pogledati previše filmova (prestari i prezaposleni), imati i svog službenog izvjestitelja. Dobili smo naime akreditaciju za Aristona pa će on ovaj put biti naša najisturenija špica. Naoružan šatorom, vrećom za spavanje, laptopom i digitalcem on će vam kroz seriju reportaža predstaviti ovogodišnji MFF. Do početka hrvatskog filmskog Woodstocka ostalo je još 11 dana..

hr.digg|glasuj