Roger - the best
January 31, 2006
Moja ljubav prema tenisu poÄela je kada sam imao 2-3 godine. ÄŒesto sam na televiziji gledao dokumentarce o ljudima koji su, da bi uspjeÅ¡no hodali kroz predjele dubokog snijega, teniske rekete vezali podno Äizama. U dobi od 5-6 godina dobio sam na poklon prvi «borgovski» reket koji mi je služio za sviranje gitare pred ogledalom. Da imam gene vrsnog tenisaÄa shvatio sam onoga dana kada sam ugledao majku u vrtu kako bespoÅ¡tedno forhendom i bekendom udara tepih koji je visio na dugaÄkom konopu. Prvi reket u glavu dobio sam kada sam Ivoni malo podigao kratku suknjicu istim, ne bih li saznao Å¡to to curice nose ispod. Toga dana shvatio sam da u životu želim biti porno producent. U biti, shvatio sam da je to veća razonoda nego ići na sva ta mukotrpna putovanja svijetom i krvavo se znojiti na terenu dok me iz poÄasne lože promatra prelijepa manekenka koju sam skupo platio da reklamira moj ukus. Znam da se neke tete zgražaju Äitajući moja razmiÅ¡ljanja, ali isto tako znam da je većina teta na mojoj strani i da žele sa mnom intelektualno podijelit krevet.
Evo, dok priÄam sa vama nestrpljivo Äekam da mi jave iz BudimpeÅ¡te je li proÅ¡ao moj scenarij za novi porno uradak naslova «Grand slam her». Ima tu svega i svaÄega : puno vriÅ¡tanja, anala, orala, gangbang, fetish, ass to mouth i obrnuto, Äak i izljeva nježnosti. Za razliku od prijaÅ¡njih scenarija, ovaj put sam se posebno posvetio samoj dramaturgiji texta. U prvoj sceni Ana KurÄikova (jedna od najboljih tenisaÄica svijeta) zaljubi se u Äetiri tamnoputa navijaÄa. Ma, ne bih vam sada o samoj fabuli. Najbolje da se sami uvjerite krajem mjeseca u vaÅ¡im kinima.
«Ženski tenis je smijurija» - reÄe Goran IvaniÅ¡ević
E moj Gorane, je istina je. Ali nije ti bila smijurija kada si nakon osvojenog Wimbledona morao plesati na balu pobjednika sa Äednom venerom Venus Williams. Kakva je bila Gorane??
Sjećate se 1997. godine kada je Iva Majoli samljela Martinu Hingis u finalu Roland Garrosa?
Naravno, toga se sjećamo samo mi hrvati i, eventualno, Martina.
Cure su bile dobro napaljene i rastrÄane. VriÅ¡tale su u svih Å¡esnaest. Gore nego kakve babe narikaÄe na sprovodima.
A-hiii. Evo ti ga Martina!!! – ispali Iva dvoruÄni forhend
A-hi-hiiiii.Evo ga tebiiiiiii! – uzvrati Martina jednoroÄnim slajsom
Aaaaaaaiha-hiiiiiiiiiiiii – to Iva upotpunjuje svoj arsenal genijalnih udaraca jednim elegantnim drob šotom.
Pobijedila je ona koja ga je jaÄe željela.
Ako ćemo promatrati stvari sa te pozicije, onda bolje da ne spominjem želje Monike Seleš.
Sve u svemu, ne znam Å¡ta mi je veÄeras.
A baš sam imao dobru volju pisati o Rogeru.
Oscar 2006 - nominacije
January 31, 2006
PoÄelo je odbrojavanje do ovogodiÅ¡nje, 78. sveÄanosti dodjele Oscara. Brokeback Mountain ima Äak 8 nominacija i na papiru je favorit. Od filmova nominiranih za najbolji film gledao sam Crash, Good Night and Good Luck i Munich i izmeÄ‘u njih svoj glas bih dao Clooneyevom filmu. Crash je vrlo zanimljiv mozaik a Spielbergov Munich je u najmanju ruku nezaobilazan Å¡to zbog kontroverzne teme Å¡to zbog interesantnog pristupa. Å to se tiÄe ostalih kategorija P.S. Hoffman je po mnogima najveći favorit za Oscara u kategoriji glavne muÅ¡ke uloge. Evo tko su nominirani u nekim od važnijih kategorija.FILM
Brokeback Mountain
Capote
Crash
Good Night, and Good Luck
Munich
GLAVNA MUÅ KA ULOGA
Philip Seymour Hoffman za Capote
Terrence Howard za Hustle and Flow
Heath Ledger za Brokeback Mountain
Joaquin Phoenix za Walk the Line
David Strathairn za Good Night, and Good Luck
GLAVNA ŽENSKA ULOGA
Judi Dench za Mrs. Henderson Presents
Felicity Huffman za Transamerica
Keira Knightley za Pride & Prejudice
Charlize Theron za North Country
Reese Witherspoon za Walk the Line
SPOREDNA MUÅ KA ULOGA
George Clooney za Syriana
Matt Dillon za Crash
Paul Giamatti za Cinderella Man
Jake Gyllenhaal za Brokeback Mountain
William Hurt za A History of Violence
SPOREDNA ŽENSKA ULOGA
Amy Adams za Junebug
Catherine Keener za Capote
Frances McDormand za North Country
Rachel Weisz za The Constant Gardener
Michelle Williams za Brokeback Mountain
REŽIJA
George Clooney za Good Night, and Good Luck
Paul Haggis za Crash
Ang Lee za Brokeback Mountain
Bennett Miller za Capote
Steven Spielberg za Munich
ORIGINALNI SCENARIJ
Crash - Paul Haggis, Robert Moresco
Good Night, and Good Luck - George Clooney, Grant Heslov
Match Point - Woody Allen
The Squid and the Whale - Noah Baumbach
Syriana - Stephen Gaghan
ADAPTIRANI SCENARIJ
Brokeback Mountain - Larry McMurtry, Diana Ossana
Capote - Dan Futterman
The Constant Gardener - Jeffrey Caine
A History of Violence - Josh Olson
Munich - Tony Kushner, Eric Roth
MONTAŽA
Cinderella Man - Daniel P. Hanley, Mike Hill
The Constant Gardener - Claire Simpson
Crash - Hughes Winborne
Munich - Michael Kahn
Walk the Line - Michael McCusker
KAMERA
Batman Begins - Wally Pfister
Brokeback Mountain - Rodrigo Prieto
Good Night, and Good Luck - Robert Elswit
Memoirs of a Geisha - Dion Beebe
The New World - Emmanuel Lubezki
DUGOMETRAŽNI ANIMIRANI FILM
Corpse Bride - Tim Burton, Mike Johnson
Hauru no ugoku shiro - Hayao Miyazaki
Wallace & Gromit in The Curse of the Were-Rabbit - Steve Box, Nick Park
STRANI FILM
Bestia nel cuore, La - Cristina Comencini (Italy)
Joyeux Noël - Christian Carion (France)
Paradise Now - Hany Abu-Assad (Palestine)
Sophie Scholl - Die letzten Tage - Marc Rothemund (Germany)
Tsotsi - Gavin Hood (South Africa)
DOKUMENTARNI FILM
Darwin’s Nightmare - Hubert Sauper
Enron: The Smartest Guys in the Room - Alex Gibney, Jason Kliot
Marche de l’empereur, La - Luc Jacquet, Yves Darondeau
Murderball - Henry Alex Rubin, Dana Adam Shapiro
Street Fight - Marshall Curry
Star Wars: Episode 3 - Revenge of the Sith
January 31, 2006
Autor: quintana (blog) Objavljeno u: Film Post je dosada pročitan 1421 puta.
Tagovi: Christensen, Film, Jackson, Jedi, ljubav, Lucas, McGregor, Padme, Portman, saga, Sith, Skywalker, Star wars, trilogija, Vader
Godine 1977. poÄela je velika Lucasova saga – Star Wars, do 1983. zavrÅ¡ena je takozvana srediÅ¡nja trilogija. Lucas je zaradio basnoslovno bogatstvo i povukao se u hladovinu produkcije no praÅ¡ina zaborava nije prekrila njegovu Zlatnu Operu u nastavcima. Armije fanova su Äekale na prvu trilogiju. Tek sredinom devedesetih poÄinje se ozbiljnije priÄati o snimanju Episode 1 a 1999. uz veliku pompu je i doÄekana diljem svijeta. Od velike pompe bilo je samo razoÄarenje veće, The Phantom of Menace nije bio ni sjena filmova iz srediÅ¡nje trilogije. I sad jebi ga, Å¡to da se radi .. Lucas je morao pregristi razoÄarenje publike i nemilosrdnu sjeÄu kritiÄara i zavrÅ¡iti 2. i 3. epizodu.
Tri godine kasnije predstavljena je Episode 2 – Atttack of Clones i odmah se vidjelo da je uloženo mnogo viÅ¡e truda nego u Fantomsku prijetnju. Ali joÅ¡ uvijek nije bilo niti govora da bi Episode 2 stala ni blizu trona stare trilogije. Ni Lucas navodno nije bio zadovoljan, u meÄ‘uvremenu je joÅ¡ jednom ispeglao i prepakirao staru trilogiju i izdao je u tko zna kojem po redu izdanju na dvd-u. Fanovi su se imali Äim zabaviti dok Äekaju zavrÅ¡nu, konaÄnu epizodu koja bi po svemu morala biti najjaÄa od svih.
Godina je 2005., datum je odreÄ‘en – 19.05. u cijelom svijetu će premijerno biti prikazana Episode 3 – Revenge of the Sith. Na tisuće fanova u USA uzeli su opremu za kampiranje, podobivali otkaze na poslu i zapoÄeli viÅ¡etjedno Äekanje pred kino-dvoranama. Pa tko bi si mogao oprostiti da odmah prvog dana ne svjedoÄi transformaciji Anakina Skywalkera u legendarnog princa tame i najvećeg starvorsovskog maderfakera, Lorda Vadera. Ja sam recimo zakasnio jedan jedini dan i joÅ¡ uvijek se ne mogu pogledati u ogledalo.
Episode 3 je pomalo Å¡ekspirijanski komad Star Warsa, srediÅ¡nji lik Anakin Skywalker u srediÅ¡tu je cijele priÄe. Razapet izmeÄ‘u lojalnosti odredu Jedija i straha za princezu Padme koja je u drugom stanju on mora izabrati jednu od dvije opcije. Å to zbog osjećaja ljubavi prema Padme, Å¡to zbog lukave manipulacije gospodara Tamne Strane on mijenja stranaÄki dres i odmah napreduje u službi. Osim osobne drame mladog Anakina i red Jedija doživljava težak udar. Koordiniranom akcijom „66“ zapoÄinje napad na Jedije po svim galaktiÄkim županijama. Novonastali Darth Vader ima krvavi debi u samom srediÅ¡tu Jedija gdje poÄini jedan od najstraviÄnijih zloÄina. Razbijeni Jedi vitezovi pokuÅ¡avaju uzvratiti udarac te se pregrupirati negdje na obroncima galaksije.
Revenge of the Sith je najmraÄnija od svih 6 epizoda, Lucas je svjesno izbjegao bilo kakve opuÅ¡tajuće zajebancije. Specijalni efekti su fenomenalni, ratni brodovi tutnje ekranom nikada stvarniji a scene borbe su spektakularne. O glumcima i glumi neću troÅ¡iti ni slova, svi znamo da su kod Lucasa glumci tek nužno zlo. KonaÄni dojam je viÅ¡e nego povoljan, nakon razoÄaravajućih Episode 1 i 2 ovo je pristojan oproÅ¡taj od najslavnije svemirske sage modernog doba. Privremeni oproÅ¡taj naravno, Äisto sumnjam da se neće krenuti i u zavrÅ¡nu 3. trilogiju iako se Lucas kune u sve živo i mrtvo da nikada nećemo vidjeti Episode 7, 8 i 9. Å to se on viÅ¡e kune – realizacija je sve bliža a i srediÅ¡nju trilogiju će trebati joÅ¡ malo uglancati i ispeglati da ne zaostaje u specijalnim efektima za trojkom.
I da ne bude zabune.. i dalje mi je Imperija najjaÄa SW epizoda od svih.naslov originala: Star Wars: Episode 3 – Revenge of the Sith
redatelj: George Lucas
godina: 2005
uloge: Hayden Christensen, Ewan McGregor, Natalie Portman, Samuel L. Jackson
trajanje: 146
ocjena: 8/10
Bestseler.net predstavlja - DayWalker
January 30, 2006
Navajo braća ga zovu „Onaj Koji Hoda Po Danu A Noću Ide U Lov“. Na hrvatskom se to kaže DayWalker. On je jedan od starosjedilaca blog zajednice, po vjeroispovijesti okorjeli Purgerijanac i Pjesnik. NajzagrebaÄkiji bloger i najblogerskiji ZagrepÄanec. Kad smo kod poezije sve njegove pjesme posvećene su jednoj ženi. Dakle ne dvjema ili trima ili tucetu žena nego Jednoj.
DayWalker je zabrazdio u 30-ima, radi u prodaji a honorarno je voditelj na Plavom radiju gdje vodi emisiju Pozitivni petak. Usput obavlja posao zamjenika glavnog urednika dvd magazina Agrest 3D. U proÅ¡lom životu je bio Vuk samotnjak, voli Bukowskog i Millera te Goloba, Tadijanovića i Ujevića. SluÅ¡a Waitsa, Cavea i Springsteena. Za sebe kaže da piÅ¡e loÅ¡u prozu i joÅ¡ loÅ¡iju poeziju Å¡to je daleko od istine. Ideje za priÄe pronalazi kao i svaki pravi pisac u birtiji. Za Bestseler.net je poslao kratku priÄu „Kako nisam dao guze“.
Pa da vidimo …KAKO NISAM DAO GUZE
Sreli smo se sluÄajno na Cvjetnjaku nakon dobrih 6 mjeseci. Pavle je volil puno kenjat o tome kak je zaposlen prek glave i kak nema vremena, iako je istina bila da je stalno ružil po noći i spaval po danu. Sjeli smo se na jedno od onih mjesta kaj zgledaju ko kupleraj, samo kaj i cuga i kurve koÅ¡taju duplo viÅ¡e. Lounge bar. Zbog takvih mjesta Å¡iparice delaju ko konobarice subotom i nedjeljom u opskunim kvartovskim birtijetinama, ne bi li zaradile za komad jebeno precjenjene dizajnerske obleke i impresionirale pokojeg, duplo starijeg, debelog ćelavca koji se, nehajno naslonjen na Å¡ank, igra kljuÄevima novog BMW-a.
Nije mi se opće iÅ¡lo tam, al Pavle je stalni gost, s gazdom si je „ovak“ i troÅ¡i hrpu love svaku veÄer. Zaradil ju je na najlakÅ¡i mogući naÄin. Naslijedil ju je. Sjeli smo tak na nekakve jastuke, jebeno neudobne za svakog pravog kvartovskog mužjaka sa pivskom trbuÅ¡inom. NaruÄil sam odma dvije pive i velku ÄaÅ¡u jer mi ide na kurac kaj imaju samo jebene „Fruteke“ od dva i pol deci, po popularnoj cijeni od oko 25 kunjerosa. Pavle je na Jegeru.
- Buraz, trebaÅ¡ vidjet kakve maliÄke ovdje dolaze. Mlado meso, slatko, sreÄ‘eno, bez love i perspektive. TrebaÅ¡ sam pokazat prstom i pozvat cugu, dvije.
- Ma super, ko lud sam potrošit 500 novaca samo zato da bi pokupil nekakvu klinku od 19 godina i poševil je. Ti si fakat otišel u kurac od kad si dobil lovu.
- Ne kenjaj puno. Kaj me boli kurac? Ak si hoćeš kupit dobru telku, a imaš love, odeš u dućan i izabereš. Isti kurac.
- Nije to moj stil. Znaš kaj je meni 500 kuna? Jebe se tebi.
- Daj ostani danas sa mnom. Ja Äastim. BuÅ¡ vidil kak buÅ¡ se pomladil. Pokupimo nekaj, ubodemo neÅ¡to bijelog i odemo kod mene na zeku. All night long. Hehehe.
- Teško Pajo. Nisam baš „in the mood“.
- Ma daj, danas si moj gost, nismo se vidjeli sto godina. Aj ne seri, naruÄi si joÅ¡ dve pive.
Sjedili smo tak i brbljali nevezano, o svemu pomalo. Bar se poÄel punit judima, svjetla sve priguÅ¡enija. Svako drugi ko bi uÅ¡el je navratil do naÅ¡eg stola pozdravit se sa Pavlom, nekakve klinke su ga izljubile i izgrlile pa mi je važno namignul. Osjećal sam se glupo, napeto, nikak se opustit. NaruÄil sam si joÅ¡ dvije pive.
- Oprostite, jeste vi DayWalker sa bloga?
Tip pred našim stolom je zgledal ko svi oni ljudi koje, iako zapravo nemam neki pametan razlog, prezirem i idu mi užasno na kurac. Sređen do boli, u odijelu koje savršeno pristaje, usklađenih boja košulje i kravate, cipele koje koštaju par somova kuna. Sa njim u društvu prekrasna, visoka crvenokosa ženska, u uskoj haljini utegnutoj do boli. Cice su htjele van, guza predivna, okrugla, podignuta, struk koji bi, dam se kladit, mogel obujmit prstima. Osjećal sam se ko zadnja sirotinja u trapericama i kariranoj šulji, al opet, bar mi je bilo udobno. Pogledal sam ih dobro, al nisam ih znal. To sigurno.
- Jesam.
- IspiÄavam se Å¡to smetam. Ja sam Davor. Ovo je Anita. Moja djevojka.
Odma je naglasil da mu je to komad, jer je Pavle tak proždiral malu pogledom, da je tip odma odluÄil zapiÅ¡at svoj teritorij.
- Ja sa DayWalker. Ovo je Pavle.
- Drago mi je. Možemo sjesti na sekundu, imam jedan prijedlog za vas?
Pokazal sam im rukom da sjednu. PoÄelo me jebeno zanimat kaj oće. Možda seks u troje? Možda tipa pali kad mala drugom tipu puÅ¡i kurac. Sjeli su pa je pozval rudu. NaruÄil sam isto. Treba me pogledala upitno kad mi je konobar stavil dve pive na stol. Nisam joj niÅ¡ objaÅ¡njaval.
- Ovako. Ja sam tajnik mladeži jedne politiÄke stranke.
Rekao je ime stranke. Nisam bio impresioniran, pa je malo zastao.
- Dakle, moja djevojka i ja Äitamo već duže vrijeme blogove, ona i piÅ¡e.
Rekao je ime bloga. Nikad Äuo.
- Eto tako smo i naletjeli na vaš. Aniti se jako sviđaju vaše pjesme.
Pogledao sam u Anitu. Spustila je pogled i nasmiješila se.
- Hvala.
Rekao sam to iz Äiste pritojnosti. Moje pjesme su loÅ¡e i pisane uglavnom za jednu odreÄ‘enu djevojku. Nemam visoko miÅ¡ljenje o sebi kao pjesniku.
- Meni su, zapravo, zapeli za oko vaši tekstovi o svakodnevnom životu. Sviđa mi se humor i cinizam kojim gledate na svakodnevicu. Već sam vam se želio javiti mailom, ali eto, mali je svijet pa smo se sreli prije. Prepoznao sam vas po slici koju imate na blogu.
Mrzim duge uvode, ok, skužil si me, reci kaj hoćeš i idi. Čim je spomenul stranku, već je moj interes splasnul. Al platil je cugu, pa je zaslužil da ga bar saslušam.
- Moj prijedlog je slijedeći. Jedan naÅ¡ Älan je glavni urednik jednog vrlo Äitanog magazina. Pa sam vam želio predložiti da vi piÅ¡ete kolumne za taj magazin. Onako kako vi znate, s dozom humora.
- Kakve kolumne?
- Pa recimo neÅ¡to sliÄno kao Å¡to piÅ¡ete na blogu. Kratke kritike svakodnevnog života, tv programa, Å¡to vam se sviÄ‘a, a Å¡to ne u Hrvatskoj, malo komentirati poteze vlade i drugih stranaka. Možda malo afirmativnije prema naÅ¡oj stranci. Naravno, mogli bi pisati kritiÄki i o naÅ¡oj stranci, imali bi otvorene ruke. Mi bismo, kao stranka, bili spremni, uz honorar koji biste dobili od magazina, dodati i neki bonus po kolumni.
Pogledam u Pavla. On je imal kez prek cijelog lica. Podignul je obrve, kao, „Pa odgovori Äovjeku“. A ja sam bil u Å¡oku. Pa kaj to fakat tak ide? Naivan sam u piÄku materinu kad se radi o politici. Ne kužim se u nju, niti me zanima.
- Čuj Davor. Možemo na ti?
- Može naravno.
- Ak si Äital moj blog, onda si skužil da me politika ne jebe pol posto. VaÅ¡a stranka je meni isti drek ko i sve ostale stranke. Ne pada mi na pamet radit, pisat, Äitat, pjevat ni pljeskat nijednoj stranci. Idete mi svi jednako na kurac. Kaj da ti velim? Ne pada mi na pamet.
- Ali gledajte, to je izvrsna prilika da se probijete kao pisac. Pa rekli ste na svom blogu nekoliko puta da želite živjeti od svog pisanja. Ja vam nudim priliku. U redu, vidim da ovo možda nije baš najbolje vrijeme da vas uznemiravam i kvarim vam izlazak. Razmislite. Evo vam moja vizitka pa se slobodno javite ako se predomislite.
Stavil je vizitku na stol. Bil je uporan i to mi je diglo živac.
- Gle stari, da sam ja na tvom mjestu, lijepo bi primil maliÄku za ruku, otfural je u kino, kazaliÅ¡te, veÄeru. Izaberi sam. Onda bi je otfural doma i vodil ljubav s njom cijelu noć. Manje viÅ¡e. A ne bi troÅ¡il svoju energiju na vrbovanje tutleka ko kaj sam ja i razmiÅ¡ljanja o politici. Hvala na cugi. Mislim da je vrijeme da idete. Ak buÅ¡ se jednog dana kandidiral za predsjednika države, budi siguran da ne bum glasal za tebe.
Ustali su bez rijeÄi, Davor se okrenul, Anita je pogledala u mene i Pavla i nasmijeÅ¡ila se pa krenula za njim.
- Pa kaj je ovo buraz?
- NiÅ¡, upravo si propustil priliku da postaneÅ¡ cijenjeni kolumnist i vjerojatno najÄitanjiji hrvatski književnik. Ko zna, možda bi i ova mala nakon nekog vremena skužila da joj ti imaÅ¡ viÅ¡e za dat. U ovom stanju u kojem si sad ne buÅ¡ nikad dobil takvog komada.
- E zaboli me kurac i za takvog komada.
- Kak hoćeš. Znal sam da buš ga odjebal. Al i dalje mislim da si glup.
- Hvala, pravi si frend. A mala je fakat dobra.
- Strašna guza.
- Super sise.
autor: Daywalker
adresa: http://daywalker.blog.hr/
Booksa - veljaÄa 2006
January 30, 2006
Neki se vesele zbog obavljenih jeftinih shoppinga, a neki zbog završenih
inventura. Mi od shoppinga ne vidjesmo ni s, ali smo zato inventuru
doživjeli u potpunosti. Prije no Å¡to vam ponudimo nas ovomjeseÄni klupski
program (barem njegov prvi dio), zelimo vam usput spomenuti jednu bolnu
Äinjenicu. U top deset najprodavanijih knjiga u naÅ¡oj knjizari naÅ¡ao se i
Da Vincijev kod, sto govori da ste podlegli utjecaju medija i potroÅ¡aÄkom
mentalitetu, što pak nikako nije dobro. Ubuduće molimo da više pažnje
posvećujete nasim preporukama jer, kao sto vec jednom rekosmo, mi smo ovdje
s misijom i vizijom. Da Vincijev kod oprostit ćemo svima koji su ove godine
procitali npr. PriÄu koja slijedi Ceesa Nootebooma, To malo pijeska na
dlanu Marinka KoÅ¡Äeca, Mogućnost otoka Michela Houellebecqa, Ljudi i ptice
Gorana Uzunovića i Vrste prostora Georgesa Pereca. Sve ostale saljemo na
popravni. A sad program:31.1.2006. (utorak) u 20 h
Otvorenje konceptualne izložbe “R.E.M.-ek djelo” Marija Belamarića
Povodom prve godiÅ¡njice njihovog zagrebaÄkog koncerta na ovom pomalo
neuobiÄajenom otvorenju pomalo neuobiÄajene izložbe fotografija Marija
Belamarića prisjećamo se veselih sat i Äetrdeset minuta svima nam znanih
hitova. Koncept izložbe ukljuÄuje fotografije, veliki intervju koji je
Michael dao Vijencu, projekcije spotova i koncerata te pokoju relikviju.
9.2.2006. (cetvrtak) u 20 h
Nastupnica - koncert
Kao Å¡to u Japanu postoje karaoke, tako u Booksi postoji Nastupnica.
Nastupnica ukljucuje sve: pjesmu, ples, recitacije, Äitanja, priÄanje
viceva, modne revije, stendapkomedi i sve Äime možete razveseliti svekoliko
mnoštvo u klubu. Priuštite si svojih 15 minuta slave.
Ovaj ingeniozni program otvaramo s Nevenom Duževicem koji ce promovirati
svoje uglazbljene klasike hrvatskoga pjesništva, prvenstveno Tina Ujevića.
Radi se, dakle, o kantautoru i koncertu.
14.2.2006. (utorak) u 20 h
Promocija 17. broja Äasopisa Libra Libera
S cjelokupnim uredništvom, brojnim poklonicima i gdjekojim padobrancem u 20
sati zapoÄinjemo obilježavanje izlaska 17. broja Äasopisa Libra Libera,
prema sljedećem rasporedu:
Najprije postajete zvijezda noci igrajuci Mortal Kombat uz live projekciju
i klicanje gomile, nakon toga slušate najljepše ljubavne stihove domaćeg
rocka Momaka iz grada, potom plešete uz DJ Kripla i na kraju se ogrebete za
svoj besplatni primjerak Libre Libere.
16.2.2006. (cetvrtak) u 20 h
Premijerno izvodjenje teksta knjige Ježeva kucica (za Hrvate) by Ivica
Jakšić - Puko
KazaliÅ¡na druzina Zlija Mece u Booksi izvodi predpraizvedbu teksta “Ježeva
kucica (za Hrvate)” autora Ivice Jaksica- Puke. Radi se o svima poznatom
tekstu Branka Ćopića kojeg je gorespomenuti autor prilagodio za hrvatsku
upotrebu, odnosno uporabu. Tko su Lija, Medo, Vuk i Divlja svinja u
hrvatskoj varijanti i koliko im je stalo do vlastitog doma otkrijte na ovoj
ekskluzivnoj promo-predstavi, nakon koje slijedi i mala rasprava o velikim
stvarima - Å¡kolskoj lektiri, prijevodima, prepjevima i dubljem kontekstu
ovog, složit ćete se, velikog teksta.
3., 10. i 17.2.2006. (petak, petak, petak) u 19 h
Pub kviz
Pub kviz je kviz koji se igra po pubovima mahom engleske provenijencije. Tu
smo pronaÅ¡li odliÄnu tržiÅ¡nu nisu na kojoj ponovno necemo zaraditi niÅ¡ta.
Ali vi biste mogli. Dovedite dvoje-troje najboljih prijatelja (koji su vam
i inaÄe djoker prijatelji), oboružajte se enciklopedijskim znanjem, papirom
i olovkom i poodgovarajte na sijaset pitanje. Primjerice, sto je to
’sijaset’? Svakog petka u 19 h.
Vec tradicionalni 5 o’clock tea music with Milford goes on. Prve srijede u
5 doznajemo sve o flauti, a sto nam dalje slijedi … otkrijte sljedeće
srijede, ponovno u 5.
Na shledanou.
Putevima Dersu Uzale (12. dio) - Otok Popov
January 30, 2006
Silno sam se razveselio kad je konaÄno doÅ¡lo vrijeme da malo odahnemo od posjeta, druženja, kuhinjskih razgovora i ostalih druÅ¡tvenih aktivnosti i posjetimo netaknutu prirodu ruskog dalekog istoka. Zatvoreni prostori i redovita jutarnja magla već su mi poÄeli ozbiljno nagrizati raspoloženje. Tako smo Jana, Mark i ja krenuli s Anjom i njene dvije kćeri na otok Popov, jedno od omiljenih izletiÅ¡ta radniÄke klase Vladivostoka i okolice. Udaljen sat i pol vožnje trajektom od Vladivostoka, Popov se Äinio kao idealno mjesto za vikend-izlete, ali i za dulje odmore Rusa sa susjednog kopna koji ipak joÅ¡ uvijek ne mogu priuÅ¡titi odlazak u Tursku, Izrael ili Tajland. O tom otoku sam do tada toliko sluÅ¡ao da je u mojoj viziji on poprimio status kultnog odmaraliÅ¡ta Vladivostoka, skrivenog džokera u rukavu svih graÄ‘ana okolice, razlog radi kojeg se svi suzdržano smjeÅ¡kaju poput Mona Lize kad im stranci govore kako u njihovom gradu neÅ¡to nije kako bi trebalo biti.
Naziv otoka Popov dolazi od rijeÄi Pop, iako tamo nema niti traga crkvi – Å¡toviÅ¡e, iz ovoga Å¡to ću vam ispriÄati možda ćete zakljuÄiti kako je tom mjestu Bog odavno rekao zbogom. E, pa da preÄ‘emo na stvar. Slike ratnih razaranja naÅ¡ih gradova poÄetkom 90-ih godina su Božja milost za otok Popov i njegove razvaljene i trule stare tvornice. Nije mi jasno kad se sve stiglo toliko razjebati kad su prvi ljudi doÅ¡li ovdje prije 144 godine, a prije toga su tu mogli živjeti samo neki Ainui ili sliÄna ekipa. Nakon dana provedenog na otoku, shvatio sam ono najnevjerojatnije – tamo je sve graÄ‘eno već razjebano. I najmanji ribarski brodovi su graÄ‘eni od metala, pa Äak i pristaniÅ¡ni dokovi su željezni, unatoÄ obilju drvne mase na otoku. Jedino Å¡to je tamo ikad davalo znakove života je nekakva tvornica ribljih konzervi koja je u medjuvremenu zatvorena te oceanoloÅ¡ki institut (takoÄ‘er zatvoren). Turisti žive u rezervatu ograÄ‘enom hrÄ‘avom ogradom, kojeg Äuva zaÅ¡titar u plastiÄnim natikaÄama, s hlaÄama vojne uniforme zavrnutim do iznad kvrgavih koljena, pojasom koji jedva drži napuhanu mjeÅ¡inu u prljavoj majici natkrivenoj koÅ¡uljom koja nije promijenjena od kad je frajer napustio vojsku. Kuće u kojima se živi su neÅ¡to udobnije od sojenica, voda je dostupna i ima Äak i tuÅ¡ - jedan na cijeli kamp od otprilike 40 ljudi. WC? Pa, reći ću samo da sam se psihiÄki totalno slomio kad sam ga vidio tako da nisam u stanju dati vjeran opis. NajÄudnije mi je bilo Å¡to sam poslije toga vidio ekipu kako uredno ulazi i izlazi od tuda, kamenih lica. Možda su to bila priviÄ‘enja, no ja sam nisam nogom stupio unutra. Imao sam Ävrst zatvor od same podsvjesne spoznaje Å¡to se tamo nalazi, u tim ciglenim kućicama zatvorenim drvenim vratima s bojom koja se ljuÅ¡ti od straÅ¡nih isparavanja iznutra. Možda se ekipa po ulasku u WC, koji u svakom pogledu s lakoćom nadmaÅ¡uje užas Ewana McGregora kad upadne u onaj zasrani WC u filmu «Trainspotting», zapravo unutra grÄi od užasnih smradova i stišće zube da im sve žile na licu poiskaÄu, ali kad izaÄ‘u van imaju isti onaj hladan izraz lica kao i kad su ulazili. Po mome, to mogu samo pravi frajeri.
Å to se tiÄe prirode, unatoÄ bogatoj vulkanskoj aktivnosti koja je stvorila povoljno tlo za razvoj kojekakvih živih bića i biljaka (a stvarno ima Å¡koljaka i rakova, tamo se to sve lovi u plićaku, možete doći bez hrane na otok i nećete ostati gladni), otok Popov se ne moze usporediti niti s jednim jadranskim otokom. Ima jedino jedna pjeÅ¡Äana plaža koja je priliÄno duga, tako oko 2 km, i tamo se može plivati, vaditi Å¡koljke i tako to. Ali to je sve. Možemo se stvarno poljubiti u guzicu zato Å¡to živimo tamo, u i oko malog Zagreba i obale jednog sasvim skromnog Jadranskog mora.
Za razliku od Vladivostoka, u kojem je do tada magla vladala obiÄno samo jutrima, ovdje je sve bilo obavijeno maglom Äitav dan. NaveÄer je Anja nekako izvukla stvar ispekavÅ¡i nekakvu ukusnu ribu na malom plinskom Å¡tednjaku. Sve smo pojeli u slast, a ja sam ipak pazio da ne pojedem neÅ¡to radi Äega bih u dogledno vrijeme bio prisiljen potražiti zaklon Å¡ume i obaviti, je li, veliku nuždu. Jer bližila se noć, a vjerojatnost da eventualno nagazite na neÄiju hrpicu izmeta je bila dovoljno uznemirujuća i po danu.
Kad smo se naveÄer rasporedili po krevetima uÄinilo mi se da je svima laknulo Å¡to je prvi dan na Popovu zavrÅ¡io. Nisam bio posebno glasan u svojim usporedbama Popova s jadranskim otocima i obalom, ali mislim da je i ono malo Å¡to sam rekao dovoljno uznemirujuće djelovalo na Anju da joj pomuti dobro raspoloženje odmora. Izostao je i uobiÄajeni veÄernji kuhinjski razgovor. Jana, Mark i ja smo spavali na dva spojena kreveta, a Anja i Liza na preostala dva. MaÅ¡a nas je izdajniÄki napustila i otiÅ¡la spavati kod Anjine prijateljice u susjedni apartman (joÅ¡ jednom upozoravam Äitatelja da u svojoj maÅ¡ti rijeÄi «apartman» ne pridodaje u nas uvriježeno znaÄenje). Liza je isprva neÅ¡to kenjkala na raÄun odvojenog spavanja, ali je brzo prestala i usnula. Divota, pomislih, mirna noć. Jest da su žiÄani kreveti bili neudobni i kratki, a i Å¡kripali su i pri dubljem udisaju, ali to mi nije smetalo. Buka agregata iz susjedne zgrade je prestala oko 23 sata i ja brzo utonuh u san.
Kad sam se probudio u gluho doba noći radi fizioloÅ¡ke potrebe, prokleo sam sve Äajeve i sokove koje sam popio tu veÄer. Nakon pažljivog osluÅ¡kivanja govora organizma zakljuÄio sam da nema druge nego izaći na zrak i olakÅ¡ati mjehur. Ali kako izaći na otvoreno? Nakratko sam se bavio miÅ¡lju da se prikradem prozoru, odÅ¡kirnem jedno krilo i popiÅ¡am se kroz otvor. Ali sve je Å¡kripalo, i pod i krevet, a nisam se želio obrukati pred suprugom i pred njenim prijateljima joj otežati argumentiranje zaÅ¡to, o zaÅ¡to se preselila na drugi kraj zemlje radi neodgojenog idiota koji piÅ¡a kroz prozor. OdluÄim se tako na pokuÅ¡aj izlaska na otvoreno i pod slabom mjeseÄinom poÄnem napipavati rub kreveta. PreÄ‘em nekako, onakav sav mamuran i tek se malo osokolim uspjehom kad zapnem na neÄiju malu cipelu na podu i skoro razbijem nos; utjeÅ¡im se miÅ¡lju da me ipak nitko nije Äuo pa produžim tapkati put vratiju. Otvorim vrata od sobe i sav se ozarim od sreće – sad sam blizu, sasvim blizu! Ali zaboravio sam da se vanjska vrata, koja vode u slobodu i izbavljenje od muke, zatvaraju nekakvom glupom rezom koju nisam mogao napipati nekoliko minuta, a svjetla nije bilo (agregat, sjećate se). Na kraju nekako otvorim i izjurim na trijem, stropoÅ¡tam se niz stepenice i ispiÅ¡am odmah iza ugla bez mnogo razmiÅ¡ljanja. Kako je to trajalo neko vrijeme, postanem pomalo svjestan i okoline oko sebe; oni bljeskovi koje sam pripisivao naglo poviÅ¡enom tlaku u svojoj glavi su zapravo bile krijesnice, koje su iz svojih repova u nepravilnim intervalima isijavale svjetlost, toliko jaku da se Äinilo kao da negdje u daljini sijevaju munje. Malo dalje se Äuo monoton Å¡um valova iz naÅ¡e uvale, a na drugoj strani sam poÄeo razaznavati sve jasnije zvukove kasnonoćnog pijanÄevanja, tamo negdje iz smjera one smijeÅ¡ne stražarske kućice. NaÅ¡ Äuvar u plastiÄnim natikaÄama je vjerojatno obilježavao kraj svoje smjene pa se to, eto, malo produžilo do u noć te su Älanovi veselog druÅ¡tva zveckali bocama piva, glasno razgovarali i grohotom se smijali. Razveseli me to nekako te krenem natrag na spavanje znajući da naÅ¡ djelatnik osiguranja bdije Äak i ovako kasno u noć, a ne zabuÅ¡ava na odgovornom radnom mjestu spavajući pokriven debelim vojniÄkim dekama. Zatvorim nekako onu rezu, smjestim se u krevet i s osjećajem sigurnosti utonem u san.
Sutra ujutro su me, naravno, svi zajebavali. Anja me Äula i prvo je pomislila kako ću to obaviti u kuhinjski slivnik, Å¡to mi Äak ne bi niti zamjerila uz prethodno odgovarajuće upozorenje. O neopaženom izlasku i povratku nije bilo niti govora, jedino se klinci nisu probudili. Proklete ženturaÄe! Spavaju lakim snom i nijedan muÅ¡karac im se ne može uvući ni izvući iz kreveta da one to ne Äuju. One scene iz ljubavnih filmova kad nakon burne ljubavne noći frajer, neki veliki jebaÄ, odlazi i ostavlja poruku ili cvijeće u krevetu spavajuće ljepotice su Äista izmiÅ¡ljotina. StraÅ¡no sam zamjerio Anji Å¡to je svjedoÄila mojoj agoniji dok nisam mogao otvoriti vanjska vrata i svejedno mi nije pomogla. Znam ja, vjerojatno je ležala zgrÄena u krevetu grozniÄavo razmiÅ¡ljajući Å¡to joj je Äiniti ako joj se, sasvim nepozvan, uvalim u krevet.
I prije nego Å¡to sam se sasvim razbudio, Jana i Anja su već natrÄale na nekakve egzotiÄne tipove koji su prodavali Å¡kampe (već skuhane!) te su se brzo dogovorili oko cijene i u Äas se na stolu naÄ‘e neÅ¡to viÅ¡e od kilograma ove morske poslastice. Pojeo sam koliko god sam mogao. DalekoistoÄni Å¡kampi se okusom uopće ne razlikuju od jadranskih, dok im je anatomija tek neÅ¡to drukÄija, imaju nježniji trbuÅ¡ni dio oklopa. I dalje se nisam mogao naÄuditi koliÄini Å¡koljki i raznih rakova kojih se moglo dohvatiti rukom a da uopće ne zagaziÅ¡ u more.
Na povratku prema trajektnom pristaniÅ¡tu ponovo smo proÅ¡li pored zapuÅ¡tenih betonskih zgrada tvornice i instituta. To me podsjeti da razmislim kakvi su zimski uvjeti života na ovom otoku, kad se gotovo Äitavo sjeverno Japansko more zamrzne, kad se u Vladivostoku može vidjeti kako ekipa Å¡eće po zamrznutom moru na otprilike dva kilometra od obale i kontemplira u bijeloj tiÅ¡ini. Zasigurno je svim zaposlenicima instituta i tvornice dosadila takva klima, vlažna i hladna, s prekratkim ljetom nedovoljnim da nadoknadi Å¡tetu koju je nanijela zima. I Äim su mogli, zbrisali su. Zato su i izgradili ove zgrade bez trunke entuzijazma, tek toliko, jer su morali. I Äim je nestalo represije, Äim je stega malo popustila, otiÅ¡li su bez traga.
I kao i svugdje gdje sam bio u Rusiji, tamo na otoku Popov ima neÅ¡to, nekakav potencijal, mogućnost koju volja može pretvoriti u pravi dobitak. Raj za bicikliste, moguća lokacija za koncesiju koja bi se dodijelila nekom ludom Japancu da izgradi jedan dobar sportski i wellness centar; oceanografski institut koji je idealno smjeÅ¡ten da privuÄe sumanute znanstvenike kojima bi sline curile od same pomisli na istraživanje svih tih Å¡koljaka, kozica, rakova i ostalog; izvor slatke vode koji se može komercijalizirati; Å¡ume koje se mogu urediti u park prirode, naseliti životinjama (kao Brijuni) i tako privlaÄiti turiste u dalekoistoÄni safari-park. ÄŒim bi iÅ¡ta od toga krenulo, svi bi popizdili i poÄeli kupovati nekretnine, iste one razvaljene tvornice i institute i pokrenula bi se spirala poskupljenja i samo-reklame koja bi privlaÄila sve veće brojeve turista, istraživaÄa ili biznismena. Kad malo bolje razmislim, koliko god ta ideja dobro zvuÄi trebalo bi dobro paziti da ne izmakne kontroli i da raspomamljena ekipa jednog dana ne poÄne ljubomorno ograÄ‘ivati svoj dio preskupe obale na koju obiÄan Äovjek viÅ¡e neće moći kroÄiti nogom. Dobro znamo primjere gdje takve ideje već žive.
Užasno loš film na vrhu Box-officea
January 30, 2006
Big Momma’s House 2 je jedan od zasigurno najloÅ¡ijih filmova na Box-officeovoj listi u posljednje vrijeme. No mizerna ocjena koju trenutno ima na IMDB-u od svega 2.8 nije mu smetala da uvjerljivo zasjedne na broj 1 te liste sa zaradom od Äak 28 milijuna dolara. S upola manjom zaradom na 2. mjestu je joÅ¡ jedan novitet, Nanny McPhee, obiteljska fantysy komedija sa Emmom Thompson i Colinom Firthom u naslovnim ulogama. Sportska drama Annapolis, redatelja Justina Lina joÅ¡ je jedan novitet na Box-officeu i to na 6. mjestu.
The Matador je Äetvrti i posljednji novitet na listi a izgleda da je rijeÄ o ostvarenju koje se od svih spomenutih najviÅ¡e svidjelo gledateljima. Režiju potpisuje Richar Shepard a u naslovnoj ulozi je Pierce Brosnan.
1. Big Momma’s House 2 (2006) $28M $28M
2. Nanny McPhee (2005) $14.1M $14.1M
3. Underworld: Evolution (2006) $11.1M $44.3M
4. Annapolis (2006) $7.71M $7.71M
5. Hoodwinked (2005) $7.38M $37.7M
6. Brokeback Mountain (2005) $6.35M $50.8M
7. Glory Road (2006) $5.16M $34.8M
8. Last Holiday (2006) $4.8M $32.6M
9. The Chronicles of Narnia: The Lion, the Witch and the Wardrobe (2005) $4.41M $278M
10. The Matador (2005) $3.84M $5.5M
Humor u Hrvata? Huh!
January 29, 2006
GENI. Hrvati i nemaju baÅ¡ previsoko miÅ¡ljenje o vlastitom smislu za humor. Onda im iz vedra neba na glavu padne pokoja dobra komedija, pa joj se stanu Äuditi kao BuÅ¡mani flaÅ¡i Coca-Cole.- Gulp-tpt-gulp-huh!
U slobodnom prijevodu, možda mi i imamo koji gen za duhovitost, samo ga Primorac joÅ¡ nije otkrio. PreviÅ¡e je zauzet ministarskom dužnošću davati novcac sam sebi za vlastite projekte. S druge strane, ako stoji njegova tvrdnja da se kao narod ne možemo pohvaliti s prevelikim udjelom slavenskih gena, kojeg se onda vraga Äudimo Å¡to nismo duhoviti kao istoÄni nam susjedi? Pa Srbi i Bosanci su toliko duhoviti da su im i same države vic! Ukoliko im ponestane viceva o Muji i Hasi, slobodno mogu prijeći na one o BiH ili SiCG.
- DoÄ‘e B i pita H…
MENTALITET. Ako je suditi po mentalitetu, i za prohladne Britance bi se moglo zakljuÄiti kako da nisu preskloni Å¡ali, upravo kao ni mi, nikad rezerviraniji Hrvati. SamoÅ¡aljivi Zagorci su tu samo iznimka koja potvrÄ‘uje pravilo. No, kad pogledate Mućke, Pythone ili Mr. Beana, ponovit ćete onu s poÄetka ovog teksta:
- Gulp-tpt-gulp-huh!
FILOZOFIRANJE O HUMORU. Ovog puta prijevod je neÅ¡to drugaÄiji. Nama pod milim Bogom tu niÅ¡ta nije jasno. Pa i ne mora vam biti jasno, jer u humoru i nema prevelike filozofije. Ako je smijeÅ¡no, smijeÅ¡no je. Ako nije, zvizni flaÅ¡om Coca-Cole tog idiota po tikvari! Da se kojim sluÄajem vodimo ovim barbarskim principom, ne bi mi na malim ekranima gledali ni Bitange ni princeze, a kamoli Zlikavce. Sve bi ih poskidali s TV neba kako se i spada, TV Bumerangom, pa kad bi se raspali na tlu, poslali bih u naÅ¡u malu kliniku Äurinim Slovencima. Potom bi zasigurno na popravni teÄaj duhovitosti kod Pervana u VeÄernju.
- Biti duhovit, - predavao bi im, - znaÄi biti duh, pa to spojiti s –ovit. Onda si duhovit. Ja to stalno ponavljam!
I to u interviewima, novinama, na radiu, televiziji… Samo spomenite medij, on je na njemu po nemam pojma već koji put ponovio svoje viÄ‘enje duhovitosti da se i Papa već sigurno pita gdje je razlika duhovitosti i duhovnosti. Toliko vas s tim zbuni!
NOVE NADE. A nije sve u ponavljanju, nego da ima neÄeg i u novim stvarima pokazala je nova stand-up Å¡kola Slavice Knežević. U njoj nema ni jedinica ni dvojki, jer tamo je Sve 5! A prema onom Å¡to sam ovaj petak u Papillonu vidio, bolje ne može. DapaÄe, kako mi jedan od njih kaže, uskoro će i oni u televizor. Kad tad sve u njemu zavrÅ¡i, ali i poÄne.
KORIJENI. Tako je u onda crno-bijelim televizorima prve korake hrvatskog stand-upa utabala Nela EržiÅ¡nik, i to kako se spada – s metlom u ruci. U ulozi, najÄešće, ÄistaÄice mela je ona sve Å¡to bi joj se na putu naÅ¡lo, pa Äak i pred pragom Titove rezidencije. On je to znao otrpjeti, jer kao Zagorec zasigurno je imao veći prag tolerancije od Mesića koji Å¡izi na svaku poÅ¡alicu koja na meti ima njegov lik. I djelo. To je i razumljivo, jer nije to njegov teren. Za priÄanje viceva viÅ¡e mu odgovara, recimo, jedna profinjena i kulturna Francuska.
KULTURA HUMORA. Hrvati imaju podulju tradiciju pisanog humora. Iako nema tu pregrÅ¡t imena, Držić, Hadžić, Tomić i ostali se rado pamte. Možda zato jer su tako rijetki. Naime, poznato je da Äelavci itekako dobro poznaju onih nekoliko i kusur preostalih dlaka na svojoj glavi.
BIZNIS. ÄŒelavost je oduvijek bila plodno tlo za biznis, pa za proÄelav hrvatski humor vrijedi isto pravilo – otići na presaÄ‘ivanje korijena, uzgojiti plavu kosu i prozvati se Arijana ÄŒulina. A ako nema love za operaciju? Uvijek se može napraviti po receptu Nove TV – ne platiti i reći: Laku noć, Hrvatska!
Pimpanje na hrvatski naÄin
January 29, 2006
„Pimp my ride“ je poznati MTV-ov televizijski show u kojem se tuniraju stari i pokvareni automobili. Prvi nastavak je prikazan 04.03.2004. u SAD-u. Sretnom kandidatu iz sjeverne Kalifornije repper Xzibit i odreÄ‘eni koncesionari staru kantu pretvaraju u atrakciju na Äetiri kotaÄa. Automobil sreÄ‘uje iskusna ekipa mehaniÄara, dizajner i liÄilac koji ponajviÅ¡e rade na vanjskom izgledu i ekstravagantnoj unutraÅ¡njosti, nego motor-tuningu. A onda je nedavno RTL u sklopu svoje emisije “Auto moto TV” odluÄio „Pimp my ride„ dovesti u Hrvatsku.NaÅ¡a auto-moto populacija je od nove rubrike oÄekivala puno. NagaÄ‘alo se o automobilu koji će biti odabran, tko će raditi na njemu, Å¡to će biti napravljeno i sliÄno. Nije trebalo dugo Äekati – i prije prvih televizijski snimki Internetom su se proÅ¡rile fotografije prvog hrvatskog pimpmajrajd automobila. Reakcije su redom bile negativne.
Odabrani automobil je Peugeot 206. Radi se o automobilu novijeg datuma koji joÅ¡ uvijek i sam po sebi izgleda atraktivno, a smisao pimpanja pao je u vodu – cilj bi trebao biti srediti staru kantu koja jedva ide, a ne vozilo staro par godina. Ipak – razlozi RTLovog tima su jasni – neki egzotiÄniji i stariji automobil bi zahtijevao viÅ¡e improzovizacije te bi njegovo ureÄ‘ivanje sigurno bilo skuplje.
Odabrani P206 je i prije emisije bio tuniran. Oni bolje upućeni u auto scenu u Dalmaciji kažu da je imao i 16” alu-felge, lexus style stražnja svjetla, body-kit i sliÄno, a za potrebe emisije je većina toga skinuta s auta. Ipak, ostali su posebni retrovizori te je i laiÄko oko moglo prepoznati da je auto dodatno spuÅ¡ten.
Vlasnik nije dozvolio da se dira unutraÅ¡njost automobila pa su samo kupljene auto-sjedalice za njegovu djecu. To je bilo najveće razoÄaranje jer se u originalnoj MTV-ovoj verziji ureÄ‘ivanju unutraÅ¡njosti poklanja najviÅ¡e pažnje – rade se Å¡ankovi, bazeni, lakira unutraÅ¡njost u ludim bojama…
Kako ću se prikloniti onoj staroj da se o ukusima ne raspravlja, neću troÅ¡iti rijeÄi na konaÄni izgled automobila, ali ću samo reći da je sve već otprije viÄ‘eno. A razoÄarala je i dinamika emisije – jedan automobil se protegnuo kroz nekoliko emisija.
Po kuloarima kruži priÄa da taj automobil nije izabran za emisiju na poÅ¡ten naÄin (dakle iz pristiglih poziva gledatelja), nego preko veze. Kako znam na koji naÄin su se odabirali kandidati na RTL-ov kviz znanja koji se prije emitirao, moguće je da se ne radi o obiÄnom traÄu. Ipak, kada bi to i bila istina, vjerujem da su mogli uÄiniti i pametniji odabir, a ne razoÄarati svoje gledateljstvo odmah u startu. Nakon poÄetnog fijaska reputaciju će biti teÅ¡ko podići.
INNUENDO: Tko će koga, ak’ ne svoj svoga
January 29, 2006
Isto kako si ljudi dopuÅ¡taju svakojake bedaste postupke u svojim odnosima prema drugima, tako si je i nemali broj ljudi dopustio da kritizira one prve. Å to nam se na kraju iz toga izrodi, manje je ili viÅ¡e bitno. Ovisno o situaciji, o tome tko piÅ¡e i na koga će tekst utjecati.Kako ipak ne bih morao odgovarati na sudu Äasti zbog generaliziranja, projciranja vlastitih frustracija kroz tekst i tko zna kakvih joÅ¡ optužbi ljudi koji ne mogu prihvatiti istinu, ja ću generalizirati samo u jednom; svi će dobiti istom mjerom po turu.
Aktualno je u Hrvata pitati se kako se mladi zabavljaju petkom, subotom ili bilo kojim drugim danom u tjednu za kojeg u odreÄ‘enom trenutku možemo pronaći opravdanje. Poradi lakÅ¡eg snalaženja, razvrstat ću mlaÄ‘ahnu naciju u nekoliko kategorija pa neka se ljuti tko se prepozna. Krenimo nasumiÄnim redom.
Å minkeri:
Ova populacija ima vjerojatno najduže pripreme i probleme oko izlaska. Prvo, naravno, valja osigurati oveću svotu novca za odjeću, Å¡minku, najnovije modele mobitela i pomodnih must have triÄarija. Sve to treba opravdati željom da se dokažu vanjÅ¡tinom, istom sakrivajući prazninu unutraÅ¡njosti. Ženski dio populacije izlazi najkasnije. Nakon Å¡to su provele viÅ¡e od 4 sata u Å¡opingu, dva sata na kavi tokom Äijeg ispijanja komentiraju Å¡to su kupile, Å¡to su trebale, Å¡to bi htjele i Å¡to budu kupile, tri sata isprobavajući i kombinirajući Å¡to će obući, napokon su spremne za izlazak. Zauzete protagonistice ovog žanra dolaze u in kafiće sa svojom pratnjom koja mora biti manje impozantnija, Äisto da pozornost bude koncentrirana na nju, ali nipoÅ¡to ne smije zaostajati kad su financije u pitanju. Piju se skupi kokteli, ali ne pretjerano puno njih jer nakon Å¡opinga, tijelo je iscrpljeno i malo mu treba. MuÅ¡ki dio populacije prolazi kroz sliÄan proces, samo u manjim vremenskim intervalima, dodajući prethodno teretanu, kladionicu i joÅ¡ poneko iskljuÄivo muÅ¡ko mjesto. Vode se isprazni razgovori o sportu, neÄijem dupetu i Äiji tata ima većeg. Mislio sam na BMW, naravno. TuÄnjave nisu poželjne jer one viÅ¡e nisu in. Razmirice se rjeÅ¡avaju tako Å¡to svi stoje na stolovima, elita, i razbacuju se na milo moje i ostale velebne hitove. VeÄer zavrÅ¡ava bljuvanjem po kožnim sjedalima, Nikeicama i novim dijamantima obloženim Å¡tiklicama. ÄŒija je bljuvotina, uvijek ostane u magli.
AltrOnativci: ( © Eugen Vidrić )
Izlazak zapoÄinje veoma rano i s jako malo pripreme. Marte, traperice, Iron Maiden ili /umetni sam / majica, kožnjak, masna kosa u rep, crna olovka oko podoÄnjaka da naglasi depresiju i weltsmerzch i hej ho, let’s go. Okupljanje u parku, crno jeftino vino, kloÅ¡arske pive. Žestice strogo zabranjene. Kokteli su fensi. A i tko bih ih radio u mraku zabaÄenog djela grada. Prvo se pije, pa se malo svira, pa se vode rasprave o nepostojanju boga i postojanju sotone, pa se promiÅ¡lja o tome je li veći junak Sid ili Kurt. Uz nekoliko razmirica, zakljuÄuje se kako je individualnost i tu prisutna pa je nemoguće i nepotrebno odrediti jednog junaka. Kasnije se nalaze s istomiÅ¡ljenicima pa se opet pije. Netko pretjera pa pobljuje klupu. TuÄnjave nema. Ona dolazi kasnije u mraÄnim prostorijama gdje frustracije napuÅ¡taju ljudsku duÅ¡u i stapaju se u zvuÄnicima iz kojih kreÅ¡ti knedl of fil. PoÄinje masovno Å¡latanje, bljuvanje u okolici, skakanje i demoliranje. Svira se air guitar i maÅ¡e kosom. Bari se sve Å¡to je dovoljno visoko ili dovoljno sisato. Uvjerenja o vjeÄnoj ljubavi Å¡to su je idoli spjevali nestaju s prvim drpanjem u parku, sjedeći na neÄijoj bljuvotini. Nije bitno Äija je, ali jebu mu mater Å¡to se baÅ¡ tu, stoka, morao pobljuvati.
Alternativci:
Priprema za izlazak traje malo duže zbog kreativnog kombiniranja odjeće s predmetima koji nisu u pravilu namijenjeni kao pokrivala, no tko se usudi prkositi konceptualnoj umjetnosti? Izlazi se na koncert, na neku andergraund sluÅ¡aonu benda za koga je Äulo maksimalno 25 sretnika, sluÅ¡aju se finski nepoznati autori koji su joÅ¡ uvijek nepoznati, iako je proÅ¡lo 25 godina od prvog albuma. No, ni onda ih nisu shvaćali ljudi pa ih sa zadovoljstvom ne shvaćaju ni danas. Kreativne radionice, revije nijemog njemaÄkog filma i sastanak ljubitelja životinja. Prethodno se svi toliko napuÅ¡e da im se uha zazelene i budu u skladu s jaknama. Nitko ne bljuje. Svakih nekoliko mjeseci jedan Älan druÅ¡tva napusti kolege zbog droge. Na sprovodu raspravljaju o filozofiji i postojanju sile. UmjetniÄki se izražavaju, piÅ¡u poeziju i radije će bljuvati zbog previÅ¡e soje, kukuruze, sative i ostalih biljaka u želucu nego zbog alkohola. Pri svakom izlasku paze da Å¡ire uvjerenja o najnovijoj hi men- new age – zen filozofiji života. Kuže život.
Normalna mladež
Doma su, pijuckaju jednu bocu kvalitetnog vina, slušaju dobru glazbu i ševe se cijelu noć.
Narodnjaci
Protagonisti ove populacije nemaju previÅ¡e financijskih mogućnosti da budu Å¡minkeri pa ih slobodno možemo osloviti sa Å¡minkerima wannabe. Naravno, uvijek se naÄ‘e pokoja stotka za staviti pevaljki meÄ‘’ cice. Kultura i ozbiljna glazba ih ne zanima. IzaÅ¡li su van da se napiju, potuku i da neÅ¡to uhvate kasnije u mraku. Prvo se napiju loÅ¡eg vina, porazbiju sve ÄaÅ¡e. Zatim se potuku jer je netko gledao nekoga sumnjivo. TrÄi se u na kredit kupljene mercedese po razne alatke kojima se razbijaju dijelovi tijela. U posljednje vrijeme se nosi i piÅ¡tolj oko pasa. Ako neka Äasa ne pukne kad se njome u žaru mnogo dobre pesme lupi o pod, onda se u nju puca. Najnoviji hit. No, eto, dogodi se da netko malo i promaÅ¡i. Bljuva se pod stolom i pod Å¡ankom, kao i svi normalni ljudi. Životne istine ostaju izreÄene u glazbi Å¡to treÅ¡ti iz mikrofona muÅ¡ke viÄ‘ me, matere ti Å¡to sam lijep i ženske imam cice, imam dupe koga joÅ¡ briga Å¡to nemam sluha pevaljke. Možda i najvažniji segment ovakvog provoda je ekonomiÄnost. Ne treba mnogo puno para, ljepote, a ni pameti.
Svaka sliÄnost sa stvarnim osobama je namjerna i nema niÅ¡ta loÅ¡e u tome Å¡to ste se prepoznali. LoÅ¡e je to Å¡to ste u krivoj kategoriji.
