Follow the Links May 15, 2006
Neovisno jedan od drugoga + svaki na svoj naÄin, u posljednjih nekoliko dana Mrak i Babl dotakli su se aktualnog druÅ¡tvenog fenomena o kojem je prije neÅ¡to manje od mjesec dana opÅ¡irno pisao The Economist. U pregledu nazvanom «Among the Audience – A Survey of New Media», Economistovi novinari izuzetno zanimljivo raÅ¡Älanjuju fenomen osobnog ili participativnog medija.
Ovom ću prilikom rezimirati najznaÄajnije toÄke Economistovog teksta kojeg bih svakako preporuÄila za Äitanje u cjelosti (pregled je objavljen u broju od 22. travnja).
Poistovjećivanje tekuće medijske revolucije s Erom Interneta (Internet age) nije u potpunosti ispravno. Participativni ili osobni medij ne podrazumijeva samo dostupnost Interneta – za njega je od presudne važnosti odgovarajuća tehnoloÅ¡ka infrastruktura, tj. vrlo Å¡irok i uvijek aktivan broadband pristup. Economist procjenjuje da sa zadovoljavajućom infrastrukturomu zasada raspolaže tek nekolicina zemalja: Južna Koreja, Hong Kong i Japan, dok SAD i ostala velika tržiÅ¡ta zaostaju. Naime, dosadaÅ¡nje su mreže dizajnirane za prethodnu / bivÅ¡u, a ne nadolazeću eru. Svuda su brzine downloadanja (Internet prema Korisniku) daleko brže nego brzine uploadanja (Korisnik prema Internetu), Å¡to ne Äudi s obzirom da su korporacije koje su lajne gradile podrazumijevale Internet tek dodatnom distribucijskom mrežom preko koje će velike kuće prodavati medijske proizvode.
MeÄ‘utim, razvojni trend ukazuje da će Korisnik vrlo brzo stvarati vlastiti sadržaj u jednakoj mjeri u kojoj ga troÅ¡i. Drugim rijeÄima, Korisnik viÅ¡e nije pasivni potroÅ¡aÄ medija, (a time i reklama koje su medijskim kućama glavni izvor prihoda), već u mediju aktivno sudjeluje. (57% ameriÄkih teenagera redovno stvara content; tekst, slike, video klipove i podcaste).
Ovakav razvoj nosi dubinske posljedice po tradicionalne biznis modele u medijskoj industriji.
Za razliku od dosadaÅ¡njeg modela koji podrazumijeva okupljanje brojne i pasivne publike kojoj se prikazuju programi i reklame, u novoj situaciji publika i dalje može biti brojna, no treba raÄunati i s manjim grupama, a vrlo Äesto te će grupe biti doista malene. Fokus viÅ¡e nije na velikim mega-hitovima industrije zabave.
Dalje, umjesto velikih medijskih divova koji se natjeÄu tko će dograbiti veći broj ‘gledatelja’, u novoj će eri igraÄi biti (uz velike) i manje firme + pojedinci. Oni će se takoÄ‘er natjecati, ali Äesto će i suraÄ‘ivati. Neki od njih će sa svojim sadržajima zaraÄ‘ivati novac. Neki ne. Nekima novac nije važan, jer ih vode ‘ne-monetarni’ motivi. Uspostava «reputacije» i javnog utjecaja, na primjer.
BaÅ¡ kao i medijska revolucija koju je pokrenuo Gutenberg, Å¡ire druÅ¡tvene implikacije ‘participativnog’ medijskog fenomena bit će uoÄljive tek za nekoliko desetljeća. U osnovi, mijenja se modus druÅ¡tvene diskusije. Diskurs Jedan-prema-Mnogima, kakvu generiraju medijske kuće prema publici, postupno će se pretvoriti u ‘konverzacije’, tj. razgovore meÄ‘u pojedincima koji su nekoć Äinili publiku. Ovaj razvoj valja shvatiti kao druÅ¡tveni / komunikacijski, a ne izdavaÄki fenomen.
Optimisti istiÄu kako su konverzacije otvorene, podrazumijevaju jednakost i prihvaćaju mogućnost pogreÅ¡ke, dok su institucije (tradicionalne medijske kuće) zatvorene, hijerarhijski ustrojene i teÅ¡ko priznaju vlastite propuste.
Po optimistiÄnoj verziji, danaÅ¡nja (informatiÄki pismena) mladež + većina ljudi u budućnosti zakljuÄivat će samostalno Å¡to je Å¡to, tko je tko, tko koga, kako i zaÅ¡to. U tome će ih voditi urednici / selektori koje su sami izabrali, a mogu se oslanjati i na ‘kolektivnu pamet’, collective intelligence, koja se razvija kroz razliÄite tehnologije za suradnju, collaboration technologies.
Pesimisti, meÄ‘utim, ukazuju na opasnost od vandalizma – ilustrativan je sluÄaj Wikipedije gdje je izvjesni Brian Chase napisao totalno neistinit tekst o novinaru Johnu Seigenthaleru pa su taj neprovjereni upis mjesecima iÅ¡Äitavali svi koji su se o Seigenthaleru informirali. Ukoliko nema tradicionalnog jamstva da je informacija provjerena i ispravna (glavni urednik, profesionalna udruga), kako sprijeÄiti uniÅ¡tene reputacije, poslove, itd?
Kao (pokuÅ¡aj na) odgovor na ovo pitanje, znakovit je nedavan projekt Äasopisa Nature.
Nature ekipa naruÄila je od redakcija Enciklopedije Britannice i Wikipedije odreÄ‘eni broj Älanaka te je po obavljenom poslu usporedila toÄnost navoda. Ispostavilo se da su ‘laici’ iz Wikipedije u svojim tekstovima poÄinili 162 greÅ¡ke, dok su Britannica struÄnjaci pogrijeÅ¡ili 123 puta. Poslije se ispostavilo da su (metodoloÅ¡ki) pogrijeÅ¡ili i Nature eksperti, no naravouÄenije ove priÄe je sljedeće: tradicionalni autoritet ne Å¡titi nas od krive informacije.
Implikacije za razvoj novinarstva već su vidljive. Tzv. graÄ‘ansko novinarstvo, citizen journalism, koje se najjasnije oÄitovalo pokrivanjem azijskog tsunamija ili bombaÅ¡kog napada u londonskoj podzemnoj željeznici, već je iznjedrilo uzreÄicu da se Warholovih 15 minuta danas uvrnulo u 15 megabajta slave.
‘Sila’, odnosno moć o kojoj govori Babl, srediÅ¡nja je tema Economistovog pregleda. OÄituje se u novoj poziciji Malog Korisnika te u nužnoj demokratizaciji medija s pozitivnim, ali i negativnim posljedicama.
Mrakova virtuelna politiÄka organizacija jedna je pak u nizu mogućnosti kako u kontekstu participativnih medija Mali Korisnik može organizirati vlastiti interes.
Učitavam...
6 komentara to “Follow the Links”
TeÅ¡ko je ne složiti se sa ovim Å¡to si napisala (kao i sa Economist-ovim originalnim Älankom kojeg sam proÄitao joÅ¡ u tiskanom izdanju). Ipak, meni se Äini da je koliÄina entuzijazma koju blogeri imaju o fenomenu bloga - pretjerana. Jer omjer Å¡um naprema korisne informacije je toliki u korist Å¡uma da bih se usudio kazati da - onaj mali dio blogera Äije postove vrijedi Äitati ionako spada u manjinu koji bi i bez participativnog medija prije ili kasnije uspio svoje ideje plasirati u javnost preko nekog od klasiÄnih medija.
aaa/puzz; sliÄno je ustvrdio i berislav prije neki dan na borja.org i slažem se u cijelosti, no isto tako blogeri (barem neki) imaju sjanu priliku da postanu opinion makeri, i to je pozicija koju imaju blogeri po vani (neki i rijetki)
mislim da je blog u našim krajevima totalno krivo shvaćen i trebati će vremena da se ta percepcija ispravi
puzz, slažem se - blogovi su ljudi, Å¡to će reći pretvaraju se u ‘komore za razmjenu predrasuda’ i Å¡um o kojem govoriÅ¡ nije moguće izbjeći. ono Å¡to je meni najzanimljivije u trendu jest upravo to omasovljavanje direktnog stvaranja contenta & aktivnog sudjelovanja u mediju. sama snaga brojeva, pokuÅ¡aja i pogreÅ¡aka, koliÄina pojedinaca koji će sudjelovati u ‘konverzacijama’ neminovno stvara novu vrstu publike.
meni osobno bio je najzanimljiviji onaj detalj o wikipediji i britannici - to da su ljudi iz britannice bili agresivniji, ugroženiji i na izvjestan naÄin uvrijeÄ‘eni da se moraju dokazivati pred ‘amaterima’, dok wikipedijanci stvar promatraju kao igru, a ne borbu za opstanak.
nekoliko ljudi iz hr tradicionalnih medija, etabliranih novinara, s kojima sam priÄala o blogu uglavnom je dismisivno u odnosu na stvari koje se na blogovima piÅ¡u. britannica ekipa me podsjetila na doživljaj s njima - velika većina blogova doista ne proizvodi neki turbo ozbiljan i znaÄajan content, no Äemu TOLIKI prijezir i nipodoÅ¡tavanje???
nisam podložna vatrenom entuzijazmu (pa tako me ne drži ni kako-sam-važna blog groznica), no Äinjenica je da vrhu HR medija nedostaje vizija - vode ih iskljuÄivo najjednostavniji najbrži profit motivi, Å¡to je u jednoj mjeri zdravo poslovno prosuÄ‘ivanje (minimalizira rizik), no s druge strane, mi kao druÅ¡tvo s tako opreznim i konzervativnim poimanjem ‘novitadi’ ne bismo otiÅ¡li dalje od parnog stroja.
mislim da je koliÄina Å¡uma na blogovima i u medijima jednako zastupljena, razlika je Å¡to ću do blogera koji su kvalitetni na kraju ipak doći, a neke novine neću kupiti samo zato Å¡to mi se u njima sviÄ‘a jedan tekst/autor. kad Äitam novine prvo moram misliti tko im je i zaÅ¡to dao neku informaciju, koji novinar je Äiji igraÄ, ima li korporacija iza tih novina nekih interesa u toj priÄi, i na kraju, koliko uopće ima istine u tome Å¡to Äitam. da je situacija katastrofalna složiti će se i stara garda, Å¡to se može Äitati u HND-ovom Äasopisu Novinar, u gotovo svakom broju, a koji se može skinuti s hnd.hr. kada su se blogovi tek pojavili novine su odjednom izgubile monopol na informaciju, a novinari su shvatili da ima blogera koji piÅ¡u znatno bolje nego oni sami, pa je i logiÄno da im je reakcija kao ova u britannice; tako sam ja to doživio kada sam otkrio dobre blogove (novinar sam inaÄe), ali me vrlo brzo proÅ¡lo. mislim da se ljudi okreću blogovima prije svega zato Å¡to su novine izgubile kredibilitet; za razliku od naÅ¡e scene, vani mainstram mediji i blogovi suraÄ‘uju, washington post kraj svake teme ima linkove na blogere koji piÅ¡u o tome. no, da ne bude zabune i blogeri mogu biti neÄiji “plaćenici”, samo je pitanje dana kada će pr-ovci preko blogera krenuti s plasiranjem priÄa. uglavnom, kompleksna tema o kojoj se kod nas tek poÄelo raspravljati, a u US se raspravlja već godinama, i rasprava i dalje traje…
Slažem se, “klasiÄni” mediji i novinari su blog doÄekali na nož (eto prije desetak dana je bio takav izlet u vjesniku) zato jer uoÄavaju ugroženost od tog medija. Ta ugroženost danas nije toliko izražena, no za oÄekivati je da će se to promijeniti.
Potencijali mase blogera, u kombinaciji s recimo RSS agregatorom kojeg Äitatelj sam kombinira po svojim uvjerenjima i stavovima može napraviti opaku kombinaciju koja može naÄeti medijski kolaÄ.
Da sam ja novinski medij, ja bih kupovao RSS agregatore.
mrak; rupert murdoch je ljetos na nekom skupu novinskih izdavaÄa otprilike savjetovao to isto :-)
inaÄe, blogove kod nas promatram i u kontekstu sasvim specifiÄnih HR uvjeta.
prvo, mi smo danas društvo postranzicije; o otvorenoj javnoj diskusiji možemo govoriti tek unazad 16 godina (sa svim njenim manjkavostima) i
tek sad imamo (?) veću grupu kompetentne publike da informaciji prilazi kritiÄno, ovako kako je borja opisao (tko piÅ¡e, zaÅ¡to, Äije interese promovira, itd.).
blogovi su teren gdje igra takva ekipa i kao ‘djeviÄanski teritorij’ ima priliku odigrati sljedeće poglavlje u povijesti HR medijske scene.
takoÄ‘er, blog podrazumijeva minimum informatiÄke pismenosti, a to već samo po sebi traži sudionika koji je u proces informiranja voljan angažirati viÅ¡e energije&znanja nego recimo, neki pasivac koji iskaÅ¡ira kune na kiosku pa Äita evanÄ‘elje po jutarnjem, veÄernjem, etc.
da ne velim da smo se konaÄno emancipirali od rata u smislu tema koje pratimo i emocija koje se pri tome u te teme ulažu - sad je već relativno normalno da se razilazimo u miÅ¡ljenju pa ako baÅ¡ ne naletiÅ¡ na jergovića, nitko te neće prozvati faÅ¡istom, komunistom, stokom sitnog zuba.
ne sumnjam da će (ako već nisu) neka imena s bloga biti kupljena od ‘institucija’ (a pri tome ne mislim baÅ¡ niÅ¡ta loÅ¡e, dapaÄe!) - no, vidjet ćemo i transfer u obrnutom smjeru, ljudi iz institucija će prelaziti na blogove (45 lines je već poodavno tu, prije pet godina bio bi samo jedan od mnogih nezaposlenih novinara, a danas ima, tj. stvorio je alternativnu platformu publiku).
svaka usporedba s gutenbergom stoji - zamisli (wink, wink!) diskusiju kod biskupa: yebate, sad će svaki seljak Äitati bibliju pred spavanje, Å¡to će crkva Äiniti? naravno da ni crkva ni tradicionalni mediji neće nestati, a bome im neće uzmanjkati ni utjecaja. no, mijenja se publika pa prema tome i modeli komuniciranja i poslovanja.