O suživotu bloga i novinarstva May 16, 2006
PoÄeo sam pisati tekst s naslovom : “Kako je blog ubio potencijalno dobrog pisca” u kojem sam htio obraniti tezu da dobri blogeri koji piÅ¡u duže vrijeme postanu dio rutine i dio s drogeraÅ¡kim elementima zaÄinjenog kruga. Interkacija izmeÄ‘u ljudi, komentiranje, Äar pisanja i Äitanja. Naveo sam sve pozitivne aspekte o znaÄenju bloga kao uvertire u pisanje s direktnom zaradom i utjecajem na Äitateljstvo, ali sam htio napomenuti kako zbog hiperprodukcije tekstova i svakodnevne obaveze tekstovi poprime epitet obiÄan te se nakon gotovo dvije godine potencijalno dobri pisci povuku s bloga. Dobrom tekstu treba posvetiti mnogo viÅ¡e od blogeditora i dvadesetak minuta inspiracije. ÄŒak sam htio otići tako daleko i usporediti prosjeÄnog blogera i književnika s mlinarom i slastiÄarom; Obojica rade s braÅ¡nom, no jedan od njih dvojice u konaÄnici postiže mnogo viÅ¡e.
Â
Kako se tekst razvijao, kojeg sam na vrijeme i sreću zaustavio, sve sam viÅ¡e pisao o pozitivnim aspektima pisanja bloga koji su u većini te sam vukao paralele s novinarstvom da bih doÅ¡ao do pomalo nategnute teze kako bi svi novinari trebali pisati blog. Nazovimo to profesionalnom deformacijom. Naime, svjedoÄili smo u protekle dvije godine raznorodnim piskaranjima po blogu koja za neke bila i prvi susret s pisanom rijeÄi dok su drugi samo nastavili pisanje i poÄeli objavljivati online s viÅ¡e ili manje uspjeha. ÄŒinjenica jest da je pisanje bloga izrodilo mnogo novih novinara te Äak, usudit ću se reći, podiglo kvalitetu brzo napisane rijeÄi. U teoriji ekonomije rekli bi: S rastom konkurencije mora porasti i kvaliteta kako bi se obranile pozicije dobro prodavanih. A novac je na kraju krajeva sastavni element ne samo novinarstva, već i svega ostalog.
Â
Moj prijedlog je sasvim jasan i kako bih ga predstavio odgovornima prvo mora preživjeti komentiranje od strane blogera. Kratko i jasno, pisanje bloga bih uveo kao obavezno svakom potencijalnom novinaru. Dakle, u samom poÄetku obrazovanja osobe koja će se ostatak života baviti pisanom rijeÄju na ovaj ili onaj naÄin. Iz publike pa i iz samih novinarskih redova Äesto se Äuju povici negodovanja zbog nepismenosti i neobrazovanosti onih koji bi to trebali biti ponajviÅ¡e - novinara. Žalosna je i pomalo apsurdna Äinjenica da studenti novinarstva na prvog godini, tj. od prve godine nemaju niti sata hrvatskog jezika. Umjesto toga, neki predmeti postoje samo zato da bi pojedini profesori mogli prodavati svoje publikacije. Svakome ću ukazati na apsurdnost nekih edukativnih elemenata na studiju novinarstva koji su u najmanju ruku smijeÅ¡ni.
Â
Već sam spomenuo; blog je otkrio mnogo talentiranih novinara i podigao kvalitetu prosjeÄnima. Ne samo da bih napravio poseban blog servis integriran u instituciju Fakulteta, već bi profesori aktivno sudjelovali u Äitanju blogova svojih studenata te ih ocjenjivali. Vjerujem da bi se ubrzo napredni istaknuli, a novinarski headhunteri imali bi bitno olakÅ¡an posao. Studenti bi osim vježbanja stila i pismenosti, pripremali se za lakÅ¡e suoÄavanje s prvim poslovima i bitno bi se podigla kvaliteta. Uvjeren sam u to i teÅ¡ko da će me itko razuvjeriti jer redovito pisanje bude odliÄna vježba. Veći je problem kako ću ja druge, odnosno ovlaÅ¡tene za takve promijene uvjeriti u održivost ideje. Ne ide mi u prilog Äinjenica da su uÄenici sankcionirani zbog pisanja bloga, Å¡toviÅ¡e, apsurdno je, ali okolnosti su bitno drugaÄije.
Â
Ako imamo na umu kako su kod nas ljudi mahom promijenofobi, onda je logiÄno da je moj prijedlog odbaÄen u startu, ali ako bi proÅ¡ao, ponudili bi Europi, u koju tako užurbano ulazimo, neÅ¡to novo i kvalitetno. Ponudili bi im ljude koji s dvadesetak godina imaju već podosta iskustva u pisanju iza sebe, a ne ljude koji su prisiljeni savladati osnovne tehnike pisanja u nekoliko mjeseci obitavanja po gradskim redakcijama i inim mjestima. Prijedlog je spreman za prvo blogersko glasanje. A Å¡to i kako dalje - vidjet ćemo.
Â
Â
Učitavam...
17 komentara to “O suživotu bloga i novinarstva”
Ideja ti je zaista odlicna, jer kako si i sam napisao, a ja ovdje namjerno ponavljam, ne samo da bi studenti stekli iskustvo u pisanju, vec bi se (nadam se!) i opismenili.
Ne radi se samo o osnovama gramatike vec i o nacinu i stilu pisanja.
Sad cu zvucati kao stara tetka iz susjedstva, ali primjetila sam zadnjih godina kako hrvatski jezik (uprkos 1001 pravilu ili bas zbog njih)nestaje u sumi gramatickih pogresaka i loseg stila. A sto je najgore, rijetki se zaista zamisle nad eventualnom kritikom.
Cak i na javnim online stranicama susrecemo totalnu indiferentnost prema gramatickim greskama. Vec me duze vrijeme bodu u oci izvjesni tekstovi/upute na npr. mojblog.hr.
Jednostavno ne razumijem, ako taj sto je pisao te upute ima probleme s gramatikom, zasto netko iz urednistva to ne ispravi?
Ili su takve pojave prihvacene kao nesto potpuno normalno? Nadam se da nisu.
Hm, ne znam. Ljudi kao da imaju osjećaj, ako je nešto objavljeno na internetu da je van neke domene postojanja, odviše virtualno i nerealno pa se tako i odnose na nepismenost. Ne postoji jer je na internetu. Eh.
ja bih predložio suprotnu stvar: da se studenti novinarstva potpuno ustežu od pisanja dok se ne zaposle u novinama, a posebice ne bih preporuÄio da “vježbaju” na blogu.
Ja sam izložio svoje argumente za, ali ne vidim niti jedan tvoj protiv?
Ima ih više, ali evo par iz rukava:
- vidio sam previÅ¡e “novinara” koji su na prvi dan posla dolazili uvjereni kako znaju Å¡to rade
- novinarstvo se najbolje uÄi iz prakse
- bloganje nema veze s novinarstvom - novinarstvo je izvjeÅ¡tavanje, a bloganje (Äast izuzecima) preÄesto je laprdanje
Primjerice, u ozbiljnim novinama zapadnog svijeta nema tog novinara koji će u prvih godinu/dvije rada moći otpisati ijedan vlastiti tekst. To treba zaslužiti, a zaslužuje se radom.
To Å¡to netko neÅ¡to piskara na blogu, ne Äini ga nimalo spremnim za svijet novinarstva niti vjeÅ¡tim u novinarskom izvjeÅ¡tavanju. ÄŒesto je upravo suprotno.
U tom kontektstu bloganje kao vježbu preporuÄio bih jednio onima koji žele postati pisci. To bi bilo viÅ¡estruko korisno. Vjerojatno bi tako mnogi wannabe pisci imali priliku za pravodobnu prekvalifikaciju.
ispravak “nema tog novinara koji će u prvih godinu/dvije rada moći potpisati ijedan vlastiti tekst” (nema tog alata koji te može spasiti od tipfelera :)
“novinarstvo se najbolje uÄi iz prakse” napisao si, a ja takoÄ‘er jer smatram da oblik pisanja bloga praksa. Nadalje, “odvojio” sam poseban blog servis koji bi bio iskljuÄivo za studente na stranicama faksa tako da te nitko ne bi tjerao da ÄitaÅ¡ to, isto kao Å¡to te nitko ne tjera da ÄitaÅ¡ iÅ¡ta drugo :) Kad pogledam neke blogere i Äinjenicu tko sve radi u ozbiljnim novinama ( i nemoj nas usporeÄ‘ivati sa svijetom :) )onda mi nije jasno kako su ti ljudi dobili posao tj. kako to da su joÅ¡ uvijek tamo. Isto tako, komentiram ovaj apsurd da nemamo prigodnu nastavu jezika. Å to se zadnje tvrdnje o piscima tiÄe - tu se slažemo.
Problem je, zapravo, u tome na koje je grane spalo domaće novinarstvo. Kada sam poÄeo raditi u novinama, poslu su me uÄile kolege, kao Å¡to sam ja kasnije pomagao drugima. Prije nego li sam napustio novinarstvo, one koji su dolazili nitko nije Å¡ljivio 5%, uÄili su se sami. Å to je najbolje, kada bih im dao kakav savjet, naroguÅ¡ili bi se - to je zasluga Äinjenice da im je već prvi tekst bio potpisan (dizanje ega jest izdavaÄev naÄin da uÅ¡para na honoraru).
Moj kolega je prije nekog vremena sreo Äovjeka koji je s njim iÅ¡ao u srednju Å¡kolu. Upita ga ovaj Å¡to radi. Kolega kaže: “Radim kao novinar”, a ovaj će njemu samilosno kao da mu je upravo rekao da radi kao degustator prirodnog gnojiva: “Jebiga, netko i to mora.”
Što više reći.
@ Aljosha, pokusavam shvatiti tvoje argumente zasto je ta ideja losa, ali ne ide mi.
Ako kupim novine zbog informacija koje nude, logicno je i da ih procitam.
Ako otvorim neki blog a sadrzaj je mizeran, zatvorit cu ga.
Razlika nije samo u tome da sam novine kupila, vec da su iste javno glasilo,od njih i ocekujes kakvu takvu kvalitetu.
Nekad smo imali jasnu podjelu novina na “ozbiljne” i zutu stampu. Znao si tocno sto ces naci u Areni, a sto u Vjesniku. Cak je i Vecernjak imao kvalitetne tekstove.
Danas su svi na razini Arene, ako ne jos i gori, jer se Arena u medjuvremenu usavrsila u toj domeni.
Usporedjivati nasu situaciju sa svjetskim novinarstvom je vise nego smijesno, 90% onih sto pisu po nasim novinama, vani ne bi mogli pisati ni za kakve mjesne oglasnike o poljoprivredi.
meni se sviÄ‘a ideja, bloganje je neka vrsta prakse. slažem se da ćeÅ¡ viÅ¡e nauÄiti radeći u pravim novinama, ali obzirom na danaÅ¡nje novine i urednike, pitanje je koliko takvo obrazovanje vrijedi.
prije ravno tjedan dana napisala sam post s par osnova pravopisa, neÅ¡to Å¡to po mom sudu spada u opću kulturu, pa su drvljem i kamenjem po meni da pravopis i blog nemaju Å¡to tražit skupa. vjerojatno su se pojedinci osjećali prozvanima, mada nikoga nisam prozvala niti mi je to bila namjera. moj je stav da svatko - bilo pisac, bilo novinar, bilo bloger - dakle svatko tko se bavi pisanjem u kojoj god formi, a u svrhu prenoÅ¡enja neke ideje / misli Äitateljstvu, mora poznavati barem osnove jezika na kojem se izražava. jer kako će inaÄe komunicirati s Äitateljem??
kod nas je uvriježen stav da je svatko tko zna abecedu ujedno i pisac. no, koliko god je pisanje umjetnost, toliko je i zanat i treba ga izuÄiti, treba ga vježbati, treba na njemu raditi, ne može to tek tako …
inaÄe, link na moj post i komentare: http://tinyurl.com/l3sku
Mislim da bi blog mogao biti dobra vježba vama studoÅ¡ima novinarstva (i sliÄnih podruÄja) i u tom smislu bi vam pomogao u nekakvom osobnom razvoju. Naprotiv, Å¡to se tiÄe gramatike i pravopisa, mene to uopće na blogu ne zabrinjava iako se jezikoslovci zgražaju nad tim stavom. Meni je blog zabava i nemam želje baviti se bilo kakvom vrstom pisanja profesionalno pa u skladu s tim, niti ne želim troÅ¡iti vrijeme provjeravajući pravopis i Äitajući brojna pravila jezika (iz niÄega –> ni iz Äega, i sliÄno). Ipak, u svojoj struci težim stalnom poboljÅ¡anju jer mi je to profesija, a ne zajebancija poput bloga. Ali da se vratim na temu - mislim da je blog budućim novinarima odliÄno iskustvo, odnosno Å¡tetiti nikako ne može.
Jazzie i Ire - pravopis je neÅ¡to Å¡to smo trebali savladati joÅ¡ u osnovnoj Å¡koli. Moja osnovna je bila takav drekec da je iz nje izaÅ¡lo 5 polupismenih od kojih je troje upisalo gimnaziju dok njih Å¡estoro sad već ima djecu u dvadesetoj. Malo sam skrenuo s teme, ali želim ukazati na “slabine” Å¡kolstva gdje ih udaraju svi odreda. Doći do fakulteta, a ne poznavati barem osnove pravopisa i gramatike je loÅ¡e. Posebice, ako se radi o mladim novinarima. Eh, sad, Å¡to se pisaca tiÄe, to priznajem da imaju lektore koji bi se trebali oko toga brinuti. BaÅ¡ Äitam Marquezovu biografiju u kojoj on sam priznaje da je nepismen i danas kad je preÅ¡iÅ¡ao osam banki i objavio 16 velebnih djela :)
ideja je dobra, blogovi su dobra vježba, a besplatni su (to kad fakultet zavapi da nema sredstava).
poznavanje pravopisa je svakako poželjno, no nije nužno (inaÄe bi lektori bili bez posla) - novinari se takoÄ‘er specijalizraju; neki postaju redaktori, tj. stilisti i ‘dvorski pjesnici’ (uobliÄuju tekst), drugi stvaraju i njeguju kontakte, treći prate sudove, Äetvrti iÅ¡Äitavaju burzovna izvješća…
danas najmoćniji novinar u HR, davor butković, nije nepismen (daleko od toga), ali mu je stil takav da bi za srednjoÅ¡kolsku zadaćnicu iz ‘kreativnog pisanja’ dobio utjeÅ¡nu trojku.
zato je npr. viktor ivanÄić pjesnik.
hoćem reći, za uspješnog i dobrog novinara pravopis nije alfa i omega.
Å to se tiÄe pismenosti, slažem se da bi ona neka osnovna trebala postojati, ali razlika je u tome Å¡to razliÄiti ljudi postavljaju letvicu na razliÄite visine. Ono Å¡to je tebi osnovno, meni je možda napredno.
I meni se ideja sviÄ‘a. Ne samo zbog pravopisa,( mada ga smatram izuzetno važnim u novinarstvu, ne nužno i na blogu), nego i zbog svojevrsne povratne informacije putem komentara. Mladi novinar, nazovimo ga tako, bi na taj naÄin saznao koji su joÅ¡ interesi Äitatelja, Å¡to je nejasno u napisanom, vidio bi reakcije, kolika je Äitanost i sve tome sliÄne bitne informacije. Ustvari, ideja mi zvuÄi toliko logiÄno da se Äudim da već nije provedena i u praksi.
Sad vidim da si ovo napisao još u svibnju, možda se od onda nešto i pokrenulo u tom smjeru :)
Nije, na žalost :(