X-Men: The Last Stand. Recenzija? Ma jok.
May 30, 2006
«Da Vincijev kod je joÅ¡ jedan u nizu dokaza da KatoliÄka crkva već dva tisućljeća vara, laže i općenito Äini sve da bi zadržala moć. I to onu zemaljsku, a ne onu duhovnu na koju se toliko poziva.»
«Da Vincijev kod je osrednje djelce koje nije prikazalo niÅ¡ta novoga, a i to Å¡to je prikazalo, prikazalo je na loÅ¡ naÄin. Nije niÅ¡ta doli joÅ¡ jedna furka za sve one koji su zbog katoliÄke sprege pod kojom su odrasli spremni vjerovati u apsolutno bilo Å¡to, ukoliko to pljuje po Crkvi i njezinim uÄenjima.»
Ma koga je više briga, stigao je X-Man 3! I to kako je stigao! Uletio usred velike rasprave oko Koda i pomeo box office s 4. najboljim uletom svih vremena.
Mistique je uhvaćena u akciji kojom se pokuÅ¡alo uhvatiti Magneta. Scott je skroz propao zbog Jeanine smrti, a Storm ima novu frizuru koja joj puno bolje pristaje nego proÅ¡la. Ljudi su potajno uspjeli razviti «lijek» koji «lijeÄi» mutante pretvarajući ih u obiÄne ljude. Svijet mutanata to oÄekivano dijeli u 3 stožera: one koji smatraju da nisu bolesni pa žele uvjeriti ljude da ga ne žele i da je rjeÅ¡enje u suživotu; one koji smatraju da su bolji od ljudi i da je ovo samo novi pokuÅ¡aj ljudi da istrijebe mutante, pa umjesto toga oni žele uniÅ¡titi njih; i na one koji samo žele normalni život u kojem neće biti smatrani nakazama pa se žele podvrgnuti «lijeÄenju». I to je otprilike to. Za viÅ¡e ćete morati platiti ulaznicu (iskreno se nadam da neće biti previÅ¡e onih koji će uÄiniti herezu i ovaj praznik za oÄi odgledati na nekom divx-u).
Meni je dolazak filma u kina bio dovoljan poticaj za iznajmiti prva dva nastavka i posjesti dragu pred ekran da nadoknađuje gradivo. U nekih 12 sati je odgledala sva tri. I nije joj žao (barem tako tvrdi).
O tome je li film dobar, je li kamera na razini, scenarij uvjerljiv, te Å¡to je s glumcima, kostimima, produkcijom…, morat ćete proÄitati negdje drugdje, kod nekoga tko se u sve te stvari razumije. Za mene je bio pravo osvježenje.
Muke po žanru, dio II.
May 29, 2006
U utorak, 30. svibnja 2006., desit će se promocija Antologije hrvatske znanstvenofantastiÄne novele od 1976. do 2006. godine “Ad Astra”. Bit će to, slutim, joÅ¡ jedna u nizu slabo posjećenih promocija jer, kako izgleda, svi vole SF i svi vole Äitati domaće, ali jako malo ljudi voli Äitati domaći SF. ZaÅ¡to je tome tako bilo je već rijeÄi na mnogim mjestima i u mnogo navrata. Od nepovjerenja domaće publike prema domaćim autorima (iako su se brojni domaći pisci SF-a dokazali kao bolji i zreliji od brojnih pisaca tzv. mainstreama), slabog poznavanja materije (osim ako se ne krećete u uskim fandomskim krugovima ili barem povremeno u njih navratite, teÅ¡ko da ćete Äuti da Hrvatska uopće ima autore SF-a), nedovoljnog promicanja žanra u medijima (i katkada zaziranja od “izlaska iz geta”) pa do konkretnih podrivanja žanra i žanrovske produkcije od strane nekih pojedinaca - sve su to razlozi zaÅ¡to se domaći SF bez razmiÅ¡ljanja stavlja u kategoriju “Å¡und” i namah zaboravlja.
No, s izlaskom ove uistinu monumentalne antologije, svi bi ovi razlozi trebali pljusnuti u vodu. Jer - kako možemo govoriti o nepovjerenju prema domaćim autorima, ako ćete u ovoj knjizi naići na poznate i priznate hrvatske književnike poput Predraga Raosa, Zvonimira Furtingera ili Darka Macana? Kako možemo govoriti o neeksponiranosti u medijima kad je antologija od izlaska krajem mjeseca travnja do danas promovirana u javnosti već tri puta (na SFeraKonu, na Književnom petku u zagrebaÄkoj Gradskoj knjižnici na StarÄevićevom trgu i na upravo zavrÅ¡enom ZagrebaÄkom sajmu knjiga), a o njoj se govorilo na radiju i u novinama. Kako se može priÄati o Å¡undu ako ova antologija donosi i iznimno bogat i vrijedan popratni sadržaj koji pruža uvid u povijest i trenutno stanje hrvatske znanstvenofantastÄne novele i domaće znanstvene fantastike uopće? Ona uz bibliografiju domaćih znanstvenofantastiÄnih novela i minijatura od 1976. do danas, donosi i popis izvora za antologiju i bibliografiju, te popis svih dobitnika nagrade SFERA, jedine nacionalne žanrovske nagrade. Uz klasiÄni predgovor, u knjizi su objavljena i dva eseja: Aleksandar Žiljak napisao je isrcpan povijesni pregled hrvatske znanstvene fantastike, a Tomislav Å akić uhvatio se u koÅ¡tac sa teorijom književnosti u eseju “Znanstvena fantastika: kratke skice za opis žanra”.
U antologiji je predstavljeno Äetrdeset hrvatskih žanrovskih autora i autorica te je prikazana trideset godina duga tradicija hrvatske znanstvenofantastiÄne novele. Uz već spomenuta imena, valja istaknuti i autore poput Hrvoja Prćića, nekadaÅ¡njeg urednika Siriusa te trenutno glavnog urednika hrvatskog izdanja National Geografic-a; HTV-ovog novinara KreÅ¡imira MiÅ¡aka; vlasnika Algoritma Nevena AntiÄevića ili renomiranog hrvatskog redatelja Branka Belana. Ili primjerice Damira MikuliÄića, “ponajboljeg hrvatskog predstavnika tvrde znanstvene fantastike”, vlasnika izdavaÄke kuće Izvori; Živka Prodanovića, “jednog od najprisutnijih imena u hrvatskoj SF književnosti”; Gorana KonviÄnog, svakako “najosebujnijeg pisca SF-a u Hrvatskoj”; ili brojne autorice (poput Tatjane Vranić, Biljane Mateljan, Vesne GorÅ¡e, Veronike Santo, ili kasnije Tatjane JambriÅ¡ak i trenutne urednice Future Milene Benini) za koje sami urednici antologije kažu da su “pisale suvremenije i svjetskije nego njihove muÅ¡ke kolege” te da se njihova djela istiÄu svojom izrazitom literarnošću i svježinom tema.
Kao poÄetna godina antologije uzeta je 1976. Ta je godina posebna je zbog dvije stvari - utemeljen je SF Äasopis Sirius koji je svojedobno žario i palio bivÅ¡om Jugoslavijom toliko da je dva puta osvojio titulu najboljeg žanrovskog Äasopisa u Europi, a iste godine stvoreno je zagrebaÄko druÅ¡tvo za znanstvenu fantastiku SFera, prvo takvo druÅ¡tvo na podruÄju bivÅ¡e Jugoslavije. Urednici antologije su Tomislav Å akić, komparatist, kroatist, filmolog, izvrÅ¡ni urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa i suradnik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža, te Aleksandar Žiljak, ilustrator i pisac znanstvene fantastike. Oni su na antologiji radili pune dvije godine i usuÄ‘uju se konstatirati kako se od 1976. do 2006. “znanstvena fantastika u Hrvatskoj oblikovala kao profesionalna književnost”.
Na vama je, dragi Äitatelji i ljubitelji SF-a (te svi koji ćete to tek postati) da primite u ruke ovu u svakom smislu rijeÄi veliku knjigu i uvjerite se kako nam govore istinu. Kako Hrvatska itekako ima dobre i kvalitetne autore i izvan mainstreama i kako je domaći SF - žanr o kojem treba priÄati i kojim se treba ponositi.
Promocija “Ad Astre” održat će se u prostorijama knjižnice Bogdan Ogrizović (Preradovićeva 5) u 18:30 sati.
ÄŒovjek je izmislio kotaÄ da pobjegne od žene
May 29, 2006
Život je jednostavan dok ga žene ne zakompliciraju. Ta je reÄenica trebala biti prva reÄenica u Bibliji. Ta reÄenica trebala bi biti prva reÄenica koju dijete Äuje. Ta reÄenica bi trebala biti prva reÄenica koju dijete nauÄi u Å¡koli. Tu reÄenicu, u obliku raznih reklama, trebali bi podastrijeti svakoj naciji, u neumjerenim koliÄinama, trebali bi ju Å¡tampati umjesto upozorenja da puÅ¡enje Å¡teti zdravlju, svakodnevno ju voziti Cesnama iznad grada, tom reÄenicom trebao bi poÄinjati Dnevnik, tom reÄenicom trebalo bi izlaziti Sunce, i opet, ne bismo je dovoljno puta Äuli.
Sjedio sam jednom s nekom prijateljicom, iz puke dosade rjeÅ¡avala je neki test iz Mile. Da - ne pitalice. Jedno od pitanja glasilo je: Jeste li neodluÄni? Rekla je: “Joj, pa ne znam, ponekad jesam, ponekad nisam.” Trebalo joj je petnaestak minuta da zaokruži. I naravno, svako malo vraćala se na to pitanje.
Ono Å¡to mene izbacuje iz kože, jest standardan predložak vikend izlaska. Ta vjeÄna dvojba, hoćemo li u kino ili ćemo u kafić. Ukoliko odemo u kafić, propustili smo kino i obratno. Ukoliko odemo u kino, mi nismo pogledali film, kao Å¡to bi netko naivan pomislio, nego smo propustili druženje u kafiću, Å¡to god to znaÄilo. A kad joj predložim da ona odabere, spoÄitava mi nedostatak muÅ¡kosti.
Kad se naÄ‘em u takvoj situaciji, pomislim da je Äovjek izmislio kotaÄ samo da pobjegne od žene. Å to je najgore, žene su ponosne na svoju kompliciranost. Žene misle da ih mi naprosto obožavamo zbog njihove sposobnosti da od muhe naprave slona. Kao, upravo to ih Äini ženama. Da, kao Å¡to podrigivanje Äini muÅ¡karca.
U isto vrijeme, kad pitate ženu s kim joj je bolje u društvu, reći će vam: S muškarcima. Zato što su tako divno jednostavni.
ZaÅ¡to onda misle da smo mi toliko drukÄiji od njih?
“Izgradit ćemo lepÅ¡i i stariji Dubrovnik”
May 29, 2006
Mnogi će se, sa smijeÅ¡kom sjetiti ove znakovite reÄenice Äije se autorstvo pripisuje “najvećem meÄ‘u kamiondžijama” – trebinjskom gradonaÄelniku Božidaru VuÄureviću. MeÄ‘utim, tih 90-ih u jeku rata za Dubrovnik, neposredno nakon paklenog 6. prosinca kada je gorio i Stari grad, nije zvuÄala niti malo duhovito. DapaÄe. Božo će ipak ući u povijest po reÄenici s kojom, uzimajući u obzir njegov IQ, teÅ¡ko da ima veze.
Jeste li posljednjih mjeseci primijetili oÅ¡tru kampanju u medijima koja za svrhu ima “normalizaciju odnosa u jugoistiÄnoj Europi“? PoÄelo je neposredno pred crnogorski referendum kada se uporno i bez ograda Crnogorcima daje bezrezervna podrÅ¡ka u njihovom nastojanju za osamostaljenjem. NajÄudnije u svemu je da Äak ni najveći desniÄari, “Hrvati po zanimanju“, nisu naÅ¡li za shodno preispitati takvu podrÅ¡ku. Uporno se provlaÄi teza da su Crnogorci uvuÄeni u rat s Hrvatskoj jer, Bože moj, sve su samo Srbi krivi a jadni Crnogorci su zavedeni. Pa Äak i sve ono Å¡to su popljaÄkali po Konavlima i Župi, sve je to preuveliÄano. “Nije to baÅ¡ tako bilo“.
ProÅ¡le su godine, rane polako zacjeljuju, treba ići dalje. Sve to stoji. Ali Äemu taj silni napor da se Crnogorce rehabilitira od poÄinjenih zloÄina? Å toviÅ¡te, uporno se provlaÄi teza da bi Hrvatska trebala biti meÄ‘u prvima koji će priznati novoformiranu državu. Priznanje crnogorske države uopće nije upitno ali velika većina Srba i Crnogoraca ni danas nije spremna, bez ograda priznati krivnju za ratna razaranja. JoÅ¡ uvijek je tu onaj veliki “ali”….
Shodno težnji ka normalizaciji, sramežljivo ali u posljednje vrijeme sve Äešće, provlaÄi se ideja da bi se i Trebinjci trebali ispriÄati DubrovÄanima eda bi i ti odnosi napokon zaživjeli. “KomÅ¡ije smo, treba živjeti“.
Bolji poznavatelji krvave proÅ¡losti znaju da su najveći Äetnici dolazili iz trebinjske Å¡ume i malo dalje iz Nevesinja. Tako je bilo u 2. svjetskom ratu a tako je i u ovom posljednjem, Domovinskom. Od Trebinja, DubrovÄani nikad nisu imali velike koristi. U Trebinje se iÅ¡lo na janjetinju i eventualno po koji rezervni dio za fića ili stojadina. Osim toga, dio dubrovaÄkih “zanatlija” kojima je teÅ¡ko bilo pohaÄ‘ati 4 godine srednje obrtniÄke Å¡kole, kupovali su diplome u Trebinju. I to su naÅ¡i odnosi.
I sada bi se trebali miriti? Sada, kada, navodno umjereni, naÄelnik trebinjske općine Dobroslav Ćuk istiÄe kako je rat “…projiciran negdje daleko od Trebinja i Dubrovnika te da graÄ‘ani Trebinja za to nisu krivi pa onda nema razloga da se Trebinjci ispriÄavaju Dubrovniku, niti obratno”. Niti obratno?!? MeÄ‘utim, Äinjenica je da Dubrovnik Trebinju treba puno viÅ¡e pa se onda pokuÅ¡ava iznaći formulacija kojom bi obje strane bile zadovoljne. A koja je zapravo svrha isprike ako velika većina graÄ‘ana Trebinja tako ne misli? ÄŒisti, goli interes? Zar nam se Äitav život na to sveo? Ne treba zaboraviti ni to da je Trebinje jedan od rijetkih gradova koji su rijeÅ¡ili muslimansko pitanje. Danas naime, muslimana u Trebinju naprosto nema.
Navodno je i u pripremi tekst isprike a glasio bi nekako ovako:
“Sa žaljenjem konstatiramo da je dio zla koje je zadesilo Dubrovnik doÅ¡ao i s trebinjske strane i mi vijećnici SO Trebinje, izražavamo žaljenje Å¡to se to dogodilo. Ljudski je grijeÅ¡iti, ali je joÅ¡ ljudskije priznati greÅ¡ku i pokuÅ¡ati je ispraviti. Za to i postoje one teÅ¡ke, ali lijepe rijeÄi IZVINI I OPROSTI. Ne treba zaboravljati proÅ¡lost ali u interesu je graÄ‘ana Trebinja i Dubrovnika, te budućih naraÅ¡taja i moramo gledati u budućnost”.
Eto, normalizacija se odigrava na ovim našim krvavim prostorima, nužno je osigurati protok tržišta i kapitala, trebalo bi nastojati i upirati i više.
Evo recimo, znameniti srpski književnik – Äetnik u slobodno vrijeme, Momo Kapor lije krokodilske suze zbog Äinjenice da viÅ¡e nikad neće u Sarajevo, Dubrovnik…. A zaÅ¡to sirotom Äovjeku to onemogućiti? Evo, u proljeće slijedeće godine predviÄ‘eno je otvaranje hotela Libertas? ZaÅ¡to upravo oni ne bi ugostili velikog srpskog pisca i time joÅ¡ jednom pokazali na djelu sposobnost praÅ¡tanja zabludjelim ovÄicama. Pa i samo ime hotela – libertas (sloboda, op.a.) na simboliÄan naÄin bi karakteriziralo taj, nadasve human Äin.
Živjela normalizacija!!!
P.S. Na slici uz Älanak je fotogorafija dubrovÄanina Pava Urbana, koji je u svojim 20-im poginuo od ÄetniÄke granate, možda baÅ¡ ispaljene iz pravca Trebinja.
Žene i nogomet, dobitna kombinacija!
May 28, 2006
Svaka Äast Tici, ali ne može to tako! Ne može i gotovo! Tako kaljat ugled žemskog roda, pa to je neviÄ‘eno! Mi žene - pa da se ne kužimo u nogomet, ej?! Mi žene! Mi žene da od dosade glancamo WC i u friÄ‘u tražimo masku za lice dok na TVu ide Svjetsko?!
Pa kakva je to provokacija žene moje! Koja uvreda! Koji podmukli udarac iz vlastitih redova! Koji autogol! Koja stativa! Koji ofsajd BOK TE MAZO!
Ali neka, neka! Na vrijeme sam uspjela prepoznati Ticino subverzivno djelovanje u domaćim redovima! A sada ću i stati na kraj tim opasnim dezinformacijama.
Dakle narode ČUJ I POČUJ!!! Objavljujem sadržajan demanti u kojem nepobitno dokazujem da žene Rvacke iliti rvacke žene - prate i štoviše kuže nogomet! (dotle muškinjosi mogu gledat slije)
Žemsko pa da ne zanima nogomet, veliš!? Ej stani malo drugarice Tico – JA SI UTVARAM da me nogomet zanima, skjuzemua! Ovaj izvorni primjerak žemskog rvackog roda gledao je svaku utakmicu (svaku!) prošlog prvenstva, a bogami i pretprošlog sivuple! Aj me samo pitaj, aj – bilo što o nogometu, bilo što, aj! Sve znam – sve!
Jedanesterac, šesnesterac, gol, zaleđe, centar, Ćiro, kapa, ofsajd, karton, zadnji red, napad, sredina, Caca, Zico, Pele, Kuku, Zidani Zidan, Mumu, Bubu, Lulu sve ih znam poimence majku in koliko god da ih ima, sve ih znam kao da je bitno kako se zovu!
Ona će meni, meni koja sam gledala i one Nigerijce, Gvajance, Marokance kao da je bitno koji su, samo znam da su bili crni i iz Afrike i da se svaki drugi zvao Baba ili Dido ili neki Bapu Dida.. Ali Dida.. ili Ali Baba kao da je bitno kako se zvao i velim - neće meni neko reć da sljedeći mjesec lakiran nokte samo zato šta sam žemsko! A sve ih znam, vidiš da ih sve znam, samo pitaj!
SliÄice! Ehe-heee! SLIÄŒICE! Prava Rvatica skuplja sliÄice i pažljivo ih lipi u album (curke, ako su samolipljive onda ih NE triba lizat!) tako da rub ne prelazi onu crtu jer kad preÄ‘e onda ih je zajebano odlipljivat jer se znaju poparat. Prava ih Rvatica ima sve, sve! (Kako ja jesan prava Rvatica onda mi fale joÅ¡ samo Finska, Å vicarska, Hrvatska, Francuska, ÄŒeÅ¡ka, NjemaÄka, Srbija, ona plavo-žuta ne znan Äija, Australija, S.Arabija, Turska, ona neka sa maÄem, Argentina, pa neka Å¡argopirasta, pa Å¡ta je ovo neki orao a nije SAD, pa neka opet neka. Samo mi joÅ¡ te fale da popunim album, ali inaÄe ih sve imam, svih pet! A naÄ‘e se i poneki razgolićeni jeli.. nogometaÅ¡, zapravo desetak, ruku na srce možda i dvadesetak, majkuin kad su zgodni).
A pazi ovo! Svaka u nogomet zaljubljena Rvatica zna i sljedeće. Pazi sad kako znam, saÅ¡ ti vidit, samo Äekaj.. dakle svaka Rvatica zna da recimo.. evo recimo Å panjolska od 40 mil. stanovnika ima 800 000 registriranih nogometaÅ¡a, dosadaÅ¡nji nastupi na SPu-11 puta, 1934, 50, 62, 66, 78, 82, 86, 90, 94, 98, 2002, najbolji rezultat 1950.-4.mjesto, izbornik Luis Aragones!!! A i sve ti ostalo prava Rvatica zna, sve Å¡to piÅ¡e na poleÄ‘ini i drugih sliÄica. Aha! Eto ti sad ribanje WCa! Sve ti ja znam, sve!
Pitaj, samo me pitaj, može i podpitanje.. evo na primjer driblanje! Å ta je to driblanje, a?! Recimo Å¡ta bi ti rekla da sad siÄ‘e mali zeleni i pita jednu prosjeÄnu kućanicu Rvaticu Å¡ta je to driblanje, Å¡ta bi ona rekla, ti garant sad misliÅ¡ jadna žena zbunjena Å¡ta ona zna Å¡ta je driblanje. Eeeeeeeeeee moja ti, ali prevarila bi se! Prava Rvatica, Å¡ta ti je prava Rvatica gledaj sad, gledaj sad vamo, kad ti ona krene, ej! Kad ti prava Rvatica krene, kad ti krene ona: To ti je ono kad loptu ide ono nogom, pa je onako zahvati jeli, pa je mrvu potkopa, pa je malo pribaci, pa je opet ono malo vamo-malo tamo jeli, malo onako kao da je bitno kako… Aha – jesi vidila! Å ta ti je Rvatica! Å ta je dribling!
A tek NavijaÄki jogurt! Pazi vamo - prava Rvatica će uvijek, ama uvijek pa daklem i u kupovini navijati za svoju reprezentaciju! Ona će uvijek pri kupnji npr. jogurta domoljubno i navijaÄki kupiti - NavijaÄki Jogurt Z´bregov s crveno-bijelim kockicama na aluminijskom poklopcu! Ama ni voćni, ma ni sa žitaricama, pa Äak ni onaj tekući onaj tamo neki AB sa laktozom za bolje sr.nje - nego samo NavijaÄki sa kockicama na poklopcu! Crven, bijel, bez plav – to je Rvat zdrav! Eh, Å¡ta ti je Rvatica!
I pazi sad - konaÄni dokaz! Maca Maradona! Maca Maradona ÄovjeÄe! Rvatica, nogometaÅ¡ica, žemskinja (malo zarasla dobro, ali žemskinja). Da vidiÅ¡ ti kad Maca krene, kad krene Maca tu trava ne raste žene moje i jebeÅ¡ Å¡tiklu Å¡ta će joj kad ima kopaÄku! Pa kad Maca krene malo na gol, pa malo u napad, malo u ono kako se ono zove.. ma ono unutar onoga.. znaÅ¡ onoga di lopta.. pa je onaj Å¡utne.. loptu a ne Macu, uglavnom, uzor svih pravih domo-nogo-ljubnih Rvatica uz parolu – noge ne depilirat ma golgeteru asistirat!
I s ovim aj rest maj kejs. Vidiš, vidiš Tico kako tvoja provokacija ne može proći lišo! Vidiš šta je Rvatica, vidiš šta je nogometno znanje! Vidiš kako će se Svjetsko pratit!
A ona će meni da se mi žemske ne kužimo u nogomet, pih. ;0)
Myspace
May 27, 2006
Na jedan iPod može stati viÅ¡e od 20.000 pjesama, a negdje sam proÄitao da je Myspace.com poÄetkom travnja imao viÅ¡e od 70.000.000 aktivnih korisnika, od kojih se nekih 40.000 nalazi u Morrisseyovoj friends listi. Å to nam govore ovi podaci? Da je budala onaj koji za glazbu plaća viÅ¡e od mjeseÄnog flatratea? Mene su ove cifre zaintrigirale koliko i postotak glasova biraÄa koje je osvojio LukaÅ¡enko, a koje je objavila bjeloruska radio-televizija. Podaci koji nam ne govore niÅ¡ta o kvalitetu muzike koja se tamo vrti, već možda samo istiÄu Äinjenicu da veliki broj ljudi ima viÅ¡ak slobodnog vremena. Wayne Rosso, koji se je krajem sedamdesetih muvao oko Sex Pistols, a danas je poznat kao vlasnik online portala za razmjenu glazbenih i video fajlova (Grokster) i koji se je svojevremeno proglasio Johnny Rottenom interneta, legalizirao je svoju djelatnost i postao vlasnik legalne online-burze Mashboxx koju podržavaju i veliki diskografski koncerni. Neprijatelj broj jedan postao je preko noći najbolji prijatelj. Dakle, Grokster je ugaÅ¡en, Limewire i Edonkey će se uskoro zatvoriti, Kazaa je ionako postala beznadezan sluÄaj, a Bittorent se pokuÅ¡ava iÅ¡Äupati iz ilegale. Na pitanje Å¡to će u budućnosti biti s ilegalnim internet burzama za razmjenu, Rosso odgovara da je s tom praksom zavrÅ¡eno. Svoju tvrdnju podvlaÄi podacima da je u sijeÄnju ove godine samo joÅ¡ 885 milijuna pjesama bilo ilegalno ponuÄ‘eno na internetu, dok je sredinom 2003. godine ta brojka iznosila 1,1 milijardu, a broj brzih internet prikljuÄaka se u tom vremenskom periodu gotovo utrostruÄio.
Ohrabren ovakvom izjavom Rossoa, Peter Rasch, Å¡ef odjela za suzbijane internet piraterije u NjemaÄkoj, takoÄ‘er najavljuje kraj ilegalne razmjene preko interneta te prognozira da će se uskoro o internet pirateriji govoriti kao o New-Economy Hypeu i da nećemo moći ni shvatiti da je tako neÅ¡to bilo nekad moguće. Za njega postoji joÅ¡ par problemÄića koje treba rijeÅ¡iti, a to su FTP-serveri, Freenet i nekoliko ruskih platformi, ali po njegovim rijeÄima to je sve dostupno samo za par tisuća profesionalaca i nema viÅ¡e govora o nekom masovnom pokretu. “GaÅ¡enjem Nepstera i co., otklonila se prava opasnost, a alternative joÅ¡ nisu pronaÄ‘ene, niti će ih biti.” Naravno, tko imalo poznaje situaciju na netu, zna da su ovo gluposti. Pravi uzrok pada internet razmjene leži u Äinjenici da su resursi uveliko iscrpljeni i da je većina ilegalaca već odavno skinula gotovo sve Å¡to im je bilo interesantno. Nove koÅ¡Äice koje svakodnevno izbacuje danaÅ¡nja glazbena industrija su ionako predviÄ‘ene za legalne konzumente koji jedva da znaju konfigurirati Outlook ili sl. Ako se mene pita, moj je odgovor da će se u budućnosti pop-glazba, uglavnom, sluÅ¡ati samo preko Myspacea i iPod inaÄica. A Å¡to za budućnost (sadaÅ¡njost) pop-glazbe znaÄi ako uskoro glazbu budemo sluÅ¡ali samo preko Myspacea, blogova i podcastova? Ako se uzme u obzir da su bendovi poput Arctic Monkeys ili Clap Your Hands Say Yeah popularnost stekli prvenstveno preko cirkulirajućih mp3-ca na netu, stigne se do zakljuÄka da se u stvarnosti niÅ¡ta nije promijenilo. Prije su se presnimavale kazete i slale razglednice, danas se te stvari obavljaju brže preko interneta. Dakle, joÅ¡ jedna mogućnost viÅ¡e da se nabavi muzika.
Da li će netko o glazbi Äitati na stranici Pitchfork-magazina ili držati u ruci papirnati NME, postaje viÅ¡e pitanje vjernosti i ukusa. Možda ce zvuÄati reakcionarno, ali kao banka podataka za ljude koji znaju Å¡to traže, internet je izvrsna stvar, ali kao medij koji po svojim zakonima izbacuje nove stvari, sortira ih i etablira, internet je apsolutna truba. Onaj tko upija sa interneta glazbu samo kako mu iPod ne bi zjapio prazan, pronaÄi će na internetu besplatnu glazbu, ali istovremeno postati pasivni konzument. HisteriÄno skupljanje muzike dovodi do toga da obskurne, netalentirane i grupe ispod svakog nivoa (poput recimo Tekkan u NjemaÄkoj) konzumentu se nipoÄemu ne razlikuju od Arctic Monkeys, osim ako u odluÄujećem momentu didaktiÄku ulogu ne odigraju stari mediji. Oni koji preferiraju sluÅ¡anje glazbe na tradicionalnim medijima su skeptiÄni prema Äudima interneta. Većina će reći da Clap Your Hands Say Yeah nisu vrijedni da se Äuju uživo, jer imaju loÅ¡ pedigre internet benda, Å¡to uopće ne mora biti toÄno. Ako već govorimo o kraju centralizirane pop-kulture, kakvu smo je do pojave interneta poznavali, moramo prihvatiti i negativnu stranu ove demokratizacije nosaÄa zvuka. To znaÄi, tko zakasni koji tjedan naći će na mp3-blogu samo mrtav link, a negdje u nekom dućanu vinil Nick Drakea će Äitavu vjeÄnost Äekati dok se ne primjeti koliko je važan.
Prežvakivanje Tita
May 26, 2006
Druže Tito nešto te prežvakuju, ne znam koji im je kuac? Šta su te se sad uvatili bože mili ne bi da i prije nije bilo 25ih majova.
Dobro, veliÅ¡ ti Latin, ali od njega smo to navikli oÄekivati, ali sada te i ona friÅ¡ka drugarica Sanja druže Tito žvaÄe, pa te vidim i drugarica Hrga-mrga žvaÄe, pa malo skok s drugom Milićem u Kumrovac žvak, pa malo u Drvar i Jajce žvak-žvak, pa malo Å¡tafeta, pa malo sletovi, pa malo božemiprosti pijoniri (i ja san bila tvoj pijonir druže Tito, niko me nije pito). Sve neki žvakovi druže Tito nemoÅ¡ se od njih obranit jebo ih ti žvaknute! Å ta su dosad žvakali kad tebe nisu?
Ali Å¡ta su te se sad sjetili druže Tito moj to mene Äudi, nakon nake duboke amnezije, ne bi da i prije nisi bija mrtav. Da, dobro ti veliÅ¡, ti jesi bija mrtav ali biće nisi bija ´brend´. Odnosno - nisi bija dok se oni nisu sitili da bi moga bit. Tribalo se prvo sitit otoga jeli kako li se kaže ´brenda´ (ej ÄoeÄe ´brenda´, ´BRENDA´!) da bi se tek onda nekažnjeno mogli sitit i tebe.
Jedino se tvojoj femili od toga ´brenda´ diže kosa na glavi. Å ta će, nemaju od njega puno koristi. Mnogo opak neki tip Äini mi se. Puno uzima, malo daje. Samo da i taj ´brend´nije pas koji puno laje.
Part 4: Ženska strana (skorašnjeg) Svjetskog prvenstva u nogometu
May 25, 2006
Oh, doÄekala sam i taj dan.
Pružila sam mu DVD, a on je rekao, “Draga, veÄeras ne možemo gledati film, igra Hrvatska-Austrija. To gledamo.”
U mom stanu, s mog kauÄa, na mom televizoru, a on kaže “GLEDAMO“. Utakmica umjesto filma. Ajd ne budi kokoÅ¡ i popusti. Film ćemo gledati nakon utkamice, a do tada ću ja imati ono “vrijeme za sebe” koje mi stalno nedostaje i on napokon neće upadati u kupaonicu sto puta dok ja razbijam mjehuriće sapunice, depiliram noge il kasnije ribam zahode. Ova dvije zadnje radnje svakako su neÅ¡to Å¡to mi nije baÅ¡ ugodno dijeliti s ljudima, nije baÅ¡ neki ženstveni prizor. barem nije prizor za relativno svježu vezu.
Iako sam popriliÄno drska kad su u pitanju reÄenice koje ukljuÄuju “mi” oko neÄega Å¡to je meni apsolutno neprihvatljivo, ovo je proÅ¡lo relativno bezbolno. Na moje i njegovo ÄuÄ‘enje. Opet nisam ispala rospija. Presladak je da budem rospija.
I dok su naši razbijali Austrijance, ja sam razbijala prvo mjehuriće, a zatim kamenac. A onda mi je sinulo.
Polugola (jer se krema mora upiti) sa spužvom u ruci uletjela sam u dnevni boravak i s vrata bubnula: “Pa Å¡ta svjetsko ne poÄinje 9. lipnja?” Podatak o 9. lipnja nisam mogla zaobići, jer sam na poslu okružena trojicom nogometnih psihopata. “Ovo su ti kao pripreme za SP, da se repka uigra,” objasnio mi je Mr. Moj i ponosno rekao “Dobri smo skroz”. Pogledala sam na ekran, 4:1.
S neoÄekivanim znanjem rekla sam “Znam da Austrija nije proÅ¡la na svjetsko i znam da su oÄajni. Bila sam nekidan u Austriji i samo Austrijanci su mi rekli da su jebena katastrofa u nogometu. Dakle, trebalo je bit barem 41:1 da mi možeÅ¡ reći da smo dobri. Ti ovo zoveÅ¡ uspjehom?”
Mislim da je promrljao neÅ¡to u stilu “Istina” te mi krenuo objaÅ¡njavati tko je Klasnić, bla bla bla. Koncetracija mi razgovoru o nogometu traje u prosjeku pola minute pa sam samo nastavila buljiti u njega koji je tako oduÅ¡evljeno priÄao o nogometu, odjeven u dres koji sam mu poklonila. Zatim sam otiÅ¡la nastaviti prat zahode. Uzbudljivije u svakom sluÄaju. Borim se s kamencem, mijenjam sredstva, razmiÅ¡ljam kako ću tužiti proizvoÄ‘aÄe zbog lažnog reklamiranja jer oni ne TV-ju oÄiste sve jednim pokretom, a meni pucaju nokti uslijed ribanja i kiseline..I onda na kraju doÄ‘e on iza mene s glupim pogledom i izjavi “Lijepa ti je guza”.
JebeÅ¡ SP kad ga jedna guza može sjebat. JoÅ¡ uvijek smo jaÄe od nogometa!
Ljeto nam se povratilo
May 24, 2006
ProsjeÄan Hrvat poÄne razmiÅ¡ljati o ljetovanju poÄetkom Å¡estog mjeseca, ljetuje u osmom, da bi prepriÄavao doživljaje do desetog. NavlaÄimo mi taj godiÅ¡nji ko siromah plaću. Ne volim u krugu poduzeća priÄati o godiÅ¡njem, jer je u poduzećima IN biti siromaÅ¡ak i nikad ne ljetovati (za godiÅ¡nji obiÄno požanjem pÅ¡enicu da skupim para za malog, knjige su sve skuplje i skuplje, kredit bi morao dizati da mi nije njive i blaga, da odÅ¡kolujem svoje mlado), jer se radnik s pravom zapita da kako ja mogu ljetovati a nikad ne platim kafu, jer da ko ljetuje može odvojit i za koju rundu i da Å¡ta se ja to uvlaÄim direktoru da mi dadne godiÅ¡nji odmor.
Ljetovanje je najbolje kad imaš između 16 i 22 godine. Taman te roditelji puste bez nadzora i kontrole, pošalješ im dvije razglednice, na jednoj piše Ovdje je sve u redu, kupamo se. A na drugoj Pošaljite poštom nešto para, sve smo potrošili. Na sladoled.
Cijelo to vrijeme se bezoÄno pije i spava se po raznijem trgovima i parkovima usred bijela dana i pokuÅ¡ava se neÅ¡to baciti pod jaja (ako je sluÄajno alkohol preskup). Ponekad sam jebavo na ljetovanju, ponekad nisam. Tih godina, naravno.
Mislim da sam vrhunac doživio kad sam s joÅ¡ dvojicom prijatelja popio 27 litara vina u tri dana. Zadnje smo jutro bili toliko pijani da smo uspjeli promaÅ¡iti cijeli trajekt, i umjesto u LoÅ¡inju, zavrÅ¡ili smo u Zadru. Ali niÅ¡ta zato, odluÄili smo stopati do Zagreba. Samo Å¡to Knin nije bio osloboÄ‘en u to vrijeme, pa smo se dva sata pržili na krivom mjestu. Na kraju smo otiÅ¡li u Rijeku, umjesto u Zagreb, u prepunom autobusu, molili smo Å¡ofera da nas pusti da stojimo u prolazu, uz svu djecu i starce i turiste i sve. Jedan je frajer sjedio i Äitao VeÄernjak kad smo prolazili preko onog pontonca, a ja sam prizivao Buddhu da mu se ne ispovraćam na ne znam, sport ili neÅ¡to.
To je bio taj vrhunac, svrÅ¡etak sumraka. Nakon toga nastupa vrijeme kad se zaljubiÅ¡ i kreneÅ¡ u vezu. To je noć, nepotrebno napominjem. Ljetovati sa ženom. Užasa li straÅ¡na. Sam sa ženom. S nikim osim nje. Kojoj je dosadno. A ljetujete u pripizdini, a ne volite diskaÄe i ne volite niÅ¡ta. A ona mlada, luda, željna zabave. Kakvo otriježnjenje. Vojska te upozna sa životom? Taj tko je to rekao oÄito nikad nije sa djevojkom ljetovao u pripizdini. Onaj osjećaj krivnje, kad zaboraviÅ¡ da si se doÅ¡ao opustiti i strijepiÅ¡ od njenog pitanja: A Å¡to ćemo danas raditi. To je život, djeco moja. A nemaÅ¡ gdje pobjeći. MoraÅ¡ izmisliti neku zanimaciju za mladu damu, jer ipak si ti muÅ¡ko u vezi. Jer ona je kuhala cijeli dan. Hranila muža. Koji je sjedio na lijenoj guzici. Koji ne smije poÄeti piti prije 18:00, jer moramo otići na kupanje.
Jedina pozitivna stvar kad odeÅ¡ u zatvor jest Å¡to ga ne služiÅ¡ zajedno sa ženom. Ajmo plivat, ajmo ronit Å¡koljke, ajmo jest sladoled, ajmo pit kavu. Pa daj ajmo ležat negdje u hladu. Nisam se doÅ¡la izležavati na more! Nisi se doÅ¡la odmarati? nisam to mislila. Uopće ne želim otvarati ta vrata…
Prvo Å¡to gledam sad dok visim na netu i tražim destinaciju jest teve aparat. Ma jebeÅ¡ ti dvajes metara od mora, kulturne pizdarije, dobar noćni život, daj mi 72 centimetra i satelitsku, pa me strpaj sa MaÄ‘arima i sa ÄuÄavcem, deset kilometara od bilo kakve vode ako hoćeÅ¡, ali daj mi teve. Nije bitno hoću li ga koristiti ili ne, on je tamo kao pik, ono kad se igraÅ¡ skrivaÄa, puj pik za mene. Ja sam ptica lastavica za mene ne vrijedi. Hoću ići na sladoled. Puj pik za mene, ko te jebe. Vodi me na ples. Ne može, sad će meridijan 16.
Jednom je jedan mudri Zdravko rekao, otprilike: Zahvalan sam svojoj bivšoj ženi na jednoj stvari - što smo godišnje odmore provodili odvojeno.
Ali to je bilo prije. IÅ¡ao sam proÅ¡lo ljeto sa dragom na more, i Å¡etali smo rivom i jeli smo sladoled i picu i veÄere i gledali more i kupali se i bilo nam je lijepo. A imali smo i televizor. To je sad ružiÄasta faza. Trebalo mi je dobrih skoro tri desetljeća da skontam Å¡to je Pjesnik htio reći kad je napisao Volim te kad priÄaÅ¡. Hm, priliÄno gay zavrÅ¡etak.
Bestselerova online kladionica
May 23, 2006
Otvorili smo prvi, tematski dodatni sadržaj na bestseleru. RijeÄ je o Bestselerovoj online kladionici u kojoj možete okuÅ¡ati sreću pokuÅ¡avajući pogoditi toÄne rezultate nogometnih utakmica prvoga kola svjetskog prvenstva u nogometu. Iako novÄani ulozi nisu potrebni, ako pogodite ili budete najbliži stvarnom rezultatu ovih 48 parova možete osvojiti originalni dres hrvatske nogometne reprezentacije.
