Vratiti obitelj na stadion? June 18, 2006

nogometaÅ¡ SADaZa vrijeme nogometne utakmice SAD-Italija (koja je usput rečeno, nešto najluđe što se do sada na Mundijalu moglo vidjeti) stadionske su kamere po običaju švrljale po prepunom gledalištu Vražjeg kotla zumirajući pomaknute likove i obdarene ljepotice. Dakle, uobičajen folklor ovakovih manifestacija.

No u jednom je trenutku kamera uhvatila nešto neuobičajeno za takav uzavreli ambijent – plavokosu možda dvogodišnju bebu navijača (?) u naručju roditelja navijača.

Idilična obiteljska slika rekli bi - da nije bilo činjenice da se baš u tom trenutku na terenu doslovno prolivala krv, a jedna polovica gledališta je drugoj polovici htjela učiniti baš isto.

Mjesto za bebu? Nipošto! Štoviše, prizor nevinog djeteta i prizor agresije na djelu, groteskno su se razilazili.

U zadnje vrijeme kroz naše se medije provlači teza o ´nužnosti povratka obitelji na stadione´. Organiziraju se kojekakvi humanitarno-zabavni nazovi spektakli (čitaj: Derbi) koji su ruku na srce samo poligon za reklamu lokalnih politikanata koji cijelom problemu hrvatskog sporta uopće ne pristupaju ozbiljno i s namjerom da ga riješe. Zašto nametanje teze o ´nužnosti povratka obitelji na stadione´ smatram čistim politikanstvom?

Zato što se promicanjem ovakovih parola uopće ne rješava srž problema modernog sporta. Neće samo isprazni poziv nekoga da obitelj dođe na stadion - tu obitelj i dovesti na stadion!

Uostalom, zar je obitelj ikada i bila na stadionu? Budimo realni, tu i tamo očevi bi poveli svoje muške potomke na koji ogled, ali da su kompletne obitelji išle na utakmice - mislim da o tome u našem patrijahalnom društvu nikad nije bilo ni govora (i ne samo u našem). Za dolazak obitelji na stadion trebaju se stvoriti neki preduvjeti kao što su sigurnost, mir, nedostatak ikakove agresije u ikojem pogledu, zaštita mlađahnog potomstva, a tko to danas može garantirati? Takvoga nema.

Tek se promjenom cjelokupnog mentalnog sklopa današnji čovjek može, od pojedinačnog agresivnog ljubitelja sporta prebaciti na – miroljubivu obiteljsku zajednicu koja prati sport.

O kakvom je mentalnom sklopu riječ? Pa uzmimo za primjer spomenutu utakmicu SAD-Italija. Promotrimo je sa svih strana, tu imamo što?

Na terenu imamo dva tima koji se bespoštedno i krvnički tuku za pobjedu, dva tima koja su sebi za cilj postavila samo jedno – pobjedu, a cijena koju su spremno za to platili (tri crvena kartona, razbijena arkada, bezbroj prekršaja) je - fair play. I to se smatra normalnim.

Zatim sljedeće što imamo je publika (što na tribinama što pred TV i radio prijemnicima), navijači. Navijači koji svoje timove podupiru u krvničkoj igri isto tako agresivnim, ratničkim, zaglušujućim navijanjem, skandiranjem, psovanjem, prosipanjem različitih izlučevina itd (pogledati sliku). I to se isto smatra normalnim. Ta ajmo samo pokušati zamisliti navijanje bez onog moćnog ´muškog huka´, bez one snage i žestine (´Tko ne skače nije Čeh´ u usporedbi sa ´U boj, u boj za narod svoj´, smiješno zar ne?).pokazuje prst

Zatim imamo i novinare, reportere, voditelje, koji o utakmici izvještavaju koristeći ratnu terminologiju kao da se javljaju sa bojišnica Iraka (´teški boj, rovovska bitka, do zadnjeg čovjeka, ginu na terenu…´). I to se opet smatra normalnim.

Sve se to smatra normalnim, odnosno taman dopuštenim za ovakve masovne spektakle – i eto o kakvom cjelokupnom mentalnom sklopu govorimo.

Sve dok se ovakav pristup sportu smatra normalnim, roditelji koji vode djecu na ovakva zbivanja – ispadaju nenormalni.

Da bi došlo do promjene o kojoj naši politikanti govore (i tako skupljaju predizborne poene), da bi ta obitelj došla na taj stadion, da bi to dijete sigurno došlo i otišlo sa njega, treba mijenjati –mentalni sklop igrača sportaša, mentalni sklop gledatelja, mentalni sklop komentatora, mentalni sklop današnjeg društva. A u to se baš ne uzdam.

hr.digg|glasuj

Tagovi
Diskusija
Slični Tagovi
Komentari
Trackback

    6 komentara to “Vratiti obitelj na stadion?”

  1. boban June 19th, 2006 at 0:01 | Permalink

    oprosti, ali totalno si u krivu…ne želim ulaziti u psiholoÅ¡ke ili neke druge razloge zaÅ¡to netko ide na tekme, ali to ne bi to bilo to kad bi npr. na maksimirskom sjeveru bile bakice i dječica koja balave po kokicama i frutekima, koji plješću autima i ne znaju pravila…a zapravo, ako govorimo o domaćoj ligi, nisi valjda u zabludi da se na stadione ide radi nogometa jer tu nogometa nema, barem ne kvalitetnog ili donekle kvalitetnog…a Å¡to se tiče tekme amera i talijana, to mi je najdraža tekma do sada…nogomet je debilna igra koju vole debili, zato za ostale ljude postoje kazaliÅ¡ta i slične stvari…ma, zajebi ti to sve, da se mene pita-ja bi vratio borbe gladijatora :)

  2. quintana June 19th, 2006 at 5:33 | Permalink

    da, slažem se gotovo u svemu s bobanom, trebalo bi vratiti borbe gladijatora - to je prava stvar bila. znao si da će biti zanimljivo ;)

  3. modesti June 19th, 2006 at 19:20 | Permalink

    pa o tome i govorim boban, upravo to - da bakice i dječica jednostavno ne idu sa onim ´u boj u boj za narod svoj´, kao što sam i napisala - to bi bilo stvarno smiješno. a vamo ekipa prodaje neke parole o povratku obitelji na stadion, ma o čemu oni? to više ne bi bilo to.
    p.s.i meni SAD-Italija najdraža do sada. bokte, koji smo mi krvoloci ;0)

  4. modesti June 21st, 2006 at 10:32 | Permalink

    update: a od sinoć Engleska-Švedska ;0)

  5. modesti June 26th, 2006 at 20:59 | Permalink

    novi update: od sinoć Portugal-Nizozemska ;0)

  6. Anonymous March 3rd, 2007 at 19:03 | Permalink

    vbbbb


Komentirajte

Ovaj tekst je objavljen u Sunday, June 18th, 2006 u 23:17 i dosada je pročitan 9646 puta. Sve komentare na ovaj tekst možete pratiti kroz RSS 2.0 feed. Ako se pitate kako možete dobiti vlastitu ikonicu pokraj Vašeg komentara, posjetite gravatar.com i nabavite svoj vlastiti Gravatar.
Bestseler pokreće Wordpress 2.2.2.
Sav sadržaj na ovim web stranicama zaštićen je copyrightom njegovih autora.