Kako prodati knjigu? June 20, 2006
PriÄajući proÅ¡loga puta o tiskanju knjiga spomenuo sam kako se već naÄ‘u tiskare (govorim o klasiÄnim, digitalne su druga priÄa) voljne raditi knjige i u nakladama od 250 ili 300 primjeraka. No, piscu koji se tek upuÅ¡ta u knjigotvornu igru to se može uÄiniti malo. “Jeb’o državu u kojoj moju knjigu neće kupiti barem tisuću ljudi”, može uskliknuti. I da, jeb’o državu, onako iz naÄela, ali to ne mijenja neke Äinjenice.
Neko relativno nedavno istraživanje pokazalo je da u Americi knjige kupuje 2,5% stanovniÅ¡tva. Prenesem li nekritiÄki taj podatak na Hrvatsku, kad već za neko naÅ¡e istraživanje ne znam, dolazimo do brojke od 125.000 knjigokupnih Hrvata. Å to dobro zvuÄi, a? Ali istraživanje niÅ¡ta ne kazuje o tome koliko knjiga kupuje svaki od njih. Teoretski, svatko tko je u životu kupio jednu knjigu ulazi u taj broj jednako kao i onaj koji tjedno kupuje dvije ili tri tako da spomenutu Å¡estoznamenkastu cifru teÅ¡ko da u prvom naletu može doseći ijedna knjiga. Koji su naÅ¡i bestseleri (osim bestseler.neta, dakako), zadržimo li se samo na domaćim autorima? Kiosk-biblioteka “Premijera” s tiskanih 50.000 i inicijalnom prodajom oko polovice, vjerojatno. Arijana ÄŒulina, podržana televizijskom popularnošću, s dvadeset i neÅ¡to tisuća. Sve ostalo se kreće znatno niže: Jergovićevi “Dvori od oraha” su - prema podatcima iz tiskare - do nekog datuma lani bili otisnuti u tri tisuće primjeraka, Å¡to je zapravo sjajno budući da je normalna strategija otisnuti pet stotina primjeraka domaćeg autora, razaslati ih u knjižare i onda razglasiti kako je “prvo izdanje rasprodano” i nadati se da će to pogurati prodaju.
Knjižare, kad sam ih već spomenuo, omiljena su tema kukanja naÅ¡ih nakladnika. Ono Å¡to se s ratom dogodilo jest da je prodaja pala, zarada otiÅ¡la na dnevne troÅ¡kove, nakladnici ostali neisplaćeni, knjige prestale stizati u knjižare, kupci ostali bez mogućnosti doći do novih knjiga. Zbog toga vrzina kola mali nakladnici danas Å¡alju knjige samo knjižarama koje plaćaju unaprijed (Å¡to znaÄi onima kojima su kupci ostavili broj kartice kao garanciju da će knjigu kupiti; Å¡to znaÄi da se prodaje samo informiranim kupcima koji znaju Å¡to traže, a nikad sluÄajnom vrÅ¡ljaÄu), dok veliki ponekad Å¡alju primjerke okolo zbog reklame ili se ukljuÄuju u Hrvatsku specifiÄnost: otvaranje vlastite knjižare.
Na nekom seminaru kojega sam jednoć pohodio, poljski nas je predavaÄ obavijestio da je Hrvatska jedinstvena meÄ‘u tranzicijskim zemljama po tome Å¡to je 75% (ili 70%? ili 80%?) knjižara u vlasniÅ¡tvu izdavaÄa. Kužite problem? U svojoj knjižari izdavaÄ može cijenom favorizirati vlastita izdanja, sigurno će ih oklijevati izmjenjivati s konkurencijom, a kupcu preostaje samo baviti se onim Äime se ne bi trebao baviti: pamtiti tko je Å¡to izdao i tražiti njegovu knjižaru (ili kakav knjiÅ¡ki sajam) kako bi proÅ¡ao Å¡to jeftinije.
(To u Zagrebu. Izvan Zagreba, gdje nakladniÄke knjižare uglavnom nisu, bogtepitaj kakvo je stanje.)
Proći jeftinije nam je i inaÄe nacionalni sport, a kod knjiga barem ne mogu nikoga kriviti Å¡to se njime bavi. Otkako su kiosk-naklade pokazale kako cijena broÅ¡irane (pa i kartonirane, ali ne pretjerujmo) knjige može ‘ladno biti dvadeset i devet kuna, nekako mi je bed platiti ma i kunu viÅ¡e. No, shvaćam nakladnike: želite li knjigu tutnuti pod nos Äitateljima, to jest distribuirati je po knjižarama, suoÄit ćete se s “rabatom” koje one traže. “Rabat” se, pak, kreće od 30% (u mojim dragim strip knjižarama koje su ionako priÄa za sebe), preko 40% (Superknjižara, Algoritam), 45% (Profil Megastore) do 50% (minimalni postotak kojega će distributer uzeti kako bi umjesto vas raznosio knjige ostatkom zemlje). S obzirom da bi nakladnik ipak neÅ¡to i zaradio, a ne može raÄunati da će nakladu baÅ¡ svake knjige (ako ijedne) rasprodati, proizvodna cijena se množi s minimalnim faktorom tri, najÄešće Äetiri ili pet, ponekad sedam. Pa tako, troÅ¡kovi tiska 10 kuna, drugi troÅ¡kovi (plaće, priprema, nedajbože honorar autoru) možda joÅ¡ deset), a knjiga na policama sto do stopedeset kuna.
Kako onda nakladnici opstaju? Preko dragog nam Ministarstva, uglavnom. Traže se potpore i tiskaju samo knjige koje su ih dobile. Zatim se knjige nose na “otkup” (koji je u zadnje vrijeme malo smrÅ¡avio) i nada se da će država biti milostiva i otkupiti bar sto komada za biblioteke. Bibliotekama se prodaje i direktno, snube ih nakladnici i trgovaÄki putnici, nude popuste i Å¡estomjeseÄne odgode plaćanja, samo kako bi k sebi povukli Å¡to veći dio jedinog sigurnog novca u Äitavoj priÄi: onog državnog.
Jedna od sedamnaest stvari kojima se bavim u isto vrijeme je nakladniÅ¡tvo. Krenuo sam u njega prije tri godine priliÄno idealistiÄki: napravit ću najbolja moguća izdanja knjiga (i stripova) u koje vjerujem i kvaliteta će ih prodati sama od sebe. Yeah, kako bi se to lijepo reklo, right.
Knjigu za koju nitko nije Äuo nemoguće je prodati. Skupu je knjigu nemoguće prodati. Knjigu koju se ne može naći nemoguće je prodati. Iz Äega proizlazi da će se prodati pristupaÄna knjiga za koju su ljudi Äuli i koju mogu naći iza prvog ugla, prije no Å¡to im druge brige izbace knjige iz glave. Napraviti jeftinu knjigu, efikasno je distribuirati i reklamirati može samo veliki nakladnik. Mali nakladnik, hobistiÄki small press poput mojega, se u cijeloj priÄi samo igra nakladniÅ¡tva: kad bi ministarstvo zatvorilo dovod financijskog kisika, masa bi se nas pikzibnera poizvrtala na leÄ‘a.
Vidio sam nakladnike koji se snalaze na razliÄite naÄine: sponzorstvima, vanity-pressom, vlastitim uliÄnim Å¡tandovima, mijenjanjem naklada s drugim nakladnicima, digitalnim tiskom u vlastitom podrumu (tiskaju se korice, a knjižni se blok dotiskuje po potrebi, komad po komad, ako treba) … Ali sam shvatio i da idealizmu u cijeloj priÄi nema mjesta. NakladniÅ¡tvo je posao, prodaja knjige je vjeÅ¡tina za sebe kojoj ljubav prema knjizi može biti samo na smetnju. I znam da ne znam kako odgovoriti na pitanje s poÄetka ovoga teksta.
Ne znam kako prodati knjigu.
(mcn)
PS Ali da pokuÅ¡am: moj nagraÄ‘eni roman “Žuta minuta” i zbirka eseja “Stripocentrik” stoje samo po dvadeset i devet kuna (nema poÅ¡tarine ako uzmete obje) - piÅ¡ite na mcn (at) hi.htnet.hr.
Učitavam...
22 komentara to “Kako prodati knjigu?”
macan, jedino Å¡to mogu napisati poslije Äitanja ova tri teksta je; RESPECT!
Respect, jakako! Ujedno, svaka Äast na cijeni Žutog romana i Stripocentrika.
Da se nadovežem na odliÄan Darkov tekst joÅ¡ jednom hrvatskom specifiÄnošću. Naime, Hrvatska je vjerojatno jedna od rijetkih zemalja gdje je knjiga kad ju kupujete preko Web shopa njenog nakladnika Äak i skuplja nego u knjižarama. Razlog tome je Å¡to domaći nakladnici iz nekog nepoznatog razloga ne skidaju cijenu na Web shopovima, iako su im svi operativni troÅ¡kovi daleko manji, a nema ni rabata knjižari; dapaÄe, oni cijenu dostave dodaju na prodajnu cijenu… Neću ni priÄati o biserima poput Profila Äiji Web shop — http://www.shop.profil.hr — nije uopće dostupan ako ne koristite Internet Explorer.
To je žalosno, jer je Web idealan naÄin prodaje za male nakladnike; no većina malih nakladnika pak nema nikakav Web shop.
Evo ja sam zainteresiran za tvoje knjige, kako se mogu nabaviti :-) (jer knjiga koja je nedostupna ne moze se prodati…)
Svaka Äast na otvorenim kartama. Zapravo, neobiÄno je Å¡to toliko ljudi i pomisli da prodaja knjiga nekako nije baÅ¡ “pravi” biznis pa se olako upuÅ¡taju u (ćorav) posao. Jedino, mislim da si pogreÅ¡no kontekstualizirao otkup za knjižnice kao neÅ¡to vantržiÅ¡no. Kao prvo, Ministarstvo kulture sudjeluje tek s oko 10% iznosa koje narodne knjižnice troÅ¡e na knjige. Kao drugo, i knjižnica je kupac kao i svaki drugi. “Otkup” je naÄin kupovine, a ne poklon izdavaÄima.
@Berislav: razlog je taj Å¡to je internetska trgovina … pogaÄ‘aj triput … biznis. Isplati se tek kad se prijeÄ‘e odreÄ‘ena razina prometa i stekne puno, puno know-howa.
@Ognjen: U pravu si. No troškovi Web shopa daleko su manji od nekakve knjižare, jer glavninu infrastrukture za takav shop većina nakladnika već ima. Troškovi su toliko mali da 90% rabata od nabavne do prodajne cijene ide nakladniku.
A Å¡to se tiÄe know-howa. mogu razumjeti zaÅ¡to to većini izgleda kao neka velika mudrost i “rocket science”, ali zaista nije — danas već mnoge tvrtke nude izradu Web shopa (Å¡to je u principu najveći inicijalni troÅ¡ak), i nakladnik ne mora znati niÅ¡ta osim svog redovnog posla. (Sad imam poriv krenuti u razglabanje o mojoj omiljenoj temi kako tvrtke koje nemaju nikakve veze s informatikom redovno uzimaju programere da im rijeÅ¡e neke interne potrebe, umjesto da taj posao prepuste kvalitetnim vanjskim firmama… Ali bila bi to prevelika digresija.)
Sav taj know how o kojem govoriÅ¡ već postoji, i kod drugih nakladnika i kod specijaliziranih tvrtki; možda bi trebalo poÄeti organizirati seminare za nakladnike?
@noebius: Za nabavu imass mail na kraju teksta, a ako si iz ZG mozzess vecceras dochi na ccitanje u SC…:)
@Berislav: Slažem se da je obiÄno bolje i konaÄno jeftinije kupiti uslugu ili autsorsati web-trgovinu.
A ako misliÅ¡ da bi svaki izdavaÄ zapravo trebao imati svoj web-dućan, bojim se da se to isplati samo velikima. Kad zbrojiÅ¡ koliko treba prodati knjiga samo da bi se pokrilo postavljanje i održavanje, Äudo je kako se *puno* izdavaÄa odluÄuje na to. (Zapravo, rekao bih da većina to i ne radi zbog zarade nego zbog marketinga.)
@Berislav: Slažem se da je obiÄno bolje i konaÄno jeftinije kupiti uslugu ili autsorsati web-trgovinu.
A ako misliÅ¡ da bi svaki izdavaÄ zapravo trebao imati svoj web-dućan, bojim se da se to isplati samo velikima. Kad zbrojiÅ¡ koliko treba prodati knjiga samo da bi se pokrilo postavljanje i održavanje, Äudo je kako se *puno* izdavaÄa odluÄuje na to. (Zapravo, rekao bih da većina to i ne radi zbog zarade nego zbog marketinga.)
Ustvari, ja i ne znam baÅ¡ puno koji imaju Web shop *koji radi*. Govorimo o nakladnicima, dakle Superknjižara ne ulazi u igru, kao ni oni kojima je shop na neki naÄin faliÄan (kao Profil). I tko ostaje? Ovako napamet znam samo dva, Algoritam i MIC; iako vjerujem da ih ima joÅ¡.
Stvarno, Ognjene, cijena postavljanja Web shopa je minimalna. Hosting koÅ¡ta tristotinjak kuna godiÅ¡nje, a softver od maksimalno nekoliko tisuća kuna za “kljuÄ u ruke” do nula kuna uz freeware i open source rjeÅ¡enja kao Å¡to je Quick.Cart. Koristan je joÅ¡ i neki payment gateway poput Ouroborosa ili T-Comovog PayWaya, ali naplata se može obavljati i offline naÄinom, pogotovo danas kad puno ljudi ima Internet bankarstvo.
Dakle investicija se može pokriti vrlo brzo, samo se treba malo potruditi.
Vidiš, vidiš, nikad nisam probao da li sve to stvarno i radi! :))
Moram priznati da nisam upućen u recentne cijene — prije nekoliko godina to je bio skup sport. Ako stvarno hoćeÅ¡ za nekoga preuzeti taj posao za ukupno “od nekoliko tisuća do nula kuna” uz zanemarive troÅ¡kove održavanja, najozbiljnije ti savjetujem da poÄneÅ¡ slati ponude izdavaÄima.
neki dan mi je omiljeni t-com poslao ponudu po kojoj meni nude održavanje web-shop-a po cijeni od 500kn mjeseÄno 1% ukupnog prihoda web dućana
meni se to Äini razraÄ‘enom tehnologijom i uhodanim poslom bez pretjeane problematike
t-com dakle instalira web dućan u kojeg ti puniÅ¡ svoje artikle, a oni se brinu o naplati, kreditnim karticama, transakcijama i sliÄno
meni se to Äini jednostavnim i jeftinim rjeÅ¡enjem
Uh, ako je tako… Berislave, oprosti Å¡to sam stvorio zabunu svojim oÄito zastarjelim informacijama.
Ne moraÅ¡ se ispriÄavati, dobro je da smo pokrenuli ovu temu.
Ovo Å¡to Marko priÄa je toÄno, i mene su nedavno zvali iz T-Coma sa sliÄnom ponudom. Osobno nikako ne mogu razumjeti velike tvrtke koje pokuÅ¡avaju svaÅ¡tariti i baviti se svim i svaÄim; po meni bi T-Com trebao izdvojiti firmu za Internet usluge, kao Å¡to su izdvojili T-Mobile… Iskreno, osobno bih radije uzeo ovakvu uslugu kod neke manje firme kojoj je to primarna djelatnost nego god ovakvog giganta kojemu prihod od te usluge ne Äini valjda jedan cijeli promil ukupnog prometa. Za manju firmu mogu prije oÄekivati da će se brzo i kvalitetno odazvati na moje upite, za razliku od T-Coma kod kojeg mi na bilo kakav upit uvijek odgovaraju s pitanjem “Koristite li Windowse?”…
Ono Å¡to me iskreno žalosti jest da je prije nekoliko godina, u vrijeme prvog dotcom balona koji se osjetio i kod nas, postojalo nekoliko tvrtki koje su nudile sliÄnu uslugu. (Osobno sam imao svoj poslovni plan za jednu takvu tvrtku, koja bi nudila usluge payment gatewaya plus individualizirani online shop plus API za vanjske siteove, ali sam malo zakasnio i balon mi je eksplodirao pred nosom.)
No, stvari se oÄito ponovo pokreću. Na naÅ¡em tržiÅ¡tu — pa Äak i neÅ¡to Å¡ire — ima joÅ¡ dosta mjesta, i mislim da uskoro možemo oÄekivati pojavljivanje joÅ¡ nekih sliÄnih usluga. A i ja tu imam joÅ¡ toga za reći. :)
Ah, i da: 500 kn mjeseÄno je *skupo*, samo za uslugu Web shopa. Uhodana tehnologija ili ne, realni troÅ¡kovi ne moraju biti veći od tisuću-dvije kuna *godiÅ¡nje*.
berislav, mjeseÄna cijena ovisi o opsegu koji imaÅ¡ namjeru odraditi; ovo je cijena za mini shop i u njemu je pauÅ¡al veći, za veće dućane je pauÅ¡al manji
Pa to mi baÅ¡ i jest naopako… Å to manji shop to je skuplje… A od većeg shopa ionako ubiru postotak od prodaje…
Kad jednom imaÅ¡ postavljen softvare, skaliranje je u velikoj mjeri linearno, tako da “popust na koliÄinu” nema puno smisla. To je kao da auto s manjim motorom naplatiÅ¡ viÅ¡e jer će manje troÅ¡iti… Nema puno smisla; sve mi se Äini da je to rezultat neÄijeg nerazumijevanja tehnologije zbog Äega je na neÅ¡to novo prilijepljen stari naÄin oreÄ‘ivanja cijena.
No, globalno gledano, to je dobro, jer pruža mogućnost manjim igraÄima, s boljim razumijevanjem stvari, da ponude kvalitetniju uslugu po manjoj cijeni.
A da ne priÄam o tome (sori Å¡to se opet nadovezujem na samog sebe) da je ideja “malog” i “velikog” shopa van pameti. Kakva je razlika u tome nudiÅ¡ li 2 ili 200 proizvoda? Sve su to nekakvi zapisi u bazi… Da govorimo o milijunima raznih entryja i posjetitelja onda bi mogli govoriti o nekoj razlici, ali ovdje je to zanemarivo.
A ako imaÅ¡ milijune proizvoda i posjetitelja, onda ćeÅ¡ postaviti vlastiti custom shop. A da ne priÄamo da se u tom sluÄaju vjerojatno zoveÅ¡ Amazon…
razlika malog i velikog dućana je vjerojatno u oÄekivanom prometu pa ti onda drugaÄije tarifiraju
razlika između amazona i t-com-ovog dućana je velika jer amazon ti daje da kreiraš njihov dućan na svojim stranicama i za to dobiješ nekih 8% provizije na svu obavljenu prodaju, dok na t-comu imaš svoj dućan gdje t-com preuizma samo logistiku o oko autorizacije i naplate a cijeli posao odradiš sam
[…] Iznimno je važan i naziv bloga, znam da je lijepo imati header image bloga u slici, no probajte iskombinirati da title bloga bude tekstualan. Moja prethodna verzija bloga je imala tu mogućnost, no ova sadaÅ¡nja nema jer ne vidim kako bi to “dizajnerski rijeÅ¡io”, no to je definitivno minus za mene. Potom su važni naslovi, dakle ono Å¡to se nalazi unutar H1, H2.. HTML tagova, probajte napisati naslov koji kroz nekoliko kljuÄnih rijeÄi sažima bit vaÅ¡eg teksta. Primjerice, prije nekoliko dana Darko Macan je na Bestseleru napisao sjajnu seriju tekstova o tome Kako objaviti/prodati knjigu i danas ako odete na google i upiÅ¡ete kako prodati knjigu i kliknete Osjećam se sretnim bez problema doÄ‘ete na stranice Bestselera. Svakako koristite i bold i italic u tekstu zato Å¡to google nema naÄina shvatiti Å¡to su kljuÄne rijeÄi u brdu teksta na stranici, no može pretpostaviti da su rijeÄi koje su istaknute iz nekog razloga bitnije od ostalih. […]
Ja prodajem nove i rabljene knjige na web shopu www.booklooker.de/zlatko i placam oko 8% za svaku prodanu knjigu. To je naime najjeftinije poslovanje. Ne zivim od prodaje - to je moj hobi (ljubav prema knjigi).
Lijep pozdrav i svako dobro iz Njemacke,
Zlatko
radije nebum nis napisal ni zaradil, nego drobil onakve gluposti kakve drobi culina…
majko moja, sve bi bilo dobro da nema nje i rudanice…