Sjećam se teorije o tome kako nastaje moda: vodeći dizajneri uzmu uzorke boja koje su se nosile prošle dvije-tri sezone pa izaberu novu koja uz njih nikako ne smije pasati. Često mi se čini da slična maksima vrijedi i za mjesta za izlaženje.
 
Kad sam doÅ¡ao u Rijeku, u zenitu slave su bili tadaÅ¡nji rock i disco klubovi. Te sam godine bio zaokupljen nekim drugim stvarima i nisam ni slutio da će vrijeme tih slavnih klubova, o kojima se i danas priča, nepovratno proći. Počinjala je era Opatijskog Ä‘ira. Ta je era i općenito značila smrt disko klubova ovih prostora, kao i svakog drugog mjesta koje se usudilo naplatiti ulaz u zatvoreni prostor, a da nije posrijedi nekakav koncert ili party. Na opatijskom Lidu je otvoreno nekoliko modernih koktel barova koji su puÅ¡tali glasnu glazbu i radili cijele noći. Nisu imali odvojene plesne podije, plesalo se posvuda (i nigdje). U tim su barovima vikendom bile neopisive gužve sa stihijski organiziranim paradama previsokih potpetica, Å¡minke, ‘markirane’ odjeće i inih kozmopolitskih stvari (osim potpetica, navedeno vrijedi za oba spola). Na parkiraliÅ¡te izmeÄ‘u tih barova je vodila cesta konstantno zakrčena automobilima koji su se spuÅ¡tali do njega, okrenuli se i vratili. Taj je vozački podvig od nekoliko stotina metara trajao bar pola sata (zbog zakrčenosti) i nije imao svrhu u nalaženju parkinga (jer je to graničilo s nemogućim) nego u pokazivanju. A pokazivalo se je svaÅ¡ta, od prastarih, spuÅ¡tenih golfova i kadeta do skupih sportskih bmw-a vjerojatno kupljenih roditeljskim donacijama. Rijeka je u to vrijeme zjapila prazna. I to prilično doslovno.
 
Sve se to izokrenulo tijekom samo jedne zime. Nakon par godina vladavine Opatije, na riječkoj rivi i Korzu je otvoreno par lokala idejno sličnih onima u Opatiji (neki čak iz iste franšize). Dok kažeš keks, Opatija je opustjela i cijela se parada taštine i sjaja preselila u Rijeku. Osim lokacije, sve je zapravo bilo isto. Svatko ima svoju teoriju zašto su u jednom trenutku svi bili voljni putovati u Opatiju, a sada nije ama baš nitko. Međutim, jedina smislena teorija mi je čista promjena đira.
 
Nisam volio te lokale (u Rijeci, kao ni prije toga one u Opatiji) pa sam se čak i pomalo pakosno veselio kad sam vidio da im se nadzire krah. No to je bilo glupo od mene, sva se je rulja, ponovno preko samo jedne zime, preselila u odjednom jako popularne pubove. Od jednom su svi bili protiv Å¡minke i počeli ulagati znatne napore da bi bili prirodni. Naravno, od trenutka kad alternativa postane mainstream, prestaje biti alternativa i postaje mainstream. :-) Å ala. No činjenica je da se niÅ¡’ nije promijenilo osim Ä‘ira. «Živimo u vrijeme kad je in biti out»©
 
Sada mi ljubitelji pubova moramo samo čekati da đir-inercija odvede rulju negdje drugdje, a u njima ostanu oni koji tamo zaista žele biti. Kada? Tko zna, možda već sljedeće zime.
 
Kroz  promatrano vrijeme primjećivao sam i neÅ¡to drugo: ima mjesta koja zadržavaju relativno konstantnu posjećenost. U pravilu su to ona mjesta koja ne podliježu Ä‘iru nego guraju neku svoju spiku. (Ekonomisti bi rekli: koja su segmentirala tržiÅ¡te i usredotočila se na izabrani tržiÅ¡ni segment.) Ukoliko su u toj spiki pogodili, vjerojatno nikada neće biti prepuni, ali ni potpuno prazni (osim ako ih niotkuda pogodi Ä‘ir, kao sada pubove). ÄŒini se da je to formula za uspjeh u dugom roku: ne pokuÅ¡avati slijediti trendove nego naći svoje mjesto pod suncem i nastojati ga se držati i unapreÄ‘ivati ga. Zapravo, nije li u životu i inače često tako? Hm…

hr.digg|glasuj