Mein Kampf May 13, 2006
Posljednjih dana sam se na svome blogu bavio tematikom izbora, politiÄkih programa i općenito kako prigrabiti vlast; a sve skupa je krenulo kada je konspirator (inaÄe redoviti komentator poslovnih tema na mome blogu) iznio teoriju kako se do pozicije na vlasti može doći putem dobitka od pola milijuna kuna na MilijunaÅ¡u. Ideja je doista zanimljiva jer je MilijunaÅ¡ postao dio veÄernje kulture Äetvrtkom i nedjeljom i svaka osoba koja bi postigla imalo znaÄajniji rezultat (a dobitak pola ili svih milijun kuna definitivno spada u takve rezultate) dobila bi puno prostora u medijima koji bi se mogao iskoristiti kao platforma za lansiranje politiÄke platforme i krenulo u osvajanje vlasti.
Komentari su se poÄeli slijevati, te su se neki ostvrtali na moja joÅ¡ uvijek idealizmom zasićena razmiÅ¡ljanja, a neke sam uspio dovoljno isprovocirati kako bi (barem se tako Äini) otvorili blog samo kako bi mogli odgovoriti na ideje i pitanja postavljena na blogu. No ono o Äemu nisam pisao su moja stvarna politiÄka iskustva kojih je dosada bilo u doduÅ¡e vrlo malim i nebitnim dozama.
Moja politiÄka borba poÄela je tamo krajem vijeka prethodne države kad sam se iz niti sam ne znam kojih razloga bio kandidirao za predsjednika socijalistiÄke omladine. Ovo je bilo zanimljivo vjerojatno zbog toga Å¡to je u mojoj srednjoj Å¡koli joÅ¡ uvijek tada postojala kancelarija samo za takvu osobu, a usput su iÅ¡le i neke sitne privilegije poput recimo pisanja ispriÄnica, te obavezno sudjelovanje u razmjenama s bratskim Å¡kolama u susjednoj nam i nepopularnoj državi. Ove razmjene koje su u startu bile namijenjene uÄenicima s vremenom su se pretvorile u razmjene nastavnika, a sve skupa je viÅ¡e liÄilo na sindikalni izlet prepun razvrata i raznih drugih devijantnih ponaÅ¡anja (koje je bolje zaboraviti), dok su razmijenjeni uÄenici Å¡titili dostojanstvo Å¡kole zajedno sa svojim istoÄnim kolegama.
Jedna od mojih prvih odluka nakon Å¡to sam postao predsjednik, bila je promjena naziva organizacije kojoj sam bio na Äelu u sterilni Savez omladine. Ovime sam zaradio poziv na razgovor u obližnju općinu (gdje sam već bio gost zbog jednog drugog politiÄkog problema o kojem nisam voljan raspravljati na ovome mjestu) gdje su me upozorili da kako ja to samo doÄ‘em i
ukinem neÅ¡to Å¡to oni u tome Äasu grade već pedesetak godina? Ja sam tada diplomatski odgovorio kako socijalizam nije baÅ¡ popularan i kako ljudi imaju negativne konotacije na tu rijeÄ i da smo se mi samo preimenovali no i dalje radimo po starome. Izgovor je proÅ¡ao, u Å¡kolu sam se vratio i nekoliko mjeseci kasnije sam ukinuo i taj Savez omladine, no tada je već stigla 1990ta i nitko viÅ¡e niÅ¡ta nije pitao. Moglo bi se dakle reći kako sam (barem u svojoj Å¡koli) bio steÄajni upravitelj ili barem grobar tog relikta proÅ¡losti. Kancelarija mi je ostala do mature, neke pogodnosti ne nestaju ni promjenom režima…
Moj drugi pokuÅ¡aj politiÄkog angažmana bio je tamo negdje 1999te kada sam se ponudio jednoj politiÄkoj stranci; konkretnije, ponudio sam neka konkretna znanja koja sam bio voljan podijeliti s njima a sve kako bi imali bolji izborni rezultat. Stvar je nažalost pukla na doslovce 300kn koliko je bilo trebalo platiti odreÄ‘enu uslugu i nakon toga sam ja postao demotiviran, a moj “oficir za vezu” mi je rekao kako treba priÄekati izbore jer će nakon izbora biti novaca. Ja sam im odgovorio kako će nakon izbora imati toliko novih prijatelja da ono Å¡to sam ja htio uÄiniti neće niti doći na temu razgovora i uostalom, to je vrijeme kada treba otići istu stvar ponuditi gubitnicima izbora.
Istu sam priÄu ponovio joÅ¡ nekoliko puta, no tipiÄan odgovor je kako “joÅ¡ nije vrijeme”, nije mi jasno Å¡to to toÄno znaÄi niti kada bi to vrijeme trebalo stići?
Kada je pravo vrijeme za revoluciju/evoluciju? Boje li se naÅ¡i politiÄari neÄeg novoga? Misle li oni možda da je postojeće ureÄ‘enje najbolje Å¡to se napraviti može?
Učitavam...
3 komentara to “Mein Kampf”
Da tako ne misle vec bi se odavno dogadjale promjene. Konja koji dobija trku se ne mijenja, a ovdje se misli na osobni dobitak, bilo materijalni, bilo politicki- u smislu moci.
Po njihovom, vrijeme za promjene NIKAD nece doci jer i ovako sve, kako tako, funkcionira.
moj politiÄki angažman - lijepila sam plakate koalicije narodnog sporazuma pred prve izbore, ajme koja katastrofa!
inaÄe ‘joÅ¡ nije vrijeme’ je Äest alibi za nepoduzimanje niÄega, za svakoliku lijenost, kukaviÄluk, a nerijetko i kriminal.
sori, zaboravila sam se potpisati - anonimni komentar je moj…