Film Mrtav ladan u režiji Milorada Milinkovića nije neka friška roba, datira još tamo od prošlog svjetskog prvenstva u nogometu, iz 2002. Pogledao sam ga tek nedavno, točnije sinoć. Nisam očekivao ništa specijalno iako sam načuo da je film odličan. Zlatno doba srpske klasične komedije dogodilo se još tamo u prvoj polovici osamdesetih godina prošlog stoljeća (kako to zvuči davno kad kažeš – tamo još u prošlom stoljeću) kada su snimljeni Balkanski špijun, Maratonci, Ko to tamo peva i još neki natprosječni naslovi. U komšiluku su se u to vrijeme izvještili u podžanru crne komedije, ali onda su došla neka olovna, jebena vremena pa je zlatno doba brzopotezno završilo.
Milinković (tip koji u Munjama nazove neki broj u Splitu i pita „Alo bre, a de vam je onaj Å urjak”) je ovim filmom na trenutak oživio najbolje trenutke srpske komedije. Priča je i komplicirana i jednostavna, kako se uzme. U suÅ¡tini je jednostavna, ali da sad idem pisati o radnji oteglo bi se to brate. Uglavnom sve se vrti oko dva brata zgubidana i njihovog mrtvog djeda kojeg moraju transportirati u VrÅ¡ac na sahranu „inače će ćale za jaja da ih obesi“. U vlaku za VrÅ¡ac, koji s par vagona piči kroz monotonu ravnicu okupilo se zanimljivo druÅ¡tvance. Tu je diler Limeni (Đuričko) i klinka koju je mama narkomanka ostavila kod njega u zalog za dop, pa jedna Maja koja putuje u posjetu dečku koji služi vojni rok u VrÅ¡cu, jedan pokvareni trgovački putnik, mrgudna baba i njen megakofer i joÅ¡ jedan mladi kriminalac s potjernice. Ko za kurac tu je i policija koju od spomenute ekipe nitko previÅ¡e ne ljubi. Limeni sakrije dop kod djeda u unutarnji džep, i dok su braća cugala u vagon-birtiji a Limeni muvao Maju babin kofer kao usmrti već mrtvo ladnog dedicu. U panici ga ekipa baci kroz prozor vlaka i tu počinje niz suludih dogaÄ‘aja koje volimo zvati i urnebesnima. Niz osebujnih likova koje je Milinković nagurao u film funkcionira odlično, od dva seljaka (Milorad Mandić i Bata Živojinović), preko vozača hladnjače Koleta koji se zabavlja smiÅ¡ljajući detektivske priče pa sve do policajca Miće zvanog Shaft ovaj orkestar druÅ¡tvenih marginalaca (plus cijela ekipa iz vlaka) kroz odlično napisane dijaloge igra bez greÅ¡ke.
Gluma je često kabaretski prenaglašena što je postala značajka mnogih srpskih filmova novijeg datuma, ali u Mrtav ladan je to u funkciji scenarija što na kraju rezultira odličnom zabavom. Na prošlom Motovunu gledao sam makedonski Bal-can-can, komediju koja u mnogome podsjeća na Mrtav ladan (u Bal-can-canu se sve vrti oko mrtve babe) pa se može reći da je to novi recept s Balkana – crna komedija s putujućim lešom.
Film ide odlično uz hladno pivo i indijsku konoplju, a može i na suho.

8.5/10

hr.digg|glasuj